OZBILJNE IMPLIKACIJE ANTI-TIPOLOŠKOG DANA
POMIRENJA 4. DIO
Ps 77:13 "U svetištu
je put tvoj, Bože: tko je tako velik
Bog kao što je Bog naš?"
Ps 77:14 "Ti
si Bog koji činiš čudesa; snagu svoju iskazao
si među narodima."
Ps 77:15 "Mišicom
svojom izbavio si narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove. Selah."
"Kao narod, mi bi trebali
biti ozbiljni proučavatelji proročanstava; ne smijemo stati dok ne postanemo inteligentni
u vezi teme o svetištu, koja je
iznesena u vizijama Danijela i Ivana." E. White {CIHS 17.2}
Ono što ćete otkriti su
najozbiljnije realizacije povezane s pravim kršćanstvom. Božji putovi su
uistinu pronađeni u Službi u Svetištu, koja je trebala biti knjiga pouke
za otkupljenje Njegovog naroda. Ova knjiga pouke je srozana do doktrine Nikolaita, samo vjeruj i oslanjaj se na milost i vjeru.
Sigurno je osloniti se na milost i vjeru ako je OS (eng.
Two P's of
grace) milosti dijelom života vjernika. U ovu su uključene strahovite
posljedice. Ovaj dokument je pregled sljedećih tema koje ću produbiti
u nastavku serije:
§ Služba u
Svetištu
§ Implikacije
Anti-tipološkog Dana Pomirenja od 1844. u odnosu prema ceremonijalnim
blagdanskim proslavama.
§ Kako su
grijesi ušli na sud prije 1844. 1Tim 5:24 "Grijesi nekih ljudi
očigledni su unaprijed i idu prije na sud, a nekih idu kasnije."
§ Činjenica
o Božjem djelu regeneracije nevjeste i svih ljudi ikada.
§ Ponoćni
Poklič 1844. za svih 10 djevica, Matej 25, jer su sve zadrijemale.
§ Istražni
Sud kakav uči Služba Svetišta u Pismu.
§ Brak
Krista i Njegove nevjeste, Njegove crkve, u nebeskom Svetištu, prije nego On
dođe.
§ Implikacije
Zatvorenih vrata Otkrivenja 3.
§ OS
milosti. (eng. Two P's of grace)
§ Tri Osobe
Božanstva i Pomirenje.
Ovo što slijedi je kopija knjige Ellen G. White,
koju je Vance Ferrel
postavio online. Dodao sam neke bilješke koje identificiram kao moje komentare.
rwb
Kompilacija spisa Ellen
G. White
"Božji narod treba jasno razumjeti
predmet Svetišta i istražnog suda." Velika Borba, p.488 {CiHS 1.1}
PACIFIC PRESS PUBLISHING ASSOCIATION
Mountain View, California
Oshawa, Ontario
Sadržaj
1. Istina o Svetištu – Uvod
2. Krist u Žrtvenom Sustavu
3. Nebesko Svetište u minijaturi
4. Evanđelje u Tipu i Anti-tipu
5. Vijest o sudu uzburkala Ameriku
6. Danijel 8:14 i Koraci Božjeg Misterioznog
Vodstva
7. Kraj 2300 Dana
8. Slavni Nebeski Hram
9. Naš Veliki Svećenik u Svetinji nad
Svetinjama
10. Kristova završna služba u Nebeskom Svetištu
Copyright
@ 1969, by Pacific Press publishing
Association
Litho in United States of America. All Rights Reserved
Library of Congress
Catalog Card No. 70-94869 Six printings, 75,000
ISBN
0-8163-0128-X
Dio 4 – Implikacije Antitipološkog Dana Pomirenja
Nasuprot Držanju Blagdana i Blagdanskih Ceremonija
Obećavam da ovaj dokument
sadrži najjače dokaze protiv držanja blagdana koji su dostupni iz Biblije
i Duha proroštva. Obećavam da su dokazi koje ćemo ovdje iznijeti
apsolutno nepobitni. Ako vas itko pokuša uvjeriti u vašu dužnost da bi trebali
držati blagdane, pitajte tu osobu da pobije svaku točku dokaza u ovom
dokumentu. To će biti nemoguće.
Neki pokušavaju reći da je
novo svjetlo vjerovati da je zagovaranje držanja blagdana obveza čak i
nakon križa. Oni tvrde da je Ellen White bila
nesvjesna ovoga "novoga svjetla." Kad bi to bila istina, ovaj
dokument će također dokazati bez ikakve sumnje, da su apostoli i
Pavao također bili nesvjesni ovoga "novoga svjetla," zato jer su
jasno učili da su SVI obredi i ceremonije bili tipološki rad Krista i da
prestaju s križem. Zamjenjuje ih evanđelje Novoga Zavjeta.
Kad određujemo trebamo li
ili ne držati ceremonijalni zakon, moramo napraviti razliku između
ceremonijalnih zakona i zakona vezanih za žrtvu i prinos. Držači blagdana
su stava da su ceremonijalni zakoni još uvijek obvezujući, dok obredi
žrtvovanja i prinosa nisu više u funkciji.
Br 9:3 "Četrnaestoga
dana ovoga mjeseca, u suton, održite je u vrijeme određeno za nju: održite je prema svim njezinim obredima
i po svim propisima za nju." Postojali su zakoni koji se tiču obreda i koji se tiču
ceremonija. Brojevi 9:3 je u vezi ceremonije oko Pashe. Postojao je obred,
zakon koji se ticao obrezanja. Ovo proučavanje će pokazati da su
ceremonije (blagdani, posebne subote, itd.), također bile uključene u
zakon odredaba. Drugim riječima, bio je zakon da Izraelci moraju držati
obrede kao i ceremonije.
Primijetite značenje
riječi ceremonije u Brojevima 9:3:
1.
statut,
propis, granica, ozakonjenje, nečim propisana uredba. (eng. - statute, ordinance, limit,
enactment, something prescribed, 2. statute)
Naš zadatak u ovom
proučavanju je da dokažemo da su SVE CEREMONIJE različitih blagdana
bile tipološki rad Krista i da je obveza slavljenja tih blagdana prekinuta s
križem.
"SVE
BLAGDANSKE CEREMONIJE bili su tipologija Kristova rada. Izraelovo izbavljenje iz Egipta bilo je očita
pouka o otkupljenju, koju je Pasha trebala sačuvati u sjećanju.
Zaklano janje, beskvasni kruh, snop prvih rodova – predstavljali su
Spasitelja." {DA 77.1}
"Gospodin
Isus one noći u kojoj bijaše izdan uze kruh, te zahvali, razlomi ga… isto
tako, uze i kalež, poslije večere… Krist je stajao na prijelazu
između dviju era i njihovih dva velika blagdana. On, Božje janje bez mane, uskoro je trebao
sebe prinijeti kao žrtvu za grijeh, da bi tako
učinio kraj sustavu tipologije i ceremonija koje su četiri tisuće godina
najavljivali Njegovu smrt. Dok je jeo Pashu sa svojim učenicima, utvrdio je umjesto
nje obred koji je trebao postati uspomena na
Njegovu veliku žrtvu. Židovski nacionalni
blagdan trebao je zauvijek izgubiti važnost. Obred koji je Krist uspostavio, Njegovi
sljedbenici trebaju svetkovati u svim zemljama i kroz sve vjekove. Ustanova
Gospodnje večere dana je kao sjećanje na veliko oslobođenje
izvršeno Kristovom smrću."- DA, 652-653.
Izl 18:20
"Ti ih poučavaj odredbama i zakonima i pokazuj im put kojim moraju
ići, i djelo koje moraju vršiti."
Lev 18:3
"Onako kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili, nemojte
raditi; ni onako kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim, nemojte
raditi; i nemojte hoditi po njihovim odredbama."
Lev 18:4
"Vi provodite u djelo moje sudove i držite moje odredbe, da u njima hodite: ja sam Gospodin, Bog
vaš."
Br 9:12
"Ništa od nje neka ne ostavljaju do jutra i neka joj kosti ne lome; neka
je svetkuju prema svim odredbama
Pashe."
2Kr 17:34
"Sve do danas oni postupaju po ranijim običajima: ne boje se
Gospodina i ne postupaju po propisima, ili po odredbama, ili po zakonu i zapovijedi koju je GOSPODIN
zapovjedio djeci Jakova, koga je nazvao Izraelom;"
2Kr 17:37
"I propise, i odredbe, i zakon, i zapovijed, koje je on za vas
napisao, obdržavajte dovijeka; i nemojte se bojati
drugih bogova."
2Ljet 33:8
"I neću više maknuti nogu Izraelovu iz zemlje
koju sam odredio vašim očima; tako da paze na to kako bi činili sve
što sam im zapovjedio, u skladu sa svim Zakonom i propisima i odredbama predanim po Mojsijevoj
ruci."
Neh 10:32
"Donijesmo i odredbu da ćemo svake godine davati
trećinu šekela za službu u Domu našega
Boga:"
Job 38:33
"Poznaješ li nebeske odredbe? Možeš li ti uspostaviti njihovu vladavinu
na zemlji?"
Ps 119:91
"Po tvojim odredbama stoje i danas: jer svi su sluge
tvoje."
Iz 58:2
"Traže me svakodnevno i htjeli bi znati moje putove, kao narod koji
provodi pravednost i ne napušta odredbu svoga Boga: traže od mene pravedne odredbe, uživaju u pristupanju Bogu."
Jr 31:35
"Ovako govori GOSPODIN, koji daje sunce za svjetlo danju odredbe mjesecu i zvijezdama za svjetlo noću,
koji razdvaja more kada huče njegovi valovi; GOSPODIN nad vojskama ime je
njegovo:"
Jr 31:36
"Ako te odredbe odu od mene," govori Gospodin,
"tada će i sjeme Izraelovo dovijeka
prestati biti narodom preda mnom."
Jr 33:25
"Ovako govori Gospodin: “Da nema moga saveza s danom i noći, i da ja
nisam postavio odredbe neba i zemlje,"
Ez 11:20
"da hode po mojim propisima i da drže moje odredbe i vrše ih: i bit će oni moj narod, a
ja ću biti Bog njihov."
Ez 43:11
"Ako se posrame zbog svega što su učinili, pokaži im obličje
Doma, i njegov raspored, i njegove izlaze, i njegove ulaze i sva njihova
obličja, i sve njegove odredbe i sva njihova obličja, i sve zakone
njegove; i napiši to njima naočigled, da čuvaju njegovo svekoliko
obličje i sve njegove odredbe, i vrše ih."
Ez 43:18
"I reče mi: »Sine čovječji, ovako veli Gospodin GOSPODIN: ‘Ovo su odredbe za
žrtvenik u dan kad bude načinjen, da se na njemu prinose paljenice i da se
po njemu škropi krvlju."
Ez 44:5
"A Gospod mi reče: »Sine čovječji, pripazi dobro, i
pogledaj svojim očima i poslušaj svojim ušima sve što ću ti ja kazati
o svim odredbama Doma Gospodnjega i o svim njegovim
zakonima; i dobro pripazi na ulaz u Dom, kao i na sve izlaske iz
svetišta."
Mal 3:7
"Od vremena svojih otaca odstupate od mojih odredaba i ne držite ih. Vratite se k meni, i ja
ću se vratiti k vama«, veli Gospod Nad Vojskama. »A vi velite: ‘Kako da se
vratimo?’«"
Lk 1:6
"I oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim
zapovijedima i odredbama Gospodnjim."
1Kor 11:2
"A hvalim vas, braćo, što me se u svemu sjećate i držite se odredaba kako sam vam ih predao."
Ef 2:15
"ukinuvši neprijateljstvo tijelom svojim — zakon zapovijedî s odredbama — da u sebi, uspostavljajući mir, od
dvojice stvori jednoga novoga čovjeka"
Kol 2:14 izbrisao
je nama protivnu zadužnicu s odredbama, koja bijaše protiv nas, i uklonio je s
puta pribivši je na križ.
Kol 2:20
"Ako ste dakle s Kristom umrli za
počela svijeta, zašto se, kao da u svijetu živite, podređujete
odredbama:"
Heb 9:1
"I onaj je prvi dakle imao
odredbe za bogoslužje i ovosvjetsku svetinju."
Heb 9:10
"Temelji se samo na jelima i pilima i raznim pranjima i odredbama
za tijelo nametnutima do vremena popravljanja."
"Četrnaestoga
dana u mjesecu, u večeri, svetkovana je Pasha, a njene ozbiljne, dojmljive
ceremonije obilježavale su izbavljenje iz egipatskog ropstva i upućivale na žrtvu koja ih je trebala
osloboditi iz ropstva grijeha. Kad je Spasitelj predao svoj
život na Golgoti, Pasha je izgubila svoj značaj, a uspostavljen je
obred Gospodnje večere kao sjećanje na isti događaj kojeg je
Pasha bila tip."- {PP
539.5}
"Krist je dao ceremonijalni zakon. Čak i nakon što se više nije morao vršiti, Pavao je Židovima pokazao njegovu istinsku
vrijednost i položaj, upućujući na njegovo mjesto u planu otkupljenja
i povezanost s Kristovim djelom i ovaj veliki apostol je ovaj zakon
proglasio slavnim, dostojnim njegova božanskog tvorca." {PP 367.2}
"Sve blagdanske ceremonije bili
su tipologija Kristova rada. Izraelovo izbavljenje iz Egipta bila je očita
pouka o otkupljenju, koju je Pasha trebala sačuvati u sjećanju.
Zaklano janje, beskvasni kruh, snop prvih rodova – predstavljali su
Spasitelja." {DA 77.1}
TIPOVI i CEREMONIJE Završili su s Kristovom Smrti na Križu
Gospodnja večera je
ZAUVIJEK zamijenila sistem tipova i ceremonija. Ceremonije su uključivale
različite BLAGDANSKE DANE i SPECIJALNE SUBOTNJE FESTIVALE.
"Gospodin
Isus one noći u kojoj bijaše izdan uze kruh, te zahvali, razlomi ga… isto
tako, uze i kalež, poslije večere…Krist je stajao na prijelazu
između dviju era i njihovih dva velika blagdana. On, Božje janje bez mane, uskoro je trebao sebe prinijeti
kao žrtvu za grijeh, da bi tako učinio kraj sustavu
tipologije i ceremonija koje su četiri tisuće godina najavljivali
Njegovu smrt. Dok je jeo Pashu sa svojim učenicima, utvrdio je umjesto
nje obred
koji je trebao postati uspomena na Njegovu veliku žrtvu. Židovski
nacionalni blagdan trebao je zauvijek izgubiti važnost. Obred koji je Krist uspostavio, Njegovi
sljedbenici trebaju svetkovati u svim zemljama i kroz sve vjekove. Ustanova
Gospodnje večere dana je kao sjećanje na veliko oslobođenje
izvršeno Kristovom smrću." DA, 652,653.
DJELA APOSTOLSKA
"Petar
im je ispričao sve što se dogodilo. Opisao je događaj s vizijom i
ustvrdio da je njime upozoren kako više ne treba obraćati pozornost na
obredne razlike između obrezanih i neobrezanih, niti pogane smatrati
nečistima." {AA 141.2}
"Dok
su se apostoli sjedinili s propovjednicima i vjernicima u Antiohiji u ozbiljnom
nastojanju da osvoje mnoge duše za Krista, neki židovski vjernici iz Judeje,
'iz farizejske sljedbe', uspjeli su nametnuti pitanje koje je ubrzo izazvalo
veliku prepirku u crkvi i zabrinutost vjernika iz poganstva. S velikom sigurnošću, ovi su
Judaistički učitelji tvrdili da se onaj tko se želi spasiti mora
obrezati i vršiti čitav ceremonijalni zakon." {AA 188.2}
"Pavao
i Barnaba odmah su se pozabavili ovim lažnim
naučavanjem i usprotivili iznošenjem ovog pitanja pred
pogane. S druge strane, mnogi Židovi u Antiohiji,
koji su uzvjerovali, priklanjali su se gledištu
braće, koja su nedavno došli iz Judeje." {AA 189.1}
Bilješka:
Ista stvar se događa danas. Neki adventisti sedmoga dana priklanjaju se
poziciji adventističkih Židova, da još uvijek moramo držati ceremonije
blagdanskih dana. Kraj komentara.
"Židovski obraćenici općenito nisu
bili skloni djelovati tako brzo kako je Božja providnost otvarala put. Prema rezultatima djelovanja apostola
među poganima, bilo je jasno da će broj obraćenika iz poganstva, daleko
nadmašiti broj židovskih obraćenika. Židovi su se bojali da će, ako ograničenja
i ceremonije njihovog
zakona ne budu obvezatni za pogane kao
uvjet za pripadnost crkvi, nacionalna posebnost Židova, kojom su se do sad
razlikovali od svih drugih naroda, na kraju nestati među onima koji su
prihvatili evanđeosku poruku." {AA 189.2}
"Židovi
su se uvijek ponosili svojom službom koju su dobili od Boga, i mnogi od onih
koji su se obratili na Kristovu vjeru još uvijek su smatrali kako nije
vjerojatno da bi Bog ikada odobrio promjenu bilo kojeg propisa, budući da
je on sam jasno odredio hebrejski način bogoštovlja. Zahtijevali su da se židovski zakoni i
ceremonije uključe u obrede kršćanske religije. Sporo su shvaćali da su sve prinošene žrtve bile slika smrti
Božjeg Sina u kojem je tip susreo antitip, i nakon
čijeg dolaska obredi i ceremonije Mojsijevog
razdoblja nisu bili više obvezujući." {AA 189.3}
Bilješka: Neki zvanični
Adventisti Sedmog dana su jako spori u shvaćanju da su svi OBREDI i
CEREMONIJE Mojsijevog razdoblja neobvezujući.
CEREMONIJE su uključivale sve blagdane i posebne subote. Kraj bilješke.
"Prije obraćenja Pavao
se smatrao besprijekornim, "po pravednosti koja dolazi od zakona." Filipljani 3:6. Međutim, nakon promjene srca stekao je
jasniju spoznaju o zadaći Spasitelja kao Otkupitelja ljudskoga roda, jednako
pogana kao i Židova, naučio je razliku između žive vjere i mrtvog
formalizma. U svjetlu evanđelja drevni obredi i ceremonije
povjerene Izraelu dobile su novo i dublje značenje. Ono na što su
ukazivali ostvarilo se i oni koji
su živjeli u evanđeoskom dobu bili su oslobođeni njihova vršenja. No,
Božji nepromjenjivi zakon, Deset Zapovijedi, Pavao je i dalje vršio u duhu i
slovu." {AA 190.1}
"U Antiohijskoj
crkvi razmetanje pitanje obrezanja, izazvalo je mnoga pitanja i prepirke. Na
kraju su vjernici bojeći se da bi stalne rasprave dovele do podjele,
odlučili poslati Pavla i Barnabu s još nekim
odgovornim ljudima iz crkve, u Jeruzalem, da predmet izlože apostolima i
starješinama. Tu su se trebali sastati predstavnici iz različitih crkava i
oni koji su došli u Jeruzalem na blagdane koji su se približavali. U
međuvremenu, dok se na općem saboru ne donese konačna odluka,
prestat će svaka rasprava. Ovu odluka zatim je trebala biti univerzalno
prihvaćena od različitih crkava u zemlji." {AA 190.2}
"U Jeruzalemu su
zastupnici iz Antiohije sreli braću iz mnogih crkava, koja su se okupila
na generalnom sastanku i obavijestili ih o uspjehu koju je pratio njihovu
službu među poganima. Zatim su jasno opisali zabunu koja ja nastala kad su
neki obraćeni farizeji došli u Antiohiju, izjavljujući da se
obraćenici iz poganstva, ako se žele spasiti, moraju obrezati i vršiti Mojsijev zakon." {AA 191.1}
"O ovom se pitanju na
skupu povela žestoka rasprava. S njim je bilo tijesno povezano i nekoliko
drugih pitanja koja je trebalo pozorno razmotriti. Jedno od njih bilo je kakvo
stajalište treba zauzeti prema uporabi mesa žrtvovanog idolima. Mnogi
obraćenici iz poganstva, živjeli su među neukim i praznovjernim
stanovništvom koje je često prinosilo žrtve i darove idolima…" {AA
191.2}
"Pogani, a posebno Grci,
bili su izuzetno razvratni, pa je postojala opasnost da će neki,
neobraćeni u srcu, tvrditi da su prihvatili vjeru, a da nisu ostavili
svoje loše navike. Kršćani iz židovstva nisu mogli podnositi nemoral koji
neznabošci uopće nisu smatrali zlom. Stoga su Židovi smatrali veoma
važnim da se obrezanje i vršenje ceremonijalnog zakona nametne
obraćenicima iz poganstva kao dokaz njihove iskrenosti i posvećenja. To
će vjerovali su, spriječiti pristupanje crkvi onih, koji
prihvaćaju vjeru bez istinskog obraćenja srca, mogu poslije nemoralom
i neumjerenošću nanijeti sramotu Božjem djelu." {AA 192.2}
"Izgledalo je da su mnoge
točke uključene u rješavanje glavnog problema pred sabor stavilo
nesavladive teškoće. Ali Sveti Duh je u biti riješio to pitanje, o kojemu
je, činilo se, ovisio napredak, ako ne i samo postojanje kršćanske
crkve." {AA 192.3}
"Jednom
prije se Petar sa svojom braćom raspravljao oko obraćenja Kornelija i
njegovih prijatelja, i svojim druženjem s njima. Dok je tom prigodom opisivao
kako je Sveti Duh sišao na neznabošce, rekao je: "Ako im je, dakle, Bog
dao isti dar kao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam
onda ja da bi se mogao usprotiviti Bogu?" Djela 11:17. Sada je s jednakim
žarom i snagom rekao: "Bog, koji poznaje srca, pružio je
svjedočanstvo za njih time što im je dao Duha Svetoga kao i nama. On,
dakle, nije pravio nikakve razlike između nas i njih, jer je vjerom
očistio njihova srca. Čemu
sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat, koji naši
očevi ni mi ne mogosmo nositi?" Ovaj jaram nije bio zakon, Deset
Zapovijedi, kako to tvrde neki koji se protive obvezama tog zakona; Petar je
ovdje govorio o ceremonijalnom zakonu koji je
učinjen ništavnim i poništen raspećem Kristovim." {AA 193.2}
"Petrov
govor doveo je okupljene u stanje u kojem su sa strpljenjem mogli saslušati
Pavla i Barnabu, koji su iznijeli svoje iskustvo u
radu za pogane. "Nato ušutje cijeli zbog. Slušali su Barnabu
i Pavla koji su pripovijedali kolike je čudesne znakove po njima Bog
učinio među poganima." {AA 194.1}
"I Jakov je odlučno iznio svoje
svjedočanstvo da Bog namjerava podariti neznabošcima iste prednosti i
blagoslove koje su dobili Židovi." {AA
194.2}
"Sveti Duh je našao za dobro da ne nameće ceremonijalni zakon obraćenicima iz
poganstva i um apostola o tom pitanju bilo je u skladu s umom Duha Božjega. Jakov je presjedao saboru i njegova je konačna
odluka glasila: "Zato ja mislim da se više ne dosađuje onima koji se
s poganstva obrate Bogu." {AA 194.3}
"U ovom se slučaju čini
da je Jakov bio izabran kao onaj koji će objaviti odluku koji je sabor
donio. On je proglasio da ceremonijalni
zakon, a posebno propis o obrezanju, ne treba nametati, ni preporučivati
neznabošcima. Jakov je nastojao utjecati na misli svoje braće
činjenicom da su pogani već učinili veliku promjenu u svojem
životu obrativši se Bogu i da treba jako paziti da ih se ne uznemiruje
zbunjujućim i sumnjivim pitanjima od manje važnosti, kako se ne bi obeshrabrili sljedeći Krista."
{AA 195.1}
"Međutim, neznabožački
obraćenici trebali su napustiti običaje koji nisu bili u skladu s
načelima Kršćanstva. Zato su se apostoli i starješine složili da
pismom obavijeste neznabošce da se trebaju uzdržavati od mesa žrtvovanog
idolima, od bluda, od udavljenoga i krvi. Pozvali su ih da vrše zapovijedi i
žive svetim životom. Trebali su znati da oni koji tvrde da je obrezanje
obvezatno nisu zato opunomoćeni od apostola." {AA 195.2}
"…Kao
rezultat razmatranja svi su vidjeli da je sam Bog odgovorio na pitanja
tako što je neznabošce obdario Svetim Duhom; shvatili su da je njihova dužnost slijediti vodstvo Duha." {AA 196.1}
"…Međutim, nisu svi bili zadovoljni
odlukom; postajala je skupina ambiciozne i samouvjerene braće koja se nije
složila s odlukom. Ovi su ljudi odlučili poduzeti korake na vlastitu
odgovornost. Stalno su mrmljali i tražili pogreške, predlagali nove planove…" {AA 196.2}
"Jeruzalem
je bio glavni grad Židova i u njemu je vladala najveća isključivost i
vjerska zaslijepljenost. Kršćani iz Židovstva koji su živjeli s hramom
pred očima prirodno su dopustili svojim mislima da se vrate na posebne
prednosti Židova kao narodu. Kad su
vidjeli da kršćanska crkva napušta ceremonije i običaje judaizma,
i shvatili da će u svjetlu nove vjere posebna svjetlost s kojom su
bili zaodjenuti židovski običaji uskoro biti izgubljena, mnogi su se
rasrdili na Pavla kao onoga koji je u velikoj mjeri bio uzročnikom ove
promjene. Čak
ni svi učenici nisu spremno prihvatili odluku sabora. Neki su se
zalagali za ceremonijalni zakon, pa su s
nezadovoljstvom gledali na Pavla jer su mislili da je u svojim načelima u
odnosu na obveze židovskog zakona bio popustljiv." {AA 197.1}
"Široke i dalekosežne
odluke sabora unijele su sigurnost u redove vjernika iz poganstva i Božje djelo
je napredovalo…" {AA 197.2}
"Kad
je Petar poslije posjetio Antiohiju, stekao je povjerenje mnogih vjernika
svojim mudrim ponašanjem prema obraćenicima iz poganstva. Neko vrijeme
postupao je sukladno svjetlu dobivenom s neba. On je toliko uspio svladat svoje
stečene predrasude, da je mogao sjesti za stol s obraćenicima iz
poganstva. Ali kada
su iz Jeruzalema došli neki Židovi, koji su revnovali
za ceremonijalni zakon, Petar je nepromišljeno promijenio svoje ponašanje prema
obraćenicima iz poganstva… Crkvi je prijetila podjela. Ali Pavao, koji je u Petrovom
licemjerju vidio zavodnički utjecaj zla, otvoreno ga je ukorio zbog
prikrivanja pravih osjećaja…" {AA 197.3}
"Petar
je uvidio pogrešku koju je učinio i odmah je pokušao, koliko je to bilo u
njegovoj moći, popraviti učinjeno zlo. Bog, koji od početka zna kraj,
dopustio je Petru da očituje slabost svojeg karaktera da bi kušani apostol
mogao vidjeti da u njemu nema ničega čime bi se mogao pohvaliti.
Čak i najbolji ljudi prepušteni sebi, pogriješit će u prosudbi… Ovaj izvještaj o apostolovoj slabosti
trebao je ostati kao dokaz o njegovoj pogrešivosti…" {AA 198.1}
"Povijest
ovog odstupanja od pravih načela svečana je opomena ljudima na
povjerljivim položajima u Božjem djelu, da se ne smiju kolebati u poštenju,
već da se čvrsto trebaju držati načela. Što su veće odgovornosti ostavljene
na čovjeka i što su veće prilike da upravlja i nadgleda, to će
on nanijeti više štete ako ne bude pažljivo slijedio Gospodnji put…" {AA
199.1}
"Tijekom svoje službe
Pavao je često morao stajati sam. Bog ga je posebno poučio i on se
nije usuđivao popuštati kad su u pitanju bila načela. Ponekad je
teret bio težak, ali Pavao je čvrsto zastupao istinu. Shvatio je da crkva
nikada ne smije doći pod nadzor ljudske sile. Ljudski običaji i
načela ne smiju zauzeti mjesto objavljene istine. Napredovanje
evanđelja ne smije biti spriječeno predrasudama i sklonostima ljudi,
bez obzira na položaj koji uživaju u crkvi." {AA 199.3}
"Pavao
je sebe i sve svoje snage posvetio službi Bogu. On je istine evanđelja
primio izravno s neba i tijekom svoje službe sačuvao je živu vezu s
nebeskim oruđima. Bog ga je
poučio u vezi stavljanja nepotrebnih bremena na Kršćane iz poganstva,
pa kad su judaistički nastrojeni vjernici Antiohijskoj
crkvi nametnuli pitanje obrezanja, Pavao je znao mišljenje Božjeg Duha o takvom
naučavanju i zauzeo čvrst i nepopustljiv stav koji je crkvama donio
slobodu od židovskih obreda i ceremonija." {AA 200.1}
"…Ovi su lažni učitelji miješali židovsku predaju s
istinama evanđelja. Ne
mareći za odluku općeg sabora u Jeruzalemu, zahtijevali su od obraćenika iz poganstva da vrše propise ceremonijalnog zakona." {AA 383.1}
"Stanje
je bilo kritično. Nastalo zlo prijetilo je brzim uništenjem galacijskih crkava." {AA 383.2}
"Pavao
je bio proboden do srca i duša mu je bila uznemirena zbog otvorenog otpada, dijela
onih koje je vjerno poučavao načelima evanđelja. Odmah je pisao zabludjelim
vjernicima, razotkrivajući lažne teorije koje su prihvatili i s
velikom oštrinom korio one koji
su odstupili od vjere…"
{AA 383.3}
"Sa
svih strana dolazili su izvještaji o širenju nove doktrine, prema kojoj se Židovi oslobađaju od vršenja obreda ceremonijalnog
zakona, a poganima pružaju jednake prednosti kao i Abrahamovoj djeci. U propovijedima u Korintu Pavao je iznosi
iste dokaze koje je tako snažno isticao u svojim poslanicama. Njegovu istaknutu
izjavu: "Nema više ni Grk, ni Židov, obrezanja ni neobrazanja"
(Kološani 3:11), neprijatelji su smatrali drskim
bogohuljenjem pa su odlučili da zauvijek ušutkaju njegov glas." {AA
390.1}
"U
ranijim godinama evanđeoskog rada među neznabošcima, neka od
vodeće braće u Jeruzalemu, držeći se prijašnjih predrasuda i
navika razmišljanja, nisu srdačno surađivala s Pavlom i njegovim
pomoćnicima. Nastojeći
sačuvati nekoliko besmislenih običaja i ceremonija,
izgubili su iz vida blagoslov koji bi dobili oni i djelo koje su voljeli da su
se potrudili ujediniti sve dijelove Gospodnjega djela. Premda su se zauzimali za probitak
kršćanske crkve, nisu održali korak s napredovanjem Božje providnosti i u svojoj
ljudskoj mudrosti pokušali su radnike ograničiti mnogim nepotrebnim
zabranama. Tako se
pojavila skupina ljudi koji osobno nisu bili upoznati s promijenjenim
okolnostima i posebnim potrebama s kojima su se suočavali radnici u dalekim
poljima, ali koji su ustrajavali na tome da imaju vlast određivati svojoj
braći u tim poljima kojim će se metodama rada služiti. Smatrali su da
djelo propovijedanja evanđelja treba obavljati u skladu s njihovim
mišljenjem." {AA 400.1}
"Dragovoljni
doprinosi koji su ležali pred njima dodatno su potvrdili apostolovo
svjedočanstvo o vjernosti novih crkava osnovanih među poganima. Ljudi
koji su, budući da su bili smatrani vođama djela u Jeruzalemu,
samovoljno tražili da se poduzmu mjere nadzora, vidjeli su Pavlovu službu u
novom svjetlu i bili osvjedočeni da je njihov put pogrešan, da su
zarobljeni židovskim običajima i predajama, i da je djelo evanđelja
ozbiljno zapriječeno time što nisu shvatili kako je Kristovom smrću
srušen zid koji je dijelio Židove od pogana." {AA 399.3}
"Ovo je bila zlatna
prilika za svu vodeću braću da otvoreno priznaju kako je Bog djelovao
preko Pavla i da su oni katkad bili u zabludi dopuštajući da izvještaji
njegovih neprijatelja izazovu u njima zavist i predrasude. Ali umjesto da se
sjedine s naporom da postupe pošteno prema onome koga su povrijedili, dali su
mu savjet koji je pokazao da još uvijek smatraju kako je Pavao u velikoj mjeri
odgovoran za postojeće predrasude. Nisu plemenito stali u njegovu obranu
nastojeći nezadovoljnicima pokazati u čemu su pogriješili, već
su pokušali učiniti kompromis savjetujući mu da učini ono što
će, po njihovom mišljenju, ukloniti svaki uzrok nerazumijevanju." {AA
403.1}
"…Učini ovo što ti
savjetujemo: imamo ovdje četiri čovjeka koja su pod zavjetom; uzmi ih
i podvrgni se s njima obredu očišćenja te preuzmi za njih žrtvene
troškove, da mogu ošišati sebi glave. Tako će svi uvidjeti da nema ništa
od onoga što su čuli o tebi, već da si na pravom putu i da i sam
vršiš zakon…" {AA 403.2}
"Braća
su se nadala da bi Pavao, sljedeći njihov savjet, mogao uvjerljivo
opovrgnuti lažne izvještaje o sebi. Uvjeravali su ga da odluka prijašnjeg
sabora u vezi s obraćenicima iz poganstva i ceremonijalnim zakonom još
uvijek vrijedi, ali savjet koji su mu sada dali nije bio u skladu s tom odlukom. Božji Duh nije potaknuo na ovu
uputu; ona je
bila plod kukavičluka. Vođe crkve u Jeruzalemu znali su da
će nepoštivanjem ceremonijalnog zakona Kršćanin na sebe navući
mržnju Židova i sebe izložiti progonstvu. Veliko vijeće (Sanhedrion) činilo je sve što je moglo da
spriječi napredovanje evanđelja. Ovo tijelo izabralo je ljude koji će
apostole pratiti u stopu, a posebno Pavla, i na svaki se mogući način
usprotiviti njihovu radu. Kad bi oni koji vjeruju u Krista bili pred Velikim
vijećem osuđeni kao prekršitelji zakona, čekala bi ih brza i
oštra kazna kao otpadnike od židovske vjere." {AA 404.1}
"Mnogi Židovi koji su
prihvatili evanđelje još su uvijek poštovali ceremonijalni zakon
i bili skloni nerazumnom popuštanju, nadajući se da će steći
povjerenje svojih sunarodnjaka, ukloniti njihove predrasude i pridobiti ih da
povjeruju u Krista kao otkupitelja svijeta. Pavao je shvatio da će
mnogi od vodećih članova crkve u Jeruzalemu stalno raditi na
suzbijanju njegova utjecaja dokle god budu prema njemu njegovali predrasude.
Smatrao je da bi, kad bi ih bilo kakvim razumnim popuštanjem mogao pridobiti za
istinu, uklonio veliku prepreku za uspjeh evanđelja u drugim mjestima, ali
Bog mu nije odobrio da popusti toliko koliko su oni tražili." {AA 405.1}
"Apostol je
pokazao da se vjera ne sastoji od obreda i ceremonija, vjerovanja i teorija. Kad bi bilo tako, tjelesni bi je
čovjek razumio istraživanjem, kao što razumije svjetovne stvari. Pavao je
učio da je vjera praktična, spasonosna snaga, načelo od Boga,
osobno doživljavanje Božje obnoviteljske sile u duši." {AA 451.3}
"Pokazao
je kako je Mojsije uputio Izraela prema Kristu, kao proroka kojeg trebaju
slušati; kako su svi proroci svjedočili o njemu kao Božjem velikom lijeku
za grijeh, Nevinome koji je trebao ponijeti grijehe krivaca. Nije
smatrao pogrešnim njihovo poštivanje formi i ceremonija, ali im je
pokazao da su, dok su obrednu službu održavali s najvećom
točnošću, odbacili Onoga koji je bio antitip
tog sistema."
{AA 451.4}
"Klanje
Pashalnog janjeta bilo je sjena Kristove smrti.
Pavao kaže: "Krist naša Pasha je žrtvovana za nas." 1
Korinćanima 5:7. Snop prvih plodova žetve koji
se u vrijeme Pashe prikazivao pred Gospodinom bio je tipologija Kristova
uskrsnuća.
Govoreći o uskrsnuću i Gospodina i svih Njegovih ljudi, Pavao kaže:
"Prvenac Krist, zatim oni koji su Kristovi za Njegova dolaska." 1
Korinćanima 15:23. Kao što je žrtva prikaznica
bila prvo požnjeveno zrelo žito, tako je i Krist prvi plod one besmrtne žetve
otkupljenih, koja će u vrijeme budućeg uskrsnuća biti sabrana u
Božje žitnice." {GC 399.2}
"Ovi tipovi
ispunili su se, ne samo u odnosu na događaj već i u odnosu na vrijeme. Četrnaestoga dana prvog židovskog
mjeseca, onog dana i mjeseca na koji se tijekom petnaest dugih stoljeća
klalo pashalno janje, Krist je, jedući Pashu sa
svojim učenicima, ustanovio svetkovinu koja je trebala biti uspomena na
Njegovu smrt kao "Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta." Te su ga noći zlikovačke ruke
uhvatile da bi Ga razapeli i zaklali. I kao antitip onoga što je predstavljala žrtva prikaznica (obrtani snop), naš je Spasitelj trećeg
dana uskrsnuo iz mrtvih i postao
"prvenac umrlih," uzor svih uskrslih pravednika čije će
"bijedno tijelo" preobraziti "i učiniti ga jednakim svome
slavnome tijelu." 1 Korinćanima 15:20; Filipljanima
3:21." {GC 399.3}
"Božji
ljudi koje On naziva Njegovim jedinstvenim blagom, bili su privilegirani s dvostrukim sistemom zakona; moralnim i
ceremonijalnim zakonima. Jedan koji upućuje nazad
na kreaciju da bi se sjećali živoga Boga koji je stvorio svijet, koji je
obvezujući svim ljudima u svim vremenima i koji će postojati kroz sva
vremena i vječnost. I drugi, koji je dodan zbog čovjekovog
prijestupa moralnog zakona, te se poslušnost prema njemu sastojala od žrtvi i prinosa
koje su upućivale na buduće otkupljenje. Svaki je jasan i
različit od drugog." {6BC 1094.8}
"Još od stvaranja, moralni zakon je
bio bitan dio božanskog plana i nepromjenjiv je kao i sam Bog. Ceremonijalni zakon je bio odgovor na posebnu svrhu u Kristovu
planu spašavanja rase. Tipološki sistem žrtvi i prinosa je uspostavljen da bi
kroz ove službe grešnik mogao razlučiti veliki prinos, Krista. Ali
Židovi su bili toliko zaslijepljeni ponosom i grijehom, da je samo nekolicina
mogla vidjeti dalje od smrti zvijeri kao pomirenja za grijehe; i kada je Krist, onaj koga
su ovi prizori preslikavali, došao, nisu ga
mogli raspoznati. Ceremonijalni zakon je bio slavan; to je bila zakonska odredba
koju je Krist uspostavio u savjetu sa njegovim Ocem, da bi pomogao u spasenju
rase. Kompletno uređenje tipološkog sistema je bilo utvrđeno na
Kristu. Adam je vidio presliku Krista, u nevinoj zvijeri koja je platila penal
za njegov prijestup Jehovinog zakona (Review, May 6,
1875.)." {6BC 1094.9}
"Tipovi i
sjene žrtvenih obreda, zajedno s proročanstvima, dale su
Izraelcima mutnu, nejasnu sliku milosti i blagoslova koje će na svijet
donijeti Kristovo otkrivenje. Mojsiju je bio pokazan značaj tipologije
i sjena koje su ukazivale na Krista. Vidio je kraj onoga što je trebalo prestati
kada se, u Kristovoj smrti, tip suoči s antitipom.
Vidio je da čovjek može držati moralni zakon samo kroz Krista. Prijestupom tog zakona čovjek je donio grijeh na
svijet, a s grijehom je došla i smrt. Krist je postao umilostivljenje
za čovjekov grijeh. On je ponudio svoje savršenstvo karaktera u zamjenu za
čovjekovu grešnost. Na sebe je preuzeo prokletstvo neposlušnosti. Žrtve i
prinosi ukazivali su na žrtvu koju će On podnijeti. Zaklano janje bilo je
tipologija Janjeta koje je trebalo uzeti grijehe svijeta." {1SM 237.3}
"Pogled
na ispunjenje onoga što je trebalo prestati, na Krista kako je On otkriven u
zakonu, bilo je ono što je obasjalo Mojsijevo lice.
Služba zakona, zapisanog i urezanog u kamen, bila je služba smrti. Bez Krista,
prijestupnik ostaje pod njegovim prokletstvom, bez nade u oprost. Služba sama
po sebi nema slavu, ali obećani
Spasitelj, otkriven u tipologiji i sjenama ceremonijalnog zakona, učinio
je moralni zakon slavnim." {1SM 237.4}
Rituali i Ceremonijalne Odredbe Poput Pashe Koje su Ukazivale na Krista
Više Nemaju Nikakvu Vrijednost.
Niti jedan od OBREDA I
CEREMONIJA Blagdana ne može učiniti savršenima one koji ih drže. Samo dar
Svetoga Duha duše života Krista koji nastanjuje dušu čovjeka može ovo
učiniti.
"U ovoj odredbi [Gospodnje večere]
Krist je lišio svoje učenike briga i tereta drevnih židovskih obveza u ritualima i ceremonijama. Oni
više ne posjeduju nikakvu vrijednost jer se tip susreo s antitipom
u Njemu koji je autoritet i temelj svih
Židovskih odredbi koje upućuju na Njega kao na veliki i jedini
efikasni prinos za grijehe svijeta…" {5BC 1139.5}
"Simboli
kuće Gospodnje jednostavni su i lako razumljivi i istine koje
predstavljaju su nam od najdubljeg značaja. U uspostavljanju ove vjerske službe koja
dolazi umjesto Pashe, Krist je ostavio svojoj crkvi, memorijal Njegove velike
žrtve za čovjeka. "Ovo činite," rekao je On, "da se
prisjetite mene." Ovo je bila
točka prelaza između dva sustava i njegova dva velika festivala. Jedan je trebao zauvijek završiti; a
drugi, koji je On upravo uspostavio, treba ga zamijeniti i nastaviti kroz svo
vrijeme kao uspomena na Njegovu smrt." {Ev
273.3}
"Pavao
je htio da njegova braća uvide da je velika slava Spasitelja koji oprašta
grijehe dala značaj kompletnom židovskom sustavu. On je
također želio da vide da kada je Krist došao na svijet i umro kao žrtva za
čovjeka, da je tip susreo antitip." {6BC 1095.1}
"Nakon
što je Krist umro na križu kao prinos za grijeh, ceremonijalni
zakon izgubio
je silu. Ipak, bio je povezan s moralnim zakonom i bio je slavan. Sve je nosilo
pečat božanstva, i izražavalo svetost, pravdu, i pravednost Božju. Ako je služba koja je trebala biti
uklonjena bila slavna, koliko više mora stvarnost biti slavna, kada je Krist
otkriven, dajući svoj životodavni, posvećujući Duh, svima koji
vjeruju?" {6BC
1095.2}
"Pasha je
upućivala nazad na izbavljanje Izraelaca, i bila je tipologija koja je
upućivala naprijed prema Kristu, Jaganjcu Božjemu, zaklanu za otkupljenje paloga čovjeka… Pasha se svetkovala kao sjećanje
na izbavljenje djece Izraelova iz Egipta. Bila je
oboje; podsjetnik
i tip. Tip je postao antitipom,
kada je Krist, Janje Božje, bez mane, umro na križu. On je ostavio odredbu kao podsjetnik
događaja o Njegovom raspeću." {3SG 225.1}
"Ovdje je naš Spasitelj uspostavio Gospodnju
večeru, da se često slavi, da bi svježim održao u sjećanju
Njegovih i svojih sljedbenika svečane scene njegove izdaje i raspeća
za grijeh ovoga svijeta. On želi da njegovi sljedbenici shvate da im je
potrebna konstantna ovisnost o njegovoj krvi za spasenje…" {3SG 227.2}
"Bilo
je onih u Pavlovo vrijeme koji su uporno razmišljali o obrezanju i oni su mogli
prezentirati mnoštvo dokaza iz Biblija da pokažu Židovima da je obvezna; ali ovo
učenje je bilo nebitno za njihovo vrijeme; jer je Krist umro na Golgotskom križu i obrezanje tijela nije moglo biti od
ikakve vrijednosti."
{6BC 1061.5}
"Tipološka služba i ceremonije povezane s njom bile su ukinute na križu. Veliko antitipološko
Janje Božje je postao prinos za krivnju čovjeka i sjena je
prekinuta u srži. Pavao je
tražio da umove ljudi približi velikoj istini za to vrijeme; ali oni koji su
tvrdili da su sljedbenici Isusa su bili potpuno uvučeni u učenje
Židovske tradicije i obveze obrezanja." {6BC 1061.6}
Krist je Uklonio Svaku CEREMONIJU (BLAGDAN – FESTIVAL) Drevne Tipologije
"Puno
ćemo više znati o Kristu ako ga slijedimo korak po korak u djelu
otkupljenja, tražeći one koji su izgubljeni i koji nestaju nego putovanjem
u stari Jeruzalem. Krist je odveo svoje ljude u svoju crkvu. On je
uklonio svaku ceremoniju drevne tipologije. Nije dao dozvolu da se ovi rituali
obnove, ili bilo kakvu zamjenu koja bi nas vraćala na stara doslovna
žrtvovanja. Gospodin zahtijeva od svojih ljudi jedino duhovne žrtve." Review, Veljača 25, 1986.
Prema Njemu se Treba Odnositi s Velikim
Poštovanjem, čak i ako se Više ne Mora Držati
"Evanđelje
Krista odsjajuje slavu židovskog perioda. Ono rasvjetljava cijeli židovski
sustav i daje značenje ceremonijalnom zakonu. Šator ili hram Božji na zemlji je bio uzorak originala koji je u nebu.
Sve ceremonije židovskog zakona bile su proroštva, tipologija tajni u planu
otkupljenja." {6BC 1095.5}
"Obrede i ceremonije zakona dao je sam Isus Krist, koji je,
obavijen stupom oblaka danju i u stupcu vatre noći bio vođa vojska Izraelovih; i ovaj
zakon treba tretirati s velikim poštovanjem, jer je svet. Čak i nakon što se više ne treba
držati, Pavao ga je predstavio pred Židovima u njegovoj stvarnoj
vrijednosti i poziciji, pokazujući njegovo mjesto u planu otkupljenja i
njegov odnos prema Kristovom djelu; i veliki apostol je proglasio ovaj zakon
slavnim, vrijedan svog božanskog podrijetla. To
što je trebalo ukloniti je bilo slavno, ali to nije bio zakon koji je Bog uspostavio
kao vladu njegove obitelji na nebu i na zemlji; jer dokle god postoje
nebesa, toliko dugo će postajati i zakon Gospodnji." {6BC
1095.6}
"Umjesto
nacionalnog blagdana kojeg je
židovski narod držao, On je ustanovio
memorijalnu službu, odredbu o pranju nogu i sakramentalnu večeru, koju
će svo vrijeme držati njegovi sljedbenici u svakoj državi. Oni trebaju ponavljati Kristov čin,
da svi mogu vidjeti da istinska usluga zahtijeva nesebičnu službu." {Ev 275.5}
"Nema nesloge između
Staroga i Novoga Zavjeta. U Starom Zavjetu nalazimo evanđelje
dolazećeg Spasitelja, a u Novom Zavjetu imamo evanđelje o Spasitelju
otkrivenom kako su proročanstva predvidjela. Dok Stari Zavjet konstantno
upućuje naprijed prema istinskom prinosu, Novi Zavjet pokazuje da je Spasitelj
nagoviješten tipološkim prinosima došao. Prigušena slava židovskog razdoblja
naslijedila je sjajnija, jasnija slava kršćanskog razdoblja…" {6BC
1095.7}
"U gotovo svakoj crkvi bilo je
članova koji su bili Židovi rođenjem. U ovim obraćenicima
židovski su učitelji našli spreman prijem i kroz njih stekli uporište u
crkvama. Bilo je nemoguće, argumentima Pisma,
oboriti doktrine koje je Pavao naučavao; stoga su pribjegli
najbeskrupuloznijim mjerama za suzbijanje njegovog utjecaja i oslabljivanje
njegovog autoriteta. Objavili
su da on nije bio, niti je učenik Isusa, i da nije primio misiju od Njega;
već da je naučavao doktrine direktno suprotne onima koji drže Petar,
Jakov i ostali apostoli. Na taj su
način poslanici židovstva uspjeli otuđiti mnoge kršćanske
obraćenike od njihovog učitelja u evanđelju. Pošto su
uspjeli doći do ove točke, potakli su ih da se vrate držanju
ceremonijalnog zakona kao da je bitan za spasenje. Vjera u Isusa i poslušnost
zakonu, Deset Zapovijedi, smatrani su manje važnim. Podjela, krivovjerje, i senzualizam rapidno su se širili
među vjernicima u Galaciji." {6BC 1108.1}
"Pavlova
duša bila je uznemirena kada je vidio zlo koje je prijetilo brzom uništenju
ovih crkava. On je odmah pisao Galaćanima,
razotkrivajući njihove lažne teorije, i s velikom ozbiljnošću ukoravao one koji su odstupili od vjere." {6BC 1108.2}
"Ali
postoji zakon koji je ukinut, koji je Krist uklonio s puta, pribivši ga na
križ. Pavao ga naziva zakon zapovijedi sadržan u odredbama. Ovaj ceremonijalni
zakon koji je
Bog dao preko Mojsija, sa svojim žrtvama i odredbama, je bio obvezujući za
Hebreje dok tip nije susreo antitip u smrti Krista
kao Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta. Tada su svi žrtveni prinosi i
službe trebali biti ukinuti. Pavao i
drugi apostoli trudili su se pokazati ovo, i odlučno odbijali one židovske
učitelje koji su objavljivali da kršćani trebaju vršiti ceremonijalni
zakon." Signs of Times, September 4, 1884.
Bilješka: Svi blagdani i
ceremonije, uključujući posebne Subote, bili su dio paketa
ceremonijalnog zakona. Neki od onih koji drže blagdane, pokušavaju učiniti
bitnom činjenicom da se riječ ceremonijalni ne nalazi u Bibliji. Ovo
je istina, ali isto tako nebitna činjenica zato što Biblija govori o
zakonima koji se odnose na CEREMONIJE, a oni su samo CEREMONIJALNI ZAKONI!
Br 9:3 "Četrnaestoga
dana ovoga mjeseca, u suton, svetkujte je u njezino vrijeme; svetkujte je prema
svim njezinim odredbama i prema svim njezinim ceremonijama." Kraj bilješke.
"Pavao... opisuje posjet Jeruzalemu
da bi riješio pitanja koja su uznemiravala crkve Galacije,
trebaju li se pogani obrezivati i držati ceremonijalni zakon. Ovo je bio jedini
slučaj u kojem je on rekao da je prosudba drugih apostola superiornija od
njegove vlastite. Prvo je tražio privatni razgovor, u kojem je iznio stvar pred
vodeće apostole, Petra, Jakova i Ivana. S dalekosežnom mudrošću
zaključio je da ako ovi ljudi mogu biti odvedeni da zauzmu ispravnu
poziciju, sve će se pridobiti. Da je prvo iznio ovo pitanje pred cijeli
sabor, bili bi podijeljenih osjećaja. Snažne predrasude koje su već
postajale jer nije prisiljavao pogane da se obrezuju, vodila bi mnoge da zauzmu
stav protiv njega. Tada bi objekt njegovog posjeta bio uništen, a njegova
korisnost uvelike ometena. Ali tri vodeća apostola protiv kojih nisu
postajale takve predrasude kada su već i sami bili priklonjeni istini,
iznijeli su ovo pred sabor i pridobili sve da se slažu u odluci da ostave
pogane bez obveze vršenja ceremonijalnog zakona." {6BC 1108.4}
"Židovi su odbili
prihvatiti Krista kao Mesiju, i oni ne
mogu vidjeti da su njihove ceremonije beznačajne, da su
žrtve i prinosi izgubili njihovo značenje. Zastor koji su sami navukli u
tvrdoglavom nevjerovanju je još uvijek navučen preko njihovih umova. Bio
bi uklonjen kada bi prihvatili Krista, pravednost zakona." {6BC 1096.6}
Bilješka: Neki od onih koji
drže blagdane mogu pokušati koristiti ovaj argument iznad da bi rekli da su
ceremonije uključivale samo žrtve i prinose. To je prevara, zato jer ovaj
dokument dokazuje da je jedan od najvažnijih CEREMONIJA bila PASHA. Ova važna
izjava koja kaže da su SVE NJIHOVE CEREMONIJE BEZNAČAJNE, što se tiče
obveze da se vrše od strane kršćana. Kraj bilješke.
"Mnogi u kršćanskom svijetu
također imaju zastor pred njihovim očima i srcem. Oni ne vide kraj
onoga što je trebalo biti ukinuto, oni ne
vide da je samo ceremonijalni zakon bio ukinut Kristovom smrću. Oni tvrde
da je moralni zakon bio pribijen na križ. Težak je zastor koji pomračuje
njihovo razumijevanje. Srca mnogih su u ratu s Bogom. Oni se ne pokoravaju Njegovom zakonu. Jedino ako dođu u sklad
sa pravilima Njegove vladavine im Krist može biti na raspolaganju. Mogu
govoriti o Kristu kao o njihovom Spasitelju; ali on će im u konačnici
reći – ne poznajem vas. Vi niste imali iskreno pokajanje prema Bogu za
prijestup Njegovog svetog zakona i vi ne možete imati iskrenu vjeru u mene, jer
moja je misija bila uzvisiti Božji zakon..." {6BC 1096.7}
"Moralni zakon nikada nije bio tip niti sjena. Postojao je prije nego
je čovjek stvoren i postojat će dok god Božji tron postoji. Bog nije
mogao promijeniti niti jedan propis svojeg zakona da bi spasio čovjeka;
jer zakon je temelj Njegove vladavine. On je nepromjenjiv, beskonačan i
vječan. Da bi se čovjek spasio i čast zakona održala, bilo je
potrebno da se Sin Božji ponudi kao žrtva za grijeh. On koji nije poznao grijeh
postao je grijehom za nas. Umro je za nas na Golgoti. Njegova smrt pokazuje
prekrasnu Božju ljubav prema čovjeku i nepromjenjivost Njegovog
zakona." {6BC 1097.1}
"Ovo je bilo važno
razdoblje za crkvu. Iako je Kristovom smrću bio srušen centralni zid koji
je dijelio Židove od pogana, dopuštajući poganima sve privilegije
evanđelja, zastor još nije bio potrgan s očiju mnogih Židova vjernika
i oni nisu mogli jasno razabrati kraj onoga što je Sin Božji trebao ukinuti.
Djelo je sad trebalo energično proširiti među poganima, što bi
rezultiralo osnaživanje crkve velikim prispijećem duša." {SR 303.2}
"Smrt Isusa Krista za
otkupljenje čovjeka podiže zastor i reflektira poplavu svjetlosti unazad
stotinama godina, cijelu instituciju židovskog sistema religije. Bez smrti Krista ovaj sistem je
beznačajan. Židovi su odbacili Krista, te je stoga njihov cijeli
sistem religije neodređen, neobjašnjiv i nesiguran. Oni pridaju veliku važnost sjenovitim ceremonijama tipologije koja se
susrela s njezinim antitipom, kao i zakonu Deset
zapovijedi, koji nije bio sjena, već stvarnost izdržljiva kao i tron
Jehove. Kristova smrt uzdiže židovski sistem tipova i odredbi,
pokazujući da su božanska uspostava, i sa svrhom da održe vjeru živom u
srcima Njegovih ljudi." {6BC 1097.2}
"Pavao... je potpuno razumio razliku
između živuće vjere i mrtvog formalizma. Pavao je i dalje tvrdio da je jedan od
djece Abrahama, i držao je Deset Zapovijedi u slovu i duhu vjerno kao što je to
činio i prije svog obraćenja na kršćanstvo. Ali on je znao da tipološke ceremonije
[koje su se vršile u hramu u Jeruzalemu] moraju uskoro potpuno prestati, jer se
ispunilo ono na što su ukazivale i svjetlo evanđelja je obasjavalo svoju
slavu na židovsku religiju, dajući novi značaj drevnim
obredima." {SR
306.1}
"Pitanje
koje se je na saboru razmatralo činilo se da predstavlja nepremostive
poteškoće, u kojem god svjetlu ga gledali. Ali je Sveti Duh, u stvarnosti,
već riješio ovaj problem, odlukom kojom je ovisio prosperitet, čak i
postojanje, kršćanske crkve. Milost, mudrost, i posvećena prosudba
dana je apostolima da odluče ovo sporno pitanje." {SR 306.2}
"Petar je razumio da je Sveti Duh
odlučio o ovoj stvari tako što je sišao s istom silom na neobrezane pogane
i obrezane Židove. Sjetio
se je svoje vizije, u kojoj mu je Bog pokazao platno puno svih vrsta
četveronogih zvijeri, i tražio od njega da ih kolje i jede; da bi kada on
odbije, potvrđujući da nikad nije jeo ništa pogano ili nečisto,
Bog rekao, 'Što je Bog očistio ti ne zovi poganim'. {SR 306.3}
Rekao je,
'Bog koji poznaje srca, svjedoči s njima, dajući im Svetoga Duha, kao
što je dao i nama; ne praveći razliku između nas i njih,
pročišćavajući njihova srca vjerom. Stoga, zašto iskušavate Boga,
stavljajući breme na vrat učenika, koji ni naši oci ne mogaše nositi?'" {SR 307.1}
"Ovo breme nije bio zakon Deset Zapovijedi,
kao što oni koji se protive tome da je on obvezujući govore; već
je Petar referirao na zakon ceremonija, koji je bio poništen i učinjen
ništavnim raspećem Kristovim. Ovakva uputa Petra je dovela zbor do točke gdje su
bili sposobni razumno saslušati Pavla i Barnabu, koji
su ovo povezali sa svojim iskustvom radeći među poganima." {SR
307.2}
"Jakov
je donio svoje svjedočanstvo odlučno – da je Bog unaprijed odredio da
uvede pogane da uživaju u svim privilegijama Židova. Sveti Duh nije smatrao dobrim da
nameće ceremonijalni zakon na obraćenike iz poganstva; te su apostoli
i starješine, nakon pažljivog istraživanja ove teme, vidjeli ovu stvar u istom
svjetlu, i njihov um je bio kao um Duha Božjega. Jakov je presjedao vijećem i njegova
konačna odluka je bila – moja je odluka da ne trebamo opterećivati
one koji su se iz poganstva obratili Bogu." {SR 307.3}
"Bila je njegova prosudba da se
ceremonijalni zakon, pogotovo obred obrezanja, ne treba nametati poganima, niti
im se preporučivati. Uvidjeli su da je sam Bog odlučio o ovom pitanju
tako što je poganima dao Svetoga Duha, i bilo je na njima da slijede vodstvo
Duha." {SR
307.4}
"Židovi su bili tako precizni što se tiče
ceremonijalne čistoće, da su njihovi propisi bili ekstremno
opterećujući. Njihovi su umovi bili okupirani pravilima i zabranama i
straha od vanjskog onečišćenja, da nisu primijetili mrlju koju sebičnost
i zloća čine njihovoj duši." {MB 24.2}
"Isus ne
spominje ovu ceremonijalnu čistoću kao jedan od uvjeta ulaska u
njegovo kraljevstvo, već upućuje na potrebu čistoće srca…"
{MB 24.3}
"…Oni su
držali i još uvijek drže ljuske, sjene, i figure koje simboliziraju istinito. Slike za određeno vrijeme, da bi mogli rasuditi
stvarnost, postale su tako izopačene njihovim vlastitim izumima, da su
njihove oči bile zaslijepljene. Oni nisu shvatili da se tip susreo s antitipom u smrti Isusa Krista. Što
veća njihova izopačenost slika i simbola to su njihovi umovi bili
više zbunjeni, tako da nisu mogli vidjeti savršeno ispunjenje židovskog
sustava, koju je ustanovio i uspostavio Krist i koja je upućivala na Njega
kao na bit. Jela i
pića i njihove odredbe su bile umnožavane dok ceremonijalna religija nije
postala njihovo jedino štovanje." {FE
397.3}
"U
Njegovom učenju, Krist je htio educirati i istrenirati Židove, da vide
cilj onoga što će biti poništeno istinskim prinosom Njega samoga,
živuće Žrtve." {FE 398.1}
"Kristova smrt i uskrsnuće ispunili su
Njegov zavjet. [Vidi prvu polovicu Daniela 9:27.] Prije ovoga vremena bio je otkriven kroz
tipologiju i sjene koje su upućivale na veliki prinos koji je Otkupitelj
svijeta trebao učiniti, prinoseći se kao obećanje za grijehe
svijeta. Drevni vjernici bili su spašeni istim Spasiteljem kao i sada, ali to
je bio prikriveni Bog. Vidjeli su Božju milost samo u slikama. Obećanje
dano Adamu i Evi u Edenu bilo je evanđelje palom rodu. Obećanje je
dano da će sjeme žene satirati zmijinu glavu, a da će zmija vrebati
Njegovu petu. Kristova
žrtva je slavno ispunjenje cijelog židovskog sustava. Sunce pravednosti se
podiglo. Krist naša pravednost sjaji u svjetlosti nad nama." {7BC 932.3}
Misli o BLAGDANU SJENICA od Vence Ferrella
Postoje nekoliko zanimljivih
činjenica o blagdanu sjenica. On se također nazivao i blagdan žetve,
šatora ili sjenica. (Za više informacija pogledaj: 2 Ljetopisa 8:13, Ezra 3:4, Zaharija 14:16, 18,19, Ivan 7:2, također i
Izlazak 23:16, Levitski zakon 23:34-36, 39-43,
Ponovljeni zakon 16:13-15; 31:10-13, Nehemija
8:1-18.)
·
Ovo je jedini od godišnjih blagdana koji je potpuno
neispunjen. To je zato što je ovo tipologija koja dolazi nakon Dana Pomirenja,
i označavala je drugi dolazak. To je uistinu okupljanje za adventne vjernike.
·
Mi smo ohrabreni da držimo nešto poput toga danas.
Rečeno nam je da bi to trebalo biti period radosti. Naglasak, kako nam je
prezentirano, je više na okupljanju: da zajedno pjevamo i razgovaramo, radujemo
se i ohrabrujemo jedni druge, umjesto propovijedanja.
·
Iako se može i danas držati, nije nam zapovjeđeno da
to činimo. U dodatku tome, nije nam rečeno da ako ga držimo danas, to
moramo raditi određen broj dana ili za vrijeme određenog vremenskog
perioda. Stoga, godišnje okupljanje neke vrste, s družbom vjernika bi bilo
dostatno (originalno je počinjalo petnaestoga, dana sedmoga mjeseca, (Tisri), i trajalo je sedam dana, kasnije osam dana.)
Treba primijetiti da nam nikad nije rečeno da držimo tipološki blagdan
truba ili dan otkupljenja. To je zato što mi danas živimo za vrijeme antitipa. Mi se sada trebamo
uključiti u antitipološko djelo širenja zadnje
poruke, svugdje, dok ostavljamo grijeh i pripremamo naše živote za konačno
pomirenje, kada sud pređe na naša imena. (Pogledaj Veliku borbu, poglavlje
28; "Istražni Sud")
"U sedmome mjesecu je bio Dan
Sjenica ili dan žetve. Ovim se blagdanom priznavalo Božje obilje
u plodovima voćnjaka, maslinika i vinograda. Bilo je to glavno blagdansko
okupljanje naroda u godini..." {PP 540.2}
"Ovaj je blagdan prije
svega trebao biti prilika za radost. Dolazio je odmah nakon velikoga
Dana Pomirenja kada su primili obećanje da se njihovo bezakonje neće
više pamtiti. Pomireni s Bogom oni su dolazili pred Njega priznati
Njegovu dobrotu i slaviti Ga za Njegovu milost. Budući da su žetveni
radovi bili završeni, a poslovi nove godine još nisu počeli, narod je bio
bez briga, te su se mogli predati svetom radosnom utjecaju trenutka. Premda je
samo očevima i sinovima bilo zapovjeđeno da budu prisutni na
blagdanima, ipak, koliko je to bilo moguće, dolazili su cijele obitelji, a
i prema njihovoj gostoljubivosti, primali su i sluge, levite,
tuđince i siromahe." {PP 540.3}
Bilješka Ron:
Postoje Adventisti legalisti koji smatraju bilo kakvu zahvalu za dobru žetvu kao
slavljenje poganskog dana zahvalnosti. Kraj bilješke.
"Blagdan sjenica je poput Pashe bio komemoracija. U
sjećanju na njihov putnički život u pustinji, narod je sad trebao
napustiti svoje domove i živjet u sjenicama, kolibama, načinjem od zelenih
grančica, 'palminih grana, grančica s lisnatih drveta i potočne vrbovine.' Levitski zakonik
23:40,42,43." {PP 540.4}
"Prvi dan je bio sveti
zbor, a sedmom danu blagdana dodan [u Nehemija 8:18]
je i osmi koji se svetkovao na isti način." {PP 540.5}
"Tijekom ovih godišnjih
blagdana, srca su starih i mladih bila ohrabrena službom Bogu, a druženjem s
ljudima iz različitih dijelova zemlje, jačala se njihova veza s Bogom
i međusobno. Dobro bi bilo i za današnji Božji narod da drži blagdan
sjenica, radosno sjećanje na Božje blagoslove prema njima. Kao što
su Izraelova djeca proslavljala izbavljenje koje je
Bog učinio za njihove očeve i što ih je sačuvao tijekom
putovanja iz Egipta, tako bismo se i mi sa zahvalnošću trebali prisjetiti
različitih načina koje je on našao da nas izvede iz ovoga svijeta, iz
tame grijeha u dragocjenu svjetlost milosti i istine." {PP
540.6}
Bilješka Ron:
Ovaj mudar prijedlog Ellen White (iznad) ne bi trebao
biti pobrkan s bilo kojom zapovijedi da se slavi blagdan sjenica na način
na koji su to Židovi u prošlosti radili. Ako ovo protumačimo drukčije
onda činimo Pavla, Kristove učenike, i Ellen
White proturječnima. Kraj bilješke.
"Blagdan sjenica bio je
posljednji godišnji skup. Bog je želio da u ovo vrijeme narod razmišlja o
Njegovoj dobroti i milosti. Cijela je zemlja bila pod Njegovim vodstvom
primajući Njegov blagoslov. Danju i noću Njegovo staranje nije
prestajalo…" {DA 447.2}
"Ovaj blagdan nije bio
samo izraz zahvalnosti za žetvu, već i sjećanje na
Božju zaštitničku brigu o Izraelu u pustinji. Prisjećajući se
života pod šatorima, Izraelci su tijekom ovog blagdana stanovali u kolibama,
ili sjenicama od zelenog granja. Njih su podizali na ulicama u
predvorju hrama ili na krovovima kuća. Brežuljci i doline oko
Jeruzalema bili su također prošarani ovim prebivalištima od lišća,
oživjevši od naroda." {DA 448.2}
"Vjernici su proslavljali
ovu posebnu prigodu svetim pjesmama i zahvalnošću. Ovom je blagdan
prethodio Dan Pomirenja, kad je nakon ispovijedanja svojih grijeha, narod bio
proglašen pomiren s Nebom. Na taj način pripremljen je put za radost ove
svetkovine…" {DA 448.3}
"Izraelski je narod na
Blagdan Sjenica slavio Boga prisjećajući se Njegove milosti u
izbavljenju iz egipatskog ropstva i Njegove nježne brige za njih tokom njihovog
putničkog života u pustinji. Radovali su se svjesni oprosta i
prihvaćanja u službi Dana Pomirenja koja je upravo završila. Ali kad se
oni koji Bog otkupio sakupe u nebeskom Kanaanu, zauvijek oslobođeni od
ropstva prokletstva, pod kojim "cjelokupno stvorenje uzdiše i muči se
u porođajnim bolima sve do sada" (Rim 8:22), oni će se radovati
s neizrecivom radošću i puni slave. Tada će Kristovo veliko djelo
pomirenja biti upotpunjeno. Njihovi će grijesi zauvijek biti
izbrisani." {PP 542.1}
"Vrijeme izabrano za
posvećenje [obnovljenog hrama] bilo je vrlo povoljno – sedmi mjesec, kada
su ljudi iz svih dijelova kraljevstva bili navikli dolaziti u Jeruzalem da
proslave Blagdan Sjenica. Ova svetkovina je prije svega bila blagdan radosti.
Nakon završetka žetvenih radova, a prije početka napora u slijedećoj
godini, narod je bio slobodan od briga i mogao se prepustiti svetim radosnim
utjecajima trenutka." {PK 37.3}
Zar je moguće da nakon
Kristove smrti, ukoliko danas držimo bilo koju ceremoniju koja upućuje na
Kristovu smrt, mi Njega razapinjemo dvaput (Hebrejima 6:6 Govori o
vraćanju grešnim navikama: "Iznova razapinju Sina Božjega")? Mojsijev veliki grijeh je bio što je udario u stijenu
dvaput (PP, 418.1). Nakon prvog puta (PP, 411), trebao je samo progovoriti
stijeni.
Nastavak u petom dijelu: https://slugagospodnji.neocities.org/ozbiljneimplikacijedanapomirenja5.htm
Preveli i uredili: Matea Meznarić i Dejan Meznarić