OZBILJNE IMPLIKACIJE ANTI-TIPOLOŠKOG DANA POMIRENJA 3. DIO

Ps 77:13 "U svetištu je put tvoj, Bože: tko je tako velik Bog kao što je Bog naš?"

Ps 77:14 "Ti si Bog koji činiš čudesa; snagu svoju iskazao si među narodima."

Ps 77:15 "Mišicom svojom izbavio si narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Selah."

"Kao narod, mi bi trebali biti ozbiljni proučavatelji proročanstava; ne smijemo stati dok ne postanemo inteligentni u vezi teme o svetištu, koja je iznesena u vizijama Danijela i Ivana." E. White {CIHS 17.2}

Ono što ćete otkriti su najozbiljnije realizacije povezane s pravim kršćanstvom. Božji putovi su uistinu pronađeni u Službi u Svetištu, koja je trebala biti knjiga pouke za otkupljenje Njegovog naroda. Ova knjiga pouke je srozana do doktrine Nikolaita, samo vjeruj i oslanjaj se na milost i vjeru. Sigurno je osloniti se na milost i vjeru ako je OS (eng. Two P's of grace) milosti dijelom života vjernika. U ovu su uključene strahovite posljedice. Ovaj dokument je pregled sljedećih tema koje ću produbiti u nastavku serije:

§ Služba u Svetištu

§ Implikacije Anti-tipološkog Dana Pomirenja od 1844. u odnosu prema ceremonijalnim blagdanskim proslavama.

§ Kako su grijesi ušli na sud prije 1844. 1Tim 5:24 "Grijesi nekih ljudi očigledni su unaprijed i idu prije na sud, a nekih idu kasnije."

§ Činjenica o Božjem djelu regeneracije nevjeste i svih ljudi ikada.

§ Ponoćni Poklič 1844. za svih 10 djevica, Matej 25, jer su sve zadrijemale.

§ Istražni Sud kakav uči Služba Svetišta u Pismu.

§ Brak Krista i Njegove nevjeste, Njegove crkve, u nebeskom Svetištu, prije nego On dođe.

§ Implikacije Zatvorenih vrata Otkrivenja 3.

§ OS milosti. (eng. Two P's of grace)

§ Tri Osobe Božanstva i Pomirenje.

Ovo što slijedi je kopija knjige Ellen G. White, koju je Vance Ferrel postavio online. Dodao sam neke bilješke koje identificiram kao moje komentare. rwb

KRIST u svom SVETIŠTU

Kompilacija spisa Ellen G. White

"Božji narod treba jasno razumjeti predmet Svetišta i istražnog suda." Velika Borba, p.488 {CiHS 1.1}

"Znam da pitanje svetišta stoji u pravednosti i istini baš kao što smo i držali svih ovih godina. Neprijatelj je taj koji odvodi umove na stranputicu. On je zadovoljan kada oni koji znaju istinu postanu zadubljeni u prikupljanju biblijskih stihova kojima podupiru pogrešne teorije koje nemaju temelja u istini. Tako korišteni biblijski tekstovi pogrešno se primjenjuju; oni nam nisu dani da potvrde zabludu, već da ojačaju istinu." Gospel Workers, p.303 {CiHS 1.2}

PACIFIC PRESS PUBLISHING ASSOCIATION

Mountain View, California

Oshawa, Ontario

Sadržaj

1. Istina o Svetištu – Uvod

2. Krist u Žrtvenom Sustavu

3. Nebesko Svetište u minijaturi

4. Evanđelje u Tipu i Anti-tipu

5. Vijest o sudu uzburkala Ameriku

6. Danijel 8:14 i Koraci Božjeg Misterioznog Vodstva

7. Kraj 2300 Dana

8. Slavni Nebeski Hram

9. Naš Veliki Svećenik u Svetinji nad Svetinjama

10. Kristova završna služba u Nebeskom Svetištu

Library of Congress Catalog Card No. 70-94869 Six printings, 75,000

ISBN 0-8163-0128-X

DOKAZI BOŽANSKIH BLAGOSLOVA

Mnogi koji nisu prihvatili njegova gledišta o točnom vremenu drugog dolaska, bili su osvjedočeni u sigurnost i blizinu Kristova dolaska i u potrebu za pripremom. U nekim velikim gradovima njegov je rad ostavljao značajne posljedice. Gostioničari su napuštali posao i pretvarali gostionice u prostorije za sastanke; kockarnice su zatvarane; obraćali su se nevjernici, deisti, univerzalisti, pa i prave propalice, od kojih neki godinama nisu stupili u crkvu. Razne vjerske zajednice organizirale su u mnogim dijelovima grada molitvene sastanke u svako doba dana. Poslovni ljudi okupljali su se u podne na molitvu i zahvaljivanje. Nije bilo pretjeranog uzbuđenja, već je u umovima ljudi zavladalo neko sveopće svečano raspoloženje. Miller je svojim radom, slično radu prvih reformatora, više nastojao osvjedočiti razum i probuditi savjest nego li izazvati uzbuđenje. {CIHS 61.1}

Godine 1833. Miller je od baptističke crkve, kojoj je pripadao, dobio licencu za propovijedanje. Veliki broj propovjednika njegove crkve odobravao je i njegov rad, te je s njihovim službenim odobrenjem nastavio raditi. Neumorno je putovao i propovijedao, premda se svojim posebnim radom uglavnom ograničio na Novu Englesku i Središnje države. Više godina je sam snosio svoje troškove i nikada kasnije nije dobivao toliko da je mogao podmiriti putne troškove do mjesta u koja su ga pozivali. Stoga njegov javni rad, ne samo što mu nije donosio nikakve materijalne koristi, već je bio i velik teret za njegov imetak, koji se tijekom ovog razdoblja života postupno smanjivao. Bio je otac velike obitelji, ali budući da su svi bili štedljivi i marljivi, njegova je farma pružala dostatno za njihovo i za njegovo uzdržavanje. {CIHS 61.2}

POSLJEDNJI ZNACI

1833. godine, dvije godine nakon što je Miller počeo javno iznositi dokaze o skorom Kristovom dolasku, zbili su se posljednji znakovi što ih je Spasitelj prorekao kao znamenje svog drugog dolaska. Isus je rekao: "s neba će zvijezde padati." Matej 24:29. Promatrajući u viziji prizore koji će najaviti Gospodnji dan, Ivan je u Otkrivenju objavio: "Zvijezde s neba padoše na zemlju, kao što svoje nezrele plodove trese smokva, kad je zatrese silan vjetar." Otkrivenje 6:13. Ovo je proročanstvo upadljivo i dojmljivo ispunjeno velikim meteorskim pljuskom 13. studenog 1833. godine. Bio je to najopsežniji i najveličanstveniji prizor padanja zvijezda koji je ikada zabilježen; "cijeli nebeski svod iznad Sjedinjenih Država satima je plamtio ognjem. Od kada je osnovano prvo naselje doseljenika u toj zemlji nije bilo prirodne pojave koju bi jedni promatrali s tolikim divljenjem, a drugi s tolikim strahom i uzbuđenjem." "Mnogi se još živo sjećaju njene uzvišenosti i zastrašujuće ljepote... Nikada kiša nije padala gušće od ovog padanja meteora prema zemlji; na istoku, zapadu, sjeveru i jugu – posvuda ista slika. Jednom riječi, kao da je cijelo nebo bilo u pokretu... Prizor, kako je opisan u dnevniku Profesora Silliman-a, bio je vidljiv nad cijelom Sjevernom Amerikom... Od dva sata ujutro pa do svjetla dana, na vedru nebu bez oblaka trajala je neprekidna igra blještavih nebeskih svjetlosti." -R. M. Dawens, American Progress; or, The Great Events of the Greatest Century, pogl. 28, od. 1-5... {CIHS 62.1}

U njujorškom časopisu Journal of Commerce od 14. studenoga 1833. godine pojavio se dugačak natpis o ovoj neobičnoj pojavi. U njemu stoji: "Pretpostavljam da nijedan filozof ili znanstvenik nije ispričao ili zapisao događaj sličan jučerašnjem. Jedan ga je prorok točno navijestio prije 18. stoljeća; ako imamo teškoće da pod izrazom padanje zvijezda mislimo na stvarno padanje zvijezda... znajmo da ga je jedino tako bilo moguće opisati." {CIHS 62.2}

Tako je prikazan posljednji od onih znakova Njegova dolaska za koje je Isus rekao svojim učenicima: "Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je blizu – na samim vratima." Matej 24:33. Nakon ovih znakova Ivan je kao sljedeći veliki događaj vidio kako je nebo iščeznulo kao slika koja se smota, dok se zemlja tresla, gore i svi otoci se pokrenuli sa svojih mjesta, a grešnici u strahu pokušavaju pobjeći od prisutnosti Sina čovječjega. Otkrivenje 6:12-17. {CIHS 63.1}

Mnogi očevici padanja zvijezda smatrali su taj prizor najavom dolazećeg suda, "strašnim primjerom, sigurnim predznakom, milostivim znakom velikog i strašnog dana." – "The Old Country Man," u Portland Evening Advertiser 26.11.1833. Tako je pozornost ljudi bila usmjerena na ispunjenje proroštva i mnogi su bili potaknuti da obrate pozornost na upozorenje o blizini drugog dolaska. {CIHS 63.2}

BIBLIJA I JEDINO BIBLIJA

William Miller je posjedovao snažan um, izgrađen razmišljanjem i proučavanjem. Ovome je dodao nebesku mudrost povezujući se s Izvorom mudrosti. Bio je čovjek zlata vrijedan, koga su morali cijeniti i štovati svi koji su cijenili pošten karakter i moralnu vrsnoću. Ujedinivši pravu ljubaznost srca s Kršćanskom poniznošću i silom samokontrole, bio je prema svima pažljiv i ljubazan, uvijek spreman saslušati mišljenje drugih i odmjeriti njihove argumente. Bez žestine ili uzbuđenja ispitivao je sve teorije i doktrine po Božjoj Riječi, a njegovo zdravo rasuđivanje i temeljito poznavanje Pisma omogućili su mu da pobije zablude i raskrinka laž. {CIHS 63.3}

Ali njegov rad nije protjecao bez žestokog protivljenja. Kao u doba ranijih reformatora, popularni vjerski učitelji nisu s naklonošću prihvatili istine što ih je on iznosio. Budući da svoje stajalište nisu mogli podržati Pismom, bili su prisiljeni pribjeći izrekama i doktrinama ljudi, tradiciji crkvenih otaca. Ali propovjednici adventne istine prihvaćali su samo svjedočanstvo Božje Riječi. "Biblija i jedino Biblija," bila je njihova lozinka. Nedostatak biblijskih argumenata njihovi su protivnici nadoknađivali podsmjehom i porugom. Uložili su vrijeme, sredstva, i sposobnosti da okleveću one čiji je jedini zločin bio to što su s radošću očekivali povratak svojeg Gospodina i trudili se živjeti svetim životom, pozivajući i druge da se pripreme na Njegov dolazak... {CIHS 63.4}

Začetnik svega zla nastojao je, ne samo spriječiti djelovanje adventne poruke, već uništiti i samog glasnika. Miller je praktično primjenjivao istinu na srca svojih slušatelja, ukoravajući njihove grijehe i uznemirujući njihovo samozadovoljstvo, pa se njegove otvorene i oštre riječi izazvale njihovo neprijateljstvo. Protivljenje što su ga vjernici crkve pokazivali prema njegovoj vijesti, ohrabrilo je niže društvene slojeve da ih u tome nadmaše i neprijatelji su ga naumili ubiti kad napusti mjesto sastanka. Ali sveti su anđeli bili u mnoštvu pa jedan od njih, u obličju čovjeka, uzeo Gospodinovog slugu za ruku i izveo ga iz gnjevne gomile na sigurno mjesto. Njegovo djelo još nije bilo dovršeno i Sotona i njegovi izaslanici su se razočarali u svojim namjerama. {CIHS 64.1}

Unatoč velikom protivljenju, zanimanje za adventni pokret nastavilo je rasti. Od desetaka i stotina, zajednice su narasle na više tisuća. Razne vjerske zajednice doživjele su veliki prirast vjernika, ali se nakon stanovitog vremena, duh protivljenja podigao i protiv ovih obraćenika, te su crkve počele poduzimati disciplinske mjere, prema onima koji su prihvatili Millerova gledišta. Ovakav postupak potaknuo je Millera da uzme pero u ruke i da se jednim otvorenim pismom obrati Kršćanima svih vjerskih zajednica, pozivajući ih da mu, ako su njegova učenja lažna, iz Pisma dokažu njegovu zabludu. {CIHS 64.2}

"Što smo mi to povjerovali," rekao je, "što nam nije bilo zapovjeđeno vjerovati Božjom Riječi, koju i sami smatrate pravilom, jedinim pravilom naše vjere i života? Što smo učinili, čime smo zaslužili tako zarazne osude s propovjedaonica i u tisku, i što vam daje povoda da nas (adventiste) isključite iz vaših crkava i zajednica?" "Ako smo pogriješili, molimo vas, pokažite nam u čemu se sastoji naša pogreška. Pokažite nam iz Božje Riječi da smo u zabludi. Dosta nam je ruganja; to nas nikada neće uvjeriti da smo na pogrešnom putu; samo Božja Riječ može promijeniti naše stajalište. Naši zaključci oblikovani su promišljanjem i molitvom, jer smo vidjeli dokaze u Svetom Pismu." -Bliss, str. 250,252. {CIHS 64.3}

RAZLIČITE REAKCIJE

Zašto je crkvama bila tako neugodna doktrina i propovijedanje o Kristovom drugom dolasku? Dok zlima Gospodinov dolazak donosi jad i pustoš, za pravedne je prepun radosti i nade. Ova velika istina bila je u svim vjekovima utjeha Božjem vjernom narodu. Zašto je, kao i njen Autor, postala "kamen spoticanja" i "stijena sablazni" za one koji tvrde da su Božji ljudi? Sam Gospodin je obećao svojim učenicima: "I ako odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja." Ivan 14:3. {CIHS 65.1}

Predviđajući usamljenost i tugu svojih učenika, Spasitelj je, pun sućuti, poslao anđele da ih utješe uvjeravanjem da će on ponovno osobno doći, kao što je otišao na nebo. Dok su stajali napregnuto zureći prema gore ne bi li uhvatili posljednju sliku onoga koga su ljubili, pozornost su učenika privukle riječi: "Ljudi, Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus, koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste ga vidjeli da u nebo odlazi!" Djela 1:11. Anđeoska poruka ponovno je u njima oživjela nadu. Učenici su se "s velikom radošću vratili u Jeruzalem, gdje su sve vrijeme bili u hramu blagoslivljajući i hvaleći Boga." Luka 24:52,53. Nisu se radovali zato što se Isus odvojio od njih i što su ostavljeni da se bore s teškoćama i kušnjama ovog svijeta, već zbog uvjeravanja anđela da će On ponovno doći. {CIHS 65.2}

Proglašavanje Kristovog dolaska trebalo bi i danas biti, kao što je bilo navješćivanje anđela pastirima u Betlehemu, dobra vijest velike radosti. Oni koji doista ljube Spasitelja ne mogu, a da s radošću ne pozdrave ovu objavu zasnovanu na Božjoj Riječi – da će Onaj na koga su usmjerene njihove nade u vječni život ponovno doći, ne zato da bude vrijeđan, prezren i odbačen kao prigodom svog prvog dolaska, nego da u sili i slavi otkupi svoje ljude. Oni koji ne ljube Spasitelja priželjkuju da ostane daleko; ne može biti uvjerljivijeg dokaza da su crkve napustile Boga od ljutnje i neprijateljstva koju je izazvala ova nebeska poruka. {CIHS 65.3}

Oni koji su prihvatili adventnu doktrinu shvatili su nužnost pokajanja i poniženja pred Bogom. Mnogi su se dugo kolebali između Krista i svijeta; sada su osjetili da je vrijeme za zauzimanje čvrstog stava... Kršćani su se probudili u novi duhovni život. Imali su osjećaj da je vrijeme kratko i da ono što trebaju učiniti za bližnje učine što brže. Zemlja se povukla, a vječnost kao da se otvorila pred njima, i duša je, sa svime što se odnosi na vječno blaženstvo ili vječnu smrt, osjetila prolaznost svih zemaljskih vrijednosti. Duh Božji je počivao na njima, dajući posebnu snagu njihovim ozbiljnim pozivima, koje su upućivale svojoj braći, kao i grešnicima, da se pripreme za Božji dan. Tiho svjedočanstvo njihovog svakidašnjeg života bilo je stalni ukor naoko pobožnim i neposvećenim vjernicima. Oni nisu željeli da ih se ometa u njihovoj trci sa zadovoljstvima, njihovoj težnji za stjecanjem novca i želji za svjetovnim častima. Odatle je poteklo neprijateljstvo i protivljenje prema adventnoj vjeri i onima koji su je navješćivali. {CIHS 66.1}

ISTRAŽIVANJE OBESHRABRENO

Kako se pokazalo da su argumenti zasnovani na proročkim razdobljima neprobojni, protivnici su nastojali obeshrabriti istraživanje tog predmeta, učeći da su proročanstva zapečaćena... {CIHS 66.2}

Propovjednici i ljudi proglasili su proročanstva u Danielu i Otkrivenju nerazumljivim tajnama. Međutim, Krist je svoje učenike uputio na riječi proroka Daniela, u vezi s događajima koji su se imali zbiti, u njihovo vrijeme je rekao: "Tko čita, neka razumije." Matej 24:15. Tvrdnja da Otkrivenje predstavlja tajnu koju nije moguće razumjeti, u suprotnosti je sa samim naslovom knjige: "Otkrivenje Isusa Krista, koje mu dade Bog, da pokaže slugama svojim što se uskoro ima dogoditi... Blagoslovljen onaj koji čita i oni koji čuju riječi ovoga proroštva i drže što je u njemu napisano, jer je vrijeme blizu." Otkrivenje 1:1-3. {CIHS 66.3}

S obzirom na svjedočanstvo Nadahnuća, kako se ljudi usuđuju učiti da je Otkrivenje tajna koju ljudski um ne može dokučiti? Ono je otkrivena tajna, otvorena knjiga. Proučavanje Otkrivenja upućuje misli na Danielova proročanstva, a oboje predstavlja veoma važne upute ljudima u vezi s događajima koji će se zbiti pri završetku povijesti ovoga svijeta. {CIHS 67.1}

Ivanu su bili prikazani prizori dubokog i uzbudljivog značaja u iskustvu crkve. Vidio je položaj, opasnosti, sukobe i konačno izbavljenje Božjih ljudi. On bilježi završne poruke koje trebaju pomoći sazrijevanju zemaljske žetve, bilo kao snopova za nebesku žitnicu, ili kao svežnjeva za oganj uništenja. Otkriveni su mu predmeti od goleme važnosti, posebice za posljednju crkvu, da bi oni koji se odvrate od zablude ka istini, mogli znati kakve ih opasnosti i sukobi pred njima. Nitko ne mora ostati u neznanju s obzirom na ono što dolazi na zemlju. {CIHS 67.2}

Zašto onda postoji to sveopće neznanje u jednom tako važnom dijelu Svetoga Pisma? Zašto ova opća nevoljkost da se istraži njegovo učenje? To je posljedica dobro smišljenog plana kneza tame da od ljudi sakrije ono što otkriva njegove obmane. Iz tog razloga je, Krist Autor Otkrivenja, predviđajući borbu koja će se voditi protiv proučavanja Otkrivenja, izgovorio blagoslov za sve koji čitaju, slušaju i vrše riječi tog proroštva. -GC, str. 317-342. {CIHS 67.3}

PITANJA ZA PROUČAVANJE

1. Kakav je čovjek bio William Miller?

2. Kojom se metodom proučavanja Biblije koristio Miller?

3. Do kojih je loših rezultata dovela doktrina o obraćenju svijeta?

4. Na koji je način tekst iz Daniela 8:14 postao posebno značajan?

5. Miller je povezao čišćenje svetišta s drugim Kristovim dolaskom. Koje ga je opće prihvaćeni gledište navelo na stranputicu?

6. Kako je i kada Isus postao "Pomazanik"? Kako i kada su "žrtva i prinos" prestali?

7. Zbog čega su ovi događaji bili značajni za proročanstvo o 2300 dana iz Daniela 8:14?

8. Miller je proveo sedam godina u ozbiljnom proučavanju Biblije. Koliko je godina posvetio početnom proučavanju? Koliko je godina posvetio pomnjivom provjeravanju?

9. Zbog kojih je razloga Miller oklijevao propovijedati?

10. U čemu je Millerovo propovijedanje slično propovijedanju ranih reformatora?

11. Zašto je Millerovo propovijedanje, kao i propovijedanje reformatora, izazvalo protivljenje "popularnih vjerskih učitelja"? Kako su ovi učitelji nadomjestili svoj nedostatak biblijskih dokaza?

12. Zašto je propovijedanje drugog Kristovog dolaska bilo tako nedobrodošlo u crkvama? Kako je ovo isto propovijedanje utjecalo na one koji su ga prihvatili?

13. Od čega su zaštićeni oni koji čitaju, čuju i drže se riječi proročanstva u Otkrivenju?

DANIEL 8:14 I KORACI BOŽJEG MISTERIOZNOG VODSTVA

Božje djelo na zemlji pokazuje, u svim razdobljima, zapanjujuću sličnost sa svakom velikom reformom i vjerskim pokretom. Načela Božjeg postupanja s ljudima uvijek su ista. Važna sadašnja zbivanja imaju paralelu u onima iz prošlosti i iskustva s crkvom u proteklim vjekovima sadrže pouke velike vrijednosti za sadašnje vrijeme. {CIHS 69.1}

Nema u Bibliji jasnije objašnjenje istine od ove da Bog svojim Svetim Duhom na osobit način usmjerava svoje sluge na zemlji u velikim pokretima da bi nastavili djelo spašavanja. Ljudi su oruđe u Božjim rukama kojima se On služi da ostvari svoje namjere milosti i milosrđa. Svakome je povjeren određeni zadatak; svakome je zajamčena mjera svjetlosti prilagođena potrebama njegovog vremena i dostatna da ga osposobi za izvršenje zadaće koju mu je Bog povjerio. Ali nijedan čovjek, bez obzira koliko ga Nebo cijenilo, nije posvema razumio veliki plan otkupljenja, niti je mogao savršeno shvatiti božansku svrhu u djelu za svoje vrijeme. Ljudi ne mogu sasvim razumjeti što bi Bog postigao s djelom što im ga je povjerio da ga izvrše. Oni ne razumiju u cjelini značaj poruke što je objavljuju u Njegovo ime… {CIHS 69.2}

Čak ni proroci koje je Duh počastio posebnim duhovnim prosvjetljenjem nisu potpuno shvaćali značaj otkrivenja koja su im bila povjerena. Značenje se trebalo otkrivati tijekom vremena, dok Božjim ljudima budu potrebne upute što su ih one sadržavale... {CIHS 69.3}

Ipak, premda prorocima nije bilo dano da u potpunosti shvate ono što im je bilo otkriveno, oni su ozbiljno nastojali dobiti svu svjetlost koju im je Bog blagonaklono dao. Oni su "istraživali i marljivo ispitivali," "na koje i na kakvo je vrijeme upućivao Kristov Duh koji bijaše u njima." Kakve li pouke za Božje ljude u Kršćansko doba, za koje su ova proročanstva predana Njegovim slugama! "Bijaše im otkriveno da nisu za same sebe, nego su nama služili." Pogledajte te svete Božje ljude koji su "istraživali i ispitivali marljivo" otkrivenja što su im bila dana za još nerođene naraštaje. Usporedite njihovu svetu revnost s bezbrižnom ravnodušnošću s kojom se miljenici kasnijih vjekova odnosili prema ovom daru Neba. Kakvog li ukora za lagodnost, proizašlu iz ljubavi prema dokolici i svijetu, koja se zadovoljava izjavom da se proročanstva ne mogu razumjeti! {CIHS 70.1}

ISKUSTVO APOSTOLA OPSKRBLJUJE NAS POUKOM

Premda su ograničeni ljudski umovi nesposobni dokučiti savjete Beskonačnoga, ili u potpunosti shvatiti razrađivanje Njegovih namjera, ipak često shvaćaju nebeske poruke tako maglovito zbog neke svoje zablude ili nemara. Nerijetko su ljudski umovi, pa i Božjih slugu, tako zaslijepljen ljudskim mišljenima, predajama i lažnim učenjima ljudi, da samo djelomično mogu shvatiti veličine što ih je On otkrio u svojoj Riječi. Tako je bilo i s Kristovim učenicima, čak i onda kad je Spasitelj bio osobno s njima. Njihov je um bio prožet popularnim shvaćanjem Mesije kao zemaljskog kneza koji će uzdići Izrael na prijestolje svjetskog imperija, da nisu mogli razumjeti značenje Njegovih riječi kojima je prorekao svoje stradanje i smrt. {CIHS 70.2}

Sam Krist ih je poslao u svijet s porukom: "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Pokajte se i vjerujte evanđelju." Marko 1:15. Ova poruka bila je utemeljena na proročanstvu Daniela 9. Anđeo je objavio da se šezdeset i devet tjedana protežu do "Mesije Princa", i učenici su se s velikim nadama i radosnim slutnjama očekivali uspostavu Mesijinog kraljevstva u Jeruzalemu, koje će zavladati cijelom zemljom. {CIHS 70.3}

Oni su propovijedali vijest koju im je Krist povjerio, iako su oni sami pogrešno shvatili njeno značenje. Premda se njihova vijest zasnivala na proročanstvu Daniel 9:25, oni prema sljedećem retku istoga poglavlja – nisu vidjeli da će Pomazanik biti pogubljen. Od samog rođenja njihove su misli bile usmjeravane na očekivanje slave zemaljskog imperija i to je zaslijepilo njihovo razumijevanje kako za samo proročanstvo, tako i za Kristove riječi. {CIHS 71.1}

Oni su obavili svoju dužnost upućujući milosrdan poziv Židovskom narodu, a onda su, u trenutku kad su očekivali da njihov Gospodin zasjedne na Davidovo prijestolje, vidjeli kako ga hvataju kao zločinca, tuku, rugaju Mu se, osuđuju i podižu na križ na Golgoti. Kakvo je očajanje i kakve su duševne patnje kidale srca učenika tokom onih dana što je njihov Gospodin počivao u grobu. {CIHS 71.2}

Krist je došao točno u određeno vrijeme na način predviđen u proroštvu. Svjedočanstvo Pisma ispunilo se u svakoj pojedinosti Njegove službe. On je objavljivao poruku spasenja i "Njegova riječ bijaše puna sile." Srca Njegovih slušatelja svjedočila su da je od Neba. Riječ i Sveti Duh potvrdili su božansko poslanje Njegova Sina... {CIHS 71.3}

Vijest što su je učenici razglasili u ime Gospodina bila je u svakom pogledu točna, a događaji na koje je upućivala upravo su se zbivali. "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje," bila je njihova poruka. Kad je isteklo "vrijeme" – šezdeset i devet tjedana iz Daniela 9, koje je trajalo do Mesije, "Pomazanika", Krist je primio pomazanje Duhom nakon što ga je Ivan krstio u Jordanu. "Kraljevstvo Božje", za koje su rekli da je blizu, uspostavljeno je Kristovom smrću. Ovo kraljevstvo nije bilo zemaljski imperij kako su ih učili vjerovati. Nije to bilo ni ono buduće, besmrtno kraljevstvo koje će biti uspostavljeno kad će se "kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dati puku svetaca Svevišnjega;" to vječno kraljevstvo, u kojem "sve vlasti služit će Mu i pokoravati se Njemu." Daniel 7:27. {CIHS 71.4}

U Bibliji izraz "kraljevstvo Božje" označuje i kraljevstvo milosti i kraljevstvo slave. Pavao je u poslanici Hebrejima prikazao kraljevstvo milosti. Nakon što je uputio na Krista, suosjećajnog posrednika koji može "suosjećati s našim slabostima," apostol nastavlja: "Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti, da primimo milost i nađemo milosrđe za pravodobnu pomoć." Hebreji 4:15,16. Prijestolje milosti predstavlja kraljevstvo milosti; jer postojanje prijestolja, pretpostavlja postojanje kraljevstva. U mnogim svojim prispodobama Krist upotrebljava izraz "nebesko kraljevstvo" da opiše djelo božanske milosti nad ljudskim srcima. {CIHS 72.1}

Tako i prijestolje slave predstavlja kraljevstvo slave; na to se kraljevstvo odnose Spasiteljeve riječi: "Kad Sin Čovječji dođe u svojoj slavi, i svi sveti anđeli s Njim, tada će sjest na prijestolje svoje slave: i okupit će se pred Njim svi narodi." Matej 25:31,32. Ovo je kraljevstvo još budućnost. Ono neće biti uspostavljeno do drugog Kristovog dolaska. {CIHS 72.2}

Kraljevstvo milosti zasnovano je odmah nakon čovjekovog pada, kada je načinjen plan za otkupljenje grešne rase. Ono je tada postojalo u Božjoj namjeri i Njegovom obećanju, a ljudi su vjerom mogli postati njegovim podanicima. Ipak, nije zapravo uspostavljeno sve do Kristove smrti. Naime, čak i nakon što je otpočeo svoju zemaljsku zadaću, Spasitelj je, izmoren ljudskom tvrdoglavošću i nezahvalnošću, mogao odustati od žrtve na Golgoti. U Getsemanskom je vrtu časa stradanja podrhtavala u Njegovoj ruci. Čak je i tada mogao obrisati krvavi znoj sa čela i pustiti grešni rod da propadne u svom bezakonju. Da je to učinio, za palog čovjeka ne bi bilo otkupa. No, kada je Spasitelj umirao i u svom posljednjem dahu povikao: "Svršeno je," ispunjenje plana spasenja bilo je osigurano. Obećanje spasenja dano grešnom paru u Edenu bilo je potvrđeno. Kraljevstvo milosti, koje je ranije postojalo zahvaljujući Božjem obećanju tada je uspostavljeno. {CIHS 72.3}

Tako je Kristova smrt – upravo ovaj događaj kojega su učenici smatrali posvemašnjim uništenjem svoje nade – zapravo zauvijek osigurala tu nadu. Premda im je Kristova smrt donijela okrutno razočaranje, ona je bila vrhunski dokaz ispravnosti njihove vjere. Događaj koji ih je ispunio tugom i očajem otvorio je svakom Adamovom potomku vrata nade i na njega je usmjeren budući život i vječna sreća svih Božjih vjernih u svim vremenima... {CIHS 73.1}

Nakon svog uskrsnuća Isus se javio svojim učenicima na putu za Emaus i "počevši od Mojsija te, sljedeći sve proroke, protumači što se na Njega odnosilo u svim Pismima." Luka 24:27. Srca učenika bila su taknuta. Ponovno se rasplamsala vjera. Oni su bili "rođeni za živu nadu" čak i prije no što im se Isus otkrio. Njegova svrha bila je prosvijetliti njihovo razumijevanje i da učvrstiti njihovu vjeru u "sigurnu riječ proroštva." Želio je da se istina duboko ukorijeni u njihovim umovima, ne samo zato što je podupire Njegovo osobno svjedočanstvo, nego i zbog neupitnih dokaza što su ga predstavljali simboli i sjene tipološkog zakona, te starozavjetnih proročanstava. Kristovi sljedbenici su trebali imati inteligentnu vjeru, ne samo radi njih samih, nego i zato da bi mogli svijetu objaviti spoznaju o Kristu. Kao prvi korak u dodjeljivanju ovog znanja, Isus je učenike uputio na "Mojsija i sve proroke." Takvo je bilo svjedočanstvo što ga je dao uskrsli Spasitelj o vrijednosti i važnosti Starozavjetnih Spisa. {CIHS 73.2}

Do kakve je promjene došlo u srcima učenika kad su ponovno ugledali lice svog ljubljenog Gospodara! Luka 24:32. U potpunijem i savršenijem smislu nego ikada ranije, našli su "onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu i Prorocima također." Neizvjesnost, duševna patnja i očaj ustuknuli su pred savršenom sigurnošću i nepomućenom vjerom. Zar je čudno što su nakon Njegova uskrsnuća "sve vrijeme bili u hramu hvaleći i blagoslivljajući Boga." Ljudi, kojima je bila poznata samo Spasiteljeva sramotna smrt, htjeli su na Njihovom licima vidjeti izraz žalosti, zbunjenosti i poraza; ali tamo su vidjeli radost i trijumf. Kakvu pripremu su ovi učenici primili za djelo koje je bilo pred njima!... {CIHS 74.1}

POUKA IZ 1844.

Iskustvo učenika koji su prigodom Kristovog prvog dolaska propovijedali "radosnu vijest o kraljevstvu" slično je iskustvu onih koji su naviještali Njegov drugi dolazak. Kao što su učenici izišli propovijedajući: "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje," tako su Miller i njegovi suradnici objavljivali da treba isteći najduže i posljednje proročko razdoblje predočeno u Bibliji, da predstoji sud i da se treba uspostaviti vječno kraljevstvo. Propovijedanje učenika u vezi vremena zasnivalo se na sedamdeset tjedana u Danielu 9. Miller i njegovi suradnici najavili su kraj 2300 dana iz Daniela 8:14, od kojih je razdoblje od sedamdeset tjedana bilo samo dio. Propovijedanje jednih i drugih bilo je utemeljeno na ispunjenju različitih dijelova istog velikog proročkog razdoblja. {CIHS 74.2}

Slično prvim učenicima, William Miller i njegovi drugovi nisu posvema shvaćali značaj vijesti koju su objavljivali. Duboko ukorijenjene zablude u crkvi spriječile su ih da dođu do pravilnog tumačenja jedne važne točke u proroštvu. I stoga su – premda su svijetu objavljivali vijest koju im je Bog povjerio – zbog pogrješnog razumijevanja njenog smisla ipak doživjeli razočaranje. {CIHS 74.3}

Objašnjavajući Daniela 8:14, "Još dvije tisuće tristo dana: tada će svetište biti očišćeno," Miller je, kako smo već spomenuli, usvojio opće prihvaćeno mišljenje da je naša zemlja svetište i vjerovao da čišćenje svetišta predstavlja čišćenje zemlje ognjem prigodom Gospodinovog dolaska. Kada je dakle ustanovio da je svršetak 2300 dana jasno prorečen, zaključio je da je time otkriveno vrijeme drugog dolaska. Njegovu zabludu prouzročilo je prihvaćanje popularnog gledišta o tome što predstavlja svetište. {CIHS 75.1}

U tipološkom sustavu, koji je bio sjena Kristove žrtve i svećenstva, čišćenje svetišta bio je posljednji obred što bi ga veliki svećenik obavljao tijekom jedne godine službe. Radilo se o završnom dijelu pomirenja – uzimanju i uklanjanju grijeha iz Izraela. Ono je bilo predočenje završnog čina u službi našeg Velikog Svećenika na nebu, uklanjanje ili brisanje grijeha Njegovih ljudi, koji su zabilježeni u nebeskim knjigama. Ova služba uključuje djelo istrage, djelo suda, i ono neposredno prethodi dolasku Krista na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom; jer kad On dođe, svaki je slučaj već odlučen. Isus kaže: "Sa mnom je plaća da dam svakome prema njegovim djelima." Otkrivenje 22:12. Ovo djelo suda, koje neposredno prethodi drugom dolasku, najavljeno je u poruci prvoga anđela Otkrivenja 14:7: "Bojte se Boga i podajte mu slavu; jer došao je čas Njegova suda." {CIHS 75.2}

Oni koji su iznosili ovo upozorenje objavili su pravu vijest u pravo vrijeme. Ali kao što su prvi učenici objavili, "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje," na osnovu proročanstva u Danielu 9, a propustili zamijetiti smrt Mesije prorečenu u istom tekstu, tako su i Miller i njegovi suradnici propovijedali vijest zasnovanu na Danielu 8:14 i Otkrivenju 14:7 – a nisu vidjeli da Otkrivenje 14 sadrži i druge poruke koje treba objaviti prije dolaska Gospodina. Kao što su učenici bili u zabludi u odnosu na kraljevstvo koje se trebalo uspostaviti na kraju sedamdeset tjedana, tako su i Adventisti bili u zabludi u pogledu događaja koji se imao zbiti nakon isteka 2300 godina. U oba slučaja bilo je posrijedi prihvaćanje, ili bolje rečeno, ustrajavanje na popularnim zabludama koje su zaslijepile um za istinu. Jedni i drugi su ispunili Božju volju objavljujući poruku po Njegovoj želji, i jedni i drugi su zbog pogrješnog shvaćanja svoje vijesti doživjeli razočaranje. {CIHS 75.3}

Bog je ipak ostvario svoj dobronamjerni cilj, jer je dopustio da se upozorenje o sudu iznese upravo na ovaj način. Veliki je dan bio blizu i ljudi su po Božjoj providnosti kušani određenim vremenom kako bi im otkrio što je u njihovim srcima. Poruka je bila namijenjena kušanju i pročišćavanju crkve. Ljudi su trebali saznati teži li im srce za svijetom, ili za Kristom i nebom. Tvrdili su da ljube Spasitelja, a sada su svoju ljubav trebali dokazati. Jesu li bili spremni odreći se svojih svjetovnih nada i ambicija i s radošću pozdraviti dolazak svoga Gospodina. Poruka im je trebala omogućiti da spoznaju svoje pravo duhovno stanje. Bila je poslana u milosti kako bi ih potakla da s pokajanjem i poniznošću traže Gospodina. {CIHS 76.1}

Prema tome se razočaranje, premda posljedica njihovog pogrješnog razumijevanja poruke koju su objavljivali, ipak okrenulo na dobro. Ono je trebalo okušati srca onih koji su tvrdili da su primili upozorenje. Hoće li sučeljeni s razočaranjem tako brzo odbaciti stečeno iskustvo i pouzdanje u Božju Riječ? Ili će u molitvi i poniznosti nastojati otkriti gdje su propustili shvatiti značenje proročanstva? Koliko je njih bilo pokrenutom strahom, ili nagonom i uzbuđenjem? Koliko ih je bilo neodlučnih i nevjernih? Mnoštvo je tvrdilo da ljubi Gospodinov dolazak, kad budu pozvani da pretrpe porugu i prijekor svijeta, kad budu suočeni s odlaganjem i razočaranjem, hoće li se odreći vjere? Budući da nisu odmah razumjeli Božje postupanje s njima, hoće li odbaciti istine koje se zasnivaju na savršeno jasnim izjavama Njegove Riječi? {CIHS 76.2}

Ova kušnja je trebala otkriti snagu onih koji su iskrenom vjerom poslušali sve što su vjerovali da je učenje riječi i Božjeg Duha. Ona će im, kao što može samo takvo iskustvo, pokazati koliko je opasno prihvatiti ljudske teorije i tumačenja, umjesto Biblije koja tumači samu sebe. Djeci vjere će teškoće i žalosti, proizišle iz njihove zablude poslužiti za njihovo popravljanje. To će ih potaknuti na temeljitije proučavanje proročke riječi. Tako će naučiti pomnije ispitivati temelj svoje vjere i odbacivati sve što nije utemeljeno na pismima istine, bez obzira koliko široko to prihvaćao Kršćanski svijet. {CIHS 77.1}

Kod tih vjernika, kao i kod prvih učenika, ono što se u času kušnje činilo nerazumljivim, biti će kasnije razjašnjeno. Kad budu vidjeli "ishod koji... je Gospodin dao," znat će da su se unatoč teškoćama koje su prouzročile njihove zablude, Njegove namjere ljubavi prema njima neprekidno ostvarivale. Oni će blagoslovljeni iskustvom spoznati da je Gospodin "pun sažaljenja i nježne milosti;" da su svi Njegovi putovi "istina i ljubav za onog koji čuva savez Njegov i Njegova svjedočanstva." -GC, str. 343-354.

PITANJA ZA PROUČAVANJE

1. Koja je istina "vrlo jasno iznijeta" u Bibliji?

2. Jesu li Božje sluge, uključujući i proroke, uvijek potpuno shvaćali svoj rad i poruke?

3. Zašto ljudi često tako nejasno shvaćaju poruke neba?

4. Premda je poruka koju su apostoli nosili bila ispravna, što ih je vodilo u nerazumijevanje njene nakane i u konačnici njihovo razočaranje?

5. Koja dva značenja ima biblijski izraz kraljevstvo Božje? Kada će ova "kraljevstva" biti uspostavljena?

6. Koju je metodu upotrijebio Krist da bi učenike doveo do pravilnog razumijevanja njegovog rada i njihove zadaće?

7. Navedi neke paralele koje se mogu izvući iz iskustva apostola i Adventnih vjernika 1844.

8. Koje su dvije važne pouke naučili razočarani Adventisti iz 1844.?

KRAJ 2300 DANA

Veliko religijsko buđenje izazvano objavljivanjem skorog Kristovog dolaska prorečeno je u proročanskoj poruci prvog anđela u Otkrivenju 14. Anđeo je viđen "gdje leti posred neba noseći vječno evanđelje koje treba navijestiti onima koji borave na zemlji: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku." "S jakim glasom" on objavljuje poruku: "Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer je došao čas suda Njegova! Poklonite se stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!" Otkrivenje 14:6,7. {CIHS 79.1}

Činjenica da jedan anđeo objavljuje ovo upozorenje veoma je značajna. Čistoćom, sjajem i moći nebeskog glasnika, božanska je mudrost prikazala uzvišeni karakter djela, što ga je ova poruka trebala izvršiti, kao i silu i slavu koja će je pratiti. A let anđela "posred neba," "jaki glas" kojim se objavljuje upozorenje i njeno proglašavanje "svim stanovnicima zemlje," "svakom narodu i plemenu, jeziku i puku," – pokazuje brzinu širenja i svjetsku rasprostranjenost pokreta…{CIHS 79.2}

Kao i velika reformacija u 16. stoljeću, i adventni se pokret istodobno pojavio u različitim Kršćanskim zemljama. U Europi i Americi ljudi vjere i molitve bili su pokrenuti na proučavanje proročanstava i ispitujući nadahnuti izvještaj, naišli su na uvjerljive dokaze da je svršetak svega blizu. U različitim zemljama pojavile su se usamljene skupine Kršćana koje su, isključivo proučavanjem Svetoga Pisma, došle do uvjerenja da je Spasiteljev dolazak blizu…{CIHS 79.3}

Williamu Milleru i njegovim suradnicima povjerena je zadaća da upozorenje objave u Americi. Ova je zemlja je postala središte velikog adventnog pokreta. U njoj se najizravnije ispunilo proročanstvo o poruci prvoga anđela. Millerovi su spisi i spisi njegovih suradnika odneseni u daleke zemlje. Gdje god su u svijetu došli misionari, objavljena je i radosna vijest o Kristovom skorom dolasku. Nadaleko se širila poruka vječnog evanđelja: "Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer je došao čas Njegova suda."… {CIHS 80.1}

ČEKANJE U MIRNOM IŠČEKIVANJU

Svi koji su primili poruku s neizrecivom su čežnjom gledali na dolazak svog Spasitelja. Vrijeme u kojem su očekivali da ga sretnu, bilo je pred vratima. Ovom su se času približavali sa svečanim mirom. Počivali su u slatkoj zajednici s Bogom, pred okusom mira koji će biti njihov u sjajnoj budućnosti. Tko god je iskusio ovu nadu i povjerenje, ne može zaboraviti one dragocjene sate čekanja. {CIHS 80.2}

Nekoliko tjedana prije očekivanog vremena, većina je uglavnom odložila svjetovne poslove. Iskreni vjernici su brižljivo ispitivali svaku misao i osjećaj svog srca kao da se nalaze na samrtnoj postelji i za koji sat trebaju zaklopiti oči za sve na ovoj zemlji. Nisu šivali "haljine za uzašašće;" ali su svi osjećali potrebu za unutarnjim osvjedočenjem da su pripremni za susret sa Spasiteljem; njihova bijela odjeća bila je čistoća duše, karakter očišćen od grijeha Kristovom krvlju pomirenja. {CIHS 80.3}

O, kad bi kod zvaničnih Božjih ljudi još uvijek bio isti duh ispitivanja srca, iste ozbiljne i odlučne vjere. Da su nastavili tako ponižavati pred Gospodinom i uporno slati svoje molbe sjedalu milosti, imali bi mnogo bogatije iskustvo od ovoga koje imaju danas. Premalo je molitve, premalo iskrenog osvjedočenja u grijehu, a nedostatak žive vjere, ostavlja mnoge bez milosti koju je naš Otkupitelj tako bogato osigurao. {CIHS 80.4}

Bog je namjeravao iskušati svoje ljude. Njegova je ruka pokrila grešku u računanju proročkih razdoblja. Adventisti nisu otkrili grešku, a nisu je otkrili ni njihovi najučeniji protivnici. Ovi potonji su govorili: "Vaše računanje proročkih razdoblja je ispravno. Uskoro će se zbiti neki veliki događaj; ali ne ono što proriče Miller. Biti će to obraćenje svijeta, a ne drugi Kristov dolazak." {CIHS 81.1}

Očekivano je vrijeme prošlo, a Krist nije došao izbaviti svoje ljude. Oni koji su s iskrenom vjerom i ljubavlju očekivali svog Spasitelja, doživjeli su gorko razočaranje. Ali Božje namjere su bile ostvarene; On je ispitao srca onih koji su izjavili da čekaju Njegov dolazak. Među njima je bilo mnogo onih čija je najviša pobuda bila strah. Njihovo ispovijedanje vjere nije utjecalo na njihova srca, ni na njihov život. Kad se očekivani događaj nije ostvario, ovi su ljudi izjavili da nisu razočarani; oni nikada nisu vjerovali da će Krist doći. Oni su bili među prvima koji su ismijavali bol iskrenih vjernika. {CIHS 81.2}

Ali su Isus i sva nebeska vojska s ljubavlju i sućuti gledali na iskušane vjerne koji su doživjeli razočaranje. Da se mogao povući zastor koji dijeli vidljivi svijet od nevidljivoga, vidjelo bi se kako se anđeli primiču ovim postojanim dušama i štite ih od Sotoninih strjelica. -GC, str. 355-374. {CIHS 81.3}

PREISPITIVANJE PISMA

Nakon što je prošlo vrijeme kad se prvi puta očekivao Kristov dolazak – u proljeće 1844. godine – oni koji su u vjeri očekivali Njegov dolazak, bili su stanovito vrijeme izloženi sumnji i neizvjesnosti. Dok je svijet u njima gledao poražene ljude koji su dokazano njegovali zabludu, njihov je izvor utjehe još bila Božja Riječ. Mnogi su nastavili istraživati Pismo, iznova ispitujući dokaze svoje vjere i pomno proučavajući proročanstva da bi dobili još više svjetlosti. Svjedočanstvo Biblije u prilogu njihovih gledišta činilo se jasnom i uvjerljivim. Znaci koje nije bilo moguće pogrešno shvatiti upućivali su na blizinu Kristovog dolaska. Posebni Gospodinovi blagoslovi vidljivi u obraćenju grešnika i buđenju duhovnog života među Kršćanima, svjedočili su da je poruka potekla s Neba. Premda vjernici nisu mogli objasniti svoje razočaranje, ipak su se osjećali sigurnima da ih je Bog vodio u prošlim iskustvima. {CIHS 81.4}

Utkane u proročanstva za koja su smatrali da upućuju na vrijeme drugog dolaska, bile su i upute posebno prilagođene njihovom stanju, neizvjesnosti i očekivanja, hrabreći ih da strpljivo čekaju u vjeri da će se ono što im se sada čini mračnim, kad dođe vrijeme, razjasniti... {CIHS 82.1}

U ljeto 1844. godine, nekako sredinom između vremena kad se prvi puta pomislilo da će se navršiti 2300 dana i jeseni iste godine, na koju je to vrijeme kasnije produženo, poruka je objavljenja samim riječima Pisma: "Mladoženja dolazi!" {CIHS 82.2}

Ono što je izazvalo ovaj pokret bilo je otkriće da je Artakserksov proglas o obnovi Jeruzalema, koji je bio polazna točka razdoblja 2300 dana, stupio na snagu u jesen 457. g. pr. Kr., a ne početkom te godine, kako se ranije mislilo. Ako računamo od jeseni 457. g. pr. Kr., 2300 godina završava ujesen 1844. godine. {CIHS 82.3}

TIPOLOGIJA U SLUŽBI SVETIŠTA

Argumenti uzeti iz starozavjetne tipologije, također su pokazivali da bi se u jesen morao ostvariti događaj prikaza kao "čišćenje svetišta." Ovo je postalo jasno kada se pozornost usmjerila na način na koji je bila ispunjena tipologija vezana za prvi Kristov dolazak. {CIHS 82.4}

Klanje pashalnog janjeta bilo je sjena Kristove smrti. Pavao kaže: "Krist, naša Pasha je žrtvovana za nas." 1 Korinćanima 5:7. Snop prvih plodova žetve koji se u vrijeme Pashe prikazivao pred Gospodinom, bilo je tipologija za uskrsnuće Krista... {CIHS 82.5}

Ova tipologija ispunila se, ne samo u odnosu na događaj, već i u odnosu na vrijeme. Četrnaestog dana prvog židovskog mjeseca, onog dana i mjeseca na koji se tijekom petnaest dugih stoljeća klalo pashalno janje, Krist je, jedući Pashu sa svojim učenicima, ustanovio svetkovinu koja je trebala biti uspomena na Njegovu smrt, kao "Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta." Ivan 1:29. Te su ga noći zlikovačke ruke uhvatile, da bi ga razapeli i ubili. Kao antitipološko ispunjenje prikazivanja obrtanog snopa, naš je Gospodin trećeg dana podignut iz mrtvih, "prvina onih koji usnuše," (1 Korinćanima 15:20) uzorak svih uskrsnulih pravednika, čije će se "bijedno tijelo" preobraziti i "suobličiti ga svojem slavnom tijelu." Filipljanima 3:21. {CIHS 83.1}

Jednako se tako mora ispuniti tipologija koja se odnosi na drugi dolazak u vrijeme prikazano simboličnom službom. U Mojsijevom je sustavu čišćenje svetišta ili veliki Dan Pomirenja, padao na deseti dan sedmog židovskog mjeseca. (Levitski zakonik 16:29-34), kada je veliki svećenik nakon učinjenog pomirenja za sav Izrael, i po kojem je odstranio grijeh iz svetišta, izašao i blagoslovio ljude. Tako se vjerovalo da će Krist, naš Veliki Svećenik, doći pročistiti zemlju uništenjem grijeha i grešnika te blagosloviti svoje ljude koji Ga čekaju besmrtnošću. Deseti dan sedmog mjeseca, veliki Dan Pomirenja, vrijeme čišćenja svetišta, koji je 1844. godine padao na 22. listopada, smatran je danom Gospodinovog dolaska. Bilo je to sukladno već iznesenim dokazima da će se 2300 dana navršiti u jesen, pa se zaključak činio neodoljivim... {CIHS 83.2}

Oni koji su prihvatili poruku, pažljivo su se i svečano približavali vremenu u kojem su očekivali susret sa svojim Gospodinom. Svakoga jutra iznova su osjećali da je njihova prva dužnost uvjeriti se da ih je Bog prihvatio. Njihova su srca bila tijesno sjedinjenja i oni su se često molili zajedno i jedni za druge. Često bi se sastajali na skrovitim mjestima, da uspostave vezu s Bogom i glas njihovih molitava dizao se k Nebu s njiva i iz šumaraka. Njima je sigurnost u Spasiteljevu naklonost bila važnija od svakidašnje hrane; a ako bi neki oblak zamračio njihov um, nisu mirovali dok ne bi nestao. Dok su iskusili osvjedočenje opraštajuće milosti, čeznuli su da vide Onoga kojega su toliko voljeli. {CIHS 83.3}

RAZOČARANI, ALI VJERA U BOŽJU RIJEČ NE POLJULJANA

No, opet su bili osuđeni na razočaranje. Vrijeme iščekivanja je prošlo, a njihov se Spasitelj nije pojavio. S nepokolebljivim pouzdanjem očekivali su Njegov dolazak, pa su se sada osjećali kao Marija kad je došla na Spasiteljev grob i ustanovila da je prazan. Sa suzama je uzviknula: "Uzeše moga Gospodina, i ne znam kamo ga staviše." Ivan 20:13... {CIHS 84.1}

Svijet je promatrao, očekujući da će – ako je vrijeme prošlo, a Krist se nije pojavio – čitav sustav Adventizma propasti. Premda su mnogi izloženi snažnoj kušnji napustili svoju vjeru, bilo je onih koji su ostali čvrsti. Plodovi adventnog pokreta, duh poniznosti i ispitivanja srca, napuštanje svijeta i obnova života koji su pratili djelo, svjedočili su da je ono od Boga. Oni se nisu usudili poreći da je sila Svetoga Duha pratila propovijedanje drugog dolaska i nisu mogli otkriti nijednu grešku u računanju proročkih razdoblja. Ni najsposobniji među njihovim protivnicima nisu uspjeli srušiti njihov sustav tumačenje proročanstava. Nisu se mogli pristati, bez biblijskih dokaza, odreći se zaključaka do kojih su došli ozbiljnim proučavanjem Svetoga Pisma uz molitvu, umova prosvjetljenih Duhom Božjim i srca koja su gorjela njegovom živom silom; kao ni stajališta koja su podnijela najoštrije kritike i najogorčenijem protivljenju uglednih vjerskih učitelja i ljudi koji imaju mudrost ovoga svijeta, a koja su se oduprla udruženim silama učenosti i rječitosti te izazivanju i porugama časnih i nečasnih podjednako. {CIHS 84.2}

Istina, postaja je greška što se tiče očekivanog događaja, ali ni to nije moglo uzdrmati njihovu vjeru u riječ Božju. {CIHS 85.1}

Bog nije napustio svoje ljude; Njegov Duh je i dalje ostao s onima koji se nisu brzo odrekli svjetlosti koju su primili odričući se adventnog pokreta. U Poslanici Hebrejima stoje riječi ohrabrenja i upozorenja upućene onima koji su u tom času nevolje bili iskušani čekanjem: "Prema tome, ne gubite svog pouzdanja kojemu pripada velika nagrada. Strpljivost vam treba, da vršenjem Božje volje primite obećanje. Jer još samo malo i doći će Onaj koji ima doći i neće zakasniti. A pravednik će živjeti od vjere; ali ako se tko odvrati, duša moja neće nalaziti zadovoljstva u njemu. No mi ne pripadamo onima kojima otpadaju da propadnu, nego onima koji vjeruju na spasenje duše." Hebrejima 10:35-39. {CIHS 85.2}

Da je ova opomena upućena crkvi u posljednje dane, jasno se vidi iz riječi koje upućuju na blizinu Gospodinovog dolaska: "Jer još samo malo i doći će Onaj koji ima doći i neće zakasniti." I ovdje nalazimo jasan nagoviještaj prividnog odgađanja i da će se činiti kao da Gospodin odugovlači. Uputa iznesena ovdje se može posebno primijeniti na iskustvo adventista u to vrijeme. Njima je prijetila opasnost da dožive brodolom svoje vjere. Oni su postupili po Božjoj volji kad su se prepustili vodstvu Njegovog duha i Njegove Riječi, ali nisu mogli razumjeti Njegovu namisao u tom prošlom iskustvu, niti su mogli razaznati put pred sobom; stoga su bili iskušani sumnjati da li ih je Bog stvarno vodio. Na to su se vrijeme odnosile riječi: "Pravednik će živjeti vjerom." {CIHS 85.3}

Dok je jasna svjetlost "ponoćnog pokliča" obasjavala njihovu stazu i kad su vidjeli da su proročanstva otpečaćena i kako se brzo ispunjavaju znaci koji upozoravaju na blizinu Kristova dolaska, oni su u tim trenucima živjeli gledanjem. Ali sada, povijeni pod razočaranim nadama, mogli su se održati samo vjerom u Boga i Njegovu Riječ. Podrugljivi svijet je govorio: "Prevareni ste, napustite svoju vjeru i recite da je adventni pokret bio od Sotone." Ali je Božja Riječ objavila: "Ako li koji čovjek otpadne, duša moja neće nalaziti zadovoljstva u njemu." {CIHS 85.4}

Odreći se sada svoje vjere i zanijekati silu Svetoga Duha koja je pratila ovu poruku, značilo je povlačenje na put propasti. Pavlove su ih riječi hrabrile da ustraju: "Prema tome, ne gubite svoju postojanost;" "strpljivosti vam treba," "jer još samo malo i doći će Onaj koji ima doći i neće zakasniti." Njihova jedina sigurnost bila je u tome da njeguju svjetlost koju su već primili od Boga, da se čvrsto drže Njegovih obećanja, i nastave istraživati Pismo, te da strpljivo čekaju i bdiju kako bi primili više svjetlosti. -GC, str. 391-408. {CIHS 86.1}

PITANJA ZA PROUČAVANJE:

1. Kako je "uzvišeni karakter" poruke prvog anđela iz Otkrivenja 14 prikazan? Na koja su tri načina prikazana brzina i sveopća rasprostranjenost pokreta?

2. Koliko je obuhvatna poruka upozorenja?

3. Koju su "odjeću" adventisti pripremili za drugi Kristov dolazak?

4. Što je bilo "izvor utjehe" za adventiste nakon razočaranja u proljeće 1844.?

5. Koja je biblijska poruka objavljena u ljeto 1844.?

6. Kako je proučavanje tipologije i antitipologije vodilo do određivanja važnog datuma 22. listopada 1844.?

7. Navedi neke os stvari koje su adventisti činili da bi se pripremili za očekivani Kristov dolazak.

8. Rodovi adventnog pokreta "svjedoče da je sve bilo od Boga." Koji su to bili rodovi?

9. Koja je biblijska opomena upućena crkvi posljednjih dana?

SLAVNI NEBESKI HRAM

Biblijski tekst koji je više od svih ostalih bio temelj i središnji stup adventne vjere bila je objava: "Još dvije tisuće i tri stotine dana; tada će svetište biti očišćeno." Daniel 8:14. To su bile dobro poznate riječi svima koji su vjerovali u skori Gospodinov dolazak. Tisuće usana ponavljalo je ovo proročanstvo kao lozinku svoje vjere. Svi su osjećali da u ovim predviđenim događajima ovise njihova najsjajnija očekivanja i najdraže nade. Ovi proročki dani, pokazano je, završavali su u jesen 1844. godine. Zajedno s ostalim Kršćanskim svijetom, Adventisti su smatrali da je zemlja, ili jedan njezin dio svetište. Razumjeli su da čišćenje svetišta, predstavlja čišćenje zemlje vatrom u posljednjem velikom danu i da će se ono ostvariti prigodom drugog dolaska. Otuda zaključak da će se Krist vratiti na zemlju 1844. godine. {CIHS 87.1}

Međutim, naznačeno je vrijeme prošlo, a Gospodin se nije pojavio. Vjerni su znali da Božja Riječ ne može pogriješiti; njihovo tumačenje proročanstva mora biti pogrešno; ali gdje je bila greška? Mnogi su brzo razriješili problem tako što su ustvrdili da 2300 dana ne završava 1844. godine. Ovu tvrdnju nisu mogli ničim potkrijepiti, osim što Krist nije došao u očekivano vrijeme. Obrazlagali su to ovako: ako su ovi proročki dani završili 1844. godine, Krist bi se tada vratio da očisti svetište, tako što bi zemlju očistio vatrom. Budući da nije došao, to nije bio kraj tih proročkih dana. {CIHS 87.2}

INTEGRITET PROROČKIH RAZDOBLJA

Prihvatiti ovaj zaključak značilo bi odreći se ranijeg računanja proročkih razdoblja. Ustanovljeno je da 2300 dana počinje stupanjem na snagu Artakserksove naredbe za obnovu i za izgradnju Jeruzalema, u jesen 457. g. pr. Kr.. Uzimajući ovo kao polaznu točku, postoji savršen sklad u primjeni svih događaja koji su prorečeni u objašnjenju tog razdoblja u Danielu 9:25-27. Šezdeset i devet tjedana, prvih 483 od 2300 godina, trebalo je sezati do Mesije, Pomazanika, a Kristovo krštenje i Pomazanje Svetim Duhom 27. godine, doslovno je ispunilo sve pojedinosti. Sredinom sedamdesetog tjedna trebao je Mesija biti pogubljen. Tri i pol godine nakon Njegovog krštenja, Krist je bio razapet, u proljeće 31. godine. Sedamdeset tjedana ili 490 godina, odnose se posebno na Židove. Na kraju tog razdoblja ovaj je narod proganjanjem Njegovih učenika zauvijek odbacio Krista i apostoli su se 34. godine okrenuli neznabošcima. Budući da je prvih 490 od 2300 godina isteklo, preostalo je još 1810 godina. Od 34. godine, 1810 godina proteže se do 1844. "Tada će," rekao je anđeo, "svetište biti očišćeno." Sve su ranije navedene pojedinosti proročanstva neupitno ostvarene u predviđeno vrijeme. {CIHS 88.1}

Kod takvog računanja sve je bilo jasno i usklađeno, osim što nije bilo vidljivo da se neki događaj koji bi odgovarao čišćenju svetišta, dogodio 1844. godine. Pobijati da proročki dani ističu u to vrijeme, značilo bi stvoriti zabunu s obzirom na cijelo pitanje i odreći se stajališta koja su rezultat nepogrešivog ispunjenja proročanstava. {CIHS 88.2}

Bog je vodio svoje ljude u velikom adventnom pokretu; Njegova sila i slava pratili su rad i On nije htio dopustiti da pokret završi tamom i razočaranjem, i bude proglašen za lažno i fanatično uzbuđenje. On nije mogao dopustiti da Njegova Riječ bude izložena sumnji i nesigurnosti. Premda su mnogi napustili ranije računanje proročkih razdoblja i porekli ispravnost pokreta koji se zasnivao na njemu, drugi se nisu htjeli odreći točaka vjere i iskustva podržanog Svetim Pismom i svjedočenjem Duha Božjega. Bili su uvjereni da su u svom proučavanju proročanstva prihvatili zdrava načela tumačenja i da je njihova dužnost držati se već čvrsto stečenih istina, i nastaviti istom stazom biblijskog istraživanja. Oni su usrdnom molitvom ponovno ispitali svoje stajalište i proučavali Sveto Pismo kako bi otkrili svoju grešku. Budući da u svom tumačenju proročkih razdoblja, nisu mogli naći greške, počeli su dublje ispitivati predmet svetišta. {CIHS 88.3}

SVETIŠTE STAROG ZAVJETA

Tijekom svog ispitivanja naučili su da nema biblijskih dokaza koji bi potkrijepili opće gledište da je zemlja svetište; ali su u Bibliji našli potpuno objašnjenje predmeta svetišta, njegove prirode, lokacije, i službe; svjedočanstvo svetih pisaca bilo je tako jasno i opširno, da o tome nije bilo nikakve dvojbe. Apostol Pavao u Poslanici Hebrejima kaže: "Isto tako, prvi je savez imao odredbe bogoslužja i ovosvjetsko svetište. Šator je naime, bio uređen ovako: prvi, u kojemu bijaše svijećnjak, stol i kruh prisutnosti; koji se zove svetinja. Iza drugog pak zastora bio je šator zvan Svetinja nad svetinjama. U njoj bijaše zlatni kadionik i kovčeg saveza sav optočen zlatom, u kojem bijaše zlatna posuda s manom i štap Aronov koji je procvao i ploče saveza; povrh njega pak kerubini slave što osjenjuju sjedalo milosti." Hebreji 9:1-5. {CIHS 89.1}

Svetište o kojem Pavao ovdje govori bio je šator koji je Mojsije sagradio po zapovijedi Božjoj, kao zemaljsko prebivalište Svevišnjega. "Neka Mi sagrade svetište da mogu boraviti među njima" (Izlazak 25:8), glasila je uputa dana Mojsiju dok je bio s Bogom na gori. U to su vrijeme Izraelci putovali pustinjom, pa je šator sastanka bio tako izgrađen da se mogao prenositi s jednog mjesta na drugo; pa ipak je bio veličanstvena građevina. {CIHS 89.2}

Nakon što su se Hebreji nastanili u Kanaanu, šator sastanka je bio zamijenjen Salomonovim hramom, koji je, premda trajna i veća građevina, zadržao iste omjere i bio slično uređen. Svetište je postajalo u ovom obliku – osim u Danielovo vrijeme kada je ležalo u ruševinama – sve dok ga 70. godine poslije Krista nisu razorili Rimljani. {CIHS 90.1}

Ovo je jedino svetište koje je ikada postojalo na zemlji, o kojem Biblija daje informacije. Pavao objavljuje da to bilo svetište prvoga saveza. No, zar novi savez nema svetište? {CIHS 90.2}

SVETIŠTE NOVOGA SAVEZA NA NEBU

Kada su se ponovno okrenuli poslanici Hebrejima, istraživači istine su otkrili postojanje drugog ili novo-zavjetnog svetišta, nagoviještenog u već navedenim riječima apostola Pavla. "Isto tako, prvi je savez imao odredbe bogoslužja i ovosvjetsko svetište." Upotreba priloga isto tako podrazumijeva da je Pavao već ranije spomenuo ovo svetište. Kad su se vratili na početak prethodnog poglavlja čitali su: "A glavno u onome što govorimo jest: imamo takva velikog svećenika koji sjede s desna prijestolja Veličanstva na nebesima, službenika svetišta i šatora istinskoga kojeg je podigao Gospodin, a ne čovjek." Hebrejima 8:1,2. {CIHS 90.3}

Ovdje je otkriveno svetišta novoga saveza. Svetište prvoga saveza podigao je čovjek Mojsije; ovo drugo podigao je Gospodin, ne čovjek. U onom su svetištu zemaljski svećenici vršili svoju službu, a u ovom Krist, naš Veliki Svećenik, služi s desne strane Bogu. Jedno je svetište bilo na zemlji, a drugo na nebu. {CIHS 90.4}

Osim toga šator sastanka što ga je Mojsije sagradio bio je načinjen prema uzorku. Gospodin ga je uputio: "Prema svemu što sam ti pokazao, prema uzorku šatora i uzorka svega namještaja u njemu, tako neka i naprave." I ponovno mu je naloženo: "Gledaj da sve to napraviš prema uzorku što ti je pokazan na gori." Izlazak 25:9,40. A i Pavao objašnjava da je prvo svetište "bilo predslika za tadašnje vrijeme u kojem su se prinosili darovi i žrtve;" da su Njegove svetinje bile "slike nebeskih stvarnosti;" da su svećenici koji su po zakonu prinosili žrtve služili "prema primjeru i sjeni nebeskih stvari," i da "Krist ne uđe u rukotvorenu svetinje, koje su slika one istinske, nego u samo nebo, da se sad pojavi pred licem Božjim za nas." Hebreji 9:9,23; 8:5; 9:24. {CIHS 90.5}

SLAVE ZEMALJSKOG SVETIŠTA I NEBESKOG HRAMA

Svetište na nebu u kojem Isus služi za nas, veliki je original, a svetište koje je Mojsije izgradio kopija je nebeskog... {CIHS 91.1}

Neopisivi raskoš zemaljskoga šatora, otkrivao je ljudskom pogledu slave onog nebeskog hrama u kojemu Krist, naš preteča, služi za nas pred Božjim prijestoljem. Prebivalište Kralja nad kraljevima, gdje mu služe tisuće, tisuća i deset puta deset tisuća stoje pred Njim (Daniel 7:10); taj hram ispunjen slavom vječnog prijestolja, u kojem serafini, njegovi blještavi čuvari, u iskazivanju obožavanja prikrivaju svoje lice, mogao je u najveličanstvenijoj građevini što su je ikada podigle ljudske ruke, naći tek blijedi odsjaj svoje veličine i slave. Ali se zemaljsko svetište i njegova služba ipak učili značajne istine o nebeskom svetištu i o velikom djelu koje se u njemu obavljalo za čovjekovo otkupljenje. {CIHS 91.2}

Svetinje na nebu prikazane su dvama odjelima u svetištu na zemlji. Kad je apostolu Ivanu u viđenju bilo dopušteno da vidi Božji hram na nebu, ugledao je kako "pred prijestoljem gori sedam svjetiljki." Otkrivenje 4:5. Vidio je anđela "kako drži zlatni kadionik i bijaše mu dano mnogo kada da ga prinese s molitvama svih svetih na zlatni žrtvenik pred prijestoljem." Otkrivenje 8:3. Tu je proroku bilo dopušteno da vidi prvu prostoriju svetišta na nebu i tu je vidio "sedam svjetiljki" i "zlatni žrtvenik," koji su bili predstavljeni zlatnim svijećnjakom i žrtvenikom tamjana u svetištu na zemlji. Zatim se "otvori hram Božji što se nalazi u nebu" (Otkrivenje 11:19), pa je zavirio iza drugog zastora u svetinju nad svetinjama. Ovdje je vidio "kovčeg Njegovog saveza," predstavljen svetom škrinjom što ga je načinio Mojsije da sadrži Božji zakon. {CIHS 91.3}

Oni koji su proučavali ovaj predmet našli su nepobitne dokaze o postojanju svetišta na nebu. Mojsije je zemaljsko svetište načinio prema uzorku koji mu je bio prikazan. Pavao uči da je ovaj uzorak bio istinsko svetište koje se nalazi na nebu, a Ivan svjedoči da ga je vidio na nebu. {CIHS 92.1}

KRISTOVA SLUŽBA U NEBESKOM SVETIŠTU

U nebeskom je hramu, Božjem prebivalištu, Njegovo prijestolje je utvrđeno na pravdi i sudu. U svetinji nad svetinjama se nalazi Njegov zakon, veliko mjerilo pravde kojim se ispituje cijelo čovječanstvo. Kovčeg saveza, u kojem se čuvaju ploče zakona, pokriven je sjedalom milosti, pred kojim Krist prinosi svoju krv u ime grešnika. Time je predstavljeno sjedinjenje pravde i milosti u planu čovjekovog otkupljenja. Ovu je sjedinjenje mogla zamisliti samo beskrajna mudrost, a ostvariti beskonačna moć; to je sjedinjenje koje cijelo nebo ispunjava divljenjem i štovanjem. kerubini zemaljskoga svetišta, koji sa strahopoštovanjem gledaju na prijestolje milosti, prikazuju zanimanje kojim nebeska vojska promatra djelo otkupljenja. To je tajna milosti u koju anđeli žele zaviriti – da Bog može biti pravedan, premda opravdava grešnika koji se kaje i obnavlja vezu s palim ljudskim rodom; da se Krist mogao spustiti kako bi bezbrojno mnoštvo izvukao iz bezdana propasti i obukao ga u neokaljanu odjeću svoje pravednosti s ciljem da ih sjedini s anđelima koji nikada nisu pali i omogući da zauvijek prebivaju u Božjoj prisutnosti. {CIHS 92.2}

Kristovo djelo posredovanja za čovjeka predstavljeno je prekrasnim Zaharijinim proročanstvom o Njemu "kojemu je ime Grana." Prorok kaže: "On će sagraditi hram Gospodinu i On će nositi slavu. I sjedit će i vladati na Njegovom (Očevom) prijestolju; On će biti svećenik na Njegovu prijestolju i naum mira bit će među njima obojicom. Zaharija 6:12,13. {CIHS 93.1}

"On će sagraditi svetište Gospodinovo." Po Njegovoj žrtvi i posredovanju, Krist je temelj i graditelj Božje crkve. Pavao ga naziva glavnim ugaonim kamenom u kome sva zgrada, čvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu: "u kojemu ste i vi", kaže on, "zajedno ugrađeni u prebivalište Božje kroz duh." Efežani 2:20-22. {CIHS 93.2}

"On će slavu nositi." Kristu pripada slava otkupljenja za pali ljudski rod. Kroz svu vječnost otkupljeni će pjevati: "Njemu, koji nas ljubi i koji nas je oprao od naših grijeha u svojoj vlastitoj krvi... Njemu slava i vlast u vijeke vijekova." Otkrivenje 1:5,6. {CIHS 93.3}

On "će sjediti i vladati na Njegovom prijestolju; i On će biti svećenik pred Njegovim tronom." Sada još nije "na prijestolju svoje slave;" kraljevstvo slave još nije uspostavljeno. Tek kada dovrši djelo posredovanja Bog će "Mu dati tron Njegovog oca Davida," kraljevstva kojem "neće biti kraja." Luka 1:32,33. Kao svećenik, Krist sada s Ocem sjedi na Njegovu prijestolju. Otkrivenje 3:21. Na prijestolju s Vječnim, samopostojećim, sjedi Onaj koji je "naše bolesti ponio, naše boli na se uzeo," koji "je iskusan u svemu kao i mi, samo što nije sagriješio," da može pomoći "onima koji stoje u kušnji." "Ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca." Izaija 53:4; Hebrejima 4:15; 2:18; 1 Ivanova 2:1. Njegovo se posredovanje zasniva na probodenom i slomljenom tijelu, na besprijekornom životu. Ranjene ruke, probodena rebra, prikovane noge, mole za palog čovjeka, čije otkupljenje je plaćeno tako beskonačnom cijenom. {CIHS 93.4}

"Naum mira bit će među njima obojicom." Očeva ljubav, ne manja od Sinovljeve, jest izvor spasenja za pali ljudski rod. Isus je učenicima prije svog odlaska rekao: "Ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas, jer vas sam Otac ljubi." Ivan 16:26,27. Bog bijaše "u Kristu, pomirio svijet sa sobom." 2 Korinćanima 5:19. A u službi nebeskog svetišta, "naum mira bit će među njima obojicom." "Bog je tako ljubio svijet, da je dao svog jedinorođenog sina, da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni." Ivan 3:16. {CIHS 94.1}

ODREĐIVANJE SVETIŠTA U DANIELU 8:14

Pitanje: što je svetište? Je jasno odgovoreno u Pismu. Izraz "svetište", kako ga Biblija upotrebljava, prvo se odnosi na šator sastanka što ga je Mojsije podigao po uzorku nebeskih stvarnosti, a zatim na "istinski šator" na nebu, na koji je upućivalo zemaljsko svetište. Kristovom smrću prestala je tipološka služba. "Pravi šator" na nebu je svetište novoga saveza. Budući da se proročanstvo u Danielu 8:14 ispunilo u novom savezu, svetište što ga ono spominje, mora biti svetište novoga saveza. Svršetkom 2300 dana 1844. godine, na zemlji već mnogo stoljeća nije bilo nikakvog svetišta. Prema tome, proročanstvo: "Još dvije tisuće i tri stotine dana; tada će svetište biti očišćeno," se nesumnjivo odnosi na svetište u nebu. {CIHS 94.2}

Međutim, još uvijek nije odgovoreno na najvažnije pitanje: Što je čišćenje svetišta? Stari Zavjet potvrđuje da je u zemaljskom svetištu postojala služba čišćenja. Može li biti išta u nebu što treba očistiti? U Hebrejima 9 nalazimo jasno učenje o čišćenju zemaljskog i nebeskog svetišta. "I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju; i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. Bilo je, dakle, potrebno da se time čiste uzorci onoga što je na nebesima (s krvi životinja); ali same nebeske stvari čiste se žrtvama boljima od tih" (Hebreji 9:22,23) – odnosno dragocjenom krvlju Krista. {CIHS 94.3}

PRAKTIČNE POUKE IZ TIPOLOGIJE

Čišćenje, kako u tipološkoj, tako i u pravoj službi, mora biti izvršeno krvlju: u prvom slučaju krvlju životinja, a u drugom krvlju Krista. Pavao navodi, kao razlog zašto se ovo čišćenje mora izvršiti krvlju, to što bez prolijevanja krvi nema oproštenja. Oproštenje, ili uklanjanje grijeha, djelo je što se treba izvršiti. Ali kako grijeh može biti povezan sa svetištem, bilo na nebu ili na zemlji? Ovo možemo doznati putem simbolične službe, jer su svećenici koji su služili na zemlji, služili "primjeru i sjeni nebeskih stvari." Hebrejima 8:5. {CIHS 95.1}

Služba zemaljskog svetišta sastojala se od dvaju dijelova: svećenici su svakodnevno služili u svetinji, dok je veliki svećenik za očišćenje svetišta jednom godišnje obavljao posebno djelo pomirenja u svetinji nad svetinjama. Dan za danom grešnik koji se kajao bi prinosio žrtve na vratima šatora sastanka, i polaganjem ruke na glavu žrtvene životinje, priznavao svoje grijehe, te ih na ovaj način sa sebe slikovito prinosio na nedužnu žrtvu. Zatim je životinja zaklana. "Bez prolijevanja krvi," kaže apostol, nema oprosta grijeha. "Jer je život živoga bića u krvi." Levitski zakonik 17:11. Prekršeni Božji zakon tražio je život prijestupnika. Krv, koja predstavlja grešnikov promašeni život, čiju je krivnju nosila žrtvena životinja, svećenik bi ponio u svetinju i njome poškropio pred zastorom, iza kojega se nalazio kovčeg sa zakonom što ga je grešnik prestupio. Ovom se ceremonijom grijeh krvlju slikovito prenosio u svetište. U nekim se slučajevima krv nije unosila u svetinju; ali u tom je slučaju svećenik jeo meso kako je Mojsije uputio Aronove sinove, govoreći: "To vam je dao Gospod da nosite krivnju zajednice." Levitski zakonik 10:17. Obje ceremonije su bile slika prenošenja grijeha s pokajnika na svetište. {CIHS 95.2}

Ovo se djelo obavljalo iz dana u dan tijekom cijele godine. Tako su grijesi Izraelaca prenošeni u svetište, pa je za njihovo uklanjanje bilo potrebno obaviti posebno djelo. Bog je naredio da se pomirenje izvrši za svako sveto odjeljenje. "Tako će obaviti obred pomirenja nad svetinjom zbog nečistoće Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka učini i za šator sastanka što se među njima nalazi, sred njihovih nečistoća." Pomirenje je trebalo izvršiti i za žrtvenik, "očistiti ga od nečistoća Izraelaca i posvetiti." Levitski zakonik 16:16,19. {CIHS 96.1}

Jednom u godini, na veliki Dan Pomirenja, svećenik je radi čišćenja svetišta ušao u svetinju nad svetinjama. Obavljanjem ovoga dijela bio je upotpunjen godišnji niz službi. Na Dan Pomirenja dovedena su dva jareta pred vrata šatora sastanka i za njih se bacao ždrijeb, "jednoga odredi kockom za Gospodina, a drugoga za žrtvenog jarca." Levitski zakonik 16:8. Jarac na koga je pao ždrijeb za Gospodina, bio je zaklan kao žrtva okajnica za narod. Svećenik je trebao njegovu krv donijeti iza zastora i njome poškropiti po prijestolju milosti i ispred njega. Krvlju je također trebalo poškropiti žrtvenik tamjana pred zastorom. {CIHS 96.2}

"Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovijedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalju u pustinju s jednim prikladnim čovjekom. Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u kraj nenastanjen." Levitski zakon 16:21,22. Taj se jarac više nije vraćao u izraelski tabor, a čovjek koji ga je odveo morao je vodom oprati sebe i svoju odjeću, prije nego što bi se vratio. {CIHS 96.3}

Cijela ceremonija bila je dizajnirana tako da Božja svetost i Njegova odvratnost prema grijehu ostave dubok dojam na Izraelce, a i da im pokaže da ne mogu doći u dodir s grijehom, a da ne postanu zagađeni. Svatko je morao mučiti svoju dušu dok se obavljalo ovo djelo pomirenja. Sve je poslove trebalo odložiti, a cijela izraelska zajednica trebala je taj dana provesti u svečanoj poniznosti pred Bogom, u molitvi, postu i dubokom ispitivanju srca. {CIHS 96.4}

Iz tipološke službe mogle su se naučiti važne istine o pomirenju. Namjesto grešnika prihvaćena je zamjena, ali grijeh nije poništen krvlju žrtve. Time je samo osigurano sredstvo kojim je prenesen na svetište. Prinošenjem krvi, grešnik je priznao autoritet zakona, priznao svoju krivnju zbog prijestupa i izrazio svoju vjeru za praštanjem po vjeri u budućeg Iskupitelja, ali još nije bio posvema oslobođen od prokletstva zakona. Na Dan Pomirenja veliki je svećenik, nakon što je od naroda primio žrtvu, ušao s njenom krvlju u svetinju nad svetinjama i poškropio njome po sjedalu milosti, direktno iznad zakona, da udovolji njegovim zahtjevima. Zatim je u svojoj ulozi posrednika, uzeo grijehe na sebe i iznio ih iz svetišta. Stavljanjem ruku na glavu žrtvenog jarca, priznao je nad njim sve grijehe, tako da ih je slikovito prenio sa sebe na jarca. Jarac ih je zatim odnio, pa se smatralo da su zauvijek odvojeni od naroda. {CIHS 97.1}

SAMO TIPOLOGIJA NEBESKIH STVARNOSTI

Tako se vršila služba koja je bila "primjer i sjena nebeskih stvarnosti." A ono što se činilo u tipološkoj službi u zemaljskom svetištu, u stvarnosti se obavlja u službi u nebeskom svetištu. Nakon uzašašća naš je Spasitelj otpočeo svoje djelo velikog svećenika. Pavao kaže: "Krist nije ušao u rukotvorene svetinje, koje su slike one istinske, nego u samo nebo, da se sad pojavi u Božjem prisustvu za nas." Hebreji 9:24. {CIHS 97.2}

Svećenikova služba tijekom godine u prvom odjelu svetišta, u "prostoru iza zastora" koji je činio vrata i odvajao svetinju od dvorišta, predstavljala je rad službe u koju je Krist ušao prigodom svog uzašašća. Djelo svećenika u svakodnevnoj službi bilo je prinošenje krvi žrtve okajnice pred Bogom, isto tako i tamjan koji se dizao s molitvama Izraela. Tako je i Krist prinosio svoju krv pred Ocem u ime grešnika i uz nju, sa skupocjenim miomirisom svoje vlastite pravednosti, molitve vjernih koji se kaju. Takva je bila služba u prvom dijelu nebeskog svetišta. {CIHS 98.1}

Tamo ga je slijedila vjera Kristovih učenika dok se uzdizao pred njihovim pogledom. Na to su bile usredotočene njihove nade, koje – prema Pavlu – "imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše, koje prodire u prostor iza zastora kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus, pošto je zauvijek postao veliki svećenik." "Niti po krvi jaraca i junaca, nego svojom vlastitom krvi, On je ušao jednom u svetinju i pribavio vječno otkupljenje za nas." Hebreji 6:19,20; 9:12. {CIHS 98.2}

ČIŠĆENJE NEBESKOG SVETIŠTA

Osamnaest je stoljeća nastavljena ova služba u prvom dijelu svetišta. Kristova krv, prinijeta u ime grešnika koji se kaju, osigurala im je Očev oprost i prihvaćanje, ali su njihovi grijesi i dalje ostali zapisani u nebeskim knjigama. Kao što se u tipološkoj službi na kraju godine izvršavalo djelo pomirenja, tako se prije nego što bude dovršeno Kristovo djelo otkupa, treba izvršiti pomirenje radi uklanjanja grijeha iz svetišta. To je služba koja je otpočela završetkom 2300 dana. U ono je vrijeme kao što je prorok Daniel prorekao, naš veliki svećenik ušao u svetinju nad svetinjama da obavi posljednji dio svoje svečane službe – čišćenja svetišta. {CIHS 98.3}

Kao što su u drevna vremena grijesi naroda vjerom stavljeni na žrtvu okajnicu i kroz njezinu krv slikovito u zemaljsko svetište, tako su u novom savezu grijesi onih koji se kaju vjerom stavljeni na Krista i u biti, preneseni u nebesko svetište. Kao što je tipološko čišćenje zemaljskog svetišta postignuto uklanjanjem grijeha kojim su ga zagadili, tako se stvarno čišćenje nebeskog svetišta treba postići odstranjivanjem ili brisanjem grijeha koji su tamo zapisani. Ali prije no što se to može učiniti, treba ispitati knjige kako bi se utvrdilo tko pokajanjem i vjerom u Krista ima pravo na zasluge Njegovog pomirenja. Stoga čišćenje svetišta obuhvaća djelo istrage – djelo suda. Ono mora biti obavljeno prije nego što Krist dođe da otkupi svoj narod, jer kad On dođe, s Njim će doći i plaća da svakome plati prema Njegovom djelu. Otkrivenje 22:12. {CIHS 99.1}

Tako su oni koji su slijedili svjetlost proročke riječi vidjeli da je umjesto dolaska na zemlju po završetku 2300 dana 1844. godine, Krist ušao u svetinju nad svetinjama nebeskog svetišta, da izvrši završno djelo pomirenja, pripremu za svoj dolazak. {CIHS 99.2}

Isto je tako bilo vidljivo da je – dok je žrtva okajnica upućivala na Krista kao žrtvu, a veliki svećenik predstavljao Krista kao posrednika – žrtveni jarac predstavljao Sotonu, začetnika grijeha, na koga će na kraju biti stavljeni grijesi iskrenih pokajanih. Kada je veliki svećenik krvlju žrtve okajnice odstranio grijeh iz svetišta, stavio ih je na žrtvenog jarca. Kad Krist na kraju svoje službe, putem svoje vlastite krvi, bude odstranio grijehe svojih ljudi iz nebeskog svetišta, staviti će ih na Sotonu koji će u izvršenju osude morati snositi završnu kaznu. Žrtveni jarac je odveden nenaseljeno mjesto da se više nikada ne vrati u izraelsku zajednicu. Tako će Sotona biti zauvijek prognan ispred Boga i Njegovih ljudi, te će u završnom uništenju grijeha i grešnika biti zauvijek izbrisan iz postojanja. -GC str. 409-422. {CIHS 99.3}

PITANJA ZA PROUČAVANJE:

1. Koje važno mjesto u adventističkoj vjeri i nauku je zauzimao Daniel 8:14?

2. Kako su mnogi brzopleto objasnili razočaranje?

3. Što su počeli istraživati razočarani adventisti, koji su se čvrsto držali dokaza o Božjem vodstvu u svojem iskustvu, kad nisu mogli naći pogrešku u svojem računanju proročkog vremena?

4. Do kakvog su otkrića došli vjernici u vezi s identitetom svetišta?

5. Što su otkrili da je svetište prvoga saveza? A što je svetište novoga saveza?

6. Koje je svetište očišćeno na svršetku 2300 dana?

7. Što je to čišćenje svetišta na nebu? Zašto se to mora dogoditi prije Kristovog drugog dolaska?

8. Što je to "opraštanje grijeha"?

9. Zapazi paralelu između službi u starom zavjetu u svetištu i svetišta na nebu.

10. Na koji su način grijesi grešnika koji se kaje preneseni u nebesko svetište?

11. Umjesto da dođe na zemlju 22. listopada 1844. godine, što je Isus tada učinio?

12. Kako je svetište na nebu "oslobođeno ili očišćeno" od zapisa o grijehu?

NAŠ VELIKI SVEĆENIK U SVETINJI NAD SVETINJAMA

Predmet svetišta bio je ključ kojim je otključana tajna razočaranja 1844. godine. Ovaj je predmet razotkrio savršeni sustav istine, povezan i usklađen, pokazujući da je Božja ruka upravljala velikim adventnim pokretom i otkrila sadašnju dužnost koja je razotkrila položaj i djelovanje Božjih ljudi. Kao što su se Isusovi učenici nakon strašne noći duševne boli i razočaranja obradovali "kad vidješe Gospodina," tako su se sada radovali oni koji su u vjeri očekivali Njegov drugi dolazak. Oni su očekivali da će se On pojaviti u slavi da nagradi svoje sluge. Kad su im se nade izjalovile, izgubili su iz vida Isusa, i s Marijom na grobu uzviknuli: "Uzeli su mojega Gospodina i ne znam kamo su ga položili." Sada su u svetinji nad svetinjama ponovno gledali Njega, svog suosjećajnog Velikog Svećenika, koji će se kao njihov kralj i izbavitelj uskoro pojaviti. Svjetlost iz svetišta obasjala je prošlost, sadašnjost i budućnost. Znali su da ih je Bog vodio svojom nepogrešivom providnosti. Premda, kao i prvi učenici, sami nisu uspjeli razumjeti vijest koju su objavljivali, ona je u svakom pogledu bila točna. Objavljujući je oni su ostvarili Božju namjeru i njihovo djelovanje u Gospodinu nije bilo uzaludno. Ponovno rođeni "za živu nadu," radovali su se "neizrecivom i proslavljenom radosti." {CIHS 101.1}

Oboje – proročanstvo u Danielu 8:14, "Još dvije tisuće i tri stotine dana; tada će Svetište biti očišćeno," i vijest prvoga anđela: "Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer je došao čas Njegova suda," upućivali su na Kristovu službu u svetinji nad svetinjama, na istražni sud, a ne na Kristov dolazak radi otkupljenja Njegovih ljudi i uništenja opakih. Greška nije bila u računanju proročkih razdoblja, već u događaju koji se trebao zbiti na kraju 2300 dana. Zbog ove greške vjernici su doživjeli razočaranje, ali je sve to bilo prorečeno u proročanstvima i sve što su po Pismu mogli očekivati se ispunilo. Upravo vrijeme dok su jadikovali zbog neostvarenih nada zbio se događaj koji je bio prorečen u poruci, a koji se morao zbiti prije nego što se Gospodin može pojaviti i dati nagradu svojim slugama. {CIHS 101.2}

Krist je došao, ali ne na zemlju kako su očekivali, nego, kako je bilo prikazano u tipologiji, u svetinju nad svetinjama Božjeg hrama na nebu. Prorok Daniel ga prikazuje kako u to vrijeme dolazi pred Pradavnoga: "Vidjeh u noćnim viđenjima, i gle, s oblacima nebeskim dolazi netko kao Sin Čovječji:" "I dođe On" – ne na zemlju, nego "Pradavnome i dovedoše Ga pred Njega." Daniel 7:13. {CIHS 102.1}

Ovaj dolazak prorekao je i prorok Malahija: "Gospodin koga tražite, doći će iznenada u hram svoj, sam Glasnik saveza, u kojem imate ugodu: Evo, On će doći, govori Gospodin nad vojskama." Malahija 3:1. Dolazak Gospodina u Njegov hram, bio je iznenada, neočekivan, za Njegove ljude. Oni Ga tamo nisu tražili. Očekivali su da će On doći na zemlju "u plamenom ognju izvršiti osvetu nad onima koji ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju evanđelju." 2 Solunjanima 1:8. {CIHS 102.2}

Međutim, ljudi još nisu bili spremni da sretnu svoga Gospodina. Još je za njih trebalo izvršiti djelo pripreme. Trebalo ih je obasjati svjetlo koje će njihove misli usmjeriti na Božji hram na nebu; i ako budu u vjeri slijedili svoga Velikog Svećenika u Njegovoj službi, bit će im otkrivene nove dužnosti. Crkvi je trebalo objaviti još jednu poruku opomena i uputa. {CIHS 102.3}

Prorok kaže: "Ali tko će podnijeti dan Njegova dolaska? I tko će opstati kada se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao sapun perača. I sjest će kao onaj koji čisti i pročišćuje srebro: i očistit će sinove Levijeve i pročistiti ih kao zlato i srebro, da bi mogli Gospodinu prinijeti prinos u pravednosti." Malahija 3:2,3. Oni koji budu živjeli na zemlji kada prestane Kristovo posredovanje u svetištu iznad, stajat će pred očima svetog Boga bez posrednika. Njihova odjeća mora biti neokaljana, a njihov karakter mora biti očišćen od grijeha škropljenjem krvi. Božjom milošću i vlastitim trudom moraju biti pobjednici u bitci protiv zla. Dok se na nebu vrši istražni sud i dok se grijesi vjernih koji se kaju uklanjaju iz svetišta, u Božjem se narodu na zemlji mora izvršiti posebno djelo očišćenja, odstranjivanja grijeha. Ovo je djelo jasnije prikazano u porukama Otkrivenja 14. {CIHS 103.1}

Kada ovo djelo bude dovršeno, Kristovi sljedbenici će biti spremni za Njegov dolazak. "Tada će prinos Jude i Jeruzalema biti ugodan Gospodinu kao u stare dane, kao ranijih godina." Malahija 3:4. Tada će crkva koju će Gospodin prilikom svog dolaska uzeti k sebi, biti "slavna crkva, bez mrlje ili nabora ili nečega takvoga." Efežani 5:27. Ona će tada izgledati "kao jutro, krasna kao mjesec, bistra kao sunce, i strašna kao vojska sa stjegovima." Pjesma nad pjesmama 6:10. {CIHS 103.2}

Osim dolaska Gospodina u Njegov hram, prorok Malahija sljedećim riječima proriče Njegov drugi dolazak, kada će doći izvršiti sud: "I pristupit ću vam na sud; i bit ću hitar svjedok protiv vračara, i protiv preljubnika, i protiv onih koji se lažno zaklinju, i protiv onih koji zakidaju nadnice najamniku, udovici i siročetu i koji strancu njegova prava otklanjaju, i mene se ne boje, govori Gospodin nad vojskama." Malahija 3:5. Juda govori o istom prizoru kada kaže: "Gle, dolazi Gospodin s desecima tisuća svojih svetaca, izvršiti osudu nad svima i proglasiti krivima sve onima koji su bezbožni među njima, za sva njihova bezbožna djela, koja bezbožno počiniše." Juda 14,15. Ovaj dolazak i dolazak Gospodina u Njegov hram, dva su različita i odvojena događaja. {CIHS 103.3}

BIBLIJSKI DOKAZI

Dolazak Krista kao našeg velikog svećenika u svetinju nad svetinjama na čišćenje svetišta, predočeno u Danielu 8:14; dolazak Sina čovječjega pred Pradavnoga, opisanog u Danielu 7:13; i Gospodinov dolazak u Njegov hram, što ga je prorekao Malahija – opisi su jednog te istog događaja. On je isto tako predstavljen mladoženjinim dolaskom na svadbu, kako ga je Krist opisao u prispodobi o deset djevica u Mateju 25. {CIHS 104.1}

U ljeto i jesen 1844. godine, objavljena je vijest: "Evo, dolazi Mladoženja." Ovo je dovelo do razvoja dviju skupina predočenih mudrim i ludim djevicama – jedne koja je s radošću očekivala Gospodnji dolazak i ozbiljno se pripremala da Ga dočeka, i druge koje se pod utjecajem straha i postupajući nagonski zadovoljila teorijom istine, ali je bila lišena Božje milosti. Prema prispodobi, kad je mladoženja došao "koje bijahu pripravne uđoše s njim na svadbu." Ovdje prikazan dolazak mladoženje odvija se prije svadbe. Svadba predstavlja trenutak kad Krist prima svoje kraljevstvo. Sveti Grad, Novi Jeruzalem, prijestolnica i predstavnik kraljevstva nazvan je "nevjesta, Janjetova žena." Anđeo je rekao Ivanu: "Dođi, pokazat ću ti nevjestu, ženu Jaganjčevu." "Odnese me u duhu," reče prorok, "i pokazan mi je taj veliki grad, sveti Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga." Otkrivenje 21:9,10. Prema tome, nevjesta očito predstavlja Sveti Grad, a djevice koje izlaze u susret mladoženji su simbol crkve. U Otkrivenju je rečeno da će Božji narod biti gosti na Janjetovoj svadbenoj gozbi. Otkrivenje 19:9. Ako su gosti, onda ne mogu biti istodobno predstavljeni kao nevjesta. Krist će, kako je to rekao prorok Daniel, primiti od Pradavnoga u nebu, "vlast, slavu i kraljevstvo;" primit će Novi Jeruzalem, prijestolnicu Njegovog kraljevstva, "pripremljen kao nevjesta urešena za svoga muža." Daniel 7:14, Otkrivenje 21:2. Kad bude primio kraljevstvo, doći će u svojoj slavi kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima na otkupljenje Njegovih ljudi, koji će "sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom," za Njegov stol u Njegovom kraljevstvu (Matej 8:11, Luka 22:30), da sudjeluju u Janjetovoj svadbenoj gozbi." {CIHS 104.2}

Objava "Gle, dolazi Mladoženja," u ljeto 1844. godine, navela je tisuće da očekuju neposredan Kristov dolazak. U najavljeno je vrijeme Mladoženja došao, ali ne na zemlju, kako su to ljudi očekivali, nego pred Pradavnoga na nebu, na svadbu, da preuzme svoje kraljevstvo. "Koje bijahu pripravne, uđoše s Njim na svadbu, te se zatvoriše vrata." Nisu trebali biti osobno prisutni na svadbi, jer se ona održava na nebu, dok su oni još na zemlji. Kristovi sljedbenici trebaju čekati svoga Gospodara kad se vraća sa svadbe. Luka 12:36. Ali trebaju razumjeti Njegovo djelo i vjerom Ga slijediti dok izlazi pred Boga. U tom se smislu za njih može reći da su ušli na svadbu. {CIHS 105.1}

U prispodobi su na svadbu ušle djevice koje su imale ulja u posudama sa svjetiljkama. Oni koji su, uz poznavanje istine iz Pisma, imali i Duha i milost Božju, i koji su, u noći svoje gorke kušnje strpljivo čekali, tražeći u Bibliji jasnije svjetlo – ovi su vidjeli istinu vezanu za svetište na nebu i promjenu u Spasiteljevoj službi te su vjerom slijedili Njega u Njegovom djelo u svetištu iznad. Tako svi koji kroz svjedočanstva Svetoga Pisma prihvate ove istine – slijedeći Krista vjerom dok ulazi pred Boga, kako bi izvršio posljednje djelo posredovanja i pri završetku djela primi svoje kraljevstvo – prikazani kao da idu na svadbu. {CIHS 105.2}

Usporedba u Mateju u 22 opisuje istu svadbu, a jasno prikazuje da se istražni sud odvija prije svadbe. Prije svadbe kralj ulazi da vidi goste, jesu li svi odjeveni u svadbeno ruho, u neokaljanu odjeću karaktera oprana i izbijeljena u Janjetovoj krvi. Matej 22:11, Otkrivenje 7:14. Onaj tko je nema bit će bačen van, a sve za koje se prigodom ispitivanja ustanovi da imaju svadbeno ruho, Bog prima i proglašava dostojnima da s Njime kraljuju i sjede na Njegovom prijestolju. Ovaj posao pregledavanja karaktera, odlučivanja tko je spreman za Božje kraljevstvo, jest istražni sud, završno djelo u gornjem svetištu. {CIHS 106.1}

Kad se djelo istrage završi, kad budu pregledani i odlučeni slučajevi svih koji su tijekom stoljeća izjavili da pripadaju Kristovim sljedbenicima, tada će, a ne prije, završiti vrijeme kušnje i zatvoriti se vrata milosti. Tako nas jedna kratka rečenica: "Koje bijahu pripravne uđoše s Njim na svadbu, te se zatvoriše vrata," vode kroz završnu Spasiteljevu službu, do vremena kada će veliko djela spasenja čovjeka biti dovršeno. {CIHS 106.2}

SLUŽBA U DVA ODJELJENJA

U službi zemaljskog svetišta – koja je, kao što smo vidjeli, slika službe u nebeskom svetištu – kada je veliki svećenik na Dan Pomirenja ušao u svetinju nad svetinjama, prestala je služba u prvom dijelu. Bog je zapovjedio: "Kada on uđe da obavi obred pomirenja u svetištu, neka nikoga drugoga ne bude u šatoru sastanka, dok on ne iziđe." Levitski zakonik 16:17. Tako je i Krist kad je ušao u svetinju nad svetinjama, izvršiti završno djelo pomirenja, prestao službovati u prvom dijelu. Ali kada je u prvom odjeljenju služba završila, otpočela je u drugome. Kada je u tipološkoj službi na Dan Pomirenja, veliki svećenik napustio svetinju, ušao je da pred Boga iznese krv prinosa za grijeh, u ime svih Izraelaca koji su se doista pokajali za svoje grijehe. Tako je Krist dovršio samo jedan dio svoje službe kao naš posrednik, da bi započeo drugi, još uvijek prinoseći svoju krv pred Ocem u ime grešnika. {CIHS 106.3}

Adventisti 1844. godine nisu razumjeli ovaj predmet. Nakon što je prošlo vrijeme očekivanja Spasiteljevog dolaska, oni su i dalje vjerovali da je Njegov dolazak blizu. Držali su da je za njih nastupio kritičan trenutak i da je Kristovo djelo posredovanja za čovjeka pred Bogom prestalo. Činilo im se da Biblija uči kako će ljudska kušnja završiti kratko vrijeme prije stvarnog dolaska Gospodina na nebeskim oblacima. To su zaključili na osnovi biblijskih tekstova koji upućuju na vrijeme kada će ljudi tražiti, kucati i plakati pred vratima milosti, ali se ona neće otvoriti. Među njima se pojavilo pitanje ne označuje li datum u koji su očekivali Kristov dolazak zapravo početak onog razdoblja koje neposredno prethodi Njegovom dolasku. Budući da su objavili upozorenje o sudu, smatrali su da je njihova dužnost prema svijetu obavljena, pa im je sa srca nestao teret spašavanja grešnika, dok im se činilo da je drsko i bogohulno izrugivanje bezbožnih još jedan dokaz da se Božji Duh povukao od onih koji su odbili Njegovu milost. Sve to učvrstilo ih je u uvjerenju da je vrijeme milosti završilo, ili, kako su govorili u ono vrijeme, da su "vrata milosti zatvorena." {CIHS 107.1}

OTVARANJE DRUGIH VRATA

No, jasnije svjetlo došlo je istraživanjem predmeta svetišta. Sada su uvidjeli da su bili u pravu kad su vjerovali da svršetak 2300 dana 1844. godine, označava važan trenutak. Premda, je bilo istina da su se vrata nade i milosti kroz kojih su ljudi osamnaest stoljeća mogli prići Bogu zatvorila, otvorila su se druga vrata i ljudima je, kroz posredovanje Krista u svetinji nad svetinjama, ponuđen oprost grijeha. Jedan je dio Njegove službe završen, samo zato da ustupi mjesto drugome. Još su uvijek postojala "otvorena vrata" u nebeskom svetištu, u kojem je Krist vršio službu u korist grešnika. {CIHS 107.2}

Sada se vidjela primjena Kristovih riječi u Otkrivenju, upućene crkvi upravo u to vrijeme: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima Davidov ključ; Onaj koji otvori i nitko ne zatvori, Onaj koji zatvori i nitko ne otvori. Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vrata koja nitko ne može zatvoriti." Otkrivenje 3:7,8. {CIHS 108.1}

Oni koji vjerom slijede Isusa u velikom djelu pomirenja primaju prednosti Njegovog posredovanja u svoju korist, dok oni koji odbacuju svjetlost koja čini vidljivom ovu službu, nemaju od nje nikakve koristi. Židovi koji su odbacili svjetlost primljenu pri prvom Kristovom dolasku i odbili Ga povjerovati kao Spasitelja svijeta, nisu kroz Njega mogli dobiti oprost. Kad je Isus nakon svog uzašašća ušao po svojoj vlastitoj krvi u nebesko svetište, da na učenike izlije blagoslove svog posredovanja, Židovi su ostavljeni u potpunom mraku da nastave sa svojim beskorisnim žrtvama i prinosima. Prestala je tipološka i sjenovita služba. Vrata kroz koja su ljudi ranije mogli prići Bogu više nisu bila otvorena. Židovi ga nisu htjeli tražiti na jedini način u kojem se mogao naći, službom u nebeskom svetištu. Stoga više nisu mogli uspostaviti vezu s Bogom. Za njih su vrata bila zatvorena. Nisu imali spoznaju o Kristu kao pravoj žrtvi i jedinim posrednikom pred Bogom, stoga nisu mogli primiti prednosti Njegova posredovanja. {CIHS 108.2}

Stanje nevjernih Židova ilustracija je stanja bezbrižnih i nevjernih među zvaničnim Kršćanima, koji namjerno neće znati za službu našeg milostivog Velikog Svećenika. Kada je u tipološkoj službi veliki svećenik ušao u svetinju nad svetinjama, od svih se Izraelaca tražilo da se okupe oko svetišta i da najsvečanije ponize svoje duše pred Bogom kako bi mogli primili oprost grijeha i ostati dijelom zajednice. Koliko je bitnije da u vezi s ovim antitipološkim Danom Pomirenja, razumijemo djelo Velikog Svećenika i znamo koje dužnosti se očekuju od nas. {CIHS 108.3}

TRAGIČNE POSLJEDICE ODBACIVANJA BOŽJE PORUKE UPOZORENJA

Ljudi ne mogu nekažnjeno odbaciti upozorenja koja im Bog u milosti šalje. U Noino vrijeme, s neba je poslana poruka svijetu i njihovo je spasenje ovisilo o načinu na koji će s njom postupiti. Zato što su odbacili upozorenje, Božji Duh se povukao s grešne rase i svi su izginuli u vodama potopa. U doba Abrahama milost se prestala zauzimati za grešne žitelje Sodome, pa su svim osim Lota, njegove žene i dvije kćeri, uništeni ognjem koji je sišao s neba. Tako je bilo i u Kristovo vrijeme. Božji Sin je nevjernim Židovima onoga naraštaja rekao: "Evo, vaša kuća je ostavljena vama – pusta." Matej 23:38. Gledajući na posljednje dane, ista Beskonačna Sila objavljuje o onima koji "nisu prihvatili ljubav prema istini, da bi se tako spasili:" "Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju u laži, da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već su uživali u nepravednosti." 2 Solunjanima 2:10-12. Kako odbacuju učenje Njegove Riječi, Bog povlači svoj Duh i prepušta ih prevarama koje vole. {CIHS 109.1}

Ali Krist još uvijek posreduje u korist čovjeka i onima koji ju traže bit će dana svjetlost. Premda ovo adventisti u početku nisu razumjeli, to je kasnije postalo jasno kada su se pred njima počela otvarati Pisma koja određuju njihov pravi položaj. {CIHS 109.2}

Po isteku vremena 1844. godine, uslijedilo je razdoblje velike kušnje za one koji su se još uvijek držali adventne vjere. Njihova jedina pomoć, u odnosu na određivanje njihovog pravog stajališta, bila je svjetlost koja je njihove misli usmjerila prema gornjem svetištu. Neki su se odrekli vjerovanja u ranije računanje proročkih razdoblja i snažni utjecaj Svetog Duha koji je pratio adventni pokret, pripisivali ljudskim ili sotonskim oruđima. Drugi su bili čvrsti uvjereni da ih je Bog vodio u ranijem iskustvu; i dok su čekali, bdjeli i molili kako bi spoznali Božju volju, vidjeli su da je njihov Veliki Svećenik otpočeo drugu vrstu službe, i sljedeći Ga vjerom, upoznali i završno djelo crkve. Imali su jasnije razumijevanje poruke prvog i drugog anđela i bili pripremljeni prihvatiti i uputiti svijetu svečano upozorenje trećeg anđela iz Otkrivenja 14. -GC, str. 423-432. {CIHS 109.3}

SVETIŠTE I SUBOTA

"U to se otvori hram Božji što se nalazi na nebu i pokaza se kovčeg Njegova saveza u Njegovom hramu." Otkrivenje 11:19. Kovčeg Božjeg saveza se nalazi u svetinji nad svetinjama, u drugom dijelu svetišta. U službi zemaljskog svetišta, koja je služila "primjeru i sjeni nebeskih stvari," ovaj se odjel otvarao samo na veliki Dan Pomirenja da bi se svetište očistilo. Stoga, objava da se na nebu otvorio Božji hram i da se u njemu vidio kovčeg Njegova saveza upućuje na otvaranje svetinje nad svetinjama u nebeskom svetištu 1844. godine, u koju je Krist ušao da izvrši završno djelo pomirenja. Oni koji su vjerom slijedili svoga Velikog Svećenika, kad je ušao služiti u svetinju nad svetinjama, vidjeli su kovčeg Njegova saveza. Proučavanjem predmeta svetišta, razumjeli su da je Spasitelj promijenio službu. Vidjeli su da On sada služi pred Božjim kovčegom zalažući svoju krv u ime grešnika. {CIHS 110.1}

Kovčeg zemaljskoga svetišta sadržavao je dvije kamene ploče na kojima su bili ispisani propisi Božjeg zakona. Kovčeg nije bio ništa drugo nego spremište za ploče zakona, a prisutnost ovih božanskih propisa dala mu je vrijednost i svetost. Kada se na nebu otvorio Božji hram, vidio se kovčeg Njegova saveza. Božanski je zakon sveto pohranjen u svetinji nad svetinjama nebeskog svetišta – zakon što ga je sam Bog izgovorio usred gromova na Sinaju i napisao svojim prstom na kamene ploče. {CIHS 110.2}

Božji zakon u nebeskom svetištu je veliki original, a propisi napisani na kamenim pločama i po Mojsiju zabilježeni u petoknjižju, bili su bezgrešni prijepis. Oni koji su stigli do razumijevanja ove važne točke tako su uvidjeli da je svet, nepromjenjiv karakter božanskog zakona. Kao nikada ranije vidjeli su silu Spasiteljevih riječi: "Jer, zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, nijedna jota, ni jedan potez iz Zakona neće proći." Matej 5:18. Božji zakon, budući da je Otkrivenje Njegove volje i prijepis Njegova karaktera, mora biti vječan, "vjerni svjedok na nebu." Nijedna zapovijed nije bila poništena. Nijedna jota ili kovrčica nije bila promijenjena. Psalmist kaže: "Zauvijek je, Gospodine, riječ tvoja u nebu utvrđena." "Sve Njegove zapovijedi su pouzdane. Čvrsto stoje one u vijeke vijekova." Psalam 119:89, Psalam 111:7,8. {CIHS 111.1}

A u samome je srcu Dekaloga, četvrta zapovijed, kako je bila objavljenja u početku: "Spomeni se dana subotnjeg da ga držiš svetim. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao, a sedmog je dana subota, počinak posvećen Bogu Gospodinu tvome: Taj dan nemoj raditi nikakva posla; ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji je unutar tvojih vrata, jer u šest je dana Gospodin načinio nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga dana je počinuo: Stoga je Gospodin blagoslovio subotnji dan i posvetio ga." Izlazak 20:8-11. {CIHS 111.2}

Duh Božji je utjecao na srca onih koji su istraživali Njegovu riječ. Došli su do spoznaje da su u neznanju kršili ovaj propis, jer nisu štovali Stvoriteljev dan odmora. Počeli su ispitivati razloge za svetkovanje prvoga dana tjedna, namjesto dana koji je Bog posvetio. U Svetom Pismu nisu mogli naći nikakav dokaz da je četvrta zapovijed ukinuta ili da je Subota promijenjena; blagoslov kojim je sedmi dan prvotno posvećen, nikada nije ukinut. Iskreno su nastojali upoznati i vršiti Božju volju. Sada, kad su uvidjeli da su prijestupnici Njegovog zakona, srce im je ispunila žalost pa su svoju odanost Bogu pokazali svetkovanjem Njegove Subote. {CIHS 111.3}

Mnogi i ozbiljni napori su uloženi da im sruše vjeru. Svatko je mogao vidjeti – ako je zemaljsko svetište bilo slika ili uzorak nebeskoga, onda je zakon koji se čuvao u kovčegu saveza na zemlji bio točan prijepis zakona u kovčegu na nebu. U tom je slučaju prihvaćanje istine o nebeskom svetištu uključivalo i priznavanje zahtjeva Božjeg zakona i obvezu spram Subote u četvrtoj zapovijedi. Ovdje je bila tajna ogorčenog i odlučnog protivljenja, skladnom izlaganju Svetoga Pisma, koje je rasvijetlilo Kristovu službu u nebeskom svetištu. Ljudi su silom nastojali zatvoriti vrata koja je Bog otvorio i otvoriti ona koja je Bog zatvorio. Ali je Onaj "koji otvori, i nitko ne zatvori, koji zatvori, i nitko ne otvori," objavio: "Gle, otvorio sam pred tobom vrata i nitko ih ne može zatvoriti." Otkrivenje 3:7,8. Krist je otvorio vrata, odnosno službu svetinje nad svetinjama, i svjetlost je sijala kroz otvorena vrata nebeskog svetišta pa je bilo vidljivo da se u zakonu koji je tamo pohranjen nalazi i četvrta zapovijed. Što je Bog uspostavio, nitko ne može oboriti. {CIHS 112.1}

Oni koji su prihvatili svjetlost koja se odnosila na Kristovo posredovanje i na vječnost Božjeg zakona, ustanovili su da su te istine iznesene u Otkrivenju u 14. Poruke iz ovog poglavlja sadrže trostruko upozorenje koje treba stanovnike zemlje pripremiti za Gospodinov drugi dolazak. Objava: "jer je došao čas Njegova suda," upućuje na završno djelo Kristove službe za spasenje ljudi. Ono navješćuje istinu koja se treba proglašavati dok se Spasiteljevo posredovanje ne završi i On se vrati na zemlju da uzme k sebi svoj narod. Djelo suda koje je počelo 1844. godine, mora se nastaviti dok se svi slučajevi, i živih i mrtvih, ne riješe; stoga će ono trajati do svršetka vremena milosti za ljude. Da bi se mogli održati na sudu, poruka im zapovijeda: "Bojte se Boga i podajte mu slavu," "poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda." Rezultat prihvaćanja ovih poruka nam je dan u riječi: "Ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu." Da bi se pripremili za sud, ljudi moraju držati Božji zakon. On će biti mjerilo karaktera na sudu. -GC, str. 433-436. {CIHS 112.2}

Oni koji su prihvatili svjetlost o svetištu i nepromjenjivosti Božjeg zakona bili su ispunjeni radošću i čuđenjem kad su ugledali ljepotu i sklad sustava istine koja se otvorila njihovom razumijevanju. -GC, str. 454. {CIHS 113.1}

PITANJA ZA PROUČAVANJE:

1. Što je bio ključ koji je otkrio tajnu razočaranja 1844. godine?

2. Citiraj dva biblijska teksta koja ukazuju na Kristovu službu u svetinji nad svetinjama.

3. Koji je Kristov "dolazak" opisan u Danielu 7:13 i Malahiji 3:1?

4. Dok se grijesi pokajanih brišu iz nebeskog svetišta, što ti isti vjernici rade za to vrijeme na zemlji?

5. Koje su dvije skupine adventnih vjernika, ljeta i jeseni 1844. prikazane mudrim i ludim djevicama?

6. Tko je Kristova nevjesta?

7. Tko su "gosti" na svadbi?

8. Kako usporedba u Mateju 22 prikazuje rad suda?

9. Zašto adventisti nisu jedno vrijeme nakon razočaranja uviđali svoju obvezu prema spašavanju grešnika?

10. Kakvo je bilo adventističko tumačenja "zatvorenih vrata" odmah nakon razočaranja?

11. Što su kasnije shvatili da su "otvorena vrata" i tko ih je otvorio?

12. Što se vidjelo kada se hram na nebu otvorio?

13. Koja veza postoji između zakona Božjeg koji je smješten u nebeskom svetištu i zakona koji je bio stavljen u kovčeg u zemaljskom svetištu?

14. Uz ovo otkrivenje Božjeg zakona gdje je iskreno proučavanje Biblije vodilo?

KRISTOVA ZAVRŠNA SLUŽBA U NEBESKOM SVETIŠTU

Bog je porukom prvog anđela naredio objavljivanje određenog datuma za sud. Izračunavanje proročkih razdoblja na kojim se ova poruka zasniva, stavljanje kraja 2300 dana u jesen 1844. godine, ostaje nepobitno. -GC, str. 457. {CIHS 115.1}

"Gledao sam," kaže prorok Daniel, "prijestolja bijahu postavljena i Pradavni sjede, Njegova oprava bijaše bijela kao snijeg, a kosa, na Njegovoj glavi kao čista vuna; Njegovo prijestolje bijaše kao plamen ognjeni, a Njegovi kotači kao goruća vatra. Ognjena rijeka izbijala je pred Njim i tekla od Njega: tisuće i tisuće služilo Mu je, i deset tisuća puta deset tisuća stajalo je pred Njim; sud sjede i knjige se otvoriše." Daniel 7:9,10. {CIHS 115.2}

Tako je prorokovoj viziji prikazan veliki i svečani dan, u koji će pred sucem cijeloga svijeta proći karakter i život ljudi i u koji će svakome čovjeku platiti "prema djelima Njegovim." Pradavni je Bog Otac. Psalmist kaže: "Prije nego li su rođene planine, prije nego li si oblikovao zemlju i svijet, od vječnosti do vječnosti, ti si Bog." Psalam 90:2. On, izvor svih bića, i fontana cijeloga zakona, treba predsjedati sudu. Sveti anđeli kao služitelji i svjedoci, njih "tisuće, tisuća i deset tisuća, puta deset tisuća," prisutni su na ovom velikom sudu. {CIHS 115.3}

"I, gle, s oblacima nebeskim dolazi netko kao Sin čovječji. I dođe on Pradavnome, i dovedoše Ga blizu pred Njega, i bijaše mu dana vlast, slava, i kraljevstvo, da mu služe svi ljudi, narod i jezici: Njegova vlast je vlast vječna, koja neće proći." Daniel 7:13,14. Ovdje opisan Kristov dolazak, nije Njegov drugi dolazak na zemlju. On dolazi pred Pradavnoga na nebu da primi vlast, čast i kraljevstvo koje će dobiti po završetku svoje posredničke službe. Ovaj se dolazak, a ne Njegov drugi dolazak na zemlju, trebao zbiti prema proročanstvu 2300 dana, 1844. godine. Praćen nebeskim anđelima naš Veliki Svećenik ulazi u svetinju nad svetinjama i tamo se pojavljuje pred Bogom da obavi posljednji dio svoje službe za čovjeka – da obavi svoje djelo istražnoga suda i izvrši pomirenje za sve koji su pokazali da imaju pravo na njene blagoslove. {CIHS 116.1}

ČIJI SE SLUČAJEVI RAZMATRAJU?

U tipološkoj službi na Dan Pomirenja sudjelovali su samo oni koji su izišli pred Boga s priznanjem i pokajanjem, i kojima su grijesi kroz krv prinosa za grijeh bili preneseni u svetište. Tako se i na veliki dan konačnog pomirenja i istražnog suda, razmatraju slučajevi samo onih koji se smatraju Božjim ljudima. Sud nad opakima je posebno i odvojeno djelo, koje će se izvršiti kasnije. "Jer došlo je vrijeme da započne sud od Doma Božjega: i ako najprije od nas počinje, kakav li će biti svršetak onih koji se ne pokoravaju Božjem evanđelju?" 1 Petrova 4:17. {CIHS 116.2}

Knjige zapisa u nebu, u kojima su zapisana imena ljudi i njihova djela, određivat će sudske odluke. Prorok Daniel kaže: "Sud sjede, knjige se otvoriše." Opisujući isti prizor pisac Otkrivenja dodaje: "I jedna druga knjiga bi otvorena, koja je knjiga života. Tada su mrtvaci suđeni prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima." Otkrivenje 20:12. {CIHS 116.3}

Knjiga života sadrži imena svih koji su ikada ušli u službu Bogu. Isus je pozvao svoje učenike: "Radujte se... što su vaša imena zapisana na nebesima." Luka 10:20. Pavao govori o svojim vjernim suradnicima, "kojih se imena nalazi u knjizi života." Filipljani 4:3. Promatrajući buduće "vrijeme tjeskobe kakvo ne bijaše," Daniel izjavljuje da će se Božji narod izbaviti, "svi koji se nađu zapisani u knjizi," a Ivan u Otkrivenju kaže da će u Božji grad ući samo oni "stoje upisani u Janjetovoj knjizi života." Daniel 12:1, Otkrivenje 21:27. {CIHS 117.1}

"Knjiga spomenica" piše se pred Bogom i u njoj su zapisana dobra djela onih "koji se boje Gospoda i štuju ime Njegovo." Malahija 3:16. Njihove riječi vjere, njihova djela ljubavi, sve je to zapisano u nebu. Nehemija govori o njoj kad kaže: "Spomeni me se, Bože moj... I nemoj izbrisati moja dobra djela, koja sam učinio za dom svoga Boga." Nehemija 13:14. U knjizi Spomenici sačuvana je svaka trajna uspomena na svako dobro djelo. U njoj je vjerno zapisana svaka kušnja kojoj smo se oduprli, svako nadvladano zlo i svaka riječ nježne sućuti. Zapisana je i svaka žrtva, svako stradanje i jad pretrpljeni Krista radi. Psalmist veli: "Ti znaš moja lutanja; stavi suze moje u sud tvoj: nisu li one u knjizi tvojoj?" Psalam 56:8. {CIHS 117.2}

Postoji izvještaj o grijesima ljudi: "Jer Bog će svako djelo izvesti na sud, sa svakom tajnom, bilo ono dobro ili zlo." "Ja vam kažem da će za svaku bezrazložnu riječ koju izgovore, dati račun na dan suda." Spasitelj kaže: "Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti suđen." Propovjednik 12:14, Matej 12:36,37. U nepogrešivom izvještaju nalaze se tajne nakane i pobude; jer Bog će "osvijetliti što je skriveno u tami i očitovati nakane srdaca." 1 Korinćanima 4:5. "Evo, preda mnom je zapisano... vaše opačine i opačine vaših otaca zajedno, govori Gospodin." Izaija 65:6,7. {CIHS 117.3}

Pred Bogom se ispituje djelo svakog čovjeka i zapisuje kao vjerno ili nevjerno. Nasuprot svakome imenu u knjigama neba se strahovitom točnošću upisuje svaka ružna riječ, svaki sebični postupak, svaka neispunjena dužnost i svaki tajni grijeh, uz svako vješto pretvaranje. Zanemarene opomene ili ukori što ih nebo šalje, uzalud utrošeno vrijeme, neiskorištene prilike, utjecaj na dobro ili zlo, sa svojim dalekosežnim posljedicama, sve to zapisuje anđeo zapisničar. {CIHS 118.1}

BOŽJI ZAKON JE MJERILO

Božji zakon je mjerilo kojim će se ispitati karakteri i životi ljudi na sudu. Mudar čovjek kaže: "Boj se Boga, i drži Njegove zapovijedi, jer je to sva dužnost čovjeka. Jer Bog će svako djelo izvesti na sud." Propovjednik 12:13,14. Apostol Jakov savjetuje svoju braću: "Tako govorite i tako činite, kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode." Jakov 2:12. {CIHS 118.2}

Oni, koji se na sudu proglase dostojnima, sudjelovat će u uskrsnuću pravednih. Isus je rekao: "No oni koji se nađoše dostojnima, zadobiti onaj svijet i uskrsnuće od mrtvih... jednaki su anđelima i sinovi su Božji, jer su sinovi uskrsnuća." Luka 20:35,36. I ponovno objavljuje da će "oni koji su činili dobro" izići iz grobova "na uskrsnuće života." Ivan 5:29. Umrli pravednici neće uskrsnuti dok se ne završi sud na kojemu su proglašeni dostojnima za "uskrsnuće života." Stoga, neće osobno biti prisutni na suđenju kad se bude pregledavao izvještaj o njihovom životu i odlučivao njihov slučaj. {CIHS 118.3}

ISUS ZASTUPNIK

Isus će se pojaviti kao njihov odvjetnik da se pred Bogom zauzme u njihovo ime. "Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista pravednika." 1 Ivanova 2:1. "Krist, naime, nije ušao u svetinje napravljene rukama, koje su samo slika istinske, nego u samo nebo, da posreduje za nas u prisustvu Božjem." "Zato i može u potpunosti spašavati one koji po njemu pristupaju Bogu kad svagda živi da posreduje za njih." Hebrejima 9:24; 7:25. {CIHS 118.4}

Kad se na sudu otvore knjige s izvještajima, pred Boga dolaze životi svih koji su uzvjerovali u Isusa. Počinjući s onima koji su prvi živjeli na zemlji, naš zastupnik iznosi slučajeve naraštaja za naraštajem i završava sa živima. Svako se ime spominje, svaki slučaj se temeljito ispituje. Neka se imena prihvaćaju, a neka se odbijaju. Ako su čiji grijesi ostali zapisani u knjigama, ne pokajani i neoprošteni, ta će imena biti izbrisana iz knjige života, a izvještaj o njihovim dobrim djelima izbrisat će se iz Božje knjige spomenice. Gospodin je objavio Mojsiju: "Onoga tko je protiv mene sagriješio, izbrisat ću iz svoje knjige." Izlazak 32:33. A prorok Ezekiel kaže: "Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu... sva pravednost njegova što ju je činio, neće se spominjati." Ezekiel 18:24. {CIHS 119.1}

Svima koji su se istinski pokajali za grijeh i vjerom se pozvali na Isusovu krv kao na svoju žrtvu pomirnicu, bit će pored imena u nebeskim knjigama napisano: oprošteno. Budući da su postali dionici Kristove pravednosti i ustanovljeno je da su im karakteri u harmoniji s Božjim zakonom, njihovi će grijesi biti izbrisani, a oni sami proglašeni dostojnima vječnoga života. Gospodin izjavljuje preko proroka Izaije: "Ja, ja sam taj koji je izbrisao prijestupe tvoje i grijeha se tvojih ne spominju." Izaija 43:25. Isus je rekao: "Onome koji pobjeđuje, taj će biti odjeven u bijele haljine. I njegovo ime neću izbrisati iz knjige života, nego ću priznati ime njegovo pred Ocem svojim i pred anđelima Njegovim." "Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega, pred svojim Ocem nebeskim, koji je na nebu. A tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se Njega odreći pred svojim Ocem koji je na nebu." Otkrivenje 3:5, Matej 10:32,33. {CIHS 119.2}

PRIZOR U SUDNICI

I najdublje zanimanje što ga ljudi pokazuju pri donošenju presuda u zemaljskim sudovima, samo je blijeda slika zanimanja koje vlada u nebeskim dvorovima kada se imena upisana u knjigu života pojavljuju da budu ispitana pred sucem svega svijeta. Božanski zastupnik moli da svima koji su pobijedili kroz vjeru u Njegovu krv budu oprošteni prijestupi, da budu vraćeni u svoj edenski dom i da okrunjeni kao subaštinici s Njime dobiju "prvotnu vlast." Mihej 4:8. Svojim nastojanjima da prevari i izvrgne kušanju našu rasu, Sotona je namjeravao spriječiti božanski plan pri stvaranju čovjeka, a sada se Krist moli da se on provede kao da čovjek nije nikada pao. On za svoje ljude traži, ne samo oprost i opravdanje, cjelovito i sveobuhvatno, nego i udio u Njegovoj slavi i mjesto na Njegovom prijestolju. {CIHS 120.1}

Dok se Isus zauzima za one koji su predmet Njegove milosti, Sotona ih pred Bogom optužuje kao prijestupnike. Veliki je varalica kod njih pokušao izazvati sumnju, potaknuti ih da izgube povjerenje u Boga kako bi se odvojili od Njegove ljubavi i prekršili Njegov zakon. Sada upućuje na izvješće o njihovim životima, na manjkavosti u karakteru, na njihovu nesličnost s Kristom kojom su osramotili svog Otkupitelja i na sve grijehe na koje ih je naveo da počine, i zbog svega ovoga tvrdi da pripadaju Njemu. {CIHS 120.2}

Isus ne opravdava njihove grijehe, ali upućuje na njihovo kajanje i vjeru, i zahtijevajući za njih oprost, podiže svoje ranjene ruke pred Ocem i pred svetim anđelima, govoreći: "Znam ih po imenu, urezao sam ih u svoje dlanove." "Žrtva Bogu, Duh je raskajan, srce slomljeno i ponizno, Bože, nećeš prezreti." Psalam 51:17. A tužitelju svojih ljudi kaže: "Prekorio te Gospodin, Sotono, prekorio te Gospodin koji je izabrao Jeruzalem, nije li on glavnja iz ognja istrgnuta?" Zaharija 3:2. Krist će svoje vjerne obući u svoju vlastitu pravednost, da ih prikaže Ocu kao "crkvu slavnu, bez mrlje ili nabora ili nečega takvoga." Efežani 5:27. Njihova imena ostaju upisana u knjizi života i o njima je pisano: "Oni će hoditi sa mnom u bjelini, jer su dostojni." Otkrivenje 3:4. {CIHS 120.3}

Tako će se u cijelosti ispuniti novozavjetno obećanje: "Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha njihovih se više neću sjećati… U one dane i u ono vrijeme – Riječ je Gospodnja, tražit će grijeh Izraelov, ali ga više neće biti; tražit će opačine judejske, ali ih neće naći." Jeremija 31:34; 50:20. "U taj dan će grana Gospodinova biti prekrasna i slavna, a plod zemlje izvrstan i krasan onima od Izraela koji umaknu i bit će da će se onaj tko preostane na Sionu i onaj tko preostane u Jeruzalemu, nazvati svetim, tj. svaki koji je upisan u žive među Jeruzalemu." Izaija 4:2,3. {CIHS 121.1}

Djelo istražnog suda i brisanja grijeha se mora dovršiti prije drugog dolaska Gospodina. Budući da se mrtvima sudi prema onome što je zapisano u knjigama, nemoguće je da grijesi ljudi budu izbrisani prije završetka suda na kome se ispituje njihov slučaj. Apostol Petar sasvim jasno tvrdi da će grijesi vjernika biti izbrisani kada "dođu razdoblja osvježenja od Gospodinove prisutnosti i On pošalje Isusa Krista." Djela 3:19,20. Kada se istražni sud završi, Krist će doći, i Njegova nagrada bit će s Njim da plati svakom prema njegovom djelu. {CIHS 121.2}

ZAVRŠNE SCENE ANTITIPOLOŠKE SLUŽBE

U tipološkoj je službi veliki svećenik, nakon što je izvršio pomirenje za Izrael, izišao i blagoslovio zajednicu. Tako će se i Krist po završetku svog posredovanja pojaviti "bez grijeha, na spasenje" (Hebreji 9:28), da svoje ljude koji ga čekaju, blagoslovi vječnim životom. Kao što je svećenik, uklanjajući grijehe iz svetišta, ispovijedao nad glavom žrtvenog jarca, tako će i Krist sve priznate grijehe položiti na Sotonu, uzročnika i poticatelja grijeha. Jarac koji je podnio Izraelove grijehe odveden je u "pust i nenaseljen kraj." Levitski zakonik 16:22. Tako će i Sotona, noseći krivnju za sve grijehe na koje je naveo Božje ljude da ih počine, biti tisuću godina utamničen na zemlji koja će u to vrijeme biti pusta i nenastanjena, da bi na kraju pretrpio cjelovitu kaznu za grijeh u vatrama koje će uništiti sve opake. Tako će veliki plan otkupljenja dosegnuti ostvarenje konačnim brisanjem grijeha i izbavljenjem svih koji su se voljno odrekli zla. {CIHS 121.3}

SUĐENI PREMA NEPOGREŠIVIM IZVJEŠTAJIMA

U vrijeme određeno za sud – po završetku 2300 dana, 1844. godine – započelo je djelo istrage i brisanja grijeha. Svi koji su ikada priznali Kristovo ime moraju proći temeljitu istragu. Živi i mrtvi biti će suđeni, "prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima." Otkrivenje 20:12. {CIHS 122.1}

Grijesi za koje se ljudi nisu pokajali i kojih se nisu odrekli neće biti oprošteni i izbrisani iz knjiga, nego će u Božji dan svjedočiti protiv grešnika. Svoja su zla mogla učiniti po danjem svjetlu ili u tami noći, ali su otkrivena i vidljiva pred Onim kome svi moramo položiti račun. Božji su anđeli vidjeli svaki grijeh i unijeli ga u nepogrešive izvještaje. Grijeh se može zatajiti, poreći, sakriti pred ocem, majkom, ženom, djecom i prijateljima. Možda nitko osim grešnika nimalo ne sumnja u krivnju, ali je pred nebeskim bićima sve razotkriveno. Mrak najcrnje noći, tajnovitost najvještije prevare, nije dovoljno da sakrije ni jednu misao od znanja Vječnoga. Bog ima točan zapis o svakoj nepravednosti i nepoštenom postupku. Njega ne možemo prevariti prividnom pobožnosti. On ne čini pogreške u procjeni karaktera. Ljude mogu prevariti oni koji su pokvareni u srcu, ali Bog prozire svako pretvaranje i čita unutarnji život. {CIHS 122.2}

Kako je to svečana pomisao! Dan za danom prelazi u vječnost, noseći breme izvještaja za nebeske knjige. Riječi jednom izgovorene, djela jednom učinjena, nikada se ne mogu opozvati. Anđeli su zapisali i dobro i zlo. Ni najsilniji osvajač na zemlji, ne može opozvati izvještaj ni o jednom jedinom danu. Naši postupci, naše riječi, pa i naše najtajnije pobude – sve to ima svoju težinu pri odlučivanju o našoj sudbini, za dobro ili zlo. Premda smo ih mi zaboravili, oni će ipak svjedočiti da nas opravdaju ili osude. {CIHS 123.1}

Kao što umjetnik nepogrešivo reproducira crte lica, tako je i karakter vjerno ocrtan u nebeskim knjigama. A kako se malo pozornosti posvećuje izvještaju koji će izići na oči nebeskih bića. Kad bi se mogao otkloniti zastor koji dijeli vidljivi svijet od nevidljivoga, i kada bi ljudi mogli vidjeti anđela kako zapisuje svaku riječ i postupak s kojima se moraju ponovno sresti na sudu, koliko bi dnevno izgovorenih riječi ostale neizgovorene, kolika bi djela ostala nepočinjena. {CIHS 123.2}

Na sudu će se pomno ispitati poraba svakog talenta. Kako smo koristili sredstva koja nam je nebo posudilo? Hoće li Gospodin kada dođe uzeti svoje s kamatama? Jesmo li usavršili snage koje nam je Bog povjerio, rukom, mozgom i srcem, na slavu Bogu i na blagoslov svijetu? Kako smo upotrebljavali naše vrijeme, naše pero, naš glas, naš novac i naš utjecaj? Što smo učinili za Krista u osobi siromašnih, jadnih, siročadi ili udovice? Bog nas je postavio čuvarima svoje svete Riječi. Što smo učinili s dobivenim svjetlom i istinom kako bi ljude učinili mudrima za spasenje? Samo priznanje vjere u Krista, nema vrijednost; jedino se računa ljubav pokazana djelima. U očima neba jedino ljubav daje vrijednost svakome djelu. Što god je učinjeno iz ljubavi, ma kako se neznatno činilo u očima ljudi, kod Boga je prihvaćeno i nagrađeno. {CIHS 123.3}

Skrivena sebičnost ljudi stoji otkrivena u knjigama neba. Tu je izvještaj o neispunjenim dužnostima prema bližnjima, u zaboravljanju Spasiteljevih zahtjeva. U njima će vidjeti koliko su puta dali Sotoni svoje vrijeme, misli i snage koje su pripadale Kristu. Žalostan je izvještaj što ga anđeli nose u nebo. Razumna stvorenja, zvanični Kristovi sljedbenici, zaokupljeni su stjecanjem zemaljskoga blaga ili uživanjem u tjelesnim zadovoljstvima. Novac, vrijeme i snaga žrtvuju se zbog razmetanja i ugađanja sebi, a malo je trenutaka posvećenim molitvi, istraživanju svetoga Pisma, skrušenosti duše i ispovijedanju grijeha. {CIHS 124.1}

Sotona izmišlja bezbrojne načine da okupira naše umove, kako ne bi mogli biti zaokupljeni s onim što bismo trebali najbolje poznavati. Veliki varalica mrzi velike istine koje ističu žrtvu pomirenja i svemoćnog posrednika. On zna, da što se njega tiče, sve ovisi o tome da odvrati misli od Isusa i Njegove istine. {CIHS 124.2}

USAVRŠAVANJE SVETOSTI U STRAHU BOŽJEM

Oni koji budu dionici u prednostima Spasiteljevog posredovanja ne smiju dopustiti da ih išta odvrati od njihove dužnosti da privedu k savršenstvu svoju svetost u strahu Božjem. Namjesto da dragocjene sate utroše na uživanje, razmetanje ili stjecanje dobitka, trebaju se posvetiti ozbiljnom proučavanju Riječi istine uz molitvu. Božji ljudi trebaju jasno razumjeti predmet Svetišta i istražnog suda. Svima je osobno potrebno poznavanje položaja i djela našeg Velikog Svećenika. U protivnom će im biti nemoguće iskazati vjeru prijeko potrebnu za ovo vrijeme, ili zauzeti mjesto što ga je Bog za njih predvidio. Svaki pojedinac ima dušu koju može spasiti ili izgubiti. Svačiji slučaj čeka sudište Božje. Svatko mora upoznati velikog suca licem u lice. Koliko je onda važno da svatko češće razmišlja o svečanom prizoru kad sud sjedne i knjige se otvore, kad će s Danielom, svatko ustati da primi svoju baštinu na kraju dana. {CIHS 124.3}

Svi koji su po ovim pitanjima primili svjetlo trebaju svjedočiti o velikim istinama koje im je Bog povjerio. Svetište je na nebu samo središte Kristovog djela u ime ljudi. Ono se tiče svake duše koja živi na zemlji. Ono otvara pogled na plan otkupljenja, vodeći nas do samog završetka vremena i otkrivajući slavan kraj sukoba između pravednosti i grijeha. Od najveće je važnosti da svi temeljito istraže ove predmete i budu spremni odgovoriti svakome tko ih zapita razlog nade koja u njima. {CIHS 125.1}

Kristovo posredovanje u ime čovjeka u gornjem svetištu isto je tako bitno u planu spasenja, kao što je to bila i Njegova smrt na križu. Svojom smrću Krist je započeo djelo zbog kojeg je nakon svog uskrsnuća uzašao da bi ga dovršio na nebu. Mi moramo vjerom ući iza zastora "kamo je ušao za nas preteča." Hebreji 6:20. Tamo se zrcali svjetlo s križa na Golgoti. Tamo možemo dobiti jasniji uvid u tajne otkupljenja. Nebo je uz beskonačnu cijenu postiglo spasenje čovjeka; žrtva učinjena jednaka je najširim zahtjevima prekršenog Božjeg zakona. Isus je otvorio put Očevom prijestolju i kroz Njegovo posredovanje iskrene želje svih koji dođu Njemu u vjeri mogu biti prezentirane pred Bogom. {CIHS 125.2}

"Onaj tko prikriva svoje grijehe, neće napredovati, a onaj tko ih priznaje i napušta, imat će milosrđe." Izreke 28:13. Kad bi oni koji kriju i opravdavaju svoje pogreške mogli vidjeti likovanje Sotona nad njima, kako se Kristu i svetim anđelima ruga zbog njihova puta, požurili bi priznati i odreći se svojih grijeha. Kroz nedostatke njihovog karaktera, Sotona nastoji zavladati cijelim umom, i zna da će uspjeti ako te nedostatke i dalje budu njegovali. Stoga stalno pokušava prevariti Kristove sljedbenike svojim smrtonosnim mudrovanjima da nije moguće da ih nadvladaju. Ali Isus svojim ranjenim rukama i svojim slomljenim tijelom, moli u njihovo ime i objavljuje svima koji ih budu slijedili: "Dosta ti je moja milost." 2 Korinćanima 12:9. "Uzmite jaram moj na se i učite od mene; jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći spokoj svojim dušama, jer jaram je moj lagan, a moje breme lako." Matej 11:29,30. Nitko dakle ne treba misliti da su njegove manjkavosti neizlječive. Bog će mu dati vjeru i milost da ih nadvlada. {CIHS 125.3}

SADA U DANU POMIRENJA

Mi sad živimo u vrijeme velikog dana pomirenja. U tipološkoj službi, dok je veliki svećenik vršio pomirenje za Izrael od svih se zahtijevalo da muče svoje duše kajanjem zbog grijeha i ponize se pred Gospodinom, jer bi u protivnom bili odstranjeni iz naroda. Na isti način svi koji bi htjeli da im imena ostanu u knjizi života trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje probe, mučiti svoje duše pred Bogom žalošću zbog grijeha i istinskim pokajanjem. Mora postojati duboko, vjerno pretraživanje srca. Mora se odstraniti neozbiljni i lakoumni duha kojemu su se mnogi zvanični kršćani prepustili. Ozbiljna borba je pred svima koji žele pokoriti zle sklonosti koje nastoje zagospodariti. Djelo pripreme je osobna stvar. Mi se ne spašavamo u skupinama. Čistoća i pobožnost jednoga neće nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod drugoga. Premda svi narodi moraju izići na sud pred Boga, on će ipak pregledati slučaj svakog pojedinca tako pomno i temeljito kao da nema ni jednoga drugoga bića na zemlji. Svatko mora biti ispitan i nađen bez ljage i bore, bez ičega tomu slična. {CIHS 126.1}

Svečani su prizori povezani sa završnim djelom pomirenja. Činjenice u vezi s njima su od presudnog značaja. U gornjem se svetištu sud približava kraju. To djelo traje godinama. Ubrzo će se – nitko ne zna kako brzo – prijeći na slučajeve živih. Naš se život treba pregledati u strahovitoj prisutnosti Boga. U ovo vrijeme, više no ikada, svaka duša treba prihvatiti Spasiteljevo upozorenje: "Bdijte, jer ne znate kada će doći to vrijeme." Marko 13:33. "Ne budeš li bdio, doći ću na te kao lopov, i sigurno nećeš znati u koji čas ću doći na tebe." Otkrivenje 3:3. {CIHS 126.2}

Kad se djelo istražnog suda završi, sudbina svih biti će odlučena na život ili smrt. Vrijeme milosti završava kratko vrijeme prije Gospodinova dolaska na nebeskim oblacima. Gledajući unaprijed ovo vrijeme Krist u Otkrivenju objavljuje: "Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se nečisti i dalje onečišćuje; neka pravednik i dalje živi pravedno; sveti neka i dalje bude svet! Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakomu platim prema njegovom djelu." Otkrivenje 22:11,12. {CIHS 127.1}

Pravednici i grešnici će i dalje živjeti na zemlji u svom smrtnom tijelu – ljudi će saditi i graditi, jesti i piti, nesvjesni da je gore u svetištu izrečena posljednja neopoziva presuda. Prije potopa, nakon što je Noa ušao u kovčeg, Bog je njega zatvorio unutra, a bezbožne vani; ali su još sedam dana ljudi, ne znajući da je njihova propast zapečaćena, nastavili svoj bezbrižan život ljubavi prema užicima, rugajući se upozorenjima neizbježnih osuda. "Tako će biti," kaže Spasitelj, "I za dolazak Sina čovječjeg." Matej 24:39. Tiho, neprimjetno kao lupež u ponoći, doći će sudbonosni čas koji će odlučiti o sudbini svakog čovjeka, neopozivo povlačenje ponude milosti grešnim ljudima. {CIHS 127.2}

"Dakle, bdijte… da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate." Marko 13:35,36. Opasno je stanje onih koji se, umorni od bdijenja, okreću privlačnostima svijeta. Dok je poslovan čovjek zaokupljen trkom za dobitkom, dok ljubitelj požude ide za uživanjima, dok se kćer mode kiti – može biti da će u taj čas sudac sve zemlje izreći presudu: "Bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan." Daniel 5:27. -GC, str. 479-491. {CIHS 127.3}

PITANJA ZA PROUČAVANJE:

1. Što se događa pri Kristovom "dolasku" opisanom u Danielu 7:13,14?

2. Koji se slučajevi ispituju na istražnom sudu?

3. Određena imena zapisana su u knjizi života. Koja?

4. Što sadrži knjiga Spomenica?

5. Koji se drugi "izvještaj" pomnjivo vodi?

6. Koje se dvije stvari dogode za vrijeme istražnog suda ako ima grijeha koji su ostali u knjigama izvještaja?

7. U koje se vrijeme oprošteni grijesi brišu: kad budu oprošteni ili na konačnom sudu? Zašto?

8. Koju će krivnju nositi Sotona? Kako je ovo ilustrirano u starozavjetnoj službi svetišta?

9. Osim djela, koje se druge stvari razmatraju na sudu?

10. Kako se bilo kojem djelu koje činimo daje vrijednost?

11. Dva Kristova čina imaju jednaku vrijednost u planu spasenja. Koji su to postupci?

12. Kako se Sotona "ruga" Kristu i svetim anđelima na sudu? Što je po njegovim riječima ljudima nemoguće učiniti? Što je odgovor na ovakvu tvrdnju?

13. Kako trebamo iskoristiti ostatak probnih dana koji su pred nama?

Nastavak u četvrtom dijelu. Poveznica za četvrti dio: https://slugagospodnji.neocities.org/ozbiljneimplikacijedanapomirenja4.htm

Preveli i uredili: Matea Meznarić i Dejan Meznarić