OZBILJNE IMPLIKACIJE ANTI-TIPOLOŠKOG DANA
POMIRENJA 1. DIO
Ps 77:13 "U svetištu
je put tvoj, Bože: tko je tako velik
Bog kao što je Bog naš?"
Ps 77:14 "Ti
si Bog koji činiš čudesa; snagu svoju iskazao
si među narodima."
Ps 77:15 "Mišicom
svojom izbavio si narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove. Selah."
"Kao narod, mi bi trebali
biti ozbiljni proučavatelji proročanstava; ne smijemo stati dok ne postanemo inteligentni u vezi teme o svetištu, koja je iznesena u vizijama
Danijela i Ivana." E.White {CIHS 17.2}
Ono što ćete otkriti su
najozbiljnije realizacije povezane s pravim kršćanstvom. Božji putovi su
uistinu pronađeni u Službi u Svetištu, koja je trebala biti knjiga pouke
za otkupljenje Njegovog naroda. Ova knjiga pouke je srozana do doktrine Nikolaita, samo vjeruj i oslanjaj se na milost i vjeru.
Sigurno je osloniti se na milost i vjeru ako je OS (eng.
Two P's of
grace) milosti dijelom života vjernika. U ovu su uključene strahovite
posljedice. Ovaj dokument je pregled sljedećih tema koje ću produbiti
u nastavku serije:
§ Služba u
Svetištu
§ Implikacije
Anti-tipološkog Dana Pomirenja od 1844. u odnosu prema ceremonijalnim
blagdanskim proslavama.
§ Kako su
grijesi ušli na sud prije 1844. 1Tim 5:24 "Grijesi nekih ljudi
očigledni su unaprijed i idu prije na sud, a nekih idu kasnije."
§ Činjenica
o Božjem djelu regeneracije nevjeste i svih ljudi ikada.
§ Ponoćni
Poklič 1844. za svih 10 djevica, Matej 25, jer su sve zadrijemale.
§ Istražni
Sud kakav uči Služba Svetišta u Pismu.
§ Brak
Krista i Njegove nevjeste, Njegove crkve, u nebeskom Svetištu, prije nego On
dođe.
§ Implikacije
Zatvorenih vrata Otkrivenja 3.
§ OS
milosti. (eng. Two P's of grace)
§ Tri Osobe
Božanstva i Pomirenje.
Ovo što slijedi je kopija knjige Ellen G. White,
koju je Vance Ferrel
postavio online. Dodao sam neke bilješke koje identificiram kao moje komentare.
rwb
Kompilacija spisa Ellen
G. White
"Božji narod treba jasno razumjeti predmet
Svetišta i istražnog suda." Velika Borba, p.488 {CiHS
1.1}
PACIFIC PRESS PUBLISHING ASSOCIATION
Mountain View, California
Oshawa, Ontario
Sadržaj
1. Istina o Svetištu – Uvod
2. Krist u Žrtvenom Sustavu
3. Nebesko Svetište u minijaturi
4. Evanđelje u Tipu i Anti-tipu
5. Vijest o sudu uzburkala Ameriku
6. Danijel 8:14 i Koraci Božjeg Misterioznog
Vodstva
7. Kraj 2300 Dana
8. Slavni Nebeski Hram
9. Naš Veliki Svećenik u Svetinji nad
Svetinjama
10. Kristova završna služba u Nebeskom Svetištu
Copyright
@ 1969, by Pacific Press publishing
Association
Litho in United States of America. All Rights Reserved
Library of Congress
Catalog Card No. 70-94869 Six printings, 75,000
ISBN
0-8163-0128-X
(Page 3)
ISTINA O SVETIŠTU – UVOD
Pišući
o tome što mora biti postignuto od strane nadolazeće Crkve Adventista Sedmog-dana
prije nego Gospodin dođe, E.White 1883.
izjavljuje: {CiHS 3.1}
"Umovi vjernika moraju biti usmjereni na nebesko
svetište, gdje je Krist ušao izvršiti pomirenje za svoj narod." 1SM, 67 {CiHS 3.2}
U krizi
1906. u kojoj su određena osnovna učenja Adventista Sedmoga-dana bila
napadnuta, ona je napisala: {CiHS 3.3}
"Pravilno razumijevanje službe u nebeskom Svetištu
je osnova naše vjere." (Evg. str. 221)
{CiHS 3.4}
KRAJ 2300 DANA
Među
proročanstvima koja su oblikovala osnovu Adventnog
buđenja 1830.-ih i ranih 1840.-ih je bilo proročanstvo Daniela 8:14
"I reče mi: do dvije tisuće i tristo dana tada će svetište
biti očišćeno." Ellen White, koja je
prošla kroz to iskustvo, objašnjava primjenu ovog proročanstva: {CiHS 3.5}
"Zajedno
s ostalim kršćanskim svijetom, adventisti su držali da je zemlja, ili neki
dio nje, bila Svetište. Oni su razumjeli da je čišćenje Svetišta bilo
pročišćavanje zemlje vatrama zadnjeg velikoga dana i da će se
ovo dogoditi pri drugom dolasku. Otuda zaključak da će se Krist vratiti
na zemlju 1844." (VB str.409) {CiHS 3.6}
Ovaj
proročki period završio je 22.10.1844. Razočaranje onih koji su
očekivali da će sresti svojega Gospodina toga dana bilo je veliko. Hiram Edson, pažljivi biblijski
istraživač iz države New York, opisuje što se dogodilo u društvu vjernika
kojih je on bio dio: {CiHS 4.1}
"Naša
očekivanja bila su visoko uzdignuta i stoga smo čekali dolazak našega
Gospodina sve dok sat nije u ponoć usporio na dvanaest. Dan je tada
prošao, a naše razočaranje je postalo stvarnost. Naše najdraže nade i
očekivanja su bili uništeni i takav duh očajničkog plakanja se
nadvio nad nas kakav nisam iskusio nikada. Činilo se da gubitak svih
zemaljskih prijatelja ne bi bilo ništa u usporedbi s tim. Mi smo plakali i plakali
dok nije došla zora…" {CiHS 4.2}
"Zamislio
sam se u srcu, govoreći: 'Moje adventno iskustvo
je bilo najsjajnije iskustvo od svih mojih kršćanskih iskustava... Zar je
Biblija pogriješila? Zar ne postoji ni Bog, ni nebo, ni zlatni grad, ni raj?
Zar je ovo sve samo lukavo smišljena bajka? Zar nema stvarnosti u našim
najdražim nadanjima i očekivanjima?'…" {CiHS
4.3}
"Počeo
sam osjećati da bi moglo biti svjetla i pomoći za nas u našoj
nevolji. Rekao sam nekima od moje braće: 'Hajdemo u štalu'. Ušli smo u
žitnicu, zatvorili vrata i poklonili se pred Gospodinom. Molili smo se usrdno,
jer smo osjetili našu potrebu. Nastavili smo u usrdnoj molitvi dok nas Duh nije
osvjedočio da su naše molitve prihvaćene, da će nam svijetlo
biti dano – naše razočaranje objašnjeno, učinjeno jasnim i
zadovoljavajućim." {CiHS 4.4}
"Nakon
doručka rekao sam jednom od moje braće, 'Idemo vidjeti i ohrabriti
braću.' Krenuli smo i dok smo prolazili kroz veliko polje, zaustavljen sam
u pola polja. Nebo je izgledalo otvoreno mojem pogledu; jasno i nedvosmisleno
sam vidio da je naš Veliki Svećenik, umjesto da izlazi van iz Svetinje nad
svetinjama nebeskog Svetišta zbog dolaska na ovu zemlju desetoga dana sedmog
mjeseca, na kraju 2300 dana, On, po prvi put, ušao taj dan u drugo odjeljenje
tog Svetišta i da treba
obaviti djelo u Svetinji nad svetinjama prije dolaska na zemlju; da je On došao
na svadbu, ili drugim riječima, kod Pradavnog vjekova, da primi
kraljevstvo, vlast, slavu i da moramo čekati Njegov povratak s
vjenčanja. A moj je
um bio usmjeren tamo gdje sam mogao vidjeti kako viđenje ne laže."
(Neobjavljeni rukopis djelomično objavljen u Pregledu i Glasniku,
23.6.1921.) {CiHS 4.5}
Tada je
uslijedilo marljivo istraživanje dijelova Svetoga Pisma koji su se odnosili na
ovaj predmet – posebno onih u Hebrejima – na taj posao su se dali Hiram Edson i dva bliska
suradnika dr. F. B. Hahn, liječnik, i O. R. L. Crosier, učitelj. Rezultat ovog zajedničkog
proučavanja zapisao je Crosier te ga objavio
prvo u "The Day Dawn", listu ograničene naklade, a zatim
prerađen i proširen u posebnom izdanju časopisa "Day Star" 7. Veljače 1846. Ovo je bio
najčitaniji adventistički časopis, a objavljen je u Cincinnatiju u saveznoj državi Ohio. Preko ovoga medija on
je dopro do velikog broja razočaranih adventističkih vjernika.
Prilično dugačko izlaganje, dobro potkrijepljeno Svetim Pismom,
donijelo je nadu i ohrabrenje njihovim srcima i jasno pokazalo da je Svetište
koje je trebalo biti očišćeno na svršetku 2300 dana zapravo na nebu,
a ne na zemlji kako su prije vjerovali. {CiHS 5.1}
Ellen G. White
je u izjavi napisanoj 21. travnja 1847. izrazila slaganje s Crosierovim
člankom po pitanju Svetišta: {CiHS 5.2}
"Gospodin
mi je pokazao u viziji da je, prije više od godinu dana, brat Crosier imao istinito svijetlo o čišćenju Svetišta,
itd.; i da je bila Njegova volja da brat Crosier
napiše gledište koje nam je dao u časopisu "Day-Star"
7.2.1846. Osjećam se potpuno ovlaštenom od Gospodina da preporučim to
izdanje svakom vjerniku." (A Word to the Little Flock, str. 12) {CiHS 5.3}
Nešto
poslije ona je pisala o brzom razvoju doktrinarnog razumijevanja koje je
uslijedilo nakon velikoga razočaranja: {CiHS
5.4}
"1844.
godina bila je razdoblje velikih događaja kad se pred našim zapanjenim
očima, počelo čistiti Svetište na nebu, i bio određen odnos
prema Božjem narodu na zemlji." (Manuscript 13,
1889., objavljen u Counsels to Wrighters
and Editors, str. 30) {CiHS 5.5}
ISTINA USPOSTAVLJENA SVJEDOČANSTVOM
SVETOGA DUHA
Vizije
koje je dobila Ellen White, iako nisu išle prije
Biblijskih proučavanja, potvrdile su čvrstoću stajališta da je
važna faza Kristove službe u nebeskom svetištu otpočela 22. listopada
1844. Dubina tog predmeta postupno se širila i otvarala pred
adventističkim vjernicima. Gledajući unazad na iskustvo u kasnijim
godinama ona se podsjetila njihovog proučavanja i očevidnih dokaza da
ih je Bog vodio svojom rukom: {CiHS 6.1}
"Mnogi naši ljudi ne shvaćaju koliko je čvrsto položen
temelj naše vjere. Moj suprug, starješina Joseph
Bates, otac Pierce, [Tako se nakon njihove smrti
nazivalo stariju braću među pionirima. "Otac Pierce"
bio je Stephen Pierce, koji
je radio na propovjedničkom i administrativnom djelu u ranim danima.
"Otac Andrews" bio je Edward Andrews, otac J. N. Andrewsa. -
Uredništvo.] starješina {Hiram} Edson,
i drugi koji su bili revni, plemeniti i vjerni, bili su među onima koji
su, nakon isteka vremena 1844. godine, tragali za istinom kao za skrivenim
blagom. Sastajala sam se s njima te smo proučavali i molili se ozbiljno.
Često smo ostajali zajedno do kasno u noć, a ponekad i tijekom cijele
noći, moleći se za svjetlo i proučavajući Riječ.
Stalno iznova, ta braća su se okupljala da bi proučavali Bibliju kako
bi mogli spoznati njezino značenje i pripremiti se da ju propovijedaju sa
silom. Kada bi tijekom proučavanja došli do točke u kojoj bi rekli:
"Više ne možemo ništa", Duh Gospodinov bi se spustio na mene, bila
bih odnesena u viziju i bilo bi mi dano jasno objašnjenje odlomaka koje smo
proučavali, zajedno s uputama kako učinkovito raditi i
naučavati. Tako je bilo dano svjetlo koje nam je pomoglo razumjeti Sveto
pismo po pitanju Krista, Njegove misije i Njegove svećeničke službe.
Jasno mi je pokazana linija istine koji se proteže od tog vremena do trenutka
kada ćemo ući u Božji grad, a upute koje mi je Gospodin dao ja sam
prenijela drugima." {CiHS 6.2}
"Tijekom cijelog tog
vremena nisam mogla razumjeti zaključke braće. Moj um je bio zatvoren
i nisam mogla shvatiti značenje Svetog pisma koje smo proučavali. Ovo
je bila jedna od najvećih žalosti mog života. Moj um je ostao u takvom
stanju sve dok sve glavne točke naše vjere nisu razjašnjene našim umovima,
u skladu s Božjom Riječju. Braća su znala da, kad nisam u viziji,
nisam mogla razumjeti ta pitanja, i prihvatili su dana otkrivenja kao izravnu
svjetlost s neba." {E. G. White, Selected
Messages Book 1, pp. 206, 207. 1904.} {CiHS 7.1}
Shvaćanje da je Krist ušao u svetinju nad svetinjama nebeskog
svetišta kako bi otpočeo svoju završnu službu u naše ime, tipološki
prikazana službom u svetištu staroga Izraela, uzdiglo je
srca naših pionira adventizma. {CiHS 7.2}
Istine su bile tako jasne, tako velike i tako značajne da je bilo
teško osjetiti da na pionirima leži odgovornost objavljivanja tog svjetla
drugima. Ellen White je pisala o sigurnosti njihovih
stajališta: {CiHS 7.3}
"Dok su se
točke naše vjere na ovaj način uspostavljale, naše su noge stavljene
na čvrsti temelj. Prihvaćali smo istinu, točku po točku,
pod djelovanjem Svetoga Duha. Bila bih odnesena u viziju i objašnjenja bi mi
bila dana. Dane su mi ilustracije nebeskih stvari i svetišta tako da smo bili
stavljeni u poziciju gdje su zrake jasne i čiste svjetlosti dopirale do
nas. Znam da pitanje svetišta stoji u pravednosti i istini baš kao što smo i
držali svih ovih godina." (Gospel Workers, str. 302,303) {CiHS 8.1}
Pioniri pokreta vidjeli su istinu o svetištu kao osnovu cijele
strukture doktrina Adventista Sedmog dana. James White ponovno je 1850. godine
objavio bitne dijelove prve prezentacije o tome predmetu O.R.L. Crosiera, te komentirao: {CiHS 8.2}
"Predmet Svetišta treba brižljivo proučavati jer je on temelj
naše vjere i nade." (The Advent Review, specijalno kombinirano izdanje.) {CiHS 8.3}
SVETIŠTE I
SUBOTA
U razmatranju gledišta o nebeskom Svetištu u jednoj viziji Ellen White 3.4.1847. u Topshamu
u saveznoj državi Maine potvrđena je istina o
suboti. O tome ona piše: {CiHS 8.4}
"Osjetili smo neuobičajen duh molitve. I dok smo se molili na
nas je sišao Duh Sveti. Bili smo presretni. Ubrzo sam izgubila osjećaj za
zemaljsko i bila potpuno zaokupljena viđenjem Božje slave. Vidjela sam
kako je jedan anđeo brzo doletio k meni. Ponio me je sa zemlje u Sveti
Grad. U gradu sam ugledala hram u koji sam ušla. Prošla sam kroz vrata prije
nego sam stigla do prvog zastora. Zastor je bio podignut i ja sam ušla u
svetinju. Tu sam ugledala žrtvenik tamjana, svijećnjak sa sedam svjetiljki
i stol na kojem je kruh prisutnosti. Nakon što sam vidjela slavu svetinje, Isus
je podigao drugi zastor i ušla sam u svetinju nad svetinjama." {CiHS 8.5}
"U najsvetijoj sam ugledala kovčeg; poklopac kovčega i
njegove stranice bile su od najčišćeg zlata. Na svakom kraju
kovčega nalazio se ljupki kerub s krilima
raširenim iznad kovčega. Njihova lica su bila okrenuta jedno prema drugome
i gledali su dolje. Između anđela nalazila se zlatna kadionica. Iznad
kovčega, tamo gdje su stajali anđeli, bila je prekomjerno blistava
slava koja je izgledom nalik tronu gdje Bog boravi. Isus je stajao pored
kovčega i dok su se Njemu dizale molitve svetih, iz kadionice se dizao dim
tamjana, a On je njihove molitve s dimom tamjana prinosio svojem Ocu. U
kovčegu sam vidjela zlatnu posudu s manom i Aronov
procvjetali štap te kamene ploče složene kao knjiga. Isus ih je otvorio i
ja sam na njima ugledala Deset Zapovijedi napisanih Božjim prstom. Na jednoj
ploči bilo je četiri, a na drugoj šest zapovijedi. Četiri
zapovijedi na prvoj ploči sjale su jače od ostalih šest na drugoj
ploči. Ali četvrta, zapovijed o Suboti, sjala je jače od svih
ostalih jer je Subota bila odvojena da se drži u čast Božjeg svetog imena. Sveta je Subota
izgledala veličanstveno – okružena vijencem slave. Vidjela sam da
zapovijed o Suboti nije bila prikovana na križ jer da je bila ona, bilo bi i
ostalih devet; u tom bismo ih slučaju slobodno smjeli kršiti kao i
četvrtu. Vidjela sam da Bog nije promijenio Subotu, jer se On nikada ne
mijenja." (Rani Spisi, str. 32,33.) {CiHS 8.6}
ISTINA O
SVETIŠTU NAPADNUTA
Iako je bilo onih koji su jasno vidjeli da je Božji zakon
obvezujući te su počeli svetkovati Subotu, Sedmi dan, kao što je
istaknuto u Božjem zakonu, susreli su se sa snažnim protivljenjem. O ovome i
razlozima protivljenja Ellen White objašnjava: {CiHS 9.1}
"Uloženo je puno
ozbiljnih napora da sruše njihovu vjeru. Svi su uvidjeli da ukoliko je zemaljsko svetište uzorak ili lik
nebeskoga, zakon koji je stavljen u kovčeg na zemlji bio je točan
prijepis zakona koji se nalazi u kovčegu na nebesima. Stoga bi
prihvaćanje istine o nebeskom svetištu zahtijevalo priznavanje Božjeg
zakona i obvezu o svetkovanju Subote iz četvrte zapovijedi. Ovdje je bila
tajna ogorčenosti i odlučnog protivljenja skladnom izlaganju Pisma
koje otkriva službu Krista u nebeskom Svetištu." (Velika borba, str. 435) {CiHS 9.2}
Nije začuđujuće da oni koji u narednim godinama otpadnu od
Crkve Adventista Sedmog dana učine istinu o Svetištu točkom protivljenja. Tako je bilo sa
Starješinama Snookom i Brinkerhofom,
službenicima Konferencije u Iowi koji su se povukli
sredinom 1860-ih, i D.M.Canrightom, utjecajnim
propovjednikom koji je napustio Crkvu Adventista Sedmog dana 1887. godine kako
bi postao njezin ogorčeni neprijatelj i kritičar. Isto tako nije
čudno što su panteistički pogledi na prijelazu stoljeća, za koje
su se zdravstveni djelatnici i propovjednici zalagali i branili, direktno napadali
ovu temeljnu točku doktrine. U tom okruženju je Ellen White napisala
upozoravajuće riječi 20. studenog 1905: {CiHS 9.3}
Komentar
Rona: Način na koji je panteistički pogled Kelloga i drugih udarao protiv istine o Svetištu je ovaj:
Ako je Božja prisutnost već u svim ljudima kao rezultat panteizma, nije
bilo potrebe za bilo kakav posao u Nebeskom Svetištu kojim bi se očistio
grijeh iz čovjeka snagom Svetoga Duha. Nije bilo potrebe za bilo kakvim anti-tipološkim Danom Pomirenja po kojem bi trebali nadvladati
sve poznate grijehe jer su ljudi već učinjeni svetim isključivo
vjerom – što je doktrina Nikolaita. Tako su mogli
"samo vjerovati" i sve će biti dobro bez obzira na njihovo
uživanje u grijehu. Ova vrsta religije ide na ruku Sotoni jer čovjek
povjeruje da ne treba nikakvu dodatnu potporu Duha Svetoga za nadvladavanje
grijeha i/ili nema potrebe da Krist moli u ime njih za Njegovu krv u Svetinji
nad svetinjama za njihove grijehe. Kraj komentara.
"Onim
medicinskim misionarima i propovjednicima koji su se napili iz znanstvenih
mudrovanja i začaranih bajki protiv kojih ste bili upozoreni, ja bih
rekla, Vaše duše su u opasnosti. Svijet mora znati što vi zastupate, a što
zastupa Crkva Adventista Sedmog dana. Bog zove sve koji su prihvatili ove
prevare koje uništavaju duše da više ne zastupaju dva mišljenja. Ako je
Gospodin Bog, slijedite Njega." {CiHS
10.1}
"Sotona
se nalazi zajedno sa cijelom svojom vojskom na bojnom polju. Kristovi ratnici
trebaju se sada svrstati pod krvavi barjak Emanuela. U ime Gospodinovo,
napustite crni barjak kneza tame i zauzmite svoja mjesta pored Kneza
Neba." {CiHS 10.2}
'Tko
ima uši da čuje, neka čuje.' Čitajte svoje Biblije. S višeg
položaja, prema uputi koju mi je dao Bog, stavljam pred vas ove stvari. Blizu
je vrijeme kad će se prijevarne sile sotonskih agencija u cijelosti
razviti. Na jednoj je strani Krist, kojem je dana sva vlast na Nebu i Zemlji.
Na drugoj je strani Sotona koji stalno pokazuje svoju privlačnu silu i
moć da zavodi sa snažnim duhovnim mudrovanjima kako bi uklonio Boga s
mjesta na kojem treba prebivati u umovima ljudi." {CiHS 10.3}
"Sotona konstantno teži uvesti maštovite pretpostavke u vezi
svetišta, degradirajući prekrasne prikaze Boga i službe Krista za naše
spasenje u nešto što odgovara tjelesnom umu. On uklanja Njegovu silu koja
prebiva u srcima vjernika i popunjava mjesto fantastičnim teorijama smišljenim da ponište istine pomirenja i da uništi
naše pouzdanje u doktrine koje smo držali svetima otkad je poruka trećeg
anđela objavljena. Tako bi nas
on lišio naše vjere u samu poruku koja nas je učinila posebnim narodom i
dala nam karakter i silu za naš rad." (Special Testimonies, series B, NO.7,pp
16,17.) {CiHS 10.4}
U
okruženju ove panteističke krize je Ellen White
objavila kada je prisustvovala zasjedanju Generalne konferencije 1905.
riječi značajne za nas danas: {CiHS
11.1}
"U budućnosti obmana svake vrste će se pojaviti, a mi
želimo čvrsto tlo pod našim nogama. Želimo čvrste stupove za
građevinu. Niti jedna pribadača se ne smije ukloniti iz onoga što je
Gospodin uspostavio. Neprijatelj
će donositi lažne teorije kao što su doktrine da ne postoji svetište. Ovo
je jedna od točaka zbog kojih će biti odstupanja od vjere. Gdje ćemo
naći sigurnost ako ne u istinama koje nam Gospodin daje posljednjih 50
godina?" – (Consels to Wrighters
and Editors, p.53.) {CiHS 11.2}
Za
panteističke poglede, koje su neki tako ozbiljno zastupali, Ellen White izjavljuje, da će "ukloniti
Boga" (Special Testemonies,
Series B, NO.7, p.16) i poništiti istinu o Svetištu. {CiHS 11.3}
Otprilike
u isto vrijeme jedan od naših propovjednika, kojeg ćemo nazvati
"Starješina Q", zalagao se za stajalište da je Krist, kad se vratio
na Nebo nakon svoje službe na zemlji, otišao u prisustvo Boga, te da to mjesto
gdje je Bog mora biti svetinja nad svetinjama, pa 22. listopada 1844. nije
mogao ući u svetinju nad svetinjama na nebu kao što smo vjerovali i
poučavali. Ova dva koncepta, oba napadaju doktrinu o svetištu koju držimo,
navela su Ellen White da nekoliko puta istakne
čvrstinu i nepromjenjivost ove točke vjere. 1904. godine ona je
napisala: {CiHS 11.4}
"Oni (Božja djeca) neće, svojim riječima i djelima,
dovesti nekoga u sumnju u
pogledu izrazite ličnosti Boga, ili u pogledu svetišta i službe u njemu.
Svi mi trebamo držati predmet svetišta u umu. Ne daj Bože da
prazne riječi s ljudskih usana umanje vjeru naših ljudi u istinu da
postoji svetište na nebu i da je prema njegovoj slici u prošlosti
izgrađeno svetište na zemlji. Bog želi da Njegovi ljudi dobro upoznaju tu sliku, imajući uvijek
na umu nebesko svetište, gdje je Bog sve i u svemu. Mi moramo
pripremiti svoj um molitvom i proučavanjem Božje Riječi kako bismo
mogli prihvatiti ove istine." (E.G.W. Letter
233,1904.) {CiHS 11.5}
TOČKE PODUPRTE SAMO ZLOUPORABOM PISMA
Pišući
uglavnom o radu "Starješine G" o rušenju povjerenja u istinu o
Svetištu 1905. godine, Ellen White je istaknula
nepostojanost dokaza njegovom uporabom Svetoga Pisma i pouzdanost našega
razumijevanja istine o Svetištu. Ona je rekla: {CiHS
12.1}
"Tražila
sam od Gospodina snagu i mudrost da umnožim spise svjedoka koji su se potvrdili
u vjeri i u ranoj povijesti poruke. Nakon prolaska vremena 1844. godine oni su
primili svjetlo i hodali u njemu, pa kad su se pojavili ljudi koji su tvrdili
da imaju novo svjetlo s njihovim divnim porukama o raznim točkama Svetoga
Pisma, mi smo, kroz djelovanje Svetoga Duha, svjedočanstvima o istini,
prekinuli utjecaj takvih poruka kojima je "Starješina G"
posvećivao svoje vrijeme objavljujući ih. Ovaj jadni čovjek je
odlučno djelovao protiv istine koju je potvrdio Sveti Duh." {CiHS 12.2}
"Kada
Božja sila posvjedoči što je istina, ta istina tada treba zauvijek ostati
istina. Nikakve naknadne pretpostavke protivne svjetlu koje je Bog dao ne smiju
se isticati. Ljudi će se pojaviti s tumačenjima Svetoga Pisma koja su
za njih istina, ali ona nisu istina. Bog nam je dao istinu za ovo vrijeme kao
temelj naše vjere. On sam nas je poučio što je istina. Doći će
jedni, a zatim i drugi s novim svjetlom koje
je suprotno svjetlu koje je Bog dao pod djelovanjem svojega Svetoga Duha. Nekoliko onih koji su prošli iskustvo primanja ove istine još žive.
Bog je milostivo poštedio njihove živote kako bi stalno iznova
navješćivali to iskustvo, kao i apostol Ivan, sve do kraja svojega života.
I nosioci barjaka koji su podlegli smrti govore putem svojih nanovo tiskanih
spisa. Rečeno mi je da će se njihovi glasovi čuti na takav
način. Oni trebaju nositi svjedočanstvo koje sadrži istinu za ovo
vrijeme." {CiHS 12.3}
"Ne trebamo primati riječi onih koji dolaze s porukom koja je suprotna
posebnim točkama naše vjere. Oni
skupljaju mnoge izvještaje iz Svetoga Pisma i navode ih kao dokaze za svoje
teorije. Ovo se stalno ponavljalo tijekom proteklih 50 godina. I dok je Sveto
Pismo Božja Riječ i treba je poštivati, njegova
je primjena velika pogrješka ukoliko se primjenjuje da ukloni neki stup istine
koji Bog održava već 50 godina.
Onaj tko tako primjenjuje Pismo, ne poznaje divno djelovanje Svetoga Duha koji
je dao silu i snagu prijašnjim porukama koje su upućene Božjem
narodu." {CiHS 13.1}
"Dokazi
"Starješine G" nisu pouzdani. Da su primljeni, razorili bi vjeru
Božjeg naroda u istinu koja nas je učinila onim što jesmo." {CiHS 13.2}
"Moramo
biti odlučni u ovom pitanju; jer točke koje on nastoji dokazati
Svetim Pismom nisu ispravne. One ne dokazuju da su iskustva iz prošlosti Božjeg
naroda bila zabluda. Mi smo imali istinu; Božji anđeli su nas usmjeravali. Pod vodstvom Svetoga Duha primili smo prezentaciju po pitanju svetišta. Najbolje je za svakoga da šuti o točkama naše vjere u kojima nije
imao udjela. Bog nikada ne proturječi samome sebi. Dokazi Svetoga Pisma
zlorabe se kada se silom želi dokazati ono što nije istina. Jedan za drugim
javljat će se ljudi koji će donositi navodno veliko svjetlo i
nametati svoje tvrdnje. Ali mi stojimo pored starih međaša." (Selected Messages, sv.1,
p.160-162.) {CiHS 13.3}
STVARNOST NEBESKOG SVETIŠTA POTVRĐENA
U
spisima Ellen G. White često se pojavljuju
izjave o stvarnosti nebeskog Svetišta, predmetima koji se nalaze u njemu i
službi koja se u njemu odvija. Jedna od njih je napisana 1880-ih godina dok je
opisivala iskustvo Adventnih vjernika nakon
razočaranja: {CiHS 13.4}
"U svojem istraživanju oni su naučili da je zemaljsko
svetište, koje je podigao Mojsije na zapovijed Božju prema slici koja mu je
pokazana na gori Sinaju, bilo samo 'slika za tadašnje vrijeme, u kojem su se
donosili darovi i prinosili žrtve'. Da su njegova dva sveta dijela bila 'slika nebeskih stvarnosti'; da je
Krist, naš Veliki Svećenik, 'službenik u svetištu i istinskom šatoru koji
je sagradio Bog, a ne čovjek.'… {CiHS 14.1}
"Svetište u nebu, u kojem Isus vrši posredničku službu za
nas, je veliki original prema kojem je Mojsije sagradio kopiju svetišta na
zemlji…" {CiHS 14.2}
"Neusporedivo Veličanstvo zemaljskog šatora sastanka odražavalo
je ljudima slave nebeskoga hrama gdje Krist, naš preteča, posreduje za nas
pred Božjim prijestoljem." {CiHS 14.3}
"Kao što je zemaljsko svetište imalo dva odjeljenja, svetinju i
svetinju nad svetinjama, tako postoje dvije svete prostorije i u svetištu na
nebu. Kovčeg u kojemu se nalazi Božji zakon, žrtvenik s tamjanom i drugi
predmeti za službu koji su se nalazili u svetištu na zemlji, imaju svoje
duplikate u nebeskom svetištu. U svetoj viziji apostolu Ivanu je bilo dopušteno
da uđe u nebo i on je tamo vidio svijećnjak i žrtvenik s tamjanom, a
budući da je 'Božji hram bio otvoren', vidio je i
'kovčeg Njegovog saveza." (Otkrivenje, 4:5, 8:3, 11:19). {CiHS 14.4}
"Oni koji su tragali za istinom, pronašli su neporeciv dokaz za
postojanje nebeskog Svetišta. Mojsije je napravio zemaljsko svetište prema
uzorku koji mu je bio pokazan. Pavao objavljuje da je ta slika bila istinsko
svetište koje se nalazi na nebu. Ivan svjedoči da ga je vidio na
nebu." (Spirit of Prophecy, sv. 4, str. 260, 261.) {CiHS 14.5}
Prije
toga je pisala naglašavajući predmete u njemu: {CiHS 14.6}
KOVČEG I ZAKON U NEBESKOM SVETIŠTU
U
raznim prilikama ona je govorila i pisala o kovčegu u svetinji nad
svetinjama u nebeskom svetištu. Jednu takvu izjavu izgovorila je u propovijedi
u švedskom gradu Orebro 1886. godine. {CiHS 15.1}
"Upozoravam vas: ne namećite svoj utjecaj nasuprot Božjim
zapovijedima. Božji zakon je upravo onakav kako ga je Jehova napisao u hramu
neba. Čovjek može gaziti po njegovoj kopiji koja je ovdje na zemlji, ali original se
čuva u Božjem kovčegu u nebu; i na poklopcu toga kovčega, upravo
iznad tog zakona, nalazi se sjedalo milosti. Isus upravo stoji tamo ispred
kovčega da posreduje za čovjeka." (Ellen G. White, Comments,
SDA Bible Commentary, sv.1,
str.1109.) {CiHS 15.2}
Godine
1903. ponovno je pisala o stvarnosti nebeskog svetišta: {CiHS 15.3}
"Puno
bih mogla reći o svetištu; o kovčegu u kojem je Božji zakon, o
poklopcu kovčega koji je sjedalo milosti; o anđelima s obje strane
kovčega i o drugim stvarima povezanim s nebeskim svetištem i s velikim
danom pomirenja. Ja mogu dosta reći i o tajnama neba; ali moje su usne
zatvorene. Nemam namjere to pokušavati opisati." (Ellen
G. White, Letter 253, 1903.) {CiHS 15.4}
PRIJEVARE POSLJEDNJIH DANA CILJAT ĆE
VITALNE ISTINE
Jasno
je da naš neprijatelj, Sotona, pokušava poljuljati vjeru Božjih ljudi u
doktrinu o svetištu u ovim posljednim danima. Ellen White je napisala: {CiHS
15.5}
"Spasitelj
je prorekao da će se u posljednjim danima pojaviti lažni proroci i da
će odvući učenike za sobom; i da će se oni koji u to
vrijeme opasnosti ostanu vjerni istini koja je navedena u knjizi Otkrivenja
morati susresti s doktrinarnim zabludama tako varljivim da bi, kada bi bilo
moguće, i odabrani bili prevareni." {CiHS
15.6}
"Bog
će učiniti da prevladaju istiniti osjećaji. Sotona može vješto
odigrati igru života s mnogim dušama i on djeluje na najpodmukliji,
obmanjujući način kako bi uništio vjeru Božjih ljudi i kako bi ih
obeshrabrio... On djeluje danas kao što je djelovao na nebu – da razjedini
Božji narod u posljednjoj fazi povijesti ovoga svijeta. On pokušava unijeti
neslogu, svađu i prepiranje te
ukloniti, ukoliko je moguće, stare međaše istine povjerene Božjim
ljudima. On želi učiniti privid da Gospodin proturječi samome
sebi." {CiHS 16.1}
"Upravo
kada se pojavljuje kao anđeo svjetla, Sotona hvata duše u svoju zamku
varajući ih. Ljudi koji se pretvaraju da su naučeni od Boga
prihvatiti će lažne teorije i u svojem će poučavanju uljepšavati
te laži i time unijeti sotonske zablude. Na taj način Sotona će biti
predstavljen kao anđeo svjetla i imat će priliku iznositi svoje
milozvučne bajke." {CiHS 16.2}
"S
ovim lažnim prorocima mora se suočiti. Oni će činiti napore kako
bi prevarili mnoge navodeći ih da prihvate lažne teorije. Mnogi redci iz
Svetoga Pisma bit će zlorabljeni da će se prijevarne teorije prividno
temeljiti na riječima koje je izrekao Bog. Dragocjena istina uporabit
će se da se potvrdi i uspostavi laž. Ovi lažni proroci, koji tvrde da su
naučeni od Boga, uzet će predivne retke koji su dani kako bismo se
mogli diviti istini, i uporabit će ih kao plašt pravde kako bi prekrili
lažne i opasne teorije. Čak će i neki koje je Gospodin u prošlosti
uzvisio otpasti tako daleko od istine da će zastupati zavaravajuće
teorije o mnogim fazama istine, uključujući
i po pitanju svetišta." (Manuscript 11, 1906.) {CiHS 16.3}
Nekoliko
tjedana poslije ona je dodala slijedeće riječi o važnosti ispravnog
razumijevanja ove istine: {CiHS 16.4}
"Znam da
pitanje svetišta stoji u pravednosti i istini, baš kako ga i držimo tolike
godine. Neprijatelj je taj koji odvodi umove na stranputicu. On
je zadovoljan kada oni koji znaju istinu postanu zadubljeni u prikupljanju
biblijskih stihova kojima podupiru pogrešne teorije koje nemaju temelja u
istini. Tako korišteni biblijski tekstovi pogrešno se primjenjuju; oni nam nisu
dani da potvrde zabludu, već da ojačaju istinu." Gospel Workers, p.303 {CiHS 16.5}
OČI UPRTE U SVETIŠTE
Nikada
ne smijemo izgubiti iz vida važno djelo koje se vrši u naše ime u svetištu u
nebu. Upozoreni smo: {CiHS 17.1}
"Kao narod, mi bi trebali
biti ozbiljni proučavatelji proročanstva; ne smijemo stati dok ne
postanemo inteligentni u vezi teme o svetištu, koja je iznesena u vizijama
Danijela i Ivana. Ovaj predmet baca veliko svjetlo na naš sadašnji položaj i
djelo i daje nam nepogrješivi dokaz da nas je Bog vodio u našim iskustvima u
prošlosti. On objašnjava naše razočaranje iz 1844. godine pokazujući nam
da svetište koje ja tada trebalo biti očišćeno nije zemlja, kako smo
pretpostavljali, nego da je Krist tada ušao u svetinju nad svetinjama nebeskog
svetišta te da tamo vrši završno djelo svoje svećeničke službe
ispunjavajući riječi anđela koje je uputio proroku Danielu: 'još
2300 dana; tada će svetište biti očišćeno." {CiHS 17.2}
Komentar Rona: Poruke triju anđela su
poruke čišćenja. One nas upućuju da se klanjamo Bogu i da
izađemo iz Babilona. Sudit će nam se prema našoj poslušnosti tim
porukama. Naša poslušnost čisti naš tjelesni hram i Isusu je tako
omogućeno da u konačnici očisti Svetište u nebu od grijeha. Kraj
komentara.
"Naša vjera u odnosu na poruke prvog, drugog i trećeg
anđela bila je ispravna. Velike oznake na
putu kojim smo prošli nepomične su. Iako ih vojske pakla mogu pokušati iščupati iz njihovog temelja, i
pobjednički misliti kako su uspjele, ipak neće uspjeti. Ovi stupovi
istine stoje čvrsto poput vječnih gora i nepomični su
unatoč svim naporima ljudi ujedinjenih s naporima Sotone i njegove vojske.
Možemo mnogo naučiti i trebali bismo neprestano istraživati Sveto Pismo
kako bismo znali je li to tako. Božji ljudi sada trebaju fiksirati oči na nebesko svetište gdje se konačna služba našega Velikoga
Svećenika odvija u djelu suda – gdje On posreduje za svoj narod." (Evangelizam,
str. 222-223.) {CiHS 17.3}
OVA MALA KNJIGA
Izuzev
nekoliko komentara i pitanja za proučavanje koja se nalaze na kraju svakog
poglavlja, materijali navedeni u ovoj knjizi potječu isključivo iz
pera Ellen G. White i uzeti su najvećim dijelom
iz knjiga Patrijarsi i Proroci i Velika Borba, te nešto iz raznih objavljenih
spisa Ellen G. White. Na kraju svakoga navoda naveden
je i izvor. Budući da mnogi
čitatelji imaju pri ruci knjige Ellen G. White,
smatramo nepotrebnim da ovdje, gdje je poželjna jezgrovitost, navodimo dijelove
poglavlja koji nisu izravno povezani uz ovu temu – Krist u svom svetištu. {CiHS 18.1}
Povjerenici
ostavštine White {CiHS 18.2}
KRIST U ŽRTVENOM SUSTAVU
Grijeh
naših prvih roditelja donio je krivicu i bijedu na svijet i da nije bilo Božje
dobrote i milosti gurnuo bi čovječanstvo bi u beznadan očaj. [1] {CiHS 19.1}
Čovjekov
je pad cijelo nebo ispunio žalošću. Svijet koji je Bog načinio bio je
uništen prokletstvom grijeha i nastanjen bićima osuđenim na bijedu i
smrt. Činilo se da nema izlaza za one koji su prekršili zakon... {CiHS 19.2}
Međutim,
božanska je ljubav začela plan kojim bi čovjek mogao biti otkupljen.
Božji je prekršen zakon zahtijevao život grješnika. U Cijelom je svemiru bio samo jedan koji je
mogao, u ime čovjeka, ispuniti zakonske zahtjeve. Budući da je
božanski zakon svet kao i sam Bog, samo bi onaj koji je jednak s Bogom mogao
izvršiti pomirenje za prijestup zakona. [2] {CiHS 19.3}
Čovjeku
je prva najava otkupljenja priopćena u presudi koja je izrečena nad
Sotonom u vrtu. Gospodin je objavio: "Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene, između sjemena tvojega i sjemena njezina: On
će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." Postanak 3:15.
Ova presuda izrečena u nazočnosti naših prvih roditelja, za njih je
bila obećanje. Premda je najavila rat između čovjeka i Sotone, u njoj je
najavljeno da će moć velikoga neprijatelja naposljetku biti
slomljena... Premda će morati patiti zbog sile svoga moćnog
neprijatelja, oni mogu gledati naprijed na konačnu pobjedu.[3] {CiHS 19.4}
Nebeski
su anđeli našim praroditeljima potpunije razjasnili plan koji je bio načinjen
za njihovo spasenje. Adam i njegova žena bili su uvjeravani da, iako griješe,
neće biti prepušteni kontroli Sotone. Sin
Božji ponudio je pomirenje, sa svojim vlastitim životom, za njihove prijestupe. Biti će im dano vrijeme kušnje, i kroz
pokajanje i vjeru u Krista, oni mogu ponovno postati Božja djeca. {CiHS 20.1}
SVETI KARAKTER BOŽJEG ZAKONA
Žrtva
zahtijevana njihovim prijestupom otkrila je Adamu i Evi sveti karakter Božjeg
zakona, i oni su vidjeli, kao nikada ranije, krivicu grijeha i njegove strašne
posljedice.[4] {CiHS 20.2}
Božji zakon postojao je i prije stvaranja
čovjeka. Anđeli su bili pod
njegovom upravom. Sotona je pao zato što je prekršio načela Božje
vladavine. Nakon što su stvoreni Adam i Eva, Bog ih je upoznao sa svojim zakonom.
Tada još nije bio napisan, ali Ja Jesam im ga je ipak napomenuo... {CiHS 20.3}
Nakon
Adamovog grijeha i pada, ništa nije oduzeto Božjem zakonu. Načela Deset
Zapovijedi postojala su i prije pada u grijeh i bili su karaktera prikladnog za
bića svetog reda. [5] {CiHS 20.4}
Ova
načela bila su čovjeku posebno naglašena nakon pada i iznijeta na
način koji odgovara stanju palih bića. Ovo
je bilo potrebno zbog prijestupom zamračenih umova kod palih
ljudi.[6] {CiHS 20.5}
Tada
je uspostavljen sustav koji zahtijeva žrtvovanje životinja da bi ljudi uvidjeli
što je Sotona naveo Evu da ne vjeruje, da je kazna za neposlušnost smrt. Zbog
prijestupa Božjeg zakona postalo je potrebno da Krist umre kao žrtva i na taj
način otvori put kojem će čovjek izbjeći kaznu, a ipak bi
čast Božjeg zakona bila sačuvana. Sustav žrtava
trebao je čovjeka naučiti poniznosti u njegovom palom stanju i voditi
ga pokajanju te da vjeruje u Boga jedino, kroz obećanoga Otkupitelja za
oprost zbog prošlih prijestupa Njegovog zakona. [7] {CiHS 20.6}
Komentar
Rona: Ova izjava iznad je dokaz da su pokajanje i
vjera u Boga još uvijek uvjet za spasenje. Grijeh još uvijek iznova razapinje
Krista! Ova činjenica bi nas trebala poniziti i pomoći nam da se
pokajemo za grijeh; pokajanje je okretanje od grijeha. Kraj komentara.
Ovaj
sustav žrtava smislio je sam Krist i predao ga Adamu da bi ukazivao na
Spasitelja koji će doći. [8]
{CiHS 21.1}
ČOVJEK PRINOSI SVOJU PRVU ŽRTVU
Za Adama je žrtvovanje prve žrtve bila najbolnija ceremonija. Njegova
se ruka morala podići da oduzme život koji samo Bog može dati. To je za
njega bilo prvi puta da je svjedočio smrti i on je znao, da je bio
poslušan Bogu, smrti čovjeka ili životinje ne bi bilo. Dok je klao
nevinu žrtvu, on je drhtao pri pomisli da njegov grijeh mora proliti krv
besprijekornog Janjeta Božjega. Ovaj mu je prizor pružao dublji i jasniji
osjećaj vlastitoga prijestupa, koji ništa osim smrti dragog Božjeg Sina
nije moglo okajati. On se divio
beskonačnoj dobroti koja će platiti ovakav otkup da spasi krivce.
Zvijezda nade je rasvjetljavala strašnu i mračnu budućnost i
rasterećivala je od potpune pustoši.[9]
{CiHS 21.2}
Adam
je primio zapovijed da svoje potomstvo poučava strahu Gospodinovom i
svojim ga primjerom i poniznom poslušnošću uči da iznad svega cijeni žrtve
koje su predstavljale Spasitelja koji će doći. Adam je pažljivo
čuvao sve što mu je Bog otkrio i tu objavu usmeno prenosio svojoj djeci i
djeci svoje djece. [10] {CiHS 21.3}
Na
vratima raja koja su čuvali kerubini otkrivala se slava Božja i tu su dolazili
prvi štovatelji. Tu su podizali svoje žrtvenike i prinosili svoje žrtve. [11] {CiHS 21.4}
U
žrtvenom prinosu na svakom žrtveniku vidio se Otkupitelj. S oblakom tamjana iz
svakog pokajničkog srca uzdisala se Bogu molitva da prihvati njihove žrtve
kojom su pokazivali vjeru u Spasitelja koji će doći. [12] {CiHS 21.5}
Žrtveni
sistem, povjeren Adamu, su… izopačili njegovi potomci. Praznovjerje,
idolopoklonstvo, surovost i razvratnost iskvarili su jednostavnu i
značajnu službu koju je Bog odredio. Tijekom
dugog odnosa s idolopoklonicima izraelski narod pomiješao je mnoge
neznabožačke običaje sa svojim bogoslužjem, stoga im je Gospodin na
Sinaju dao jasne upute o žrtvenom sustavu. [13] {CiHS 21.6}
1. Patriarchs and Prophets,
p.61.
2. Isto, p.63.
3. Isto, p.65,66.
4. Isto, p.66.
5. Spirit of Prophecy, sv.1,
str.261.
6. Sign of the Times, 15.
travnja 1875.
7. Spirit of Prophecy, sv.1,
str.261,262.
8. Sign of the Times, 15.
srpnja 1880.
9. Patriarchs and Prophets,
p.68.
10. Spirit of Prophecy, sv.
1, str. 59
11. Patriarchs and Prophets
p.83,84
12. Review and Herald, 2.
ožujka 1886.
13. Patriarchs and Prophets p.364
PITANJA ZA PROUČAVANJE
1. Zašto je pomirenje zbog prekršaja Božjeg zakona mogao izvršiti samo
onaj koji je jednak s Bogom?
2. Što za Sotonu znači izjava iz Postanka 3:15, a što za Adama i Evu?
3. Zašto je dano vrijeme kušnje?
4. Koja je bila svrha žrtvenog sustava?
5. Zbog čega je za Adama prvo prinošenje žrtve bila najbolnija
ceremonija?
6. Gdje su Adam i Eva postavili svoje žrtvenike? Je li to značajno?
NEBESKO SVETIŠTE U MINIJATURI
Mojsije je primio zapovijed dok je bio na gori s Bogom: "Neka mi
sagrade Svetište da mogu boraviti među njima", a onda mu je on dao
cjelovite upute za izgradnju šatora sastanka. Izraelci su
svojim otpadom odbacili blagoslove božanske Prisutnosti i za neko vrijeme
onemogućili podizanje svetišta za Boga u svojoj sredini. Ali nakon što su ponovno primljeni u naklonost Neba, veliki je
vođa nastavio s izvršavanjem božanske zapovijedi. {CiHS 23.1}
Bog
je posebno obdario izabrane ljude vještinama i mudrošću za gradnju svete
građevine. Sam Bog je dao Mojsiju plan građevine s posebnim uputama u
vezi s veličinom i oblikom, materijalima koje treba upotrijebiti i svakim
komadom namještaja koji je trebala sadržavati. Sveta
mjesta napravljena rukama trebala su biti istinite "slike nebeske stvarnosti"
(Heb 9:23,24) – mala predodžba nebeskoga hrama gdje
Krist, naš Veliki Svećenik, nakon što je prinio svoj život kao žrtvu,
trebao služiti u ime grešnika. Bog je Mojsiju na planini dao prikaz nebeskog
svetišta i zapovjedio da sve načini prema uzorku kojim mu je pokazan.
Mojsije je pažljivo zabilježio sve ove upute, a zatim ih prenio narodnim
vođama. {CiHS 23.2}
Za
gradnju svetišta bile su nužne velike i skupe pripreme. Potrebna je bila velika
količina najskupljeg i najdragocjenijeg materijala; ipak Gospodin je
prihvaćao samo dragovoljne darove. "A vi primajte ove darove od
svakoga koji daje od srca" bila je božanska zapovijed koju je Mojsije
ponovio narodu. Posvećenje Bogu i duh žrtve bili su prvi zahtjevi u pripremi
prebivališta za Svevišnjega. {CiHS 23.3}
Svi
ljudi jednodušno su se odazvali. "A onda svatko koga je srce vuklo i duh
poticao, dođe noseći svoj prinos u čast Gospodinu za izgradnju
šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za sveta odijela. Dođoše muževi
i žene, svi koje je srce vuklo, i donesu ogrlica, naušnica, prstenja i
svakovrsnog zlatnog nakita; svaki čovjek koji je prinosio, prinosio je
zlato za Gospodina." {CiHS 24.1}
Komentar
Rona: Nakit i drago kamenje su Egipćani dali
Izraelcima kada su Izraelci napuštali Egipat. Kraj komentara.
"Svi
kod kojih se našlo ljubičastog, crvenog, plavog prediva i prepredenog
lana, učinjenih ovnujskih i kozjih ili finih koža, donesoše svoje.
Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili mjedi, donese to kao
prinos Gospodinu. Svatko u koga se našlo bagremova drva (akacija) za upotrebu u
bilo kojem poslu, donese ga." {CiHS
24.2}
"Sve
žene koje su bile vješte prele su svojim rukama i donosile što bijahu oplele:
plavog, ljubičastog i crvenog prediva i prepredenog lana. Sve žene koje je
njihovo srce poticalo zbog njihove vještine, prele su kostrijet." {CiHS 24.3}
"Glavari
su pak donosili oniksa i drugog dragog kamenja što se
umeću u oplećak i naprsnik; zatim mirodije,
te ulje za svjetlo i za ulje pomazanja i za miomirisni kad." (Izlazak
35:23-28.) {CiHS 24.4}
Dok
je gradnja svetišta napredovala, ljudi, stari i mladi muškarci, žene i djeca
nastavili su donositi svoje priloge, sve dok zaduženi za posao nisu shvatili da
imaju dosta, čak i više no što se može upotrijebiti. To je potaklo Mojsija
da diljem tabora objavi: "Neka više nijedan čovjek ni žena ne donosi
nikakva priloga za svetište! Tako ustave narod te nije donosio novih
darova." Mrmljanje Izraelaca i Božje
osude zbog njihovih grijeha zapisani su kao upozorenja kasnijim naraštajima. A njihova predanost, njihova revnost i velikodušnost primjer su
vrijedan oponašanja. Svi koji ljube štovanje Boga i cijene blagoslove Njegove
svete prisutnosti pokazat će isti duh požrtvovnosti u gradnji doma u kojem
će se s Njim moći sastajati. Oni će htjeti Gospodinu donijeti
najbolje priloge koje imaju. Dom izgrađen Bogu ne treba ostati u dugovima
jer time Njega obeščašćujemo. Iznos dovoljan da se obavi posao treba
dragovoljno darovati, da radnici mogu reći…ne donosite više nikakvih
priloga." {CiHS 24.5}
Komentar
Rona: Kada su Izraelske vođe i ljudi
počinili neoprostivi grijeh otpadništva, vjerni su se sastajali po
kućama:
Pismo o Kućnim Crkvama
Djela
16:32 I rekoše riječ Gospodinovu njemu i svima koji bijahu u domu njegovu.
Djela
16:34 Uvede ih u svoj dom, stavi pred njim jelo i proveseli se sa svim svojim
domom što je povjerovao u Boga.
Djela
16:40 Izišavši iz tamnice uđoše u kuću Lidije: i kad vidješe
braću, utješiše ih pa odu.
Djela
18:7 I otišavši odande, dođe u kuću nekog čovjeka imenom Just, štovatelja Boga, čija kuća bijaše tik uz
sinagogu.
Rim
16:5 Pozdravite i crkvu koja je u njihovom domu. Pozdravite moga ljubljenoga Epeneta, koji je prvina Ahaje za
Krista.
1Kor
1:11 Jer oni koji bijahu u kući Kloje objave mi,
braćo moja, da među vama ima svađa.
1Kor
16:15 Zaklinjem vas, braćo, znate dom Stefanin,
da je prvina Ahaje i da su se posvetili služenju
svetima,
1Kor
16:19 Pozdravljaju vas azijske crkve, pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priscila, zajedno s
crkvom u njihovu domu.
Kraj
komentara.
SVETIŠTE I NJEGOVA GRADNJA
Šator
je bio tako sagrađen da su ga Izraelci mogli rastaviti i nositi na svim
svojim putovanjima. On je zbog toga bio mal, ne duži od 55 stopa, a visok i
širok 18 stopa. Ipak, bila je to veličanstvena građevina. Bagremovo
drvo, korišteno za njegovu gradnju i namještaj, bilo je najotpornije na
truljenje od svega drveća koje se moglo naći na Sinaju. Zidovi su
bili načinjeni od uspravno postavljenih dasaka, ugrađenih u srebrno postolje,
čvrsto povezani stupovima i poprečnim prijevornicama, a sve je bilo
obloženo zlatom, ostavljajući dojam da je građevina načinjena od
čistog zlata. Krov se sastojao od četiri sloja zastora, od koje je
onaj u samoj unutrašnjosti, najdublji, bio od prepredenog lana i plavog, ljubičastog
i crvenog prediva. Na njemu bijahu izvezeni kerubini, a ostali od kozjih,
ovnujskih i finih koža, tako postavljenih da pružaju potpunu zaštitu. {CiHS 25.1}
Građevina
je bila podijeljena u dva odjeljenja bogato izvezenom, prekrasnom zavjesom ili
zastorom, koji je visio na zlatom obloženim stupovima, a sličan je zastor
zatvarao ulaz u prvo odjeljenje. Ovi, kao i unutarnji pokrivač koji je
sačinjavao krov, bili su napravljeni od najljepših boja, plave,
ljubičaste i crvene, prekrasno usklađeni. Na njima su zlatnim i
srebrnim nitima bili izvezeni kerubini koji su predstavljali anđeoske
vojske povezane s radom nebeskog svetišta i koji su službujući duhovi
Božjim ljudima na zemlji. {CiHS 25.2}
Sveti
šator bio je okružen otvorenim prostorom nazvanim dvorištem, koje je bilo
ograđeno zavjesama, ili zastorima, od finog lana, koji su bili obješeni na
mjedenim stupovima. Ulaz u ovo predvorje bio je s istočne strane, zatvoren
zavjesama od skupog materijala i prekrasne izrade, premda ne kao one u samom
svetištu. Zastori predvorja su bili upola niži od zidova šatora i ljudi izvana
su jasno mogli vidjeti građevinu. U dvorištu, i najbliže izlazu, nalazio
se mjedeni žrtvenik za žrtve paljenice. Na ovom su žrtveniku prinošene sve
žrtve paljenice Gospodinu, a njegovi su rogovi bili poškropljeni krvlju
pomirenja. Između žrtvenika i vrata šatora nalazio se umivaonik od mjedi,
načinjen od ogledala koja su žene izraelske dragovoljno dale.
Svećenici su kod umivaonika prali svoje ruke i noge kad god su ulazili u
sveta odjeljenja ili pristupali žrtveniku da Gospodinu prinesu žrtve paljenice.
{CiHS 26.1}
U
prvom odjeljenju, ili svetinji, nalazili su se stol s kruhom prisutnosti,
svijećnjak i žrtvenik tamjana. Stol s kruhom prisutnosti bio je postavljen
na sjevernoj strani, obrubljen rezbarenim vijencem i obložen čistim
zlatom. Svećenici su na stol svake subote stavljali 12 kruhova u dvije
gomile i škropili ga tamjanom. Kruhove su nakon uklanjanja mogli jesti samo
svećenici jer su se smatrali svetima. Na
jugu se nalazio sedmerokraki svijećnjak sa sedam
svjetiljaka. Njegovi izrezbareni krakovi bili su posebno iskovani u obliku
cvijeta ljiljana, a cijeli je bio načinjen od jednog komada zlata. Budući da na šatoru nije bilo prozora, svjetiljke se nikada nisu
sve gasile, već su svijetlile danju i noću. Pred samim zastorom koji
je dijelio svetinju od svetinje nad svetinjama i Božje neposredne prisutnosti
stajao je zlatni žrtvenik tamjana. Svećenici
su svako jutra i večeri na ovom žrtveniku palili tamjan. Njegovi rogovi su
pomazivani krvlju žrtve za grijeh, a na veliki Dan Pomirenja bio je škropljen
krvlju. Sam Bog je zapalio vatru na ovom žrtveniku i ona je njegovana sa
svetošću. Sveti se tamjan širio danju i
noću cijelim svetištem i daleko oko šatora. {CiHS
26.2}
Iza
unutarnje zavjese nalazila se svetinja nad svetinjama, gdje je centrirana
simbolična služba pomirenja i posredovanja, koja
je stvarala poveznicu između neba i zemlje. U
ovom se dijelu nalazio kovčeg, škrinja od bagremova drveta, izvana i
iznutra obložen zlatom, a na vrhu okovan zlatnom krunom. On načinjen kao
spremište za kamene ploče na kojima je sam Bog napisao Deset Zapovijedi.
Stoga se nazvao kovčeg Božjeg saveza, ili kovčeg zavjeta, jer su
Deset Zapovijedi bile temelj saveza između Boga i Izraela. {CiHS 27.1}
Poklopac
svete škrinje zvao se sjedalo milosti. On je načinjen od jednog komada
čistog zlata i natkriljen zlatnim kerubinima koji su stajali jedan
nasuprot drugome. Jedno je krilo svakoga kerubina bilo podignuto, dok je drugo
zaklanjalo tijelo u znak poštovanja i poniznosti (vidi Ezekiel 1:11). Položaj
kerubina s licima okrenutim jedan prema drugome, i gledajući dolje s puno
poštovanja prema kovčegu, predstavljali su strahopoštovanje s kojim su
nebeske vojske držale Božji zakon i njihovo zanimanje za plan spasenja. {CiHS 27.2}
Iznad
prijestolja milosti nalazila se Shekinah (oblak
slave), manifestacije božanske Prisutnosti; a Bog je među kerubinima
obznanjivao svoju volju. Glas iz oblaka je ponekad velikom svećeniku prenosio
božanske poruke. Ponekad je svjetlost obasjavala anđela na desnoj strani,
označavajući odobravanje ili prihvaćanje, a ponekad je oblak ili
sjena počivala na kerubinu s lijeve strane, označavajući
neodobravanje ili protivljenje. {CiHS
27.3}
Božji
zakon sadržan unutar kovčega bio je veliko mjerilo pravednosti i suda.
Zakon je izricao smrt nad prijestupnikom, ali se iznad zakona nalazilo sjedalo
milosti, nad kojim se otkrivala Božja prisutnost, i s kojeg se službom
pomirenja darovao oprost pokajanom grješniku. Tako u
Kristovom djelu za naše otkupljenje, koje simbolizira služba u svetištu,
"milosrđe i istina sastat će se, a pravednost i mir
poljubiti." Psalam 85:10. {CiHS 27.4}
Nijedan
jezik ne može opisati slavu prizora unutar svetišta – zlatom obložene zidove
koji su odsjajivali svjetlost sa zlatnog svijećnjaka, raskošno
prelijevanje boja bogato izvezenih zavjesa s blistavim likovima anđela,
stol, žrtvenik tamjana koji blješti od zlata; iza drugog zastora sveti
kovčeg sa svojim tajanstvenim kerubinima, a iznad njega sveta Shekinah (oblak slave), vidljiva manifestacija Jehovine
prisutnosti; a ipak samo blijedi prikaz slave Božjeg nebeskog hrama, velikog
središta djela za čovjekovo otkupljenje. {CiHS
28.1}
Izgradnja
šatora trajala je oko pola godine. Mojsije je po svršetku pregledao sav rad
graditelja i usporedio ga s uzorkom kojim mu je bio prikazan na gori i uputama
što ih je primio od Boga. "Tako Mojsije učini kako mu je Gospodin
naredio, sve su tako učinili i Mojsije ih blagoslovi." Mnoštvo
Izraela se s velikim zanimanjem okupilo da vidi svetu građevinu. Dok su
promatrali prizor sa zadovoljstvom i strahopoštovanjem, stup od oblaka lebdio
je iznad svetišta te se spustio i prekrio ga. "I slava Gospodnja ispuni
prebivalište." To je bilo otkrivanje božanskog veličanstva tako da
čak ni Mojsije neko vrijeme nije mogao ući unutra. Narod je s dubokim
osjećajima promatrao znak da je djelo njihovih ruku prihvaćeno. Nije
bilo glasnih izraza radosti, svi su bili obuzeti svečanim strahopoštovanjem,
ali radost u njihovim srcima pokazivala se u suzama radosti, i oni su tiho
šaptali riječi zahvalnosti što je Bog sišao da među njima prebiva. {CiHS 28.2}
SVEĆENICI I NJIHOVA ODJEĆA
Prema
božanskoj zapovijedi pleme Levijevo je bilo odvojeno
za službu svetišta. U prijašnjim vremenima svaki je čovjek bio svećenik u svome
domu. U danima Abrahama
svećenstvo se smatralo pravom najstarijeg sina. A sada, umjesto svih
prvorođenaca u Izraelu, Gospodin je prihvatio pleme Levijevo
za rad u svetištu. On je ovom očitom
čašću pokazao privrženost njihovoj vjernosti, zbog privrženosti
Njegovoj službi i izvršenju Njegove osude kad je Izrael otpao obožavajući
zlatno tele. Svećenstvo je,
međutim, bilo ograničeno na Aronovu
obitelj. Samo je Aronu i njegovim sinovima bilo dopušteno služiti pred
Gospodinom, a ostatku plemena je bila povjerena briga za šator i njegov
namještaj te su se trebali pomagati svećenicima u njihovoj službi, ali oni
nisu smjeli žrtvovati, paliti tamjan ili gledati svete stvari prije nego što ih
se pokrije. {CiHS 28.3}
U
skladu sa svojom dužnošću svećenicima je propisana posebna
odjeća. Božanska zapovijed Mojsiju bila je da "napravi Aronu, bratu
svojemu, svete haljine za slavu i za ljepotu." Odjeća je običnog
svećenika bila od bijelog lana, iz jednog komada. Pružala se gotovo do
stopala, a oko struka je bio opasan pojasom od plavog, ljubičastog i
crvenog prediva. Laneni turban, ili mitra, je upotpunjavao njihovu vanjsku
odoru. Mojsiju je kod gorućeg grma bilo naređeno da skine svoje
sandale jer je zemlja na kojoj je stajao bila sveta. Stoga svećenici nisu
smjeli ulaziti u svetište s obućom na nogama. Čestice prašine koja se
zadržavala na njima obeščastila bi sveto mjesto. Oni su svoju obuću
trebali ostavljati u dvorištu prije nego što uđu u svetište i prati noge i
ruke prije službe u šatoru ili kod žrtvenika za paljenice. Tako su oni
neprekidno učili pouku da sva nečistoća mora biti odstranjena od
onih koji dolaze u Božju prisutnost. {CiHS
29.1}
Odjeća
velikog svećenika je bila načinjena od skupog materijala, prekrasno
izrađena, a bila je prikladna njegovom uzvišenom položaju. Osim lanene
odjeće velikog svećenika, on je nosio plavu haljinu, koja je
također bila satkana od jednog komada. Haljina je bila ukrašena zlatnim
zvončićima, ukrasima u obliku nara u plavoj, ljubičastoj i
crvenoj boji. Na haljini se nalazio oplećak,
kraći odjevni predmet od zlatne, plave, ljubičaste, crvene i bijele
boje. Opasivao se prekrasno izvezenim pojasom istih boja. Oplećak
je bio bez rukava, a na njegovim zlatom protkanim naramenicama bila su
postavljena dva oniksa na kojima su bila ispisana
imena dvanaest Izraelovih plemena. {CiHS 29.2}
Preko
oplećka se nosio naprsnik, najsvetiji dio
svećeničke odore. Bio je izrađen od istog materijala kao i oplećak. Bio je u obliku kvadrata, pedalj dug, obješen
o ramena modrom vrpcom koja je prolazila kroz zlatne prstene. Rubovi su mu bili
ukrašeni različitim dragim kamenjem, isti kao i oni koji oblikuju dvanaest
temelja Božjeg grada. Unutar rubova bilo je dvanaest kamenja utisnutih u zlato,
u tri reda na kojima su kao i na oplećku bila
urezana imena plemena. Gospodinova je uredba glasila: "Neka tako Aron kad
god ulazi u svetinju, na svom srcu nosi imena sinova Izraelovih
na naprsniku za presuđivanje, da ih uvijek doziva u sjećanje pred
Gospodinom." (Izlazak 28:29) Tako i Krist, Veliki Svećenik,
prinoseći svoju krv pred Ocem u ime grešnika, nosi na svom srcu ime svake
duše koja se kaje i vjeruje. Psalmist kaže: "Ja
sam ubog i potrebit, ali Gospodin misli na mene." Psalam 40:17. {CiHS 30.1}
URIM I TUMIM
Na
desnoj i lijevoj strani naprsnika nalazila su se dva velika kamena visokog
sjaja. Bili su poznati kao Urim i Tumim.
Pomoću njih objavljivana je volja Božja kroz velikog svećenika. Kada
su pred Gospodina iznošena pitanja na koja je trebalo dati odgovor, svjetlosni
krug koji bi okruživao dragi kamen na desnoj strani bio je znak božanskog
pristanka ili odobravanja, dok je oblak koji bi zasjenio kamen na lijevoj
strani bio znak negodovanja ili protivljenja. {CiHS
30.2}
Mitra
velikog svećenika bila je načinjena od bijelog lanenog turbana, na
kojoj je plavom uzicom bila privezana zlatna ploča s natpisom:
"Svetost Jehove." Sve povezano s odjećom ili držanjem
svećenika trebalo je biti takvo da promatraču usadi osjećaj
Božje svetosti, svetosti Njegova bogoslužja i čistoće koja se
zahtijevala od onih koji su dolazili u Njegovu prisutnost. {CiHS 30.3}
Nastavak u drugom dijelu, na
ovoj poveznici: https://slugagospodnji.neocities.org/ozbiljneimplikacijedanapomirenja2.htm
Preveli i uredili: Matea Meznarić i Dejan Meznarić