Vječna smrt Zavjetodavca je neophodna

Povratak na Glavnu Stranicu


 

 

Dragi čitatelju,

 

prema Svetom Pismu, vječni Zavjet (Savez) koji su Otac i Sin dogovorili, zahtijeva vječnu smrt Zavjetodavca zato što Zavjet (Savez) stupa na snagu tek nakon smrti te nije na snazi dokle god Zavjetodavac živi.

 

Hebrejima 9:16 ‘Jer gdje je zavjet valja da bude i smrt onoga koji čini zavjet.’

 

Hebrejima 9:17 ‘Jer je zavjet po smrti potvrđen: budući da nema nikakve sile dok je živ onaj koji ga je načinio.’

 

Ova informacija od velike je važnosti zbog Kristovog utjelovljenja i pomirenja. Prvo, na križu je umrla Kristova ljudskost, a ne Njegovo Božanstvo. Njegovo božansko biće načinilo je Zavjet (Savez - oporuku) s Ocem. Nije bilo ljudskog faktora u Kristu kad je načinio Vječni Zavjet (oporuku). Tako dakle smrt zahtijeva sam Zavjetodavac odnosno Krist. On je dobrovoljno, još od početka kreacije, učinio svoju posljednju volju – oporuku, važećom po vjeri, sve dok se nije utjelovio i učinio pomirenje na križu.

 

Što god da se događalo u službi zemaljskog Svetišta, moralo se prvo dogoditi u nebeskom Svetištu jer je zemaljsko načinjeno po uzorku na nebeski. Nešto u vezi Kristovog Božanstva moralo je zauvijek umrijeti, a ne samo Njegova ljudskost na tri dana u grobu.

 

Krist je ZAUVIJEK umro u nebeskom Svetištu svom prvotnom stanju postojanja isključivo kao Božanstvo. Ova VJEČNA SMRT, Njegovom prvotnom stanju bića, zadovoljila je zahtjeve koji se odnose na smrt Zavjetodavca. To prvotno stanje obuhvaća Njegovog Svetog Duha, JEDNOG VJEČNOG DUHA, kojeg posjeduju On i Otac i taj Sveti Duh SUŠTINSKI je NJIHOV. Krist je odložio svog Svetog Duha kao najvećeg od svih darova koje je mogao darovati ljudima. Svrha Njegovog Svetog Duha jest da bude regenerirajuće sredstvo po kojem će se čovjek moći obnoviti nazad do slike Božje. Karakter se obnavlja u ovom životu na zemlji, a tijelo se obnavlja u slavi pri Isusovom drugom dolasku.

 

Jeli zavjet između Oca, Sina i Svetog Duha TREĆE OSOBE? Ne. JEDAN VJEČNI DUH KOJI JE SUŠTINA OCA I SINA bio je tamo, ali ne kao treća osoba Božanstva. Vječni zavjet načinjen je između Oca i Sina, to također potvrđuje i Ellen White:

 

Zavjet je između Oca i Sina – Duh Sveti se ne spominje

 

‘Dok je božanski Spasitelj visio na križu, okružili su Ga anđeli, i dok su Ga promatrali i čuli Njegov uzvik, prožeti snažnim osjećajima, pitali su se: “Neće li Ga Gospodin Jahve spasiti?” ... Tada su izgovorene riječi: “Gospodin se zakleo i neće se pokajati. Otac i Sin su zajamčili ispunjenje uvjeta vječnog Saveza. Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Nj. vjeruje, već da ima život vječni.” Krist nije sam podnio veliku žrtvu. To je bilo ispunjenje SAVEZA KOJI SU ON i OTAC SKLOPILI PRIJE STVARANJA SVIJETA. Stiskom ruke oni su se svečano zakleli da će Krist postati jamac za ljudski rod ako ga Sotona svlada svojim izvrtanjem činjenica.’ – (E.G. White, The Faith I Live By, 76)

 

Doktrina o Trojstvu predstavlja Svetog Duha kao treću osobu od vječnosti i ovo je blizu istine, zato što Duh Sveti postoji od vječnosti, ali ne i kao treća osoba Božanstva. Postojao je kao suština Oca i Sina. Krist je odložio svog Svetog Duha pri utjelovljenju kao regenerirajući dar čovječanstvu. Tada je Njegov Sveti Duh postao treća osoba u Božanstvu, zato što je Krist odložio tu osobu – umro joj je VJEČNO. Doktrina o Trojstvu ne nudi ovaj najveći dar i najveću žrtvu, bez koje bi pomirenje na križu bilo bezuspješno jer ne bi bilo regenerirajućeg dara u vidu Kristovog Svetog Duha kojeg je žrtvovao zauvijek, kako bi Ga poklonio nama. Doktrina o Trojstvu uči kako Duh Sveti postoji od vječnosti kao treća osoba Božanstva. To isključuje Kristovo žrtvovanje Njegovog vlastitog JEDNOG VJEČNOG Svetog Duha za nas pri utjelovljenju.

 

‘Duh je dan kao regenerirajuće sredstvo i bez ovoga Kristova žrtva bila bi uzaludna’ – (E. G. White, Review and Herald, May 19, 1904, The Promise of the Spirit, 3)

 

Doktrina o Trojstvu u potpunosti negira najveću žrtvu koju je Krist učinio za ljude; odrekao se (umro) ISKLJUČIVO svog BOŽANSKOG SVETOG DUHA koji je Njegov Život, duša i dah, pri prvoj smrti - utjelovljenjem u nebeskom Svetištu kako bi to mogao darovati nama kao najveći dar ikad darovan ljudima. Negirati ovu istinu znači negirati najveću žrtvu koju je Krist ikad napravio za nas. On je žrtvovao svoje prvobitno stanje bića. Poklonio nam ga je kao dar kako bismo mogli postati suzajedničari s Njegovom BOŽANSKOM PRIRODOM. Nije nam dao svoju ljudsku prirodu, nego svoju božansku prirodu. U Svetom pismu piše da nam je ponuđena božanska priroda:

 

2 Petrova poslanica 1:4 ‘Time su nam darovana vrlo velika i dragocjena obećanja, da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.’ 

 

‘Sveti Duh je dah duhovnog života u duši. Davanje Duha davanje je Kristova života. On ispunjava primatelja Kristovim osobinama. Samo oni koji su tako poučeni od Boga, u kojima djeluje Sveti Duh i u čijem se životu pokazuje Kristov život trebaju stajati kao predstavnici ljudi i služiti za dobrobit Crkve.’ – (Desire of Ages, 805) 

 

‘Krist im daje dah svojega Duha, život svojega života. Sveti Duh daje svoje najbolje snage da rade u srcu i umu.’ – (Desire of Ages, 827)

 

‘Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi kao svoj krunski dar - Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh – DUŠA NJEGOVOG ŽIVOTA, UČINKOVITOST NJEGOVE CRKVE, SVJETLOST I ŽIVOT SVIJETA. Sa SVOJIM DUHOM, Krist šalje pomirujući utjecaj i silu koja odnosi grijeh. U daru Duha [NJEGOVOG ŽIVOTA – DUŠE NJEGOVOG ŽIVOTA], Isus je čovjeku poklonio najveće dobro koje nebo može darovati.’ – (E.G.White, Review and Herald Articles, May 19, 1904, vol. 5, 42)

 

Glavni razlog zbog kojeg će ljudi odbiti ovu istinu je to što ne žele obnavljajuću silu putem ŽIVOTA, DUŠE iS DAHA Kristovog Svetog Duha. Oni samo žele pomirenje. Žele da im se oprosti dok će oni nastaviti griješiti. Ovo je jeftini nauk Nikolaita, koji Krist osobito mrzi. Odbijajući ovu istinu, čovjek odbija najveći žrtveni dar koji je Krist napravio za ljude i bez kojeg bi Njegovo pomirenje na Križu bilo beskorisno.

 

Ron Beaulieu

 

 

Prijevod: Ivan Komadina

 

Uredila: Nikolina Meznarić