Vizija brata Beaulieua o Nacionalnom Nedjeljnom zakonu

Ustavu SAD-a

15. listopada 2017. godine dobio sam viziju o preduvjetima za uspostavljanje Nacionalnog Nedjeljnog Zakona. Pokazano mi je da se mora ukinuti prvi amandman Ustava Sjedinjenih Država, a kako bi to postigli, sam ustav mora biti ocrnjen i zabranjen. Pokazan mi je cijeli cilj koji stoji iza trenutnog pokreta koji uništava povijesne kipove i spomenike, a to je da se potpuno diskreditiraju utemeljitelji Amerike, od kojih su neki bili robo-vlasnici i time bi se mogli riješiti Ustava i Prvog amandmana koji nam daje našu vjersku slobodu. Sotona igra na kartu rase kako bi postigao svoj viši cilj uništenja Ustava i kako bi mogao ozakoniti svoju krivotvorinu Božjeg Šabata s Nacionalnim Nedjeljnim Zakonom. Potrebno je ukinuti Ustav SAD-a kako bi se uspostavio i provodio Nedjeljni Zakon. Pokazano mi je da je također potrebno ukinuti Ustav SAD-a kako bi uništili suverenitet Sjedinjenih Država i uspostavili Novi Svjetski Poredak.

PRVI AMANDMAN

"Prvi amandman jamči slobode u pogledu religije, izražavanja, okupljanja i prava na podnošenje peticija. Zabranjuje Kongresu da promovira jednu religiju nad drugima i također zabranjuje ograničavati vjersku praksu pojedinca. Jamči slobodu izražavanja zabranom Kongresa da ograniči tisak ili prava pojedinaca da slobodno govore. Također jamči pravo građana da se mirno okupljaju i da podnesu molbe svojoj vladi."

Ellen White o Religijskoj Slobodi

"Čežnja za slobodom savjesti nadahnula je ove pobožne putnike da hrabro podnesu opasnosti dugog puta preko mora, da izdrže teškoće i opasnosti divljine i da s Božjim blagoslovima polože na obalama Amerike temelj jedne moćne nacije. Ipak, usprkos svojoj iskrenosti i pobožnosti, ovi putnici nisu još shvatili veliko načelo religiozne slobode. Slobodu koju su pod svaku cijenu željeli osigurati za sebe, nisu bili jednako spremni dati drugima. "Malo je bilo onih, čak i među najvećim misliocima i moralistima sedamnaestog vijeka, koji su imali pravi pojam o ovom velikom načelu, izdanku Novoga Zavjeta, koje ističe Boga kao jedinog suca ljudskog vjerovanja." Doktrina koja uči da je Bog povjerio crkvi pravo kontroliranja savjesti i da određuje što je krivovjerstvo i kažnjava ga, jedna je od najvećih papinskih zabluda, koja je veoma duboko ukorijenjena. Iako su reformatori odbacili vjeroispovijest Rima, ipak se nisu u potpunosti oslobodili njegovog duha netolerancije. Duboka tama, kojom je Rim obavio cijelo kršćanstvo u toku svog dugog perioda vladanja, nije još bila sasvim raspršena. Jedan od glavnih propovjednika države Massachusetts Bay, rekao je: "Tolerancija je kriva što je svijet postao antikršćanski i crkva nikad nije bila oštećena kažnjavanjem heretika." Kolonisti su prihvatili zakon da samo članovi crkve imaju pravo glasa u građanskim pitanjima. Uspostavljena je bila neka vrsta državne crkve, i od svih se tražilo da pomažu izdržavanje klera, a vlastima je bilo stavljeno u dužnost da suzbijaju krivovjerstvo. Tako je svjetovna vlast bila u rukama crkve. Nije potrajalo dugo, i te su mjere dovele do neizbježive posljedice - do progonstva." {GC88 292.2}

"Jedanaest godina poslije osnivanja prve kolonije, došao je Roger William u Novi Svijet. Kao i prvi doseljenici, i on je došao uživati u vjerskoj slobodi; ali, za razliku od njih, on je razumio - što je malo ljudi njegova vremena razumjelo - da je ta sloboda neotuđivo pravo svih, ma kakvo bilo njihovo vjerovanje. On je bio ozbiljan istraživač istine i zajedno s Robinsonom je smatrao da je nemoguće da je već otkrivena sva svjetlost iz Božje Riječi. Williams je bio "prva osoba u modernom kršćanstvu koja je uočila, u svoj punini, doktrinu o slobodi savjesti i ravnopravnosti mišljenja pred zakonom." Izjavio je da je dužnost vlasti da zauzdava kriminal, ali da nikada ne kontrolira savješću. "Narod ili vlasti", rekao je on, "mogu odlučiti što je čovjek dužan čovjeku, ali ako pokušaju odrediti što je čovjekova dužnost prema Bogu, onda čine nešto što nije njihovo pravo, i čovjek se ne može sa sigurnošću osloniti na njih. Jasno je da kad bi poglavarstva imala u tom pogledu vlast, ona bi mogla propisati danas ovo, a sutra ono mišljenje ili vjerovanje; kao što su to činili u Engleskoj razni kraljevi i kraljice, a u rimskoj crkvi razne pape i koncili; tako da bi vjera postala gomila zbrke." {GC88 293.1}

"Sudjelovanje bogosluženjima državne crkve zahtijevalo se pod prijetnjom zatvora ili novčane kazne. "Williams nije odobravao taj zakon; najgora odredba tog zakona bila je ta kojom se propisivalo pohađanje bogosluženja župne crkve. Prisiljavati nekoga da se priključi ljudima drukčijeg vjerovanja, smatrao je povredom njihovog prirodnog prava; silom vući nevjerne i ravnodušne na bogosluženje, znači zahtijevati od ljudi licemjerstvo! Nikoga ne treba protiv njegove volje prisiljavati da sudjeluje bogosluženju ili da plaća troškove oko bogosluženja. 'Što', vikali su njegovi protivnici, sablažnjavajući se o njegovu nauku, 'nije li radnik dostojan svoje plaće?' 'Da', odgovorio je Williams, 'ali od onih koji ga upošljavaju.'" {GC88 294.1}

"Rogera Williamsa su ljudi poštovali i voljeli kao vjernog propovjednika, čovjeka rijetkih sposobnosti, nesalomljivog poštenja i prave dobrote; ali neki nisu mogli tolerirati što on tako odlučno poriče pravo građanskoj vlasti da gospodari nad crkvom, i što zahtijeva religioznu slobodu. Primjena te nove doktrine, govorili su, "prevrnula bi temelj vlade ove zemlje." On je bio osuđen na protjerivanje iz kolonija, i konačno, da bi izbjegao' uhićenje, bio je primoran pobjeći, usred hladne i olujne zime, u neposječenu šumu." {GC88 294.2}

"U toku četrnaest sedmica", piše on, "po najgorem vremenu lutao sam amo tamo ne znajući što kruh ili krevet znače." "No gavrani su me hranili u divljini;" jedno šuplje drvo služilo mi je najčešće kao zaklon. Tako je nastavljao svoje mučno lutanje kroz snijeg i besputne šume, dok napokon nije našao utočište kod jednog indijanskog plemena, čiju je ljubav i povjerenje stekao trudeći se da ih nauči istine evanđelja." {GC88 294.3}

Nakon lutanja od više mjeseci konačno je stigao do obale Naragansetskog zaljeva, gdje je položio temelj prvoj državi modernog vremena, koja je u punom smislu priznavala pravo religiozne slobode. Osnovni princip kolonije Rogera Williamsa glasio je: "Svatko ima slobodu služiti Bogu po svjetlu svoje savjesti." Njegova mala država, Rhode Island, postala je utočište ugnjetavanih; rasla je i cvjetala dok njeni temeljni principi - građanska i vjerska sloboda - nisu postali ugaoni kamen Američke Republike." {GC88 294.4}

U ovom važnom starom dokumentu, koji su naši oci proglasili poveljom svojih prava - Deklaracijom nezavisnosti - oni kažu: "Mi smatramo da su ove istine same po sebi razumljive: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da im je Stvoritelj dao izvjesna neotuđiva prava; u koja ubrajamo pravo na život, slobodu i postizanje sreće." Ustav garantira najjasnijim riječima nepovredivost savjesti. On kaže: "Nikakav vjerski uvjet ne smije se tražiti kao kvalifikacija za vršenje bilo kakve javne povjerljive službe u Sjedinjenim Državama." "Kongres ne može donijeti nikakav zakon s ciljem uvođenja bilo kakve državne religije, ili pak zabraniti slobodnu praksu iste." {GC88 295.1}

"Tvorci Ustava priznali su vječno načelo da odnos čovjeka prema njegovom Bogu stoji iznad ljudskog zakonodavstva, i da je njegovo pravo savjesti neotuđivo. Za dokazivanje ove istine nije potrebno navoditi razloge; svatko je toga svjestan u svojoj unutrašnjosti. Svijest o tome, usprkos ljudskim zakonima, dala je snagu tolikim mučenicima usred muka i plamena lomače. Osjećali su da je njihova dužnost prema Bogu iznad ljudskih naredbi, i da čovjek nema prava gospodariti nad njihovom savješću. To je urođeno načelo koje nitko ne može iskorijeniti." {GC88 295.2}

U ime Boga Abrahama, Izaka i Jakova,

Ronald William Beaulieu

Prijevod: Ivan Komadina