Vizija Brata Beaulieua: Što održava svemir

i

Božje posljednje "čudnovato djelo"

Dio 12

Sedam Stupova Naše Vjere

 

 

Izreke 9:1 Mudrost je sebi sagradila kuću, otesala si sedam stupova.

 

"Mi sada ne možemo odstupiti od temelja koje je Bog postavio. Ne možemo ući u neku novu organizaciju jer bi to značilo otpadništvo od istine." – (MR 1290, 1905); vidi i (SM, vol. 2, 390)

Povratak na Glavnu Stranicu

 

 

 

Ovaj dio moje vizije koji sam dobio u utorak 10. srpnja 2018. uključuje ono što mi je Bog pokazao o temeljima naše vjere te kako neki stupovi naše vjere nisu potpuno shvaćeni, a posebno mislim na Božanstvo koje Ellen White definira kao stup - temeljnu doktrinu (međaš). Pokazano mi je da su sve ostale stvari besmislene bez istine o najtemeljnijem od svih pitanja s kojim se suočavaju zvanični Adventisti sedmog dana (SDA). Zašto? Zato što svako polovično Evanđelje o žrtvi Pomirenja u nebeskog Svetištu uništava cijeli kršćanski sustav i upravo to krajnji je rezultat učenja doktrine Trojstva.

 

Pokazano mi je da bi si svaki Adventist Sedmog dana trebao postaviti ova pitanja:

 

§  Zašto Ellen White NIJEDNOM nije koristila riječ Trojstvo kad je govorila o Božanstvu?

 

§  Zašto Ellen White NIJEDNOM nije koristila riječ ko-vječni kad govori o tri osobe Božanstva?

 

§  Zašto su pioniri Adventizma vjerovali kako doktrina Trojstva uništava pomirenje?

 

§  Zašto Adventisti nisu prihvatili doktrinu Trojstva PRIJE zasjedanje svjetske Generalne konferencije 1980.?

 

§  Ako je doktrina Trojstva - centralna doktrina Rimokatoličke Crkve istinita o temeljnoj kršćanskoj doktrini - BOŽANSTVU, zašto bi Bog dopustio da Njegov "izabrani narod" prebiva u neznanju o toj prevažnoj stvari punih 136 godina?

 

§  Budući da je bilo kakva zabluda u pitanju Božanstva antikrist, zašto bi Bog dopustio Adventistima da navodno podučavaju doktrinu antikrista o najosnovnijem pitanju kršćanstva do 1980. godine, 136 godina nakon osnutka adventizma?

 

§  Alfa krivovjerje uključivalo je ličnost Boga i Krista. Omega krivovjerje trebalo je biti daleko gore u opsegu. Također je trebalo uključivati Božanstvo. Zašto SDA vođe to ne razumiju? Je li to zbog Izaije 56:10-12?

 

§  Zašto je Ellen White bila jedina osoba koja je prepoznala činjenicu da je Kelloggov panteizam uklonio cijeli kršćanski sustav UNIŠTAVAJUĆI Svetište i pomirenje? Zbog te je žrtve dar Svetog Duha božanske prirode omogućen čovjeku. Kelloggov panteizam podučavao je da sve stvorene stvari već imaju Duh Božji. Samo je Ellen White vidjela ovu važnu istinu.

 

§  AKO VIŠE NEĆE BITI PROROKA POSLIJE ELLEN WHITE, zašto je Ron Beaulieu jedina osoba koja je prva vidjela ozbiljne implikacije doktrine Trojstva - ako postoje tri ko-vječe osobe Božanstva, to znači kako NIJE BILO SMRTI ZAVJETODAVCA, NEMA POMIRENJA U NEBESKOM SVETIŠTU; doktrina Trojstva rezultira istom gnjusobom kao i Kellogovo krivovjerje – svetište je UNIŠTENO, POMIRENJE JE UNIŠTENO. Zato jer je žrtva Utjelovljenja proizvela TREĆU OSOBU u ljudskosti Isusa Krista te Njegova ljudskost nije KO-VJEČNA. Nije postojao ljudski element u Božanstvu prije Žrtve Utjelovljenja. Zbog Izaije 56:10-12 i Svjedočanstava, Vol. 5, str. 211, potrebno je još pravih proroka. Pravi prorok bio je potreban pogotovo kako bi vidio antikristove implikacije doktrine Trojstva.

 

§  Gospodin mi je pokazao kako je gore navedeni čimbenik najveći dokaz mojega dara proroštva te ako ljudi ne prihvate ovaj dokaz, neće prihvatiti niti jedan drugi dokaz. Svi kraljevi ljudi nisu mogli vidjeti implikacije doktrine Trojstva, ali jedan čovjek je vidio, baš kao što je samo jedna osoba vidjela u Alfa krivovjerju. To bi trebao biti poziv za preispitivanje svim ljudima koji misle kako proroci više nisu potrebni. Svi stražari iz Izaije 56:10-12 nisu mogli i još uvijek ne mogu vidjeti što ne valja s doktrinom Trojstva, dok je samo jedan čovjek to mogao i to ISKLJUČIVO PO DUHU PROROŠTVA. Postoje SDA vođe koji su puno inteligentniji od mene! Zašto oni ne mogu vidjeti što rade? Postojali su naučeni Židovski vođe koji su bili znatno inteligentniji od apostola, ali nisu mogli vidjeti što rade! Stoga inteligencija nije odlučujući čimbenik.

 

§  Zašto SDA vođe nisu mogli razlučiti kako tri vječna dostojanstvenika nisu isto što i tri KO-VJEČNA DOSTOJANSTVENIKA? Naravno, nakon što je Kristova ljudskost posvojena u Božanstvo, postao je vječni dostojanstvenik na nebu, što znači da će nastaviti vječno postojati U BUDUĆNOSTI. Međutim, Kristova ljudskost nije ko-vječna zajedno s NJEGOVIM PRIJAŠNJIM SVETIM DUHOM ISKLJUČIVO BOŽANSKE PRIRODE I OCEM jer Njegova ljudskost nije postojala sve do Utjelovljenja. Stoga je bilo potpuno pogrešno za LeRoy Frooma i ostale SDA vođe "KORISTITI I ZLOUPOTRIJEBITI" izjavu Ellen White da postoje tri vječna dostojanstvenika na nebu te podučavaju kako doktrina Trojstva uči da su sva trojica KO-VJEČNA, kada čak i zdrav razum diktira da NISU.

 

§  Kada dođemo na nebo i postanemo viši čak i od anđela, bit ćemo vječni dostojanstvenici Kralja, ali nećemo biti KO-VJEČNI s Njim! Svetište uništeno, pomirenje uništeno – "U prezentaciji koja je prošla preda mnom, vidjela sam da medicinski misionari obavljaju određeni posao. Naša službujuća braća su gledali, promatrajući što se događa, ali činilo se da ne razumiju. Osnova naše vjere, koja je uspostavljena uz tako puno molitve, tako usrdnim istraživanjem Pisma, rušila se, stup po stup. Naša vjera je ostavljena bez oslonca – svetište je uništeno, pomirenje je uništeno." – (UL, 152)

 

§  Čak i trodnevna smrt Kristove ljudskosti čini Njegovu ljudskost NE KO-VJEČNOM s Ocem i Sinom koji su postojali i prije žrtve Utjelovljenja.

 

Srce mi se rastužuje kada čitam prezentacije poput ove Jerrya Stevensa i Andrew Henriquesa, koji podučavaju samo pola evanđelja o Pomirenju. Ovim mislim da oni prikazuju samo dio pomirenja koji se dogodio na križu i da se uopće ne bave Utjelovljenjem, nebeskim Svetištem i Pomirenjem, koje je ispunila propisani vrhunac žrtve samo po sebi i opskrbilo nas najvećim dobrom, krunskim darom koje nebo može darovati. Još više me rastužuje jer su svi najveći mislioci u crkvi podjednako krivi za ovu najveću katastrofu; najgoru moguću gnjusobu jer uključuje najveće dobro - krunski dar koji nebo može darovati: dar sudjelovanja u božanskoj prirodi Krista. Taj dar omogućen je žrtvom Utjelovljenja.

 

Dvije Žrtve – Žrtva Utjelovljenja i Žrtva Križa

 

"Tama se odmaknula od Spasitelja i od Križa. Krist je pognuo svoju glavu i umro. U svom Utjelovljenju, dosegao je propisani vrhunac kao Žrtva, ali ne i kao Otkupitelj." – (MR, Vol. 12, 409)

 

"Kristovo utjelovljenje bilo je čin samožrtvovanja; Njegov je život bio život neprestanog samoodricanja. Najviša slava Božje ljubavi prema čovjeku bila je očitovana u žrtvi Njegovog jedinorođenog Sina koji je bio izričita slika Njegove osobe. Ovo je velika tajna pobožnosti. Privilegija je i dužnost svakog sljedbenika Krista da ima um Kristov. Bez samoodricanja i nošenja križa, ne možemo biti Njegovi učenici." – (2SM, 185)

 

Propisani vrhunac žrtve definiran je u Savezu (Zavjetu) Savezodavca (Zavjetodavca) kako slijedi:

 

Hebreji 9:16-17

9:16 Jer gdje je zavjet, potrebno je dokazati smrt zavjetodavca.

9:17 Zavjet je naime valjan tek nakon smrti, budući da je izvan snage dokle god zavjetodavac živi.

 

Oporučitelj je bio isključivo božanske prirode kada je napravio svoj Zavjet. Jedini propisani vrhunac za zavjetodavčevu žrtvu je smrt. Ipak, Božanstvo ne može umrijeti na način kao što mi razumijemo smrt.  Ellen White također tvrdi kako Božanstvo nije umrlo na križu. Kako je onda Utjelovljenje moglo samo u sebi i po sebi dosegnuti propisani vrhunac kao žrtva?

 

"Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi, kao svoj krunski dar - Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh – duša Njegovog života, učinkovitost Njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Sa svojim Duhom, Krist šalje pomirujući utjecaj i silu koja odnosi grijeh. U daru Duha [NJEGOVOG ŽIVOTA – DUŠE NJEGOVOG ŽIVOTA], Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati… Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bila bi uzaludna… Duhom je srce učinjeno čistim. Kroz Duh vjernik postaje sudionik božanske prirode. Krist daje svoj Duh kao božansku silu da se nadvladaju sve naslijeđene i stečene sklonosti ka zlu te kako bi utisnuo svoj vlastiti karakter u crkvu." – (RH, May 19, 1904, vol. 5, 42)

 

"Krist se toliko ponizio da je uzeo na sebe ljudsku prirodu; On je trebao preuzeti neizmjernu težinu stradanja i On će učiniti svoju dušu prinosom za grijeh. Ipak, anđeli su htjeli da se čak i u Njegovom poniženju Sin Svevišnjega pojavi pred ljudima s dostojanstvom i slavom koja odgovara Njegovom karakteru." – (GC, 314)

 

§  Zavjetodavac (isključivo Božanstvo) nekako je dosegnuo propisani vrhunac kao žrtva, a taj je vrhunac  "smrt" zavjetodavca. Ako Božanstvo ne može umrijeti kako se to onda dogodilo?

 

§  Ako je žrtva Utjelovljenja dosegla propisani vrhunac kao žrtva - "smrt", kako se to dogodilo?

 

§  Kazna za grijeh čovjeka vječna je smrt. Kako je ta kazna iskupljena smrću Zavjetodavca?

 

§  Kako je Krist mogao svoju dušu, svog Svetog Duha - dušu svog života i život svoje duše, prinijeti kao prinosnicu za grijeh?

 

Odgovor koji mi je Bog pokazao jest kako je Sin "umro" VJEČNO postojanju isključivo kao Bog. To je doseglo propisani vrhunac žrtve iz Zavjetodavčevog Saveza (Oporuke Oporučitelja). Po toj "smrti" Zavjetodavac je vječno "mrtav" dok je žrtva na križu uključivala samo tri dana smrti ljudskosti Krista.

 

Može li ljudskost Krista učinit pomirbu za ljudski grijeh? Je li ljudskost Krista originalni Zavjetodavac? Ne bi li samo onaj koji je jednak Bogu - autoru Vječnog Saveza, mogao biti kvalificiran biti Zavjetodavac? Je li Isusova ljudskost jednaka Ocu ili je Njegov božanski Sveti Duh koji je dijelio s Ocem, onaj koji je jednak Ocu - JEDAN VJEČNI DUH?

 

Sljedeća je izjava izvadak iz pogleda Andrew Henriquesa o temeljnim stupovima Adventizma koje ću navesti dalje u ovom dokumentu. Izjava je istinita, ali Andrew nikad nije govorio o najvažnijem stupu naše vjere - međašu, potpunu istinu o ličnosti Boga i Krista, i pomirenju nebeskog Svetišta bez kojega je cijeli kršćanski sustav odstranjen.

 

"Budući da postoji više od sedam stupova vjere koje spominje Ellen White, "sedam stupova" simboliziraju "potpunost" koja ima više od sedam stupova, temeljnih doktrina istine (međaša). Oni predstavljaju cijeli sustav istine."

 

Sedam Temeljnih Stupova Vjere

 

Jerry Stevens i Andrew Henriques

 

Sljedeći članak napisao je Jerry Stevens, član Crossville SDA crkve, u Crossville, Tennessee. On navodi sedam temeljnih stupova doktrine SDA crkve. Međutim, predstavit ću više od sedam u ovom dokumentu. Na primjer: Kao popis sedam stupova, Jerry je uvrstio Svetište u svom izvornom dokumentu na poveznici ispod. Na to sam dodao: BOŽANSTVO, LIČNOST BOGA. Ellen White je izričito izjavila da je ličnost Boga i Krista stup, temeljna doktrina, a to uključuje Božanstvo. Primijetite:

 

Božanstvo kao stup, temeljna doktrina – "Ličnost Boga i Krista Međaši: "Oni koji nastoje ukloniti stare međaše ne drže se čvrsto niti se sjećaju kako su primili i čuli. Oni koji pokušavaju uvesti teorije koje bi uklonile stupove naše vjere u vezi svetišta ili ličnosti Boga ili Krista, rade kao slijepi ljudi. Oni pokušavaju uvesti nesigurnosti i ostaviti Božji narod da pluta bez sidra." {MR760 9.5}

 

"Nije ti definitivno jasna ličnost Boga, koja je nama kao narodu – sve. Ti si gotovo uništio samog Gospodina Boga." – (Letter 300, 1903)

 

Sedam Stupova Naše Vjere

 

Jerry Stevens

 

http://biblelight.net/JS/Adventism%27s%207%20Pillars,%20Web%20Version.pdf

 

"Subota je, 20. prosinca 1845., tinejdžerica od jedva 18 godina piše osobno pismo Enochu Jacobsu, uredniku novina The Day-Star  iz Cincinnati koje navode nove i zapanjujuće adventne istine. Imajte na umu da je u ovom trenutku uspostava Crkve Adventista Sedmog Dana udaljena još 18 godina u budućnosti.

 

U svojem pismu mlada žena bilježi detalje njezine prve proročke vizije koju je doživjela prije točno godinu dana. Ellen Harmon do tog je trenutka u usmenom obliku dijelila svoja doslovna iskustva izvan ovog svijeta.

 

Zašto je tako dugo čekala? Jednostavan, ali tužan odgovor je kako joj je zbog vrlo krhkog zdravstvenog stanja bilo teško držati svoju ruku dovoljno mirnom da je napiše. Kad je imala 9 godina, ozbiljno je ozlijeđena kamenom koju je bacila starija školarka, a sa žalosno deformiranim licem te u trajno oslabljenom zdravstvenom stanju bila je prisiljena napustiti školu prije završetka četvrtog razreda.

 

Ellenino pismo trebalo je objaviti u Jacobsovim novinama sljedećeg mjeseca te je na sreću očuvano. Sadrži mnoge uzbudljive detalje o tome kakav će biti život na nebu, a odmah slijede slične pojedinosti o životu na Novoj Zemlji kad se vrati u stanje Edena. Još uvijek u viziji, dok se približavao kraj tisućljeća na Nebu, Ellen se spušta s Isusom i svetima unutar Svetog Grada, Novog Jeruzalema, dolje na planetu Zemlju (vidi Otkrivenje 21:2), sada ponovno stvorenu, potpuno novu, savršenu i bez grijeha… i to na samom mjestu odakle je Isus uzašao (vidi Djela 1:9-12, Zaharija 14:4):

 

"Gora Sion upravo je bila pred nama i na vrhu se nalazio veličanstveni hram, a oko njega sedam gora na kojima su rasle ruže i ljiljani. Vidjela sam djecu kako se penju ili ako im se više sviđa, lete pomoću malih krila do vrha brda i beru cvijeće koje nikad ne vene. Oko hrama su bila svakovrsna stabla (vidi Izaija 41:19) da uljepšaju prizor; šimšir, bor, jela, maslina, mirta, nar i stablo smokve savijalo su se pod teretom svojih zrelih plodova; sve ovo je to mjesto činilo još veličanstvenijem. Upravo kad smo trebali uči u sveti hram, Isus je podigao svoj umilni glas i rekao: "Samo 144,000 ulaze na ovo mjesto", a mi smo uskliknuli: "Aleluja!"

 

"Hram je bio oslonjen na sedam stupova, svaki od prozirnog zlata. Ukrašen prekrasnim biserima. Ne mogu opisati slavne stvari koje sam tamo vidjela. O kad bih mogla govoriti kanaanskim jezikom, mogla bih tek blijedo opisati slavu boljega svijeta..."

 

(Ellen nastavlja): "Nakon što sam izašla iz vizije sve mi je izgledalo drugačije; neka koprena pokrivala je sve što sam promatrala. O kako mi je mračno izgledao ovaj svijet. Plakala sam kad sam se ponovno našla ovdje, prožeta silnom čežnjom za domom. Vidjela sam bolji svijet i nakon njega sve mi se ovdje učinilo ružnim. (Na drugom mjestu dodaje): Onda me anđeo nježno spustio na ovaj mračni svijet. Ponekad pomislim kako više ne mogu ovdje ostati; sve na zemlji izgleda tako sumorno. Oh, kad bih imala krila golubice pa da odletim i nađem spokoj!" – (RH, 21stJuly, 1851)

 

Jeste li uhvatili taj mali detalj o stupovima hrama na planini Sion? Koliko stupova će imati? Tako je; sedam stupova. Nije li to zanimljivo? Imat će neparan broj potpornih stupova; možda je to zato što će biti oblikovan kao kugla, bez uglova. I jeste li ikada primijetili kako Biblija koristi broj sedam da izražava potpunost i savršenstvo? Došli smo u ovu kuću da bismo štovali na jedini dan koji je Bog proglasio svetim, sedmi dan. Sedam crkava, zlatnih svijećnjaka, zvijezda (ili anđela), svjetiljki od vatre, pečata, truba i gromova spominju se u Otkrivenju. Kao što Salomon kaže: "Mudrost je sebi sagradila kuću, otesala si sedam stupova" (Izreke 9:1).

 

U vlastitom istraživanju teme o stupovima povezanih s brojem sedam, nedavno sam došao do zapanjujućeg i čudesnog otkrića: Crkva Adventista Sedmog Dana počiva na sedam različitih stupova koji ga razlikuju od svih drugih uvjerenja ili denominacija. Ne govorim o uspravnim članovima koji su definitivno duhovni stupovi Crossville crkve (Bog vas sve blagoslovio!).

 

Ne, u ovom slučaju govorim o onim čvrstim duhovnim temeljima koji podcrtavaju ili osiguravaju sve ono za što se crkva ostatka u svijetu zauzima.

 

Htio bih podijeliti s vama vrlo kratak opis svakog od ovih sedam različitih stupova.

 

Stup #1: Svetište. Prijatelju, što ovo čini stupom Adventizma? Tako je, Biblija nam govori da je Krist upravo sada na nebu, u prisutnosti Boga Oca te posreduje za nas (vidi Hebreji 9:24). Djelo pomirenja je dovršeno kad veliki svećenik ljudske rase završi svoju službu ondje (Levitski zakon 16), a grijeh bude zauvijek iskorijenjen iz svemira. Većina drugih ljudi na ovoj planeti ili ne podučava ovu istinu Biblije ili ju zanemaruju, bilo svjesno ili na neki drugi način.

 

Stup #2: Smrt. Biblija jasno uči kad ljudi umiru da ulaze u privremeno stanje nesvijesti, iz kojeg ih Bog budi na jednom od uskrsnuća. Isus je izjavio da je njegov pokojni prijatelj Lazar spavao (pročitajte Ivan 11:11-14), a od pravednoga Abela do posljednjeg sveca koji će ikad umrijeti, svi spavaju u Kristu (vidi 1 Korinćanima 15:18). Neka vam se najljepše nade prelijevaju dok pokušavate zamisliti ovo: Isusova srebrna truba se oglasi dok silazi na velikom oblaku, zamotan vatrenim ognjem. Gledajući grobnice svetaca koji spavaju, podiže svoje ruke prema Nebo, i viče: "Probudite se, probudite se, probudite se, vi koji spavate u prašini i ustanite!"

Nastane snažan potres. Grobnice se otvaraju, a mrtvi dolaze obučeni u besmrtnost. Aleluja! (vidi: DS 1/24/1846; 4SP 463.)

 

Stup #3: Drugi dolazak. To je u srcu našeg denominacijskog imena. Oduvijek smo proglašavali da je Kristov advent blizu. Sam Isus daje nam mnoge znakove Njegovog povratka u Mateju 24, Marku 13 i Luki 21, naglašavajući njegovu iznenadnost i hitnu potrebu da Njegovi sljedbenici budu spremni. Hebreji 9:28 nam govore kako će se pojaviti drugi put kad se završi njegovo djelo uklanjanja grijeha u nebeskom Svetištu. Jedno od Isusovih obećanja prije odlaska bilo je: "Ponovno ću doći." (Ivan 14:3).

 

Stup #4: Milenij. Otkrivenje 20 puno govori o razdoblju od 1000 godina - mileniju, vremenu između dva uskrsnuća. Ljudi koji su ljubili Isusa oživljeni su na prvom uskrsnuću, a nepokajani, tvrdoglavi grešnici nastavljaju svoje loše navike pri drugom uskrsnuću. Kao što smo ranije vidjeli, mlada Ellen upućivala je na milenij u svojoj viziji. To nas dovodi do povezanog predmeta…

 

Stup #5: Tri anđeoske poruke Otkrivenja 14. Ne mogu se sjetiti neke druge vjerske skupine na svijetu koja uči važnost ove tri poruke, koje su hitan poziv svakoj duši iskrenog srca na Zemlji da se klanjaju našem Stvoritelju, drže sve Njegove zapovijedi i napuste one osobe ili institucije koje podučavaju pogrešnu zbunjenost neistinitih doktrina (vidi Otkrivenje 14:6-12).

 

Stup #6: Duh Proroštva. Zadnja knjiga Biblije jasno pokazuje kako đavao mrzi Božju crkvu posljednjeg dana simboliziranu u Otkrivenju 12:17, kao čista ženu čija posljednja generacija ili sjeme, drži svih deset Božjih zapovijedi i imaju svjedočanstvo Isusa Krista. To svjedočanstvo njegov je poseban dar Duha Proroštva (vidi Otkrivenje 19:10). Vjerujemo da je Ellen Harmon (kasnije White) posjedovala taj dar.

 

Stup #7: sedmi dan Subota. Biblija je jasnija po ovom pitanju nego o bilo kojem drugom učenju: "Sedmi dan je Subota Gospodina, tvoga Boga:… U šest dana Gospodin je stvorio nebo i Zemlju,… i sedmoga dana počinuo. Zato je Gospodin blagoslovio Subotu i posvetio je."(Izlazak 20:10-11). Zajedno s drugim adventom, to je u samom srcu našeg imena.

 

I tako je ona, krhka, malena 17-godišnjakinja koja je zabilježila ono što joj je Duh Sveti otkrio u svetoj viziji, imala pravo: slavni hram na gori Sion treba biti podržan sa sedam prozirnih zlatnih stupova. Ovi stupovi trebaju imati sedam visoko cijenjenih, sjajnih umetnutih ukrašenih bisera, koji pokazuju još izuzetniju ljepotu na već prekrasnom izdanju. Bog svakako ne štedi u korištenju građevinskog materijala, zar ne? Znamo to iz Ivanovog opisa o budućoj slavi u zaključnim poglavljima Otkrivenja.

 

Da zaključimo, sedam stupova Adventizma su nam potrebni koliko su i lijepi. Kao sustav vjere, oni čine vitalnu potpunu cjelinu. Nijedan stup ne može se ukloniti bez da se cijela građevina ne uruši. Osjećate li implikacije toga? Ne možemo birati! Sve ili ništa!

 

Gotovo od kada sam postao adventist 1977. godine, zli je radio unutar naše voljene crkve kako bi potkopao, otpisao i na kraju srušio svih sedam stupova. Ovaj rad još uvijek se odvija kroz razne pokrete, zbunjene ili nezadovoljne bivše Adventiste, blogere i rastuće vojske zavedenih učenjaka i drugih, nažalost artikuliranih agenata Sotone.

 

Moramo čvrsto imati na umu stupove jer se te stvari i dalje događaju, a osobito ako članovi obitelji ili prijatelji padnu na neprijateljske laži ili smo sami iskušani. Tako kažem svima, uključujući i sebi: Prihvatite stupove naše vjere. Duhovni termiti, pljačkaši, mogu izgledati kao da će ih upropastiti i time zaprijetiti cijeloj podlozi, ali "Moramo se sjetiti da je crkva, premda oslabljena i manjkava, jedina stvar na Zemlji kojoj Bog daje svoju vrhovnu pozornost" - (Lt 279, 1. kolovoza 1904, u 2SM 396). Kao takva, crkva ostatka proći će kroz sve dok Isus ne dođe po svoje vjerne da ih odvede kući. Ne bismo li se onda trebali držati sa svim našim silama za ove stupove - svih sedam, zahvaljujući Bogu za njegovu darežljivu milost i istinu? Dragi Gospodine, neka nađeš svakoga od nas spremnog kad se naš Spasitelj vrati. Jerry Stevens, 1/30/96 (rev. 2/20/10)

 

* Cf. SDAEn 10: 895-6, s.v. “Landmarks” & CW 30-1: “The Landmarks Defined.

 

Kraj članka Stevensa

 

Primijetite u sljedećem članku Andrew Henriquesa, da postoji više od sedam stupova, temeljnih doktrina. Evo zašto:

 

Stoga "sedam stupova" mogu predstavljati više od samo sedam prepoznatljivih doktrina istine, mogu predstavljati čitav sustav istine.

 

Zapravo, postoji više od Sedam Stupova Vjere

 

Prophesy Again http://media.prophesyagain.org/wp-content/uploads/2015/10/Carsons-Church-Scrutinized-SDAs-Proclaim-7-Pillars-Of-Truth-Destroy-Babylons-2-Pillars-Of-Error-.pdf

 

Pastor Andrew Henriques

www.prophesyagain.com

Ben Carson’s Church Scrutinized! Adventisti proglašavaju 7 stupova istine i uništavaju 2 babilonska stupa zablude

 

1. Pročitajmo Izreke 9:1. Proučavat ćemo sedam stupova istine koji potvrđuju Božju istinsku crkvu.

 

2. Bilješka: Riječ "mudrost" odnosi se na Isusa, zato što je On taj koji gradi kuću. Vidi Psalam 127:1. Uz to, Izreke 8:12-35 govore o "mudrosti." Stih 35 kaže "tko nađe mene (mudrost), našao je život." Isus kaže da je On put, istina i život. Vidi Ivan 14:6

 

3. Bilješka: "Kuća" koju mudrost (Isus) gradi odnosi se na kuću i crkvu. Vidi 1 Timotej 3:15.

 

4. Koji su razlozi potrebe razumijevanja sedam stupova istine?

 

"Naš narod dugo je smatran isuviše beznačajnim da bi mu se pridavala neka pažnja; ali doći će do promjene. Kršćanski svijet sada radi poteze koji će neizbježno dovesti do toga da narod koji drži Božje zapovjedi bude zapaženije istaknut. Božje istine stalno se zamjenjuju teorijama i lažnim doktrinama ljudskog porijekla. Pojavljuju se pokreti koji imaju za cilj porobiti savjest onih koji zaista hoće biti vjerni Bogu. Zakonodavne vlasti bit će protiv naroda Božjeg. Svaka duša bit će testirana. O, kada bismo se kao narod, prije svega sami pomudrili i tu mudrost primjerom i poukom prenijeli našoj djeci! Svaki stav naše vjere bit će podvrgnut kritičkom ispitivanju i ako ne budemo temeljiti proučavatelji Biblije, utvrđeni, osnaženi i sigurni, mudrost velikih ljudi ovoga svijeta će nas zavesti." - {5T 546.2} 

 

5. Bilješka: Optužbe koje okružuju Ben Carsona ispunjavaju gore navedeni citat u sekundarnom smislu. (Gore navedeni citat će se ispuniti prvenstveno pri provođenju Nedjeljnog Zakona). Svi znamo da Ben Carson, zvanični Adventist Sedmog Dana, vodi kampanju za predsjednika Sjedinjenih Država. Kao rezultat toga, uvjerenja Adventista Sedmog Dana kritički proučavaju ljudi iz cijelog svijeta, ljudi iz različitih religija i denominacija.

 

Što Adventisti Sedmog dana kao Ben Carson vjeruju  http://www.cnn.com/2015/10/27/politics/seventh-day-adventist-beliefs/?iid=ob_article_racetoWH_pool&iref=obnetwork

 

6. Što kaže Gospodnji glasnik?

 

"Sada nam se ne čini mogućim da će bilo tko od nas stajati sam; ali ako je Bog ikad govorio kroz mene, doći će vrijeme kada ćemo biti dovedeni pred vijeća i pred tisuće ljudi zbog Njegovog imena, i svatko će morati dati razloge svoje vjere. Tada će doći najteže kritike na sve stavove koji su zauzeti zbog istine. Trebamo, dakle, proučavati Božju riječ da bismo znali zašto vjerujemo u doktrine koje zastupamo. Moramo kritički pretraživati Jahvine žive riječi." {RH, December 18, 1888 par. 12}

 

7. Bilješka: Sljedeće vijesti pokazuju da ljudi napuštaju protestantsku vjeru i pridružuju se Rimokatoličkoj crkvi zbog pogrešnog razumijevanja 1 Timoteja 3:15 i 2 Solunjanima 2:15.

 

"Marcus Grodi je odgojen u nominalno kršćanskom domu, obučen kao kemijski inženjer i na kraju, nakon dubokog iskustva obraćenja kad je odrastao, bio je obučen da bude prezbiterijski pastor. Međutim, njegovo iskustvo u kojem je prihvaćao u svoju crkvu nove članove iz drugih protestantskih denominacija počelo je remetiti njegova prezbiterijanska uvjerenja. Protestantski pastor Grodi objasnio je svoje prezbiterijsko vjerovanje iz Biblije, ali ostali protestanti kršćani reagirali su citiranjem stihova Pisma koji su podržavali njihova drugačija uvjerenja. Marcus je počeo shvaćati da je njegovo tumačenje Biblije filtrirano njegovim prezbiterijskim pretpostavkama i tradicijama. Isto vrijedi i za ostale protestante. Razgovor s njegovim prijateljem Scottom Hahnom pomogao mu je otkriti neke biblijske stihove koje nikada prije nije vidio. Scott je upitao: "Što je stup i bedem istine?" Kao dobar protestant, Grodi je odgovorio: "Biblija naravno!" Hahn je odgovorio: "Ali što Biblija sama uči o tome? Pogledajmo 1 Timoteju 3:15."

 

Zajedno su čitali riječi svetog Pavla: "Ovo ti pišem... da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je crkva Boga živoga, stup i uporište istine." Grodi objašnjava: "Nikad nisam vidio taj stih. Nisam imao odgovor. Ako je crkva bila stup i uporište istine, gdje bih mogao naći takvu crkvu? Jasno je da tisuće protestantskih crkava s njihovim proturječnim doktrinama i disciplinama ne bi mogle biti ta crkva. Još jedan ključni odlomak bio je u 2 Solunjanima 2:15 u kojem Pavao piše, "Dakle, braćo i sestre, stojte i držite se predaja kojima ste poučeni, bilo riječju bilo poslanicom našom." Ako je Sveto Pismo jedini temelj za kršćansku doktrinu i disciplinu, kao što tvrdi protestantska doktrina sola Scriptura (samo Pismo), zašto je onda sveti Pavao govorio kršćanima u Solunu "stojte i držite se predaja kojima ste poučeni" koji je on prenio "riječima i pismom"? Grodi je prvi put vidio da apostolsko učenje nije samo u pisanom obliku, već i kroz živu usmenu tradiciju. Katolička je crkva jedino kršćansko tijelo koje je potvrdilo i autoritet Svetoga pisma i dinamičan, trajni glas autoriteta u crkvi."

 

Grodi je naposljetku odstupio od svog položaja višeg pastora velike prezbiterijanske zajednice i bio je primljen sa svojom obitelji u Katoličku crkvu. Godine 1993. utemeljio je apostolat kako bi pomogao ostalim protestantskim pastorima na istom putu "kući u Rim". Otprilike u isto vrijeme je bio pozvan da bude domaćin u novom programu za Eternal Word Television Network, nazvanu The Journey Home/Put kući.

 

Svaki tjedan Grodi intervjuira obraćenika na katoličanstvo, a tijekom godina program Journey Home postao je jedan od najpopularnijih emisija EWTN-a. On i njegov tim na The Coming Home Network su u stalnom kontaktu sa sve većim brojem protestantskog klera. Tijekom godina pomogli su gotovo tisuću ljudi da uđu u puno zajedništvo iz preko 100 različitih denominacija. Oni održavaju mrežu od 1500 mentora koji su se već obratili i stavili znatiželjne u kontakt s lokalnim prijateljem koji će odgovoriti na njihova pitanja, moliti za njih i podupirati njih i njihove obitelji u njihovoj potrazi."

http://aleteia.org/2015/10/26/done-roman-and-coming-home-to-the-catholic-church/

 

8. Bilješka: Na osnovi gornje izjave, Rimokatolici uče da 2 Solunjanima 2:15 pokazuje da istinska crkva prianja uz Bibliju i tradiciju ljudi. Međutim, što Isus kaže?

 

Matej 15:1-3,6,9:

15:1 Tada dođoše k Isusu pismoznanci i farizeji iz Jeruzalema, rekavši:

15:2 “Zašto tvoji učenici krše predaju starih? jer ne peru svoje ruke kada jedu kruh.”

15:3 A on im odgovori i reče: “A zašto i vi svojom predajom kršite zapovijed Božju?

15:4 Jer Bog je zapovjedio, rekavši: ‘Poštuj oca i majku’ i: ‘Neka se onaj tko prokune oca ili majku kazni smrću.’

15:5 Ali vi velite: ‘Tko god ocu ili majci veli: Dar je ono što od mene trebaš dobiti’,

15:6 i ne poštuje svoga oca ili svoju majku. Tako ste svojom predajom poništili Božju zapovijed.

15:7 Licemjeri, dobro je Izaija prorokovao o vama, rekavši:

15:8 ‘Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me časti, ali im je srce daleko od mene.

15:9 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.’

 

9. Bilješka: Sljedeće su osjećaji Marcusa Grodia. "Ako je crkva bila stup i uporište istine, gdje bih mogao naći takvu crkvu?" Drugim riječima, Marcus Grodi postavlja sljedeće pitanje, koja crkva ima stup istine?

 

10. Bilješka: Riječ "stup" znači podupirući stup, greda ili podupirač, stativa.

 

11. Bilješka: Prema tome, pravo pitanje je koju crkvu podržava istina iz Biblije?

 

12. Pročitajmo 1 poslanice Timoteja 3:15 iz King James Biblije i pažljivo analizirajmo.

 

1 poslanica Timoteju 3:15 No ako okasnim, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je crkva Boga živoga, stup i uporište istine.

 

13. Dolazimo do biblijske istine uspoređujući duhovne stvari s duhovnim, slijedeći načela Izaije 28:9-10 i 1 Korinćanima 2:13.

 

U skladu s tim, analizirat ćemo svaki stih koji spominje riječi "stup, stupovi, kuća, hram, crkva," i vidjeti kakve su pouke istine u različitim izvješćima.

 

14. Primarni stup istine koji potvrđuje Božju istinsku crkvu jest da crkva mora prihvatiti Isusa kao glavu denominacije, a ne čovjeka. Kako biste potvrdili analizirajte sljedeće.

 

15. Što je Jakov koristio kao jastuk, potporu svoje glave? Što je napravio s tim? Kako ga je nazvao? Postanak 28:18,22.

 

16. Koga predstavlja kamen koji je Jakov stavio pod glavu? Matej 21:42,45,46; Djela 4:10,11; Efežani 2:20,21.

 

17. Bilješka: Sljedeće pokazuje da Rimokatolička crkva nije istinska crkva jer tvrde da je Papa glava crkve.

 

"Svi biskupi, s Petrom kao glavom, su namjesnici, tj. zauzimaju mjesto Krista na zemlji. To zahtijeva od biskupa Katoličke Crkve poniznost, razboritost i svetost te vjernu stalnu molitvu Bogu za glavu Crkve na zemlji." https://www.ewtn.com/faith/teachings/papab3.htm

 

18. Što se dogodilo sa židovskom kućom - židovskom crkvom kada je Isus - glavni ugaoni kamen napustio crkvu? Matej 23:37-39 i Matej 4:1,2.

 

19. Stoga, Božja istinska crkva proglašava Isusa kao glavu crkve na nebu (Hebrejima 12:22-24) i na zemlji.

 

20. Bilješka: Moramo učiniti osobnim ovaj stup istine. Kakvo će iskustvo imati Božji narod, koji učini Isusa glavom njihovih života? Efežanima 5:23,26,27,32.

 

21. Bilješka: Krštenje uranjanjem jedan je od stupova istine u Božjoj istinskoj crkvi.

 

22. Što je proliveno na kamen koji predstavlja Isusa? Postanak 28:18.

 

23. Što ulje predstavlja? 1 knjiga Samuelova 16:13.

 

24. Kada je Isus pomazan s Duhom Svetim? Djela 10:37-38; Matej 3:13-17.

 

25. Pošto je Isus kršten uranjanjem, Božja istinska crkva mora biti krštena uranjanjem.

 

26. Bilješka: Svaka denominacija koja ne provodi krštenje uranjanjem ne može biti Božja istinska crkva.

 

27. Što trebamo iskusiti od tog stupa istine, od krštenja uranjanjem? Rimljani 6:3-7.

 

28. Bilješka: Sljedeće nam pokazuje još jedan stup istine koji potvrđuje Božju istinsku crkvu. Ovaj drugi stup istine drugi je dolazak Isusa Krista kada je okrunjeni kralj. Pažljivo razmotrite da je Joaš bio smješten kod stupa u Gospodinovoj kući kad je bio okrunjen za kralja. Vidite 2 Kraljevima 11:12-14. Poslije toga, Atalijev i Baalov dom su uništeni. Vidite 2 Kraljevi 11:15-21. Ovaj izvještaj tipologija je vremena kada će Isus biti okrunjen Kraljem kraljeva, kada se vrati drugi put, i kad uništi ljude koji se nisu pokajali. Vidite Otkrivenje 19:13-21.

 

29. Kakvo bi iskustvo trebali imati, kako bi se pripremili za drugi dolazak Isusa? Tit 2:11-14.

 

30a. Bilješka: Sljedeće nam pokazuje stupove istine koji potvrđuju Božju istinsku crkvu, koja navješćuje Istražni Sud po Deset Božjih Zapovijedi i također uzdiže Duh Proroštva. Pažljivo razmotrite da je kralj Judin, Jošija, stajao u kući Gospodnjoj kraj stupa u kući i sklopio savez da će čuvati Božje zapovijedi i Njegova svjedočanstva. Svi su ljudi stajali na nogama i signalizirali da su i oni sklopili taj savez. Vidite 2 Kraljevima 23:2,3. Stoga će istinska Božja crkva držati i navješćivati Deset Božjih Zapovijedi i Svjedočanstvo Isusa Krista. Vidite Otkrivenje 12:17.

 

30b. Što je jedna od osnovnih svrha Božjih Deset Zapovijedi, Njegovog Zakona? Propovjednik 12:13,14; Jakov 2:12?

 

30c. Prema Djelima 17:30-31, Isus je odredio dan da sudi svijet u pravednosti (Psalam 119:172). Ovo otvara drugo Biblijsko proučavanje koje bi dokazalo da je 22. listopada 1844. Isus započeo djelo Istražnog Suda u Svetinji nad Svetinjama nebeskog Svetišta.

 

30d. Bilješka: Istina o Istražnom Sudu, o Božjem zvaničnom narodu kojemu se sudi po Božjih Deset Zapovijedi, jedan je od stupova Božje istinske crkve.

 

30e. Što nam je potrebno kako bi držali Božje zapovijedi i kako bi prošli na Istražnom Sudu? Ivan 14:15.

 

30e. Što je Svjedočanstvo Isusa Krista? Usporedite Otkrivenje 12:17 i Otkrivenje 19:10.

 

30f. Bog se obraća svojoj crkvi kroz ljudskog proroka, baš kao što je preko Mojsija govorio Hebrejima. Denominacija Adventista Sedmog dana podržava spise Ellen Gould White, kao Duh Proroštva jer ona očituje znakove pravog biblijskog proroka.

 

30g. Bilješka: Duh Proroštva je još jedan stup istine među Božjom istinskom crkvom.

 

30h. Koliko je važno biti poslušan Isusovim svjedočanstvima - Duhu Proroštva? 1 Korinćanima 1:4-8.

 

31a. Bilješka: Sljedeće nam pokazuje još jedan stup istine među Božjom istinskom crkvom. Ovaj stup istine držanje je Božjeg sedmog dana Subote i biti zapečaćen (poruka zapečaćenja). Da potvrdite, razmotrite Otkrivenje 3:12.

 

31b. Što će Gospodin napisati na ovom stupu u Njegovu hramu? Otkrivenje 3:12.

 

31c. Gdje Gospodin želi napisati svoje ime? Otkrivenje 14:1.

 

31d. Što Gospodin čini onima koji imaju Očevo ime na čelima? Otkrivenje 7:3-4.

 

31e. Što je Božji pečat? Odgovor: Božji sedmi dan Subota, četvrta zapovijed. Razmotrite Esteru 3:12-13, pečat ima tri dijela, to su ime osobe, titula i vlast. Prema Izaiji 8:16, Božji pečat nalazi se u Njegovu zakonu. Tri dijela pečata nalaze se u četvrtoj zapovijedi, Sjeti se dana subotnjeg kako bi ga svetkovao. Vidi Izlazak 20:8-11.

 

"Gospodin zapovijeda po istome proroku: "Sveži svjedočanstvo, zapečati zakon među učenicima mojim." (Izaija 8:16) Pečat Božjeg zakona nalazi se u četvrtoj zapovijedi. Jedino ona, od svih deset, sadrži ime i titulu Zakonodavca. Ona ga proglašava Stvoriteljem neba i Zemlje, i tako pokazuje da iznad svih drugih ima pravo na štovanje i obožavanje. Osim ovog propisa u Dekalogu nema ništa što bi pokazalo čijim je autoritetom ovaj Zakon dan. Kad je papinska sila promijenila Subotu, sa Zakona je skinut pečat. Isusovi su učenici pozvani da ga obnove uzdižući Subotu iz četvrte zapovijedi na mjesto koje joj s pravom pripada kao Stvoriteljev memorijal i znak Njegovog autoriteta." - {GC 452.1}

 

31f. Koliko je važno Božju Subotu držati svetom? Ezekiel 20:12,20, 2 Timoteju 2:19.

 

32a. Bilješka: Sljedeće nam pokazuje još jedan stup istine među Božjom istinskom crkvom. Ovaj stup istine je pobjeda nad grijehom, kako bi primili besmrtnost pri drugom Isusovom dolasku. Za potvrdu, razmotrite Otkrivenje 3:12. Primijetite činjenicu da je stup u Božjem hramu simbol za osobu koja nadvlada grijeh i više ne izlazi van.

 

32b. Međutim, u Edenskom vrtu, Sotona je rekao Evi da ne treba poslušati Boga, nego da griješi, jer sigurno neće umrijeti. Pogledajte Postanak 3:1-6. Sotona je rekao Evi da ona prirodno ima život - besmrtnost. Te riječi koje je Sotona rekao Evi leže u temeljima Spiritualizma.

 

32c. "Spiritualizam je laž. Temelji se na velikoj izvornoj laži: "Zasigurno nećete umrijeti." '' - {1T 301.1}

 

32d. Bilješka: Kao rezultat Sotonine laži mnogi ljudi danas ne vjeruju da mogu postići pobjedu nad grijehom; s druge strane, mnogi ljudi vjeruju da mogu komunicirati s mrtvima. Međutim, Božja istinska crkva vjerovat će i podučavati da ljudi mogu i moraju nadvladati grijeh - Božjom milošću. Pored toga, Božja crkva navijestit će istinu o smrtnosti duše, da su mrtvaci mrtvi; i da je ukazivanje mrtvih manifestacija vragova.

 

32e. Koje upozorenje daje Gospodin? 1 Timoteju 4:1. Propovjednik 9:5,6,10.

 

33a. Bilješka: U ovom proučavanju, dosad smo identificirali sedam karakterističnih doktrina Božje istinske crkve. Sedam stupova koji su spomenuti u Izrekama 9:1 imaju još jednu primjenu. Broj "sedam" predstavlja potpunost u Bibliji (Postanak 2:2-3 i Izlazak 20:11).

 

Stoga "sedam stupova" mogu predstavljati više od samo sedam prepoznatljivih doktrina istine, oni mogu predstavljati i čitav sustav istine. Pročitajte sljedeće citate i otkrijte više stupova istine.

 

33b. "Nakon prolaska vremena, Bog je povjerio svojim vjernim sljedbenicima dragocjena načela sadašnje istine. Ta načela nisu dana onima koji nisu sudjelovali u davanju prve i druge anđeoske poruke... Ovi ljudi ne smiju dopustiti da se njihova vjera promjeni u nevjernost; ne smiju dopustiti da se zastava trećeg anđela uzme iz njihovih ruku... Svaku istina koju je dao za ove posljednje dane mora biti navještena svijetu. Treba ojačati svaki stup koji je On uspostavio. Mi sada ne možemo odstupiti od temelja koje je Bog uspostavio. Ne možemo ući u neku novu organizaciju jer bi to značilo otpadništvo od istine." - {2SM 390.1}

 

33c. "Nevjerstvo se alarmantno proširilo ne samo u svijetu već i u crkvi. Mnogi su se odrekli doktrina koje su stupovi kršćanske vjere. Velike činjenice stvaranja prikazane po nadahnutim piscima — pad čovjeka, pomirenje te vječnost Božjeg zakona — praktično je odbacio veliki dio takozvanog kršćanskog svijeta, u cijelosti ili djelomično." - {GC 582.3}

 

33d. "Obredi krštenja i Gospodnje večere su dva monumentalna stupa, jedan van i jedan unutar crkve. Na ove obrede Krist je upisao ime istinskoga Boga." - {6T 91.1} Da bi potvrdili Gospodnju večeru kao stup istine za Božju istinsku crkvu, pročitajte Postanak 35:12-15; Postanak 28:22; Izlazak 29:40; Matej 26:27-29.

 

33e. "U obiteljskom krugu i u crkvi trebamo staviti kršćansku uzdržljivost na uzvišenu platformu." - {Te 165.3} "Niti jedan od vas nije vidio nužnost zdravstvene reforme, ali kad Božjih sedam zala budu svugdje oko vas, tada ćete vidjeti principe zdravstvene reforme i stroge umjerenosti u svemu,-- da je jedino umjerenost temelj svih milosti koje dolaze od Boga, temelj svih pobjeda koje treba stjecati." - {Te 201.4}

 

34a. Bilješka: Ne samo da smo pozvani navijestiti sedam stupova istine Božje istinske crkve, već razoriti otpale crkve, razotkriti lažne doktrine, kako bismo Božje iskrene ljude oslobodili. Kao što je Samson izabran da bude Božji glasnik, kao što je Bog pozvao Samsona da sudi, vodi i izbavi Izraela od filistejaca (Suci 13:5), također smo i mi pozvani biti Božji glasnici u ovim posljednjim danima, da bi izbavili iskrene Božje ljude iz Babilona. Vidite Otkrivenje 18:4.

 

34b. Koga bi predstavljali Filistejci u ovim posljednjim danima? Odgovor: Filistejci predstavljaju papinstvo. Za potvrdu razmotrite sljedeće. Prvo, bitka između Davida i Golijata, Filistejca, nije bila samo fizička nego duhovna, kako bi ste vidjeli koja je od dva sustava obožavanja bio ispravan ili superioran. Vidite 1 Samuelu 17:4,8-9.

 

Drugo, Filistejci su spalili oca i kćer, jer su oboje bili povezani sa Samsonom. Vidi Suci 15:6. Povijesno gledano, primarna vjerska organizacija koja je poznata po spaljivanju ljudi koji se povezuju s Božjim narodom je Papinstvo. Treće, Filistejci su napravili sport od Samsona; doveli su ga u svoju arenu i ismijavali ga kao pripremu za njegovo ubojstvo. Vidi suci 16:24,25. Povijesno gledano, primarna vjerska organizacija koja je poznata po tome da pravi sport od Božjih vjernih kršćana u areni i koloseumima, a zatim ih ubija, je papinstvo.

 

35a. Pažljivo razmotrite kako je Bog osnažio Samsona da uništi Gospodnje neprijatelje. Pročitajte Suce 16:24-31. Samson je uništio dva glavna stupa u kući Filistejaca, crkvi Filistejaca, crkvi pogana koji su zarobljavali i progonili Božji narod.

 

35b. Koji su dva glavna stupa zablude za Papinstvo?

 

"Kroz dvije velike zablude, zabluda o besmrtnosti duše i zabluda o svetosti Nedjelje, Sotona će uspjeti dovući ljude pod svoje obmane. Dok prva polaže temelj spiritizmu, druga stvara vezu prijateljstva s Rimom. Protestanti Sjedinjenih Država prvi će preko bezdana pružiti ruku da prihvate ruku spiritizma; posegnut će preko ponora da prihvate ruku rimske sile, i pod utjecajem ovog trostrukog saveza ova će zemlja poći stopama Rima u gaženju prava savjesti." - {GC 588.1}

 

36. Bilješka: U Samsonovoj molitvi Gospodinu, spomenuo je da su Filistejci iskopali njegova dva oka. Vidi suci 16:28.

 

37. Što je dovelo do toga da Filistejci oslijepe Samsona? Odgovor: Samson je ušao u zakonit odnos s Dalilom. Filistejci su je namamili da otkrije Samsonovu snagu i da ga izda i preda u njihove ruke. Kao posljedicu toga, Dalila je odrezala Samsonovih sedam pramenova kose. Suci 16:4-6,16-21.

 

38. Bilješka: Budući da Filistejci predstavljaju papinstvo, Dalila predstavlja otpale protestantske crkve.

 

39. Kako protestantske crkve propitkuju vjeru Adventista Sedmog dana i prozivaju Adventizam Sedmog dana kultom, mnogi Adventisti Sedmog dana odbacit će stupove istine; onda će poput Samsona pasti i postati duhovno slijepi. Vidite Otkrivenje 3:17.

 

40. Pomno razmotrite Samsonovu molitvu i kako mu je Gospodin oprostio, te ga iskoristio da izbavi Izrael, čak i nakon svih grijeha koje je počinio.

 

41. Bilješka: Umrijevši tog dana, Samson je oslobodio Izraelce od obmane i progona Filistejaca. Samson će biti spašen. Hebrejima 11:30-33.

 

Kraj Članka Andrew Henriquesa

 

Posljednji Komentar Ron Beaulieua

 

Svi gore navedeni temeljni stupovi - međaši Adventizma Sedmog dana uspostavljeni su davno prije 1955. godine, kada je novi pokret - nova organizacija, formirana "među" odnosno "unutar" zvanične SDA crkve i počela se izmicati i odstupati od ovih temelja. Sotona je znao da Adventisti znaju da se ne smijemo pridružiti nijednom novom pokretu, stoga je pametno radio u modusu trojanskog konja i stvorio novi pokret unutar crkve, a uspavane djevice nisu bile, a niti su sada mudrije.

 

Otpale vođe počele su rušiti stupove Adventizma dogovorom s evangelicima Dr. Walterom Martinom i dr. Donaldom Grayom Barnhouseom, da Isus NIJE došao u našem grešnom tijelu. To znači da nije bilo pomirenja, nije bilo žrtve u Svetištu jer je služba u Svetištu uključivala krvnu žrtvu Zavjetodavca, kao i oblik "vječne smrti" Zavjetodavca.

Hebreji 9:16-17

9:16 Jer gdje je zavjet, potrebno je dokazati smrt zavjetodavca.

9:17 Zavjet je naime valjan tek nakon smrti, budući da je izvan snage dokle god zavjetodavac živi.

 

Ako Isus nije došao u našem grešnom tijelu, Njegova smrt na križu nije bila pomirenje za naše grijehe iz sljedećih razloga:

 

1. Samo BOŽANSKI ZAVJETODAVAC može pomiriti za naše grijehe. Božanstvo ne može umrijeti. Smrt Zavjetodavca morala je biti vječna smrt jer jedino tako može platiti cijenu naše plaće grijeha koja je vječna smrt.

 

2. Uz gore navedenu žrtvu koja je ispunila propisani vrhunac Utjelovljenja, sama po sebi - bez križa; križ je bio otkupiteljski dio u kojem je Krist na sebe uzeo naše grijehe i bio vjeran do smrti. To je bila krvna žrtva. Potrebna VJEČNA "SMRT" Zavjetodavca putem odvajanja Njegovog Božanstva od Njegove ljudskosti ZAUVIJEK - Utjelovljenjem, sačinjavala je smrt Božanskog Zavjetodavca koliko je moguće da BOŽANSTVO "umre".

 

"Tama se odmaknula od Spasitelja i od Križa. Krist je pognuo svoju glavu i umro. U svom Utjelovljenju, dosegao je propisani vrhunac kao Žrtva, ali ne kao Otkupitelj." – (MR, vol.12, 409)

 

"Utjelovljenje Krista bilo je čin samožrtvovanja; Njegov je život bio život neprestanog samoodricanja. Najviša slava Božje ljubavi prema čovjeku bila je očitovana u žrtvi Njegovog jedinorođenog Sina koji je bio izričita slika Njegove osobe. Ovo je velika tajna pobožnosti. Privilegija je i dužnost svakog sljedbenika Krista da ima um Kristov. Bez samoodricanja i nošenja križa, ne možemo biti Njegovi učenici. – (2SM, 185)

 

3. Ako Sin nije došao u obličju našeg grešnog tijela kao što Biblija kaže da je, tada je ostao BOŽANSTVO, a nemoguće je da Božanstvo umre na križu. Ellen White je rekla da Božanstvo nije umrlo na križu.

"Ja sam uskrsnuće i život" (Ivan 11:25). Onaj koji je rekao: "Ja polažem svoj život da bih ga mogao ponovo uzeti" (Ivan 10:17), izašao je iz groba u život koji je bio U NJEMU SAMOM. Ljudskost je umrla, BOŽANSTVO NIJE UMRLO. U svojem je Božanstvu Krist imao moć prekinuti veze smrti. On izjavljuje da ima život u sebi da oživi koga hoće." – (1SM, 301)

 

4. Ako Krist nije bio čovjek, morao je biti Božanstvo, a BOŽANSTVO NE MOŽE UMRIJETI. Ellen White je rekla da Božanstvo nije umrlo. Stoga, ne bi postojalo SVETIŠTE-POMIRENJE za grijehe, budući da svetište zahtijeva krvnu žrtvu, kao i VJEČNU žrtvu Zavjetodavca.

 

5. Ellen White je rekla da ljudska priroda Krista nama znači sve i sada znate zašto (gore).

 

Tada su Evangelici uvjerili Adventiste da budu trinitarijanci 1980. godine, 136 godina nakon što su pioniri SDA rekli da Doktrina Trojstva razara pomirenje.

 

Dr. George Knight, profesor teologije Sveučilišta Andrews, izjavio je u Ministryju, službenom časopisu Adventista Sedmog Dana za propovjednike: "Većina osnivača Adventizma ne bi se mogli pridružiti crkvi danas zbog sadašnjih fundamentalnih uvjerenja denominacije. Preciznije rečeno, većina se ne bi mogla složiti s uvjerenjem broj 2, koje govori o doktrini trojstva." – (Ministry, October 1993, 10)

 

Jasno je da je STUP - TEMELJNU doktrinu (međaš) Božanstva kako su ih prikazali Ellen G. White i Ivan 14, promijenio Novi Pokret Adventizma 1980. i da ta promjena koja navodi da postoje tri KO-VJEČNE osobe Božanstva, znači da Zavjetodavac Vječnog Saveza, NIKADA NIJE UMRO JER JE VJEČAN. Tako je nebesko Svetište UNIŠTENO. Nebesko je pomirenje UNIŠTENO.

 

''Neki će se oduprijeti ovoj doktrini (trojstvu), zato što se NE NALAZI izričito navedena u Svetim pismima.'' - {Adventist Review, 20th August, 1993, P-8}. "JEDINO PO VJERI možemo prihvatiti postojanje Trojstva." – (Adventist Review, Vol. 158, No. 31, 4)

 

"Isto tako, razumijevanje Boga kao trojstvo, koje je sada dio naših fundamentalnih uvjerenja, nije ono što su rani adventisti vjerovali. Čak i danas ima onih koji ne vjeruju u trojstvo." - (Adventist Review, 6thJanuary 1994, 10-11)

 

DOKTRINA TROJSTVA RAZARA POMIRENJE - J. H. WAGGONER

https://lineoftruth.org/index.php/2018/03/11/the-doctrine-of-a-trinity-is-subversive-to-the-atonement-by-j-h-waggoner/

 

Ellen White je rekla da pogrešne, spiritualističke teorije o Božjoj ličnosti, slijedeći njihov logičan zaključak, uništavaju cijeli kršćanski sustav. Ipak, mnogi adventisti govore da pitanje Božanstva nije važno. Walter Veith implicira da je to glupo pitanje i da se trebamo usredotočiti SAMO na tri anđeoske poruke. Ellen White SE SUOČILA s alfa krivovjerjem za koje je rekla da bi uništilo cijeli kršćanski sustav. Ali Walter Veith ignorira Omega krivovjerje koje u stvari, čini istu stvar!

 

"Spiritualističke teorije o Božjoj ličnosti, slijedeći njihov logičan zaključak, uništavaju cijeli kršćanski sustav. One procjenjuju bezvrijednom svjetlost koju je Krist došavši s neba predao Ivanu, a Ivan dao Njegovim ljudima. One uče da prizori koji se upravo nalaze pred nama nisu dovoljno važni da bismo im trebali pridavati posebnu pozornost. One čine neučinkovitom istinu nebeskog porijekla, i otimaju Božjim ljudima njihova prošla iskustva, dajući im u zamjenu lažnu nauku." – (1SM, 204)

 

"On (Krist) pretrpio je smrt koja je bila naša, da bismo mi mogli primiti život koji je BIO njegov." – (DA, 25) (1 poslanica Korinćanima 11: 24-26, usp. Ivan 6,53,54, Tit 3:5,6)

 

"Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi kao svoj krunski poklon - Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh, – duša Njegovog života, učinkovitost Njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Sa svojim Duhom, Krist šalje pomirujući utjecaj i silu koja odnosi grijeh. U daru Duha, Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati… Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bi bila uzaludna… Duhom je srce učinjeno čistim. Kroz Duh vjernik postaje sudionik božanske prirode. Krist daje svoj Duh kao božansku silu da se nadvladaju sve naslijeđene i stečene sklonosti ka zlu, i da utisne svoj vlastiti karakter u crkvu." – (RH, 19thMay, 1904, vol. 5, 42)

 

"Utjelovljenje Krista bilo je čin samožrtvovanja; Njegov je život bio život neprestanog samoodricanja. Najviša slava Božje ljubavi prema čovjeku bila je očitovana u žrtvi Njegovog jedinorođenog Sina, koji je bio izričita slika Njegove osobe. Ovo je velika tajna pobožnosti. Privilegija je i dužnost svakog Kristovog sljedbenika da ima Kristov um. Bez samoodricanja i nošenja križa, ne možemo biti Njegovi učenici." – (SM2, 185)

 

Bez žrtve Utjelovljenja u nebeskom Svetištu koja nam je priskrbila dušu Svetog Duha - Njegovog života, PRIJE KRIŽA, žrtva na križu ne bi bila od koristi jer ne bi postojala sila da nas zadrži od grijeha. Rimska doktrina Trojstva totalno uništava tu žrtvu u nebeskom Svetištu PRIJE KRIŽA, podučavajući da je Duh Sveti uvijek postojao kao treća osoba – te na taj način, NEMA ŽRTVE UTJELOVLJENJA Zavjetodavčeve duše kao "najvišeg dobra, krunskog dara" za čovjeka po kojemu mu je omogućena pobjeda grijeha. Tako doktrina o Trojstvu, kao spiritualistička teorija čovjeka (koja potječe iz Rima), uništava cijeli kršćanski sustav jer ne prepoznaje "najviše dobro, krunsku žrtvu koju nebo može darovati."

 

Sada ide najnovije poglavlje iz knjige Fred Wrighta, Behold Your God, koje opisuje kako i zašto Bog ne uništava.

 

U ime Boga Abrahama, Izaka i Jakova,

 

Ronald William Beaulieu

 

Behold Your God

 

Autor: Fred T. Wright

 

 

Poglavlje 7 – Ustav Božje Vladavine

 

Puni naslov ovog poglavlja je "Ustav Božje vladavine kakav je bio prije nego li je došlo do grijeha." Takvo proučavanje neophodan je uvod za razumijevanje Božje vladavine nakon što je došlo do pobune. Dok ovo istražujemo, stalno imajte na umu "da su predaja i pogrešna tumačenja zamračila biblijsko učenje o Božjem karakteru, o prirodi Njegove vladavine i o načelima prema kojima On postupa s grijehom." – (GC, 492)

 

Svaka od ovih predaja i pogrešnih tumačenja o Bogu imaju svog autora, a to je Sotona. To objašnjava zašto je, kad je Krist došao na zemlju, predstavljanje Božjeg karaktera bilo totalno drugačije od onoga što je učio Sotona. Kao što je pisano, "On je predstavio ljudima karakter Boga u potpuno suprotnom svjetlu od onoga kako ga je predstavljao neprijatelj..." – (Fundamentals of Christian Education, 177)

 

Stoga, ako nađemo istinu na ova pitanja kao što je napisana u Svetom Pismu, onda ćemo naći ono što je potpuno suprotno od onoga što se generalno vjeruje. To znači da ćemo ući u set totalno drugačijeg svetog koncepta Božje vladavine i karaktera. U isto vrijeme, postojao bi neprestani pritisak tradicionalnih teorija koje će pokušavati vratiti naš um na stari način razmišljanja – pritisak protiv kojeg se mora svjesno opirati kako bi se došlo do čiste istine.

 

Cijela struktura Božje vladavine je savršenstvo. Ne može se poboljšati i njoj nema ni jedne alternative. Božji put nije najbolji put – to je jedini put. Dok se drugi putovi predlažu, pa čak su i postojali neko vrijeme, ne mogu se smatrati putem života zato što ubrzo umiru zbog svoje nesavršenosti.

 

Bitno u strukturi božanske vladavine postojanje je zakona. Nužnost je tu zbog pružanja moćnih sila bez kojih život ne bi bio moguć, ali koje imaju u sebi potencijal za uništenje. Božji zakon, kao što ćemo vidjeti, ljubavni je dar koji je Bog dao svojim bićima, savršeno napravljen da ih sačuva od uništenja. Taj zakon je savršen kao što je pisano.

 

"Savršen je Zakon GOSPODINOV – dušu obraća; pouzdano je svjedočanstvo GOSPODNJE – mudrim čini priprostoga."

 

"Prave su odredbe GOSPODNJE – srce raduju; čista je zapovijed GOSPODNJA – oči prosvjetljuje."

 

"Strah je GOSPODNJI čist, ostaje dovijeka; sudovi su GOSPODNJI i istiniti i pravedni."

 

"Poželjniji su od zlata, i od najčišćega; mnogo slađi i od meda, od samotoka iz saća."

 

"I sluga tvoj prožima se njima; tko ih drži, velika mu plaća." Psalam 19:7-11.

 

"Tako Zakon je svet,  i zapovijed je sveta i pravedna i dobra." Rimljanima 7:12.

 

Taj savršen, svet, dobar i pravedan zakon je sami temelj Božje vladavine. "U zemaljskom hramu kovčeg svjedočanstva je uzeo ime od svjedočanstva – Deset Zapovijedi – koje su stavljene unutar njega. Ove zapovijedi sam je Bog napisao svojom vlastitom rukom i dao ih Mojsiju da ih stavi ispod sjedala milosti, iznad kojeg je boravila prisutnost slave Gospodnje, između dva keruba. Dakle, evidentno je da kovčeg Njegovog saveza u nebeskom hramu također uzima svoj naziv iz činjenice da ispod sjedala milosti i kerubina postoji original svjedočanstva Božjega Zakona – Deset Zapovijedi – od kojeg je ono sa zemlje kopija. Budući da je sveti zakon – Deset Zapovijedi – samo pisani izraz, transkript karaktera Onoga koji sjedi na tronu, stoga je napisano:

 

"Gospodin kraljuje – nek' zadršću puci; sjedi među kerubima – nek' se zemlja potrese!

 

Oblaci i tmina okružuju njega, pravednost i pravda temelj su prijestolja njegova.

 

Pravednost i pravda temelj su prijestolja tvojega, milosrđe i istina idu pred licem tvojim." Psalam 99:1, 97:2, 89:14.

 

Ecclesiastical Empires, 571-572, A. T. Jones.

 

''Budući da je Božji zakon, sam temelj Njegovog trona, priroda zakona i odnos Boga prema zakonu je jako bitan aspekt proučavanja i Božjeg karaktera, i Božje vladavine. Razmislite što je zakon u svojem uzvišenom savršenstvu. U tom razmišljanju naći ćemo upečatljive razlike između karaktera ljudskih zakona i karaktera Božjeg zakona.''

 

U izjavi iznad, A. T. Jones tvrdi da je Božji zakon "pisani izraz - transkript" karaktera Božjeg. Ova istina nije samo puko vjerovanje. Može se naći u Riječi Božjoj gdje piše:

 

"Njegov zakon je prijepis Njegovog karaktera i mjerilo svih karaktera." – (COL, 315)

 

"Božji zakon je svet kao što je i Bog svet. To je otkrivenje Njegove volje, prijepis Njegovog karaktera, izraz božanske ljubavi i mudrosti." – (PP, 52)

 

"Dao nam je u svojem svetom zakonu prijepis svog karaktera." – (Testimonies for the Church, vol.8, 63)

 

Ovdje je istina u kojoj se nalazi nešto od najveće važnosti. Prijepis je prepisivanje prijašnjeg na novu lokaciju. Nije bitno čitate li prijašnje ili potonje, jer će poruka biti ista. Stoga, čitajući sveti zakon kao prijepis Božjeg karaktera, čita se sam Božji karakter. Budući da Bog čini ono što čini zbog onoga što On je, i budući da je zakon ono što je Bog, vodič je do Njegovog ponašanja. Bog neće učiniti ništa što nije u Njegovom karakteru. Stoga, on neće učiniti ništa protivno zakonu.

 

Kao što je sigurno da razumijevanje zakona vodi do jasnijeg razumijevanja Božjeg karaktera, tako, zauzvrat, što bolje razumijemo Njegov karakter, bolje će biti shvaćanje savršenstva tog zakona. Nemoguće je razdvajati jedno od drugoga i još uvijek ostati u istini.

 

Ipak, postoji najozbiljnija sklonost da se to učini. Tako je prirodno i lako razmišljati o zakonu kao nečemu što je Bog odredio kao Njegovu želju za naše vladanje, ali koje ima malo ili nimalo utjecaja na Njegovo vlastito ponašanje.

 

Obično razmišljamo na ovaj način zbog našeg poznavanja ljudskih zakonodavaca. Navodno, u suvremenim demokracijama, istim zakonima koji su dani da reguliraju ponašanje građana, trebaju se pokoravati i vladari koji su ih dali. Ali sve češće u zadnje vrijeme kad podignemo zastor i pogledamo iza kulisa otkrijemo da to zapravo i nije tako. Vidimo da su vođe krivi za najgore vrste zločina - podmićivanje, prijevare, krađe, ubojstva i invaziju na ljudsku privatnost. Jedina pogreška kod njih nije u tome što to rade, nego što ih se otkrije. Ipak, čak i kad ih se otkrije, ne kažnjava ih se kao što bi se kaznilo ljude s ulice za iste zločine.

 

Što je vladar ima veću vlast, to je otvorenija i očitija ova praksa stvaranja zakona za ljude koji ni u kojem smislu nisu za monarha.

 

To nije tako u Božjoj vladavini. Njegov zakon je prije svega Njegov vlastiti karakter. Kao takav, to je otkrivenje načina na koji će On djelovati pod svim okolnostima. Zatim nas On jednostavno poziva da se ponašamo kao On. Pravedan je u svim svojim djelima. On nas poziva da budemo i činimo isto. Isti zakon je za Boga kao i za Njegov narod.

 

Stoga nam On kaže, "ta ja sam GOSPODIN, Bog vaš; posvećujte se dakle i sveti budite, jer ja sam svet." Levitski Zakon 11:44.

 

"Kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi sami budite sveti u svemu življenju.

 

Jer pisano je: Sveti budite, jer sam ja svet." 1 Petrova poslanica 1:15,16.

 

"Vi dakle budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš koji je na nebesima." Matej 5:48.

 

"... Kroz cijelu propovijed na gori On (Krist) opisuje plodove, a sada u jednoj rečenici ističe svoj izvor i svoju prirodu: Budite savršen kao što je Bog savršen. Zakon je prijepis Božjeg karaktera. Gledajte u vašem nebeskom Ocu savršenu manifestaciju načela koja su temelj njegove vlade."

 

"... On nam kaže da budemo savršeni kao što je on, na isti način..."

 

"Isus je kazao: “Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” Ako ste Božja djeca, onda ste sudionici Njegove prirode i ne možete ne biti kao On. Svako dijete živi životom svoga oca. Ako ste Božja djeca, rođena Njegovim Duhom, živite životom koji ste dobili od Boga. U Kristu “stanuje sva punina božanstva” (Kološanima 2:9), a Isusov život se “očituje na našem smrtnom tijelu” (2 Korinćanima 4:11). Taj život u vama izgradit će isti karakter i činit će ista djela kakva je činio u Njemu. Tako ćete biti u skladu sa svakim propisom Božjega Zakona, jer “savršen je Zakon Gospodinov — dušu obraća” (Psalam 19:8). Kroz ljubav će “pravednost zakona” biti "ispunjena u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu (Rimljanima 8:4). - (Thoughts from the mount of blessings, 77-78)

 

Pažljivo razmotrite poruku tih riječi i njihove implikacije.

 

Zakon je prijepis Božjeg karaktera. On ne drži taj zakon kao nešto na što je On vezan, već zato što je prirodan izraz onoga što On je i stoga mu nije moguće da se ponaša na bilo koji drugi način. Karakter koji izražava sveti zakon je sveti karakter. Bog nas poziva da budemo sveti kao što je On svet da bi naše ponašanje postalo kao Njegovo ponašanje. Prema tome, trebamo primiti Njegov život, koji je Njegov karakter koji je prijepis zakona, kako bi nam zakon bio upisan u naša srca. Tada će to "stvoriti isti karakter i očitovati ista djela kao u Njemu". Stoga ne treba postojati nikakva razlika u biti ili prirodi između karaktera Svevišnjega Oca svemira i stvorenja koja je stvorio da popune taj svemir.

 

Jedina razlika leži u činjenici da istinsku ljubav, milosrđe, pravdu, dobrotu, moć, nježnost, mržnju grijeha i tako dalje, koju istinski Božji narod ima u određenoj mjeri, Bog ima beskrajno. Ovo ni u kojem smislu riječi ne spušta Boga dolje k nama, već nas dovodi gore k Njemu. On je Otac. Mi smo djeca. Kao takav On nam daje savršen primjer kako živjeti, ne tražeći od nas ništa što On sam prvo ne učini.

 

Dok najbolje što možemo, gledamo kroz otkrivenu riječ u vječnu prošlost, nemamo poteškoća vidjeti kako se u svo vrijeme prije nego se pojavio grijeh, Bog nikada nije ponašao izvan sklada sa svojim svetim zakonom i karakterom. Nezamislivo je pomisliti na Boga koji ne djeluje u skladu s nekom od zapovijedi, kao što je stavljanje drugog boga na Njegovo mjesto, postavljanje kipova kojim bi se klanjao i slično. Područja gdje postoji spor oko Božjeg ponašanja je u odnosu na zapovijedi "Ne ubij", "Ne ukradi" i "Ne svjedoči lažno".

 

Tijekom vječnog vremena u prošlosti, znamo da se smrt nikada nije pojavila sve dok grijeh nije ušao i doveo smrt. Stoga, sa sigurnošću znamo da Bog nikad nije podigao moćnu ruku da bi oduzeo život i najsitnijeg organizma u Njegovom ogromnom carstvu. Niti se ikada ponašao prijevarno, ili vratio nešto silom ili ukrao nazad ono što je dao bilo kojem od svojih stvorenja.

 

Mogli bi protestirati govoreći da nije bilo potrebe da Gospodin uništiti život bilo kojeg stvorenja tijekom tog vremena jer se nitko nije pobunio protiv njega da navuče na sebe kaznu smrti. Upravo iz tog razloga, može se tvrditi, Gospodin nikad nije okončao život prije pada anđela, a zatim i ljudi, ali kad je grijeh ušao, nastala je situacija različita od bilo koje koja je ikad postojala i to je zahtijevalo od Gospodina da poduzme odlučnu akciju kako bi skratio pobunu i očuvao cijeli svemir od korupcije. Nakon pada, tvrdi se, stanje stvari, koje prije izbijanja pobune nije zahtijevalo smrtnu kaznu, ostavilo je Boga bez izbora, osim da ubije pobunjenike.

 

Takav argument nije u skladu s ranije navedenim istinama u ovom poglavlju. Svjesni smo postojanja ovih zabluda o Božjem karakteru i u očekivanju njihovog pojavljivanja osobito u umovima onih koji su se dugo držali tradicionalnih pogleda Božjeg karaktera, iznijeli smo one jasne dokaze iz nadahnute Riječi.

 

Ti su dokazi sažeti u ovim riječima: "Ja sam Gospodin, ne mijenjam se", "isti jučer, danas i zauvijek, u kojem nema promjene, ni zasjenjenosti zbog mijene". Povežite s tim riječima istinu da je Zakon izraz Njegovog karaktera. Prema tome, ako prijepis tog karaktera kaže "Ne ubij," kako onda možemo misliti da Bog oduzima život?

 

Sigurno će ovog trenutka kroz um čitatelja proći čitav niz izjava, osobito iz Starog Zavjeta, gdje se čini da se Bog spustio i izravnom i osobnom izvedbom Njegove velike moći uništio, ponekad s velikom okrutnošću, mnoge tisuće ljudi. Jednako smo svjesni tih referenci i kasnije ćemo vas pozvati da još jednom pogledate ove incidente. Pozabaviti ćemo se njima nakon što proučimo kakav je bio ustav Božjeg karaktera prije velike pobune.

 

Sada želimo razmotriti prirodu tog karaktera u izvornom kraljevstvu i neke od posljedica onoga što smo naučili.

 

Sveto pismo nam jasno otkriva da se Gospodin nikada nije promijenio. Stoga, nakon pada On nije učinio ništa što nije učinio prije pada ili će učiniti u vječnosti blaženstva koje će se ponovno uspostaviti u bliskoj budućnosti.

 

Stoga je nemoguće vjerovati biblijskoj istini da se Bog ne mijenja, a istodobno vjerovati da On oduzima živote neposlušnima, osim ako želimo biti nedosljedni mislioci. Prepoznati da Bog nikada nije uništio prije nego što je postojao grijeh i onda prihvatiti ideju da On uništava nakon nastanka grijeha, znači vjerovati da se Bog promijenio. To je priznanje da se u Njemu, u kojem nema promjene ni zasjenjenosti mijene, dogodila promjena, potpuni obrat. To je vjerovanje kako je Bog poštivao zakon na jedan način prije nego što se podiglo bezakonje, a potom na drugačiji i suprotan način nakon grijeha. To je vjerovanje da će se Bog kada se s grijehom konačno završi, vratiti izvornom obrascu ponašanja.

 

Upravo sada čitatelj može osjetiti sklonost prestati čitati nastavak ovih argumenata jer su toliko suprotni onome što je ranije vjerovao. Slažemo se da su u suprotnosti jer su to Kristova učenja i On je došao predstaviti "ljudima ono što je bilo potpuno suprotno od onoga što je predstavio neprijatelj po pitanju Božjeg karaktera..." – (Fundamentals of Christian Education, 177)

 

Da su u Kristovo vrijeme ljudi zadržali ispravno znanje o Božjem karakteru, onda ne bi bilo potrebe za svjedočanstvom Krista koje je On dao o svom Ocu, a koje je bilo toliko suprotno njihovom razumijevanju; da su u međuvremenu ljudi zadržali sliku o Bogu koju je dao Krist, ne bi bilo potrebe za pisanjem ovog teksta kao napora usmjerenog da okrene umove svih ljudi nazad k božanskom uzorku.

 

Ono što je do sada predstavljeno samo je najosnovniji početak dokaza koji se moraju podnijeti. Važno je da svi dokazi budu razmotreni prije nego što se ovi zaključci odbiju.

 

Sada treba razmotriti način na koji Bog drži zakon. On to ne čini prema kôdu ponašanja koji je stran Njegovoj prirodi. On drži zakon kao prirodno izražavanje onoga što On jest. Njegovo je zadovoljstvo činiti pravdu i nema nikakvog interesa ni u kojem drugom smjeru djelovanja.

 

To je jedina vrsta poslušnosti koju Bog želi primiti od svojih stvorenja - ona koja proizlazi iz osobnog uvjerenja da je Njegov put jedini put, iz srca stvorenog na sliku Božju i kao prijepis Njegovog svetog zakona.

 

"Budući da je jedino služba iz ljubavi Bogu prihvatljiva, odanost Njegovih stvorenja mora počivati na uvjerenju o Njegovoj pravdi i dobrohotnosti." – (GC, 498)

 

"Pošto je zakon ljubavi temelj Božje vladavine, sreća svih stvorenih bića ovisi o njihovom savršenom skladu s njegovim velikim principima pravednosti. Bog želi od svih svojih stvorenja služenje iz ljubavi - odavanje počasti koja proizlazi iz inteligentne zahvalnosti Njegovog karaktera. Ne uživa u prisilnoj odanosti, i On svima daje slobodu volje, da mu mogu pružiti dobrovoljnu službu." – (Ibid, 493; PP, 34)

Bog zna da ako se poslušnost Njegovom zakonu mora prisiliti, onda je on imao oblik vladavine koji nije savršen. On neće imati ništa manje od ideala. On je odlučan na tome jer će se zadovoljiti samo opskrbom ultimativne sreće i blagostanja za sve svoje podanike. Stoga, u Božjem kraljevstvu, nikada se ne koristi sila da bi se ostvarila odanost Njemu ili da bi se ugušila pobuna. Možemo biti sigurni u ovo jer je jasno napisano da je to tako.

 

"Bog je mogao uništiti Sotonu i njegove istomišljenike isto tako lako kao što čovjek baca kamenčić na zemlju, ali On to nije učinio. Pobunu nije trebalo savladati silom. Prisila postoji samo pod Sotoninom vlašću. Gospodnja načela nisu takva. Njegova vlast počiva na dobroti, milosrđu i ljubavi, a njihovo primjenjivanje je sredstvo kojim se koristi. Božja vladavina je moralna vladavina gdje istina i ljubav prevladavaju." – (DA, 759)

 

"Korištenje sile suprotno je načelima Božje vladavine; On želi da mu se služi samo iz ljubavi i ljubavi se ne može zapovjediti; ne može se osvojiti silom ili autoritetom." – (Ibid, 22)

 

"Zemaljska kraljevstva vladaju dominacijom fizičke sile; ali iz Kristovog kraljevstva protjerano je svako tjelesno oružje, svaki instrument prisile."- (AA, 12)

 

"U djelu otkupljenja nema prinude. Ne primjenjuje se nikakva izvanjska sila. Pod utjecajem Duha Božjega, čovjek je slobodan izabrati kome želi služiti. U promjeni koja nastaje kad se duša podčini Kristu nalazi se najuzvišeniji smisao slobode." - (DA, 466)

 

"Bog ne uporabljuje nasilne mjere: ljubav je sredstvo kojim se služi da bi odagnao grijeh iz srca." (The thoughts from the Mount of Blessing, 77)

 

Poruke ovih izjava vrlo su jasne. One nam govore da se "prisila nalazi samo pod Sotonskom vladavinom". Ako je prisilna sila ili snaga isključivo Sotonin način vladanja, onda se nikad ne može naći pod Božjom vladavinom. Njemu je takav način stran. "Vladanje pod prisilom je suprotno načelima Božje vladavine". Ako postoji jedna stvar koja je apsolutna sigurna to je da Bog ne čini ništa što je suprotno Njegovim načelima. Ljudi to rade stalno i iznova, ali Bog nikada. Stoga, treba imati fiksirano u umu da pošto je izvršavanje sile u suprotnosti s načelima Boga i Njegove vladavine, ni pod kojim okolnostima neće koristiti silu da riješi bilo koji problem.

 

Zasigurno nikada nije učinio tako nešto u prošlosti prije nego što je grijeh ušao, jer očito nije nastala nikakva situacija koja bi to zahtijevala. Savršeni sklad prožimao je cijeli svemir, i nijedno biće nije prekoračilo liniju do Luciferove izdaje Boga.

 

Od pada, ljudi i vragovi neprestano su se služili silom u svojim nastojanjima da riješe svoje probleme jer je to način na koji djeluju Sotona i ljudi. U potpunosti su uvjereni da okolnosti u kojima se nalaze zahtijevaju korištenje sile i za preživljavanje i za postizanje svojih ambicija.

 

Riječi kao što su gore navedene jesu Božja pozitivna jamstva za nas da On nikada ne koristit sredstva prisiljavanja. Ono što Bog govori jest istina i Njegovo svako djelovanje je u skladu s tom istinom jer, za razliku od grešnih ljudi i vragova, On ne govori jedno, a zatim napravi drugo. Stoga, povjerenje treba ispuniti svu Božju djecu, da se kod Boga nikada neće pronaći korištenje sile. Bog potvrđuje da je tako. U skladu s tim, jednostavno i implicitno vjerujemo da je to tako.

 

Načelo je vjere da se uvjerenje u Božje riječi mora održavati u svjetlu dokaza koji tvrde da je suprotno istinito. Stoga, u Starom Zavjetu, Božje djelovanje čini se da govori kako koristi prisilu da postigne svoje pravedne ciljeve, da je pribjegao sili uguši pobunu i da je napravio primjere od nekih tako što ih je uništio strašnim kaznama koje su često bili kobne.

 

Izbor uvjerenja između Božjih izjava i izgleda onoga što je Bog učinio u ljudskoj areni, pred svakom je osobom. Veći dio odlučuje vjerovati ono što oni misle da vide umjesto onoga što je Bog rekao. Stoga je gotovo univerzalno vjerovanje da Bog koristi silu, da istrjebljuje cijele narode koji su ga potpuno odbacili i da se oslanja na silu prisile da uguši pobunu.

 

Ali istinsko Božje dijete će vjerovati onome što je Bog rekao, unatoč dokazima koji izgledaju kao da govore suprotno. Bog je rekao da ne koristi silu ili prisiljavanje, stoga Božje dijete vjeruje, iako ne može točno razumjeti što je Bog uistinu učinio u tim događajima Starog Zavjeta. Jednostavno će priznati izazivaču njegove vjere da još ne razumije što je Bog učinio, niti da nužno mora razumjeti. U međuvremenu, on će uvjeriti sumnjivog ispitivača da ima jasnih izjava Božje riječi, zbog kojih može biti siguran da, iako događaje ne može detaljno objasniti, Bog ne radi ono što se čini da radi. To je način na koji vjera djeluje. Temelji se na Riječi Božjoj, a ne na izgledu. Tijekom vremena će takav vjernik otkriti, pod Božjim mudrim skrbništvom, ono što je Bog učinio u svakom različitom događaju. Kad otkrije, otkrit će da Bog nijednom nije djelovao protivno svojim načelima, već u savršenom skladu s njima.

 

Tako svaka osoba danas spada u jednu ili drugu kategoriju. Ili vjeruje u Božju Riječ, ili gradi svoju vjeru na svjedočanstvu vida i okolnosti. Jednostavno je znati koji ste od ovo dvoje. Ako vjerujete Božjoj izjavi da se prisila nalazi samo pod Sotoninom vladavinom i da se Bog nikada ne koristi uporabom sile te nikad ne uništava one koji mu ne služe, onda ste dijete vjere.

 

Inače, ako vjerujete da je Bog smatrao da je potrebno upotrijebiti silu da uništi svoje protivnike, onda ste nevjernik jer ste dopustili svjedočanstvu okolnosti da ima prednost nad svjedočanstvom Božje Riječi.

 

Bez sumnje, svjedočanstvo vida i okolnosti je vrlo moćno. Kad se čitaju priče Staroga Zavjeta, u kojima je objavljeno da Bog na stanovnike Sodome pušta kišu vatre i sumpora; da izlijeva vode potopa sve dok se nisu utopili; i tako dalje, lako je i prirodno vjerovati da Bog osobno pribjegava oružjima sile.

 

Ali ta čista vjera, Isusova vjera, koja prianja nepokolebljivo uz izgovorenu riječ Božju, prepoznaje da ako je to zapravo tako, onda Bog uistinu nije dosljedan. Govorio je jednu stvar, a radio drugu. To je optužba koju je Sotona iznio protiv Boga na nebu i koju veliki sukob treba ukloniti. Kad bi Gospodin djelovao suprotno svojim izgovorenim principima, tada bi brzo i efektivno dao Sotoni dokaze koje treba da dokaže ono što je promovirao na nebu. Bilo bi puno bolje za Gospodina da je odmah priznao svoju nedosljednost Sotoni, nego da bez stida nastavi gdje bi ga otvoreno mogli svi vidjeti. Međutim, sama priroda velikog sukoba i problema koji su uključeni u to, zahtijevaju da ako će Gospodin pobijediti, onda On mora biti potpuno dosljedan samom sebi. Ne može reći jedno i onda raditi drugo. Kad bi tako napravio, čak i u jednom primjeru, to bi značilo da je izgubio sve i da su pobjedu odnijeli Sotona i njegovi anđeli.

 

Lažna tumačenja Božjeg ponašanja u problemu s grijehom, koje je Sotona nametnuo na ljudske umove, čine Gospodina nedosljednim. Ali zaista nije bilo nikakve nedosljednosti. Bog je bio besprijekorno vjeran svojoj riječi. Štoviše, kad se Božji postupci ispravno procijene, bit će potvrđeno da su Njegovi putevi tako savršeni i nepogrešivi da On nema potrebe koristiti silu. Postojala je sklonost da se zaključi kako postoji samo jedno moguće tumačenje događaja Starog Zavjeta. Ono što je potrebno je druga i obrazovanija istraga tih događaja. Takvo istraživanje, provedeno u skladu s ispravnim načelima tumačenja Svetog pisma, dovest će istraživača do zaključaka koji će odbaciti ideje koje su oblikovane na osnovama onoga što nam se čini da je Bog napravio. Otkrit će se da postoje važne razlike između onoga što se čini da je Gospodin napravio i onoga što je zapravo napravio. Ovim ćemo se baviti kasnije kada vrijeme posvetimo našim proučavanjima manifestacije Božjeg karaktera u Njegovom ophođenju s problemom grijeha. Za sada moramo nastaviti proučavati o Njegovoj vladavini prije pojave grijeha.

 

Sada moramo uzeti u obzir najvažniji aspekt Božjeg odnosa prema Njegovim podanicima. Ta je stvar usko povezana i dosljedna sa činjenicom da je bilo kakvo korištenje sile suprotno principima Božje vladavine te svrhe i prirode Božjeg zakona. Jedino ako se ove tri stvari zajedno proučavaju bit će moguće razumjeti neku od njih.

 

Ovaj važni aspekt je sloboda, jedan od najdragocjenijih darova koje Bog dao svojim podanicima. Ako malo razmislimo vidjet ćemo da kao što je sigurno da Bog nema namjeru koristiti silu da bi prisilio držanje svog zakona, isto tako je dao svojim bićima potpunu slobodu da Mu služe ili da Mu ne služe. Ovo dvoje su dosljedni i nerazdvojni jedno od drugog. Čim se makne prisila od osobe tada joj je dana potpuna sloboda izbora da ne mora služiti ako je to njena želja i čežnja.

 

"Bog nikada ne prisiljava poslušnost čovjeka. On ostavlja svima da sami slobodno izaberu kome će služiti." – (PK, 511)

 

"Oni (anđeli) su rekli Adamu i Evi da ih Bog neće prisiliti da Mu služe – da nije uklonio od njih moć da idu protivno Njegovoj volji: da su moralna bića, slobodna slušati ili ne slušati." – (The Story of Redemption, 30)   

 

"Naši su prvi roditelji, premda stvoreni bezgrješni i sveti, imali mogućnost pogrešno postupiti. Bog ih je stvorio kao slobodna, moralna bića, sa sposobnošću da cijene mudrost i dobrotu Njegova karaktera i pravednost Njegovih zahtjeva i s potpunom slobodom poslušati ili pak uskratiti svoju poslušnost." – (PP, 48)

 

"Budući da je Zakon ljubavi temelj Božje vladavine, sreća svih stvorenih bića ovisila je o njihovom savršenom suglasju s velikim načelima pravednosti. Bog želi od svih svojih stvorenja službu iz ljubavi, štovanje koje proistječe iz inteligentnog uvažavanja Njegova karaktera. On ne uživa u iznuđenoj odanosti i svima daje slobodu volje kako bi Mu mogli služiti dragovoljno." – (GC, 493; PP, 34)

 

Ovo ne treba shvatiti na način da je Bog dao svojim bićima slobodu da griješe bez kazne. Postoji doktrina koja oslikava Boga kao tako nježnog i punog slatke ljubavi, da će oprostiti i zaštiti sav grijeh i grešnike radije nego da gleda da itko propadne. Ta doktrina se ne prolazi ovdje. Grešnik će zasigurno umrijeti. Nebo i zemlja će biti uništeni i cijeli će univerzum biti očišćen od mrlje grijeha. Ali Bog neće biti taj koji donosi bič uništenja. Umjesto toga, On će prvo upozoriti svako stvoreno biće o strašnim posljedicama koje će se dogoditi ako se izabere put neposluha. Zatim će, ako to učine, istrošiti svaki napor da ih spasi od te sudbine i tek kad odbiju Njegove napore da ih spasi će ih ostaviti da propadnu.

 

Promatrajte odnos između davanja Bogu službe iz ljubavi koja se temelji na inteligentnom uvjerenju o Božjoj pravdi i dobroti i odobravanja svakome savršene i potpune slobode da služi ili da ne služi, kako god pojedinac odlučio. Ovo povezivanje posebno se odnosi na zadnju izjavu. Zanimljivo je da, ako se ova sloboda koristi u lošem pravcu, osoba odmah postaje lišena slobode jer grijeh je okrutni poslodavac koji tjera svoje poslodavce na službu. Nije Bog taj koji nam oduzima slobodu. To je djelo grijeha i Sotone.

 

Ali pozitivno je to da jedino tamo gdje ima slobode, moguće je da se inteligentna služba iz ljubavi izrazi. Čim se uvede bilo koji element prisile kao što je prijetnja kažnjavanjem, onda će u toj mjeri nastati služba motivirana strahom. Božji podanici bi Mu tada služili zato što bi Ga se bojali.

 

Takvu službu, Bog nikada neće prihvatiti. On zna da takvo kraljevstvo ne može biti blagoslovljeno besprijekornom srećom i puninom radosti. U Njegovom kraljevstvu, svaki podanik je inteligentan u razumijevanju savršenstva Božjih putova, da se njegovo divljenje i ljubav prema njegovom Vladaru rađa spontano, prirodno i radosno u predanoj službi. Stoga, u Božjem kraljevstvu, savršenom i potpuno uspostavljenom, nema pitanja je li služba stvarna ili odglumljena. Može biti jedino iskrena. Tako će Bog imati u nadolazećoj vječnosti savršenstvo, ono što svaki zemaljski monarh kroz sva vremena želi – potpunu odanost iz ljubavi svakog svojeg čovjeka. Zaista bi takvo kraljevstvo bilo blagoslovljeno u kojem bi savršena ljubav i povjerenje zauvijek vladalo. Svaki vladar koji bi imao ovo bi mogao hodati među svojim narodom bez straha. O njemu se ne bi moglo reći: "Nelagodno liježe glava koja nosi krunu."

 

Nijedno kraljevstvo nikada nije bilo kao ovo, iako su mu se neki približili. Zemaljska kraljevstva uvijek imaju sklonosti služenju u jednom ili drugom obliku i žele održati odanost svojih građana prijeteći se kaznama za neposlušnost. Nijedan zločin se ne smatra gorim od izdaje – nevjernost prema državi.

 

Isus je došao izbaviti čovjeka iz svega ovoga, svjedočeći o toj misiji s ovim riječima: "Upoznat će te istinu i istina će vas osloboditi." "Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni." Ivan 8:32,36.

 

Isus Krist nije došao prebaciti grešnika iz jednog ropstva u drugo. Božji plan u Kristu je da obnovi kraljevstvo u prvobitno savršenstvo, a to je savršenstvo potpune slobode da se služi Bogu. Prema tome, Isus je rekao da će oni koje Sin oslobodi zaista biti slobodni. Ovdje je Krist predvidio potpunu slobodu za svoju djecu. To je priroda Božjeg kraljevstva, otkrivenje Njegove svrhe dobročinstva i ljubavi prema svakom stvorenju.

 

A.T. Jones u Ecclesiastical Empires 586-588, postavio je ove principe s velikom silom i jasnoćom.

"Dalje bi mogli pitati: Zar nije Bog mogao sve spriječiti, tako što bi stvorio Lucifera i sve druge da ne mogu zgriješiti? Točno i savršeno sigurno odgovor je, nije mogao! Stvoriti bića tako da ne mogu zgriješiti, značilo bi stvoriti ih tako da ne mogu birati. Nemati moć odabira, ne znači samo nemati slobodu razmišljanja, nego znači da nema mogućnosti za razmišljanje. To znači da ne bi bili inteligentni, nego puke mašine. Takvi ne bi bili od koristi sebi ni svojoj vrsti, niti bi bili od ikakve časti, hvale ili slave Onome koji ih je napravio."

 

"Sloboda izbora neophodna je za inteligenciju. Sloboda misli osnova je za slobodu odabira. Bog je stvorio anđele i ljude inteligentne. On ih je stvorio slobodne da izaberu i ostavio ih je potpuno slobodne da izaberu. Stvorio ih je slobodne da razmišljaju dok izabiru. Bog je autor inteligencije, slobode izbora, i slobode misli. I zauvijek će poštovati ono čega je On autor. Nikada neće ni najmanje napasti slobodu anđela i ljudi da sami izaberu, niti da razmišljaju kako on izabere. I Bog je beskonačno više štovan u stvaranju inteligentnih bića koja su slobodna da biraju takav put, i da razmišljaju na takav način koji će od njih napraviti đavle, nego što bi mogao biti da je stvorio bića koja ne bi mogla razmišljati i birati, koja ne bi bila inteligentna, nego puke mašine."

 

"Može se dodatno pitati: Kao što je Bog stvorio anđele i ljude slobodne da griješe ako to izaberu, nije li onda morao napraviti mjere zaštite protiv takvog odabira prije nego što ih je stvorio – nije li mora poduzeti mjere za mogućnost griješenja prije no što je i jedno biće stvoreno? Sigurno je morao učiniti takvu stvar. I učinio je. Taj je postupak koji sada proučavamo bitan dio te vječne svrhe koja je u Kristu Isusu našem Gospodinu."

 

"Vratimo se u vrijeme prije nego je išta bilo stvoreno; u vrijeme vječna savjeta Oca i Sina. Postojanje Boga nije samozadovoljavajuće postojanje. Njegova ljubav nije samoljublje. Njegova sreća nije zatvaranje unutar sebe, sjedenje u samoći i sebičnosti. Njegova ljubav je zadovoljena jedino kad se daje onima koji je primaju i uživaju u njoj u potpunosti. Njegova je radost ispunjena u donošenju beskonačnom svemirom punom blagoslovljene inteligencije, samu puninu vječne radosti."

 

"Stojeći tada, zamišljen, zajedno s njim prije nego što je stvoreno ijedno inteligentno stvorenje, on želi da svemir bude pun radosnih inteligencija koje uživaju potpuno u Njegovoj ljubavi."

 

"Da bi mogli to napraviti, moraju biti slobodni izabrati da mu neće služiti, i izabrati da ne uživaju u Njegovoj ljubavi. Moraju biti slobodni izabrati Njega ili sebe, život ili smrt. No, ovo otvara mogućnost za grijeh, mogućnost da će neki izabrati da mu neće služiti, nego će izabrati put grijeha. Hoće li onda On izabrati ne stvarati bića, jer ako izabere da hoće, onda mora stvarati sa mogućnošću nastanka grijeha? To bi značilo vječno ostati sebičan i sam. Osim toga, takav čin bi sam po sebi uzrokovao da Bog prestane biti Bog. Jer što je Bog, ili koliko vrijedi Bog, koji ne može napraviti ono što želi? Koji ne može ispuniti svoju volju? Takav Bog bi bio bezvrijedan."

 

"Hvala Gospodinu, takav nije Bog i Otac našeg gospodina Isusa Krista. Stvorio je sve inteligencije slobodne da biraju, i da razmišljaju dok izabiru; i s time slobodne da griješe ako tako izaberu. U isto vrijeme, u svojoj beskonačnoj ljubavi i vječnoj pravednosti, omogućio je sebi žrtvu da otkupi sve koji zgriješe; i da im da drugu slobodu da izaberu Njega ili sebe, život ili smrt. Oni koji bi drugi put izabrali smrt, pušta da dobiju ono što su izabrali. A one koji su izabrali život, svemir pun takvih, pušta da uživaju u potpunosti u onome to su izabrali, vječni život, puninu savršene ljubavi i prekrasne užitke neokaljane radosti zauvijek."

 

"To je Bog, živi Bog, Bog ljubavi, Bog i Otac našeg Gospodina Isus Krista, koji je u potpunosti sposoban napraviti što god želi, a ipak ostaviti sva svoja stvorenja slobodna. To je Onaj koji od vremena vječnosti "SVE ČINI PO ODLUCI SVOJE VOLJE." Efežani 1:11. A ovo je "tajna Njegove volje.... koju je već otprije u sebi naumio, da u provedbi punine vremena objedini sve u Kristu i ono na nebesima i ono na zemlji, u Njemu." Efežani 1:9-10. To je "vječni naum koji ostvari u Kristu Isusu našem Gospodinu." Efežani 3:11.

 

"Odabir sebičnosti je grijeh, zarobljeništvo i smrt. Odabir Krista je pravednost, sloboda te vječni život u području i svrsi vječnog Boga."

 

Neka se pažljivo promišljanje dade mislima izraženim u ovoj izjavi i njihovim implikacijama.

 

"Sloboda izbora je neophodna za inteligenciju." Dokazi iz povijesti daju dovoljno dokaza o istinitosti ovoga. Djelo Evanđelja treba osloboditi čovjeka i nikada nije Evanđelje veličanstvenije i djelotvornije propovijedano nego u dane Pedesetnice i nakon toga sve do opadanja u kršćanskoj crkvi. Dok je oslobađajući utjecaj istine lišen svoje sile, svijet je odnesen u tamni srednji vijek. Sloboda izbora bila je nepoznanica dok je papinska hijerarhija vladala svijetom s apsolutnim despotizmom. Takvo stanje neznanja i pokvarenosti se razvilo da je taj period nazvan mračan srednji vijek.

 

Nema poštenog argumenta da je to stanje stvari bilo zbog posljedice nečeg drugog nego lišavanja slobode svijeta. Protiv bilo kojeg takvog argumenta može se davati dokaz na dokaz koji pokazuju da gdje god su ljudi lišeni svoje slobode, potonu u stanje neznanja i tame. Suprotno, gdje god živi Evanđelje Isusa Krista oslobađa ljude, postoji najveći napredak u znanju i intelektualnom razvoju. Evanđelje koje je propovijedano u reformaciji je oslobodilo ljude. To djelo na nekim je područjima imalo daleko veći utjecaj nego na nekim drugim područjima. Postojali su gradovi i sela gdje je protestantski utjecaj bio dominantan, dok su druga mjesta ostala utvrde papinstva. Područja na kojima je utjecaj reformacije bio najjači su mjesta gdje su postignuti najveći napredci u svakom obliku intelektualnog razvoja. Zapravo, veliki val povećanja znanja došao je izravno na petama reformacije. A. T. Jones je u potpunosti upravu u svojoj tvrdnji da je sloboda izbora osnovna za inteligenciju.

 

Bilješka Rona: Razmotrite stanje zemalja svijeta u kojima je politički komunizam prisiljen i proveden na ljudima. Usporedite nedostatak blagostanja ovih zemalja s onima gdje vlada sloboda. Preko sto milijuna ljudi umrlo je kao rezultat Sotoninog eksperimenta nazvan komunizam kojeg je zamislio Marx. To je rezultat Sotoninog korištenja SILE. Kraj bilješke.

 

Bog nikada ne bi mogao biti poštovan ili blagoslovljen kad bi napunio svoje kraljevstvo s neinteligentnim bićima. Njegovo kraljevstvo, kraljevstvo je svjetla – odsutnosti tame. Stoga je stvorio anđele i ljude inteligentnima. Napunio ih je svjetlom i kako bi dao tom svjetlu najveći mogući sjaj, dao im je, kao što je morao da bi to postigao, slobodu izbora.

 

Prema tome, "Bog je autor inteligencije, slobode izbora i slobode misli." To su sve Božji darovi Njegovim bićima koji su neodvojivo i vječno povezani s Njegovom vladavinom. Ne mogu se oduzeti od Njega i Njegovih bića bez promjene cijele prirode Njegovog karaktera, vladavine i zakona. To Bog neće napraviti jer bi onda savršenstvo postalo nesavršeno i limitiralo bi do uništenja sreću i zadovoljstvo Njegovih bića.

 

Stoga, "On će uvijek poštovati ono čega je On autor. Nikada neće ni najmanje napasti slobodu anđela i ljudi da sami izaberu, niti da razmišljaju kako on izabire."

 

To je vječna istina o Bogu. On je dao tu slobodu i nikada niti najmanje neće prekršiti pravo bilo kojeg od svojih stvorenja da izaberu stazu koju će slijediti. To je jedini način na koji Bog vlada, i na koji će vladati i to je jedini način koji prosvjetljeno Božje biće želi imati. Sve manje od toga, ili drugačije od toga, manje je nego savršenstvo te je stoga manje nego potpuna sreća.

 

Davanje slobode jer je bilo neophodno za puninu razvoja i sreće, posjeduje samo po sebi strašnu opasnost. To je opasnost da unatoč ogromnim dokazima da je Božji put lišen najmanje mrlje nesavršenosti i da je omogućio svima neizrecivu radost i ispunjenje, neki, ili čak svi, Njegovi podanici će izabrati ići svojim vlastitim putem, pretvarajući se u demone horora i uništenja. Iako je Bog temeljito razumio mogućnost dolaska razdoblja kada će neka ili čak sva Njegova stvorenja poduzeti strašne eksperimente s navodnim načinom života koji je drugačiji no Njegov, On ne bi i nije proveo nikakve zaštitne mjere koje uključuju element sile. On za njih nema ništa manje od savršenstva u kojem leže neograničene mogućnosti beskonačnog razvoja. To ne bi moglo biti ako ne bi postojala potpuna sloboda služenju Bogu ili služenju samom sebi, kako oni sami izaberu.

 

Koje su implikacije ovih točaka u nebeskom ustavu? Do koje mjere je to odredilo kako će Bog reagirati kad se netko od Njegovih podanika odvrati od Njega i odabere drugi put?

 

Stavite ova dva načela opet zajedno – korištenje načela bez prisile i načela davanja apsolutne slobode izbora. Kao što je sigurno da su ove dvije stvari spojene u ustavu Božjeg kraljevstva, onda isto tako sigurno Bog sebe stavlja na mjesto gdje ne može kazniti one koji čine ono što je On rekao da mogu raditi, odnosno odabrati drugog gospodara ako žele.

 

Ovo je najteži princip čovjeku za razumjeti zato što je toliko stran njegovom načinu razmišljanja. U ljudskoj vladi postoje samo zakonodavci koji su prvo uokvirili zakonodavstvo, a zatim nacrtali kazne za one koji se ne pokoravaju i konačno koriste mašineriju prisile za izvršavanje kazne. To je sve što je znano ljudskom iskustvu u okviru ljudske pravde. Jer je tako teško razvesti um od ovog koncepta, teško je zamisliti da se Bog postavlja tamo gdje ne može osobno izvršiti kazne nad zločincima.

 

Civilni vladari ne daju nikome slobodu izbora. Njihov mandat je "poslušaj ili trpi posljedice." Oni koji naprave zakon su oni koji kažnjavaju kršitelje zakona, ali to nije tako u Božjem kraljevstvu. On je napisao zakon kao izraz svog vlastitog karaktera, ali su grijeh i smrt ti koji zarobe prijestupnika.

 

Ako je moguće maknuti iz uma ljudski koncept tako da se koraci koje je poduzeo Bog u sastavljanju svoga carstva razmatraju smireno i objektivno, vidjet će se da potpuno odbacivanje upotrebe sile i istodobno svima odobravanje slobode volje, znači postaviti situaciju u kojoj ne bi bilo moguće provoditi kaznu i smrt da bi se ispravio problem. Nije bitno kako nam može izgledati da tijekom perioda Starog Zavjeta, na primjer, Gospodin provodi kazne kao što to rade zemaljski vladari, činjenica ostaje da vladavina koja se oslanja na liniju totalnog odbijanja korištenja sile kao rješenje, dok u isto vrijeme daje slobodu izbora svojim podanicima, jednostavno ne može kazniti one koji izaberu ići drugim putem. Bog im je dao pravo da odaberu tako i ne može ih kazniti zbog njihovog odabira zato što im je On sam dao slobodu da izaberu.

 

Sve što može učiniti, prije nego što oni pogrešno izaberu je da radi na tome da ih spasi od tog izbora tako što će im otkriti sigurne rezultate ako odaberu krivi put. To je isti posao koji radi majka koja svečano upozorava svoje dijete o posljedicama bolnih opeklina koje će zasigurno uslijediti ako dijete dirne vrelu peć.

 

Kad Njegovi podanici krenu putem grijeha, Bog je napravio sve što je mogao da ih spasi čak i tada, ako bi samo odabrali biti spašeni. Otišao je i tako daleko da je dao svoj život u osobi svog Sina, kako bi ljudi imali drugu priliku da izaberu život umjesto smrti. Čovjekov prvi odabir je učinjen sa strane pravednosti i slobode koju je ostavio zbog okova i smrti. Njegov drugi izbor dolazi s druge strane s koje odlučuje, ili ostati u ropstvu i pod smrtnom presudom ili se vratiti na stranu čistoće i vječnog života. No, izbor je isto tako slobodan na drugoj strani, kao što je bio i na prvoj strani. Jedina razlika je da u činjenju drugog izbora, čovjek zna iz iskustva bol grijeha i stoga ima dokaz iz prve ruke da je Božja riječ istina.

 

Ako i drugi puta ljudi izaberu ići putem bez Boga, onda Bog nema izbora nego ih ostaviti onome što su izabrali. Primijetite kako je ovu istinu iskazao A. T. Jones: "Bog je stvorio sve inteligencije slobodne da biraju, i da razmišljaju dok izabiru; i s time slobodne da griješe ako tako izaberu. I u isto je vrijeme, u svojoj beskonačnoj ljubavi i vječnoj pravednosti, omogućio sebi žrtvu da otkupi sve koji zgriješe: i da im da drugu slobodu da izaberu Njega ili sebe, život ili smrt. I oni koji bi drugi put izabrali smrt, pušta da dobiju ono što su izabrali. A one koji su izabrali život, svemir pun takvih, pušta da uživaju u potpunosti u onome što su izabrali, vječni život, puninu savršene ljubavi, i prekrasne užitke neokaljane radosti zauvijek." Ecclesiastical Empires, 588. Emphasis original.

 

Prema tome, "Bog se ne postavlja prema grešniku kao izvršitelj presude za prijestup, nego one koji odbacuju Njegovo milosrđe prepušta sebi samima, da požanju ono što su posijali." – (GC, 36)

 

Prije nego što je Lucifer ustao, iskrenost Božjeg dara slobode svakom biću nije bila testirana. U tim danima kada nitko nije izabrao ništa drugo osim vjerne službe Njemu, bilo je jednostavno da Božje metode uspijevaju. Nitko nije ni pomišljao što sve podrazumijeva ovaj sustav.

 

Tek kad su ta moćna stvorenja ustala pod Luciferovim vodstvom, odlučna da postave suparničku vladavinu, prvi je izazov Božjem obećanju podignut. Sotona i njegovi sljedbenici su otišli s tim izazovom do krajnjih granica, istražujući, kopajući i tražeći neku slabost po kojoj bi mogli naći uporište kako bi oborili Božansku organizaciju. Bog je objavio da su Njegovi putovi savršenstvo, ne samo za sunčanih dana, punih blagostanja, već i za bilo koje moguće okolnosti počevši od najboljih do najlošijih. Pod ovom istraživačkom inkvizicijom, pod ovim beskrajnim pritiskom, hoće li ta načela stajati ili će se pokazati neispravnim? To je bilo pitanje na koje će se dobiti odgovor u ovoj velikoj borbi. Hoće li se ustanoviti da je Bog morao napraviti izmjene i koncesije, da će naposljetku bio prisiljen priznati da je otišao previše daleko kad je dao potpunu slobodu, i da će je morati povući kako bi mogao pustiti kazne na grešnika?

 

Tama u koju je Sotona zavio Božje djelovanje, tvrdi da Bog i Njegovi putevi nisu preživjeli test, već da se On morao osloniti na silu kako bi kaznio one koji koriste svoju slobodu koju im je On dao da mu ne služe, i da nije bio u stanju tolerirati slobodu izbora koja je omogućila anđelima i ljudima da uspostave konkurentno kraljevstvo. Sotona tvrdi da je već dobio bitku, što bi bilo točno da Bog radi ono što Sotona tvrdi da radi. Odviše olako, ljudi općenito su se složili sa Sotoninim lažima. To daje potporu Njegovom djelu. Došlo je vrijeme kada je nužno imati bolje razumijevanje Božjeg djelovanja.

 

To će biti ponuđeno kako nastavljamo s našim proučavanjem, ali prvo treba razmotriti drugi čimbenik – djelovanje Božjeg zakona. Kao što je već rečeno, odbacivanje sile, dodjeljivanje savršene slobode izbora svima te priroda i svrha Božjeg zakona su tri stvari toliko usko povezane da se one moraju međusobno proučavati da bi se jedno ili sve od njih moglo adekvatno razumjeti. Proučavali smo prijašnja dva, stoga sada moramo proučavati potonje.

 

Kraj poglavlja 7

 

Prijevod: Ivan Komadina

 

Uredio: Dejan Meznarić