Vizija brata Beaulieua o Jednoj Žrtvi za Grijeh – Jedna Žrtva Utjelovljenja Duše Njegovog Života Za Osnaživanje

Heb 10:12 Ali ovaj, prinijevši jednu žrtvu za grijehe zasvagda, sjede zdesna Bogu,

U ranim jutarnjim satima Petka, 15. rujna 2017., dobio sam viziju o tome kako je Isus, Sin Božji, napravio dvije žrtve koje čine jednu žrtvu kad su obje bile dovršene. Već sam spomenuo da se većina mojih vizija događaju u noćnim satima, ali imao sam vizije tijekom dana pa čak i dok sam razgovarao s nekim. Gosp. J. Wilfred Johnson je rekao da je dobio svoju viziju o Regeneraciji dok je držao sat na koledžu. Ellen White je dobivala vizije tokom noći i tokom dana, čak i dok je razgovarala s drugima odnesena je u viziju. Ispod se nalazi ono što mi je pokazano o žrtvama koje se odnose na Vječni Savez. Ja sam dužan pregledati stare kako bih bolje objasnio nove aspekte i da bi novi čitatelji mogli bolje razumjeti ovo najosnovnije i najvažnije od svih pitanja. Neke izjave ponavljaju se radi naglašavanja važnosti i bitnosti te u svrhu pojašnjavanja i jasnoće istih.

Ellen White daje dvije vrlo zanimljive izjave o tome da je Krist naš otkupitelj. U jednoj izjavi kaže da je Krist, u žrtvi Utjelovljenja, ispunio propisani vrhunac kao žrtva, ALI NE KAO NAŠ OTKUPITELJ. U drugoj, ona kaže da je Krist bio naš otkupitelj prije i poslije Utjelovljenja. Navodim ove dvije različite izjave u nastavku kao izjave A i B:

IZJAVA A: "Tama se odmaknula od Spasitelja i od Križa. Krist je pognuo svoju glavu i umro. U svom Utjelovljenju, dosegao je propisani vrhunac kao žrtva, ali ne kao otkupitelj." E.G. White Manuscript Releases Volume Twelve, p. 409.

IZJAVA B: ''Svijet je povjeren Kristu i kroz Njega je došao svaki Božji blagoslov palom ljudskom rodu. On je bio Otkupitelj prije kao i poslije svog Utjelovljenja. Čim se pojavio grijeh, bilo je i Spasitelja. Dao je svjetlost i život svima, i prema mjeri darovane svjetlosti, svakome će biti suđeno." DA 210

Zamolio sam Gospodina da me pouči razriješiti gore navedene "naizgled" proturječne izjave, koje nisu kontradiktorne kada se ispravno razumiju. Evo što mi je pokazano i to uništava svaki kontradiktorni element:

U Izjavi A o žrtvi, omogućen je dar Duha Svetoga kao sila za pobjedu nad grijehom. No taj dar nas nije otkupio od prošlih grijeha koje je Krist uzeo na sebe, kao što je to učinio žrtvujući se na križu. Tako da nije u stvarnom ispunjenju bio naš Otkupitelj. Također, Krist još nije dokazao da je moguće da čovjek nadvlada sve grijehe darom Duha Svetoga. POBJEDA koju je demonstrirao u svojoj ljudskoj sposobnosti (Osobi), taj dokaz POBJEDE NAD GRIJEHOM morao se ostvariti prije nego što je bilo moguće iskupljenje čovjeka; prije nego što je mogao biti naš primjer.

U Izjavi B, neki koji su lišeni duhovnog razlučivanja, koristili bi to te lažno optužili Ellen White da iznosi kontradiktorne izjave. Međutim, istina je da plan spasenja postoji čak i prije grijeha, jer Bog zna početak i kraj svega. Pismo kaže da je Krist bio zaklan od postanka svijeta. Taj stih znači da je Sin Božji bio upoznat sa žrtvama koje su bile uključene u Utjelovljenje i Križ od vječnosti, jer je Njegov Sveti Duh Božanske Prirode također posjedovao sveznanje, svemoć i sveprisutnost.

Od osnutka zemlje, On se dobrovoljno ponudio da bude naš Otkupitelj, oduvijek znajući prirodu žrtvi koje su u to uključene. Dobrovoljno se ponudio da bude Oporučitelj Vječnog Saveza. U davanju tako važne POSLJEDNJE ŽELJE I ZAVJETA, On nikada neće odustati od njega, niti doživjeti neuspjeh ni na koji način. VJEČNI SAVEZ JE VJEČAN! Dobrovoljna je odluka donesena davno prije stvarnog Utjelovljenja i činjenica da ga je Bog nazvao VJEČNI SAVEZ, znači da nikada neće biti poništen ili neispunjen. Stoga je iz ovakve vrste razmišljanja Ellen White rekla da je On bio Otkupitelj prije kao i nakon Njegovog utjelovljenja.

U sebi i od sebe, Utjelovljenje je ispunilo propisani vrhunac kao žrtva, a taj je propisani vrhunac smrt Zavjetodavca vječnog Zavjeta.

"Utjelovljenje Krista bilo je čin samo-žrtvovanja; Njegov je život bio život neprestanog samoodricanja. Najviša slava Božje ljubavi prema čovjeku bila je očitovana u žrtvi Njegovog jedinorođenog Sina, koji je bio izričita slika Njegove osobe. Ovo je velika tajna pobožnosti. Privilegija je i dužnost svakog sljedbenika Krista da ima um Kristov. Bez samoodricanja i nošenja križa, ne možemo biti Njegovi učenici." E.G. White, SM2, str. 185.

Ellen White je rekla da je Križ žrtva, svi smo toga svjesni:

''Božji sluge trebaju shvatiti vrijednost duša. Krist je umro zbog ljudskih bića. Njegova žrtva na križu je mjera njihove vrijednosti u Božjim očima.'' {RH March 17, 1903, par. 1}

''Duh darežljivosti je Duh neba. Najviše očitovanje ovog Duha je u Kristovoj žrtvi na križu. Otac je radi nas dao svoga jedinorođenog Sina; a Krist je, nakon što se odrekao svega što je imao, dao samog sebe da bi čovjek mogao biti spašen. Golgotski Križ bi svakog Spasiteljevog sljedbenika trebao potaknuti na darežljivost. Na njemu je prikazano načelo davanja i samo davanja. "Tko veli da u njemu ostaje, valja mu tako hoditi kako je i on hodio." 1 Ivanova 2:6 {AA 339.2}

Utjelovljenje je započelo u nebeskom Svetištu. Tamo se Sin Božji ispraznio od svog sveznanja, svemoći i sveprisutnosti koje bi njegova ljudskost ograničila. Ljudi nisu svemoćni, sveznajući, niti sveprisutni, tako niti Krist nije mogao zadržati ove atribute ako je želio postati čovjekom. Žrtva u nebeskom svetištu išla je do stupnja u kojem je Njegova ljudskost morala postati nezavisna osoba od Njegovog Svetog Duha Božanske Prirode.

"Ograničen svojom ljudskošću, Krist nije mogao biti na svakom mjestu osobno; zato je bilo za njih bolje da ih On napusti, da ode k Ocu i pošalje Svetog Duha kao svog nasljednika na Zemlji. Sveti Duh je On sam, razdvojen od ljudske ličnosti i neovisan o njoj. On će predstavljati samog sebe tako što će biti prisutan na svim mjestima svojim Svetim Duhom." (E. G. White, Manuscript Releases Vol.14, p. 23)

"Sveti Duh je Utješitelj, u Kristovo ime. On je personificira Krista, ali je zasebna ličnost. Možemo imati Duha Svetoga ako molimo za to i učinimo navikom obratiti se i pouzdati u Boga, a ne u bilo kojeg ograničenog čovjeka koji može pogriješiti." {20MR 324.2}

Govori li Isus da je Njegov Sveti Duh na nebu dok je njegova ljudskost na zemlji? (Isus govori u Ivanu 3:12-15). Ovo bi trebalo koristiti s izjavom o ograničavanju koju je Ellen White dala. Isus je bio na nebu dok je bio na zemlji.

Iv 3:12-15 "Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom? Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, KOJI JE NA NEBU. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji, da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni."

Nijedna od Dvije Žrtve ne bi Bila Učinkovita (Korisna) Bez Druge

Žrtva nebeskog Utjelovljenja ne bi bila potpuna bez žrtve na Križu, i obratno.

Žrtva Utjelovljenja koja se dogodila u nebeskom Svetištu dala je dar Duha Svetoga kao regenerirajuću službu, silu, da bismo mogli nadvladati grijeh. Bez ove žrtve nebeskog Svetišta, Kristova žrtva na križu ne bi nam bila od koristi, osim za religiju griješenja - priznavanja grijeha, griješenja – priznavanja grijeha, poput one koju podučava rimokatolicizam. No Krist je želio da budemo pobjednici i On daje svoju milost (SILU SVETOG DUHA) za poslušnost, Rim 1:5, uz OPROST za grijeh.

Žrtva na Križu uključuje da je Krist uzeo sve naše grijehe na sebe kao antitipološko žrtveno Janje. Također je dokazala kako možemo nadvladati grijeh, ako je potrebno i po cijenu smrti, kao što je to učinio Krist. To bi bilo nemoguće bez dara Utjelovljenja, Duha Svetoga Božanske Prirode.

"Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi, kao svoj krunski dar, Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh, – duša Njegovog života, učinkovitost Njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Sa svojim Duhom, Krist šalje pomirujući utjecaj i silu koja odnosi grijeh.

U daru Duha [NJEGOVOG ŽIVOTA – DUŠE NJEGOVOG ŽIVOTA], Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati…

Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bila bi uzaludna…

Duhom je srce učinjeno čistim. Kroz Duh vjernik postaje sudionik božanske prirode. Krist daje svoj Duh kao božansku silu da se nadvladaju sve naslijeđene i stečene sklonosti ka zlu, i da utisne svoj vlastiti karakter u crkvu." E.G.White, Review and Herald Articles, May 19, 1904, vol. 5, p.42

"Moraju imati Njegovu milost, Duh Kristov, koji pomaže njihovim slabostima ili ne mogu oblikovati Kršćanski karakter. Isus voli kada dođemo k Njemu, takvi kakvi jesmo - grešni, bespomoćni, ovisni." Faith and Works, str. 38.

"Mora postojati sila koja djeluje iznutra, novi život odozgo, prije nego se čovjek može promijeniti od grijeha do svetosti. Ta sila je Krist. Njegova milost [Duh Kristov] jedini može oživjeti beživotne sposobnosti duše i privući ih k Bogu, k svetosti." (ST, 28. svibanj 1902., par. 3).

Naš Stav Nepromijenjen

"Ako želite biti svetac na Nebu, prvo morate postati svetac na zemlji. Karakterne osobine koje njegujete u životu neće se promijeniti poslije smrti ili uskrsnuća. Vi ćete ustati iz groba s istim osobinama koje ste pokazivali u svom domu i društvu. Isus ne mijenja karakter prilikom svog dolaska. Djelo preobraženja mora se obaviti sada. Svojim svakodnevnim životom mi određujemo svoju vječnu sudbinu. Karakterne mane moramo okajati i pobijediti kroz Kristovu milost. Moramo oblikovati skladan karakter dok još traje vrijeme milosti, da bismo bili pripremljeni za nebeske stanove." Manuscript Releases 13:82 (1891). {LDE 295.1}

Slava koju je Otac dao Kristu dana je nama: "Isus čeka da dahne na sve svoje učenike i da im dade nadahnuće svoga posvećujućeg duha i prenosi vitalni utjecaj od sebe na svoj narod… Krist treba živjeti u svojim ljudima, raditi kroz njihovu silu i djelovati kroz njihove sposobnosti. Njihova volja se mora pokoriti Njegovoj volji, oni moraju djelovati s Njegovim Duhom, kako više ne bi oni bili ti koji žive, već Krist koji živi u njima. Isus im nastoji utisnuti misao da im davanjem svog Duha Svetog, On daje slavu koju je Otac dao Njemu, kako bi On i Njegov narod bili jedno u Bogu." Znaci vremena 3. listopada 1892., par. 4.

"Krist se toliko ponizio da je uzeo na sebe ljudsku prirodu; On trebao je preuzeti neizmjernu težinu stradanja i On će učiniti svoju dušu prinosom za grijeh. Ipak, anđeli su htjeli da se čak i u Njegovom poniženju Sin Svevišnjega pojavi pred ljudima s dostojanstvom i slavom koja odgovara Njegovom karakteru." E.G.White, Great Controversy, str. 314

Jedina Kristova duša koja bi mogla iskupit naš grijeh i plaću vječne smrti bila je Božanska Sveta Duša "duša Njegovog života:"

"Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi, kao svoj krunski dar, Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh, – duša Njegovog života, učinkovitost Njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Sa svojim Duhom, Krist šalje pomirujući utjecaj i silu koja odnosi grijeh.

U daru Duha [NJEGOVOG ŽIVOTA – DUŠE NJEGOVOG ŽIVOTA], Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati…

Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bila bi uzaludna…

"On (Krist) pretrpio je smrt koja je bila naša, kako bismo mi mogli primiti život koji je BIO njegov." DA, str. 25. 1Kor 11:24-26, usp. Ivan 6:53,54, Tit 3:5,6.

U svojoj žrtvi Utjelovljenja, Krist je umro vječnom smrću koja je bila naša, da bi mi primili vječni život koji je BIO Njegov, Njegovu Božansku Prirodu koju daje nama. 2 Pet 1:4

Odgovor koji mi je dan je ovaj: Samo u svom Utjelovljenju, Sin je dosegao propisani vrhunac vječne smrti svom prijašnjem stanju postojanja ISKLJUČIVO kao SVETI DUH BOŽANSKE PRIRODE. Ta žrtva je ostvarila tri stvari:

1. Ispunila je Zavjetodavčev Savez što se tiče vječne kazne za naše grijehe tako što se Sin ispraznio svog sveznanja, svemoći i sveprisutnosti svojeg Božanstva, kako bi postao čovjek zauvijek. Na taj način je "umro" isključivo tom prijašnjem životu, toj formi svog postojanja zauvijek. To nije "smrt" kako je ljudi shvaćaju, ali to je bila sigurna "smrt" Sina koji je živio u tom obličju u kojem je zauvijek postojao prije svog Utjelovljenja. Budući da božanstvo ne može umrijeti, to je jedini oblik smrti kojoj se Zavjetodavac, kao Bog, mogao izložiti.

2. Dala nam je sredstvo osnaživanja, Duha Svetoga, najviše dobro, krunski dar koje nebo može darovati, za pobjedu nad grijehom.

3. Ponudila nam je dar prijašnjeg života koji je BIO NJEGOV, a to je vječni život od Njegovog Svetog Duha Božanske Prirode:

2Pt 1:4 Time su nam darovana vrlo velika i dragocjena obećanja, da po njima postanete zajedničari božanske prirode umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.

Žrtva na Križu pružila nam je:

1. Jedna žrtva za naše grijehe kad ih je Krist uzeo na sebe. To se nije dogodilo sve do žrtve križa.

2. Potvrda "druge smrti" od Zavjetodavca Saveza, kojom se Krist odrekao bilo kakve buduće mogućnosti da se isključi iz svog Saveza sa čovjekom, nakon što je pognuo glavu i predao svoj Duh Ocu. Taj je Duh bio Njegov Sveti Duh koji je sišao s neba na Njega pri Njegovom krštenju. Ova druga smrt bila je neophodna kako bi On mogao biti otkupitelj pod obje žrtve – žrtve Utjelovljenja i Križa.

3. Ona je potvrdila kaznu vječne "smrti" za plaće našega grijeha koja je omogućena žrtvom Utjelovljenja. Kristova ljudska smrt, tri dana u grobu, ne može platiti vječnu kaznu smrti za plaću grijeha. Krist nije mogao pobijediti sav grijeh, naročito s našima koji su položeni na Njega, bez opskrbe Duhom Svetim kojeg je dao Njegov Otac. Obojica dijele esenciju i supstancu JEDNOG TE ISTOG VJEČNOG DUHA kaže Ellen White.

4. Ellen White kaže da Božanstvo nije umrlo na križu. Kristovo se božanstvo vratilo Ocu kad je Krist pognuo svoju glavu i predao taj Duh Sveti Ocu. Božanstvo ne može umrijeti. Kristova ljudska smrt od tri dana nije mogla platiti cijenu vječne smrti za plaće našega grijeha.

5. Dokaz da čovjek može biti vjeran u držanju Božjih zapovijedi sve do smrti.

6. Tako je Krist primjer nama da postanemo savršeni, kao što je i On bio/je savršen.

Na taj način su i Utjelovljenje i žrtva Križa bile neophodne za zahtjeve otkupljenja, a po toj činjenici, Krist nije bio naš Otkupitelj sve do Križa, jer je jedina žrtva do tada bila Utjelovljenje, ali žrtva Utjelovljenja bila je u potpunosti potrebna za puno Otkupljenje Čovjeka. Tako je Ellen White mogla reći da je Utjelovljenje ispunilo propisani vrhunac kao žrtva, čimbenik "vječne smrti" Saveza Zavjetodavca, ali ne i kao Otkupitelja dok na Njega nisu stavljeni naši grijesi na žrtvi Križa. Obje su žrtve bile neophodne i zahtijevane za čin Otkupljenja.

U daru Duha [NJEGOVOG ŽIVOTA – DUŠE NJEGOVOG ŽIVOTA], Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati…

Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bila bi uzaludna…

"Krist se toliko ponizio da je uzeo na sebe ljudsku prirodu; On trebao je preuzeti neizmjernu težinu stradanja i On će učiniti svoju dušu prinosom za grijeh. Ipak, anđeli su htjeli da se čak i u Njegovom poniženju Sin Svevišnjega pojavi pred ljudima s dostojanstvom i slavom koja odgovara Njegovom karakteru." E.G.White, Great Controversy, str. 314.

Njegova duša je Njegov Duh Sveti. Nudi nam taj dar za nadvladavanje požude ovoga svijeta.

Plaća za grijeh je vječna smrt. Kako je Krist mogao učiniti svoju dušu, svoj Sveti Duh, dušu svog života i život svoje duše, prinosom za grijeh? Odgovor koji mi je Bog pokazao jest da je Sin umro ZAUVIJEK svojem SAMO Božanskom postojanju. To je ispunilo propisani vrhunac žrtve koji se traži u Zavjetodavčevom Savezu (Zavjetu Zavjetodavca).

Dvije žrtve: Jedna u Nebeskom Svetištu | Jedna na Zemlji | Otkupitelj prije kao i nakon svog Utjelovljenja

Oboje, i žrtva Utjelovljenja i žrtva Križa, gdje su naši grijesi položeni na Krista, bili su neophodni za čin Otkupljenja, ali ove su žrtve ponuđene kao JEDNA žrtva za grijeh, jer su obje bile esencijalne za jedan čin Otkupljenja. Dakle, Krist je bio naš Otkupitelj prije kao i poslije Križa.

''Svijet je povjeren Kristu i kroz Njega je došao svaki Božji blagoslov palom ljudskom rodu. On je bio Otkupitelj prije kao i poslije svog Utjelovljenja. Čim se pojavio grijeh, bilo je i Spasitelja. Dao je svjetlost i život svima, i prema mjeri darovane svjetlosti, svakome će biti suđeno." DA 210

Koji je propisani vrhunac kao žrtva? To je bila smrt, vječna smrt Zavjetodavca svom prijašnjem stanju postojanja, piše:

Heb 9:16 'Jer gdje je zavjet, potrebno je dokazati smrt zavjetodavca.'

Heb 9:17 'Zavjet je naime valjan tek nakon smrti, budući da je izvan snage dokle god zavjetodavac živi.'

"Utjelovljenje Krista bilo je čin samožrtvovanja; Njegov je život bio život neprestanog samoodricanja. Najviša slava Božje ljubavi prema čovjeku bila je očitovana u žrtvi Njegovog jedinorođenog Sina, koji je bio izričita slika Njegove osobe. Ovo je velika tajna pobožnosti. Privilegija je i dužnost svakog sljedbenika Krista imati um Kristov. Bez samoodricanja i nošenja križa, ne možemo biti Njegovi učenici." E.G. White, SM2, str. 185.

Čin Utjelovljenja sam od sebe bio je najveće dobro. Ono je krunska žrtva kojom je Sin Božji žrtvovao živjeti svoj život ISKLJUČIVO kao osoba svog Svetog Duha Božanske Prirode, kako bi zauvijek postao spojen s ljudskošću. Tako je Sin učinio svoju dušu, svoj Sveti Duh – dušu svog života, prinosom za grijeh. Ovo je jedini lijek za grijeh, jer samo dušom Svetoga Duha Božanske Prirode života Kristova, možemo bit ojačani kako bismo pobijedili grijeh.

Kako znamo da je svoju Božansku Dušu Svetoga Duha (dušu Njegovog života) učinio prinosom za grijeh? Primijetite kontekst gore navedene izjave. Primijetite riječi prve rečenice da se Krist ponizio da uzme na sebe prirodu čovjeka. To je bila žrtva Utjelovljenja. To je omogućilo dar Njegove Božanske Prirode. Također, znamo da Vječni Savez zahtijeva da Zavjetodavac mora umrijeti, a Zavjetodavac je bio Sin u formi Svetoga Duha. Božanstvo ne može umrijeti smrću koju mi poznajemo, ali On je u suštini vječno "umro" svom prijašnjem stanju kao SAMO BOŽANSTVO, kako bi postao čovjek zauvijek i odrekao se sveznanja, svemoći i sveprisutnosti zauvijek u osobi svoje ljudskosti.

"U svim su stoljećima Spasiteljevi izabranici odgajani i disciplinirani u školi kušnje. Na zemlji su koračali uskim stazama; pročišćeni su u peći nevolje. Radi Isusa su podnosili protivljenje, mržnju i klevete. Slijedili su Ga kroz bolne sukobe; podnijeli su samoodricanje i iskusili gorka razočaranja. Vlastitim su bolnim iskustvom spoznali zlo grijeha, njegovu moć, krivnju i bijedu; stoga na njega gledaju s gađenjem. Svijest o beskonačnoj žrtvi učinjenoj za lijek protiv grijeha čini ih poniznima u vlastitim očima i ispunjava njihova srca zahvalnošću i hvalom koju oni koji nisu nikada zgriješili ne mogu razumjeti. Oni puno vole jer im je puno oprošteno. Budući da su bili dionici Kristovih patnji, sada mogu biti dionici i Njegove slave.'' {GC 649.1}

Žrtva Utjelovljenja uključivala je odricanje Sina od toga da bude SAMO BOŽANSTVO, kako bi zauvijek postao Bog koji dolazi u obličju grešnog tijelu, POTPUNO ČOVJEK kao i POTPUNO BOG, u dvije odvojene, neovisne osobe, s tim da je Njegova božanska osoba Njegov Sveti Duh Božanske Prirode – TREĆA OSOBA Božanstva.

Prije Utjelovljenja postojale su samo DVIJE osobe u Božanstvu. Sljedeća (TREĆA) osoba Božanstva nastala je kada se Bog očitovao u ljudskom tijelu Krista. Doktrina o trojstvu potpuno uništava žrtveni proces tako što uči da su tri osobe Božanstva bile ko-vječne. Ako postoje tri ko-vječne osobe u Božanstvu, onda bi dolazak Boga u tijelu, odnosno ljudska priroda Krista, dodalo četvrtu osobu. Stoga, doktrina o trojstvu uklanja cijeli kršćanski sustav negirajući žrtvu po kojoj je treća osoba nastala i posvojena u Božanstvo. Ne postoji gora OMEGA KRIVOVJERJE GNJUSOBA. Alfa krivovjerje se odnosilo na ličnost Boga i Krista kaže Ellen White, a i OMEGA KRIVOVJERJE uključuje tu istu gnjusobu. Razlog zašto su OBJE osobe uključene je taj što dijele JEDNU VJEČNU DUH ESENCIJU, SUPSTANCU, stoga OBOJE dolaze k nama kada Sveti Duh dođe k nama, Ivan 14:23. Kontekst ovog poglavlja je Sveti Duh Utješitelj:

Ivan 14:23 Odgovori mu Isus i reče: Ako me tko ljubi, držat će moju riječ pa će ga ljubiti Otac moj. I mi ćemo k njemu doći i kod njega ćemo se nastaniti.

"Svojim životom i smrću Krist je postigao više od same obnove onoga što je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjera bila prouzročiti vječnu razdvojenost između Boga i čovjeka; ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom no što bi to bilo da nikada nismo pali. Time što je uzeo našu prirodu, Spasitelj se povezao s čovječanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. Kroz svu vječnost On je povezan s nama. "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina." (Ivan 3:16) On Ga je dao ne samo da ponese naše grijehe i umre kao naša žrtva; On Ga je dao palom rodu. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je dao svojega jedinorođenog Sina da postane član ljudskog roda, da zauvijek zadrži svoju ljudsku prirodu. To je zalog da će Bog ispuniti svoju riječ. "Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je dan; vlast će mu biti na ramenu." Bog je posvojio ljudsku prirodu u osobi svojega Sina i prenio istu u najviše nebo. "Sin Čovječji" je taj koji dijeli prijestolje svemira. "Sin Čovječji" čije će ime biti "Čudesni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez Mira" (Izaija 9:6) JA JESAM je posrednik između Boga i čovječanstva, polažući svoje ruke na oboje. On koji je "svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika" ne stidi se nazvati nas braćom. (Hebrejima 7:26, 2:11) U Kristu su međusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni Krist je naš brat. Nebo je obavijeno ljudskošću, a ljudskost je obavijena u krilu Beskonačne Ljubavi." Čežnja Vjekova str. 25

"Utjelovljenje Krista, tipološki predstavljeno žrtvenom službom Izraela, i simbolizirano u svim njihovim pobožnostima, je veličanstvena tajna. U svom jedinorođenom Sinu, Bog je bio očitovan svijetu. Sin Božji odložio je svoju slavu i odjenuo se ljudskošću. Postao je ponizni i skromni Isus. Zbog grešnih ljudi postao je siromašan, da bi se oni kroz njegovo siromaštvo mogli obogatiti." {BEcho, 20. veljače 1899. par. 1}

Mnogi, čak i među takozvanim "reformatorima", pogrešno razumiju Kristovu dobrovoljnu podložnu ulogu Njegove ljudskosti prema Ocu, kao inferiornost prema Ocu, ali u svojoj Božanskoj prirodi, On je od iste esencije (supstance) JEDNOG VJEČNOG DUHA kao i Otac, i rekao je da nije smatrao pljačkom biti jednak s Ocem. Kao takav, govorio je o svom Božanstvu, svojoj Božanskoj Osobi Svetog Duha.

Ako je u svom Utjelovljenju dostigao propisani vrhunac kao žrtva, ta činjenica zahtijeva da je žrtva Utjelovljenja bila žrtva Nebeskog Svetišta, kada su atributa Svetog Duha oduzeti Sinu.

"Tama se odmaknula od Spasitelja i od Križa. Krist je pognuo svoju glavu i umro. U svom Utjelovljenju, dosegao je propisani vrhunac kao žrtva, ali ne kao otkupitelj." E.G. White Manuscript Releases Volume Twelve, p. 409.

''7. Sam sebe obezvrijedio. Doslovno, "ispraznio se." Ovo pražnjenje bilo je dobrovoljno (vidi Ivan 10:17,18). Kristu nije bilo moguće zadržati sve atribute božanstva i još uvijek postići Utjelovljenje. Odvijanje ovog pražnjenja detaljno je opisano u ostatku Filip. 2:7 i u stihu 8. Vidi Vol. 5, p. 918." SDA Bible Commentary, Vol. 7, p. 155, col. 1.

''5. Podređenost Krista. Dobrovoljno uzimajući na sebe ograničenja ljudske prirode pri utjelovljenju, Gospodin Isus Krist se time podredio Ocu za vrijeme trajanja svoje zemaljske službe (vidi Ps 40:8, Mat 26:39; Ivan 3:16 4:34; 5:19,30; 12:49; 14:10; 17:4,8; 2 Kor 8:9; Filip 2:7,8; Heb 2:9; vidi Luka 1:35; 2:49; Ivan 3:16; 4:34; Flp 2:7,8).

'Odlaganje svoje kraljevske odore i kraljevske krune' (DA 22, 23). "Dobrovoljno je uzeo ljudsku prirodu. To je bio Njegov vlastiti čin po Njegovom vlastitom pristanku."(EGW ST Jan 20, 1890; cf 5T 702). ''Ponizio se i uzeo smrtnost na sebe.'' (EGW RH Sept. 4, 1900).

"Sin Božji bio je predan Očevoj volji i ovisan o Njegovoj sili. Tako je potpuno Krist bio ispražnjen da nije radio nikakve planove za sebe. Prihvatio je Božje planove za sebe, a iz dana u dan Otac je objašnjavao svoje planove." (DA 208; cf. 664.) 'Dok nosi ljudsku prirodu, bio je ovisan o Svemogućem za svoj život. U svojoj ljudskosti, On se držao božanstva Boga." {EGW, ST, June 17, 1897 par. 8}

Utjelovljenje Stavlja na Ispit Najveće Moći Uma

"Ova zemlja je počašćena i blagoslovljena prisutnošću Sina Božjega. U Svetom pismu čitamo o Njegovom UTJELOVLJENJU, Njegovom učenju, Njegovim čudima, Njegovoj smrti i Njegovom uskrsnuću. Napor za razumijevanje ovih predivnih tema stavlja na ispit najveće moći uma, ali i tada postoje beskonačnosti koje se ne mogu iscrpiti. Što češće um proučava ove teme, to će postajati jači i jasniji. U svakodnevnom životu otkrivat će se tajne pobožnosti, koja se može iskusiti, ali se ne može objasniti. Tijekom neprekidnih doba vječnosti, otkupljeni će proučavati ova pitanja, stječući od njih dublje i jasnije znanje o Bogu i Kristu." E.G. White, The Signs of Times, 04-26-05, Pr. 01.

"Zahtjeva se značajan napor da se popne na brdo, da se popne na stijenu. I tako nalazimo da će se zahtijevati sve naše sposobnosti, svakog duhovnog živca i mišića, da se popnemo na Živuću Stijenu, Spasitelja čovječanstva. Zahtijeva se sva naša mentalna i duhovna snaga da bi razumjeli Riječ Božju, da bi razumjeli UTJELOVLJENJE Krista, da bi razumjeli veliki plan otkupljenja. Um se može onesvijestiti pod naporom, a ipak, iza toga ostaje beskonačnost. Tada ste tek dotaknuli površinu." E.G.White, Manuscript Releases Volume Nine, pr. 3, p 68.

Utjelovljenje — Sotona želi obaviti velom tajne: "Ovo je velika tajna, tajna koja neće biti u potpunosti razumljiva u svoj svojoj veličini dok se prijenos otkupljenih ne dogodi. Tada će se razumjeti sila i veličina i efikasnost Božjeg dara čovjeku. Ali neprijatelj je čvrsto odlučio ovaj dar tako obaviti velom tajne, da će postati kao – ništavilo." E.G.White, SDA Bible Commentary, Vol. 7A, p. 444

"Ne postoji nitko tko može objasniti tajnu utjelovljenja Krista. No znamo da je došao na ovu zemlju i živio kao čovjek među ljudima. Čovjek Krist Isus nije bio Gospodin Bog Svemogući, ipak Krist i Otac su jedno. Božanstvo nije potonulo pod bolnom mukom Golgote, a ipak je istina da je "Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da tko god vjeruje u njega, ne propadne, nego da ima život vječni." E.G. White, Lift Him Up, p. 235.

"Bio je Otkupitelj prije kao i poslije svog Utjelovljenja." The Desire of Ages, 210.

"Otac pokazuje svoju beskonačnu ljubav prema Kristu, koji je platio našu otkupninu svojom krvlju, primajući i pozdravljajući Kristove prijatelje kao svoje prijatelje. Zadovoljan je s učinjenim pomirenjem. On je proslavljen po utjelovljenju, životu, smrti i posredovanju svoga Sina." Testimonies, Vol. 6, p. 364. {7ABC 460.2}

1Tim 3:16 "I što je neprijeporno, velika je tajna pobožnosti: Bog bȋ očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelā, propovijedan među poganima, uzvjerovan u svijetu, uzet u slavu." "Utjelovljenje Krista je TAJNA SVIH TAJNI." 6BC 1082.

"Dok radnik proučava život Krista, a o karakteru Njegove misije se razmišlja, svako će novo istraživanje otkriti nešto više zanimljivo nego što je već bilo otkriveno. Tema je neiscrpna. Proučavanje Kristovog utjelovljenja, Njegove žrtve pomirenja i posredničkog djela, zaposlit će um marljiva studenta dok vrijeme bude trajalo." Gospel Workers, p 251. SDA Bible Commentary, Vol. 7a, p. 444

"Nitko ne može pretraživati Pismo u Kristovom duhu i ostati bez nagrade. Kada je čovjek voljan biti upućen kao malo dijete, kada se u potpunosti podčini Bogu, on će pronaći istinu u Njegovoj riječi. Kad bi ljudi bili poslušni, razumjeli bi plan Božje vladavine. Nebeski svijet bi otvorio svoje odaje milosti i slave za istraživanje. Ljudska bića bi bila potpuno drugačija od onoga što su sada, jer istraživanjem rudnika istine ljudi se oplemenjuju. Tajna otkupljenja, UTJELOVLJENJE KRISTA, Njegova ŽRTVA POMIRENJA, ne bi bile kao što su sada, nejasne u našim umovima. Ne samo da bi ih bolje razumjeli, već bi ih i daleko više cijenili." E.G.White, Christ’s Object Lessons, p.114. Vol. 7a, p. 441.

"On (Krist) pretrpio je smrt koja je bila naša, da bismo mi mogli primiti život koji je BIO njegov." DA, str. 25 1 Kor 11: 24-26, usp. Ivan 6,53,54, Tit 3:5,6.

Smrt koja je bila naša je vječna smrt, a ne tri dana u grobu.

Zaključak:

Dvije žrtve spojene u jednu nakon što su dovršene, ali niti jedna nije djelotvorna bez druge.

Heb 10:12 Ali ovaj, prinijevši jednu žrtvu za grijehe zasvagda, sjede zdesna Bogu

"Ovaj čovjek, nakon što je prinio jednu žrtvu za grijehe zauvijek, sjede zdesna Bogu." [Hebreji 10:12.] Krist je jedanput ušao u svetinju i pribavio nam vječno otkupljenje. "Stoga on i može potpuno spašavati one koji po Njemu pristupaju Bogu, budući da On uvijek živi da ih zastupa." [Hebreji 7:25.] On je sebe osposobio da bude ne samo čovjekov predstavnik, već njegov zastupnik, tako da svaka duša ako hoće, može reći: Ja imam Prijatelja na sudu, Velikog Svećenika koji je ganut osjećajima moje nemoći. ^[7] {CIHS 44.3}

Otkupljenje nije bilo izvedivo bez Utjelovljenja, a križ nije upotrebljiv bez nebeske žrtve Utjelovljenja nebeskog Svetišta/Pomirenja, koja pruža jedini lijek za grijeh. Međutim, kada su obje bile dovršene, ponuđene su kao JEDNA ŽRTVA za grijehe. Neki mogu pokušali tvrditi da je križ sam po sebi osigurao žrtvu za grijehe, ali ta žrtva ne bi bila od koristi bez žrtve Utjelovljenja koja je omogućila silu osnaživanja za nadvladavanje grijeha. Bez žrtve Utjelovljenja koja je omogućila pomoć Svetog Duha za pobjedu nad grijehom, postojao bi samo kontinuitet griješenja, priznanja, griješenja, priznanja, i time Svetište i svijet nikada ne bi bili očišćeni od grijeha. Pošto grijeh proizvodi nastavak degradacije i uništenja, ovaj svijet bi bio pakao koji i postaje, a čovjek bi u konačnici uništio sam sebe jer ne bi bilo otkupitelja od grijeha bez najvišeg dobra Utjelovljenja, krunskog dara koje nebo može darovati, dara Svetog Duha Božanske Prirode Krista.

Čovječanstvo će uskoro doživjeti rezultate grijeha u obliku najgoreg vremena nevolja ikad poznatog na ovoj zemlji. Svi koji se nisu u potpunosti predali Kristu, doći će to toga da preziru sebe i druge. Glavnina kršćanstva nije svjesna dara Utjelovljenja i kako se odnosi na najviše dobro, krunski dar Duha Svetoga za poslušnost, Rimljanima 1:5. Stoga, oni poučavaju samo oprost, jeftina milost za priznanje grijeha, griješi priznaj religiju, DOKTRINU NIKOLAITA KOJU KRIST OSOBITO MRZI. Ne vjeruju da je moguće pobijediti sve poznate grijehe s ove strane proslavljanja. To je ono što je Isus došao dokazati u osobi svoje ljudskosti.

Kakva je privilegija znati istinu punog evanđelja koje se tiče svega što je Krist učinio za nas u pružanju najvišeg dobra, krunskog poklona koji nebo može darovati, dar duše Njegovog Života, Njegovog Svetog Duha Božanske Prirode za osnaživanje u nadvladavanju grijeha. Ništa ne može biti više antikrist od odbacivanja ovog najvećeg, krunskog darivanja našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.

Kao i Ivan Krstitelj, apsolutno ne tvrdim da sam Ilija. Vjerujem da je Ellen White prilično dobro ispunila tu misiju. Međutim, svi možemo iznositi Ilijinu poruku kao što ste upravo pročitali u ovoj viziji. Prema trećem poglavlju Malahije, Ilija će obnoviti Savez s Božjim ljudima i okrenuti srca sinova Očevima, a to znači i vraćanje srca ljudskih sinova našem Ocu, Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu, o kojem se također govori kao našem vječnom Ocu. Izaija Poglavlje 9.

Pokazano mi je da je istina o Božanstvu i Vječnom Savezu kojeg će Ilija obnoviti, jedno te isto, i da su nerazdvojni. Svatko tko tvrdi da ima poruku Ilije bez da se bavi istinom o Božanstvu, je kao osoba koja poučava Evanđelja bez zakona. Ellen White kaže da su to dvoje neodvojivi. Zato se sjetite ovog testa iz Malahije 3 kada naiđete na bilo kojeg pojedinca koji tvrdi da donosi poruku Ilije. Poruka Ivana Krstitelja bila je pokaj se i krsti se. Ne možemo se pokajati bez istine o Božanstvu, zato što ta istina omogućuje najveće dobro, krunski dar, Duha Svetoga, za nadvladavanje požuda svijeta i svih grijeha.

Pravo pokajanje motivirano je ljubavlju prema Kristu i vjeri da možemo prestati griješiti i držati SVE zapovijedi tako što smo osnaženi Kristovim Svetim Duhom Božanske Prirode koja prebiva u duši. Ovo je poruka Ilije kao Glasnika Saveza, jedina poruka koja će srca sinova vratiti ocima jer je to najveći dokaz Božje ljubavi i SVEGA što je On učinio za nas – POTPUNA ISTINA EVANĐELJA SVEGA ŠTO JE ON ŽRTVOVAO ZBOG NAS. Nemojte tražiti ništa više od ovoga, jer takvo šta nećete naći! Postoje neki koji uče o Kristovoj ljubavi, dok brane Doktrinu Trojstva, koje uništava cijeli kršćanski sustav. To nije prava ljubav. To nije prava poruka Ilije, Ivana Krstitelja, Isusa iz Nazareta.

"5, 6. Poruka Ilije - U ovom dobu, neposredno prije drugog dolaska Krista na nebeskim oblacima, Bog poziva ljude koji će pripremiti narod da stoji u veliki dan Gospodina. Baš takav posao kao i onaj koji je Ivan radio, treba se nastaviti u ovim posljednjim danima. Gospodin daje poruke svojim ljudima, kroz instrumente koje je On izabrao, i očekuje da će svi poslušati opomene i upozorenja koja On šalje. Poruka koja je prethodila javnoj službi Krista, bila je: "Pokajte se, carinici i grešnici; pokajte se, farizeji i saduceji; "Jer je kraljevstvo nebesko blizu." Naša poruka ne treba biti poruka mira i sigurnosti. Kao ljudi koji vjeruju u Kristov skori dolazak, imamo jasnu poruku koju trebamo nositi, "Pripremite se za susret s Bogom." {4BC 1184.6}

"Naša poruka mora biti direktna kao što je bila ona Ivanova. On je ukorio kraljeve zbog njihovih bezakonja. Bez obzira na opasnost u kojoj se njegov život nalazio, nikada nije dopustio da istina uvene na njegovim usnama. Naš rad u ovom dobu mora biti isto tako vjerno učinjen... " {4BC 1184.7}

"U ovo doba skoro univerzalnog otpadništva, Bog poziva Njegove glasnike da proglase Njegov zakon u duhu i sili Ilije. Kao što ih je Ivan Krstitelj, u pripremi ljudi za prvi Kristov dolazak, pozvao da obrate pažnju na Deset zapovijedi, tako ćemo i mi, bez nesigurnog zvuka, dati poruku: "Bojte se Boga i dajte mu slavu; jer došao je čas njegovog suda." S ozbiljnošću koja je obilježavala Proroka Iliju i Ivana Krstitelja, mi nastojimo pripremiti put za drugi Kristov dolazak. (E. G. White, The Southern Work 3-21-1905)." {4BC 1184.8}

U Ime Boga Abrahama, Izaka i Jakova,

Ronald Wiliam Beaulieu

Prijevod: Ivan Komadina

Uredio: Dejan Meznarić