Prva i Druga Smrt Krista u Nebeskom Svetištu

J. Wilfred Johnson

U Nebeskom Svetištu, prije nego je došao na naš svijet, On (Krist) odložio je svoje veliko vječno tijelo i krv. Prolio je svoju krv života; odrekao se duha (ghost) – Svetog Duha (The Holy Ghost)! Prije toga nije bilo Svetog Duha (Holy Ghost), bio je samo Duh (Spirit) Božji. Odrekao se Duha (Spirit) života, vječnog Duha (Spirit) koji je bio Njegov vječni život. (Ovo je iz Duha proroštva): "Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi, kao svoj krunski poklon, Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh, – duša Njegovog života!'' E.G.White, RH, May 19, 1904. Odrekao se i umro dobrovoljnom smrću – u dvorištu nebeskog Svetišta! Tamo su bila dva svjedoka koja su to vidjela – dva svjedoka koja su pozvana sa zemlje: Mojsije i Ilija. To je bila prva smrt Krista, iz koje POSTOJI uskrsnuće!

U bilo koje vrijeme tijekom Njegovog boravka na zemlji, u osobi Isusa, mogao je samo pomisliti i vratiti se svojoj prijašnjoj slavi, ponovno primit svu svoju baštinu i ostaviti čovjeka da umre vječnom smrću. Mogao je učiniti ovo! On je tu umro [u nebeskom svetištu] prvu smrt — smrt spavanja. Mogao je biti obnovljen.

Neopoziva Odluka Isusa u Getsemaniji

U Getsemaniji je donio neopozivu odluku umiranja drugom smrću, iz koje nema nade uskrsnuća! 'On je umro smrću koja je bila naša', kaže Sestra White, 'kako bi mi mogli primiti život koji je BIO Njegov.' Desire of Ages, 25. Ovo je jasno! U Getsemaniji, On se odrekao svog vječnog života, odrekao se svog tijela i krvi – svojeg prijašnjeg tijela i krvi koje je predstavljalo Njegovu veliku vječnu baštinu – Njegovu Riječ i Njegov Duh (Spirit) te svega što je zapisano u Njegovu stvaranju. Odrekao se i Duha (Spirit) – vječnog života! Odrekao se svega! Povikao je, 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?' (Marko 15:34). Svojim je učenicima rekao na posljednjoj večeri: 'Neću od sada piti od ovoga roda trsova do onoga dana kada ću ga, novoga, s vama piti u kraljevstvu.' (Matej 26:29). U kraljevstvu, On će ga pit nanovo kroz svadbenu ceremoniju, kada se spoji s ostatkom svojega tijela u bračnu zajednicu sa svojom mladom – svecima!

Vidite, Njegovo tijelo trenutno je podijeljeno; polomljeno je i dano Njegovim svecima kako bi jeli – apsorbirali Njega. U bračnoj zajednici Janjeta sa svojim svecima, novo tijelo Krista obnovljeno je – ono je uskrsnuto. Krist je Glava tog tijela, a Njegovi ljudi su članovi. Svatko zna kako teško bi glava funkcionirala bez tijela. Krist treba svoj novi hram svetaca kako bi kroz njih djelovao!

To je bila žrtva koju je On napravio; to je bio [krunski] poklon koji je On dao. Njegova bi baština sada trebala biti u njima – da oni mogu biti Njegovo tijelo kroz koje bi mogao djelovati bez prisile, na dobrovoljnoj osnovi. Nitko više ne može preispitivati Kristov integritet. Nitko više ne može reći da je On diktator! On je sada Čudesni Savjetnik, Knez Mira. Ako ruka odbije raditi ono što kaže glava, onda to nije učinjeno. Samo putem ruke to može biti učinjeno. Stoga, kad glava zahtijeva ruku da nešto napravi, ili traži nekakav radnju, 'ruka' to mora napraviti dobrovoljno, ako će to uopće biti učinjeno. Kraljevstvo neba će se temeljiti na dobrovoljnoj poslušnosti: neće biti prisile. Privlačna i obuzdavajuća sila ljubavi prema Kristu će motivirati aktivan odgovor!

Kada se ta ogromna žrtva Krista vidi u svoj svojoj slavi, Božji ljudi će se prezirati zbog svojih grijeha. Ne mogu si nikada više dopustiti griješiti protiv svog Otkupitelja. Oni znaju kako ih je zauvijek proglasio pravednima te se zauvijek proglasio njihovim Velikim Svećenikom. Ako ikada više sagriješe, ne bi ugrozili samo svoj vječni život; nego bi ugrozili mir i slobodu svog Spasitelja; jer On je taj koji mora podnijeti posljedice (patnje) takvih grijeha!

Pobjeda nad grijehom odnosno odbijanje griješenja dobrovoljna je stvar. Kad bi to bio uvjet za vječni život, onda bi bezgrešnost bila motivirana iz sebičnosti; a to je kontradikcija. Grijeh, osnovni grijeh, je sebičnost; i grijeh se ne može iskorijeniti sve dok se ne uništi sebičnost i ne zavlada nesebičnost. To se može ostvariti jedino kad bi Krist zauvijek podnio grešnikovu kaznu te kad bi sveci dobrovoljno odbili griješiti. Pri tom znajući ako počine grijeh kako bi Krist bio onaj koji pati – a ne oni sami. Tako je sebičnost postala u potpunosti stvar osobnog izbora! Nadam se da sam bio jasan.

Vjenčanje Krista sa Svojim Svecima Prije Kraja Perioda Milosti

Kad je Isus izašao iz groba, izašao je kao Onaj koji je rođen u Betlehemu i koji je odrastao u Nazaretu. Neće ponovno sudjelovati u vječnoj baštini svog bivšeg tijela i krvi, sve dok ne uzme udjela u njemu kroz bračnu zajednicu sa svojim svecima, a kraljevstvo bude obnovljeno.

To se događa prije kraja perioda milosti (EW 280)! Brak je konzumiran i novo tijelo Kristovo je uspostavljeno, a kraljevstvo je obnovljeno. Dobrovoljna odanost Njegovih ljudi svom Savjetniku, Glavi novog tijela, obnovljena je; i Isus ponovno sudjeluje u svojoj prijašnjoj baštini kroz svoje svece. Kakva slika poniznosti! Koja slika samopožrtvovnosti! Ne postoji ništa slično tome.

Krist je Umro Drugom Smrću na Križu

Treba prepoznati da je Krist umro vječnom smrću grešnika. Smrt grešnika je druga smrt koja je vječna smrt iz koje ne može biti nade uskrsnuća [EW 218.6]. Krist je umro PRVU smrt u nebeskom svetištu prije nego što je došao na ovaj svijet u formi Isusa Krista. To je bila smrt spavanja iz koje se probudio, i iz koje je imao povlasticu vratiti se u svoju prijašnju baštinu. Na križu je Umro DRUGOM smrću; i to je bila drugačija smrt. Nije bilo povratka iz ove smrti. Nije se mogao povratiti na svoj prijašnji položaj i status koji je posjedovao prije utjelovljenja.

Shvaćam da se ovdje suočavamo s teškim problemom, da je Krist umro vječnom smrću iz koje nema uskrsnuća i od koje ne može biti nade za uskrsnuće; a istodobno živi. Međutim, Krist je vječan; tako da se susrećemo s tajnom. U isto vrijeme, On se ne vraća u identične uvjete pod kojima je postojao prije svog utjelovljenja. U Starom Zavjetu, Krist je bio veliki Bog – Bog svojih ljudi. Krist je taj koji je stvorio svijet. Krist je taj koji je razgovarao s Mojsijem na Gori i kojeg je Mojsije vidio. Krist je taj koji je hodio s Abrahamom. Bio je Bog, a ipak Bog Otac je djelovao kroz Krista. Ovdje opet imamo tajnu. Nije moj cilj trenutno pronicati u ovu tajnu; nisam ju sposoban riješiti. Postoje misli koje bi vam mogao reći, ali ćemo ih ostaviti u ovoj fazi.

Utjelovljenje Svetog Duha u Kristove Svece

Jednostavno želim istaknuti da kada je Isus izišao iz groba, bio je čovjek koji je hodio prašnjavim cestama Galileje; i neće ponovno sudjelovati u svojoj prijašnjoj baštini, svojem prijašnjem tijelu i krvi, osim ako bi bilo ljudi koji bi odgovorili Njegovom pozivu da ga "slijede". Samo kada bi se Njegovo novo tijelo moglo izgraditi od svetaca, i kada bi se odvilo utjelovljenje Duha Svetoga – samo se kroz ovo iskustvo tijelo Krista može reproducirati.

"Hram" koji je rekao da će biti uništen, On je također rekao za tri dana "Ja ću ga podići". U ovoj izjavi postoji dublje značenje. Govorio je o hramu svog ljudskog tijela – da; ali je također govorio o velikom hramu svog nebeskog tijela. Svaki dan je kao godina. No svaki dan je također i kao tisuću godina s Bogom i tisuću godina kao jedan dan. Tri tisućite godine se novi hram treba obnoviti u Njegovim ljudima; utjelovljenje Krista kroz Duha Svetoga u Njegovim ljudima, poznato i kao brak Jaganjca sa svojom nevjestom, trebalo bi se održati.

Krist se vraća kroz svece. On će živjeti u svojim svecima – "Njegova baština nalazi se u Njegovim svecima", kaže Pavao. (Ef 1,18). Ovdje je opet prikazan zakon svemira, zakon neba i zemlje: On je dao sve, da bi mogao ponovno primiti sve. Ne postoji način primanja, nego davanjem. Ako bi čovjek imao vječni život, mora izgubiti život zbog Krista. Krist je dao svoj život radi svojih ljudi, i kroz Njegove ljude će se Njegov život obnoviti!

Ne govorim ovdje o Njegovom ljudskom životu – Njegovom životu u ljudskosti i uskrsnuću Njegovog ljudskog tijela – govorim o Njegovom velikom vječnom i duhovnom tijelu kojeg je ilustrirao ili predstavio kroz večeru Gospodinovu – to je ono o čemu pričam. Sam je rekao da je slomio svoje tijelo i da je slomljeni kruh večere Gospodnje predstavljao Njegovo tijelo, da bi se moglo podijeliti među učenicima da ga jedu i apsorbiraju.

Nije govorio o svom fizičkom ljudskom tijelu – On još uvijek živi u tome. Niti je govorio o životu svog fizičkog ljudskog tijela. [Pozvani smo sudjelovati u Njegovoj BOŽANSKOJ prirodi - 2 Petrova 1:4]. Govorio je o Duhu Svetom, Vječnom Duhu života, Vječnom Duhu Božjem, koji je izvor sveg života koji je bio Njegov u Njegovom velikom vječnom tijelu, kao Bog Starog Zavjeta i Bog vječnosti – to je ono o čemu je govorio! U toj se krvi; to je krv Njegovog tijela, jer je to život – On odrekao Duha Života. Odrekao se Duha. Taj veliki Duh Njegovog prijašnjeg tijela – Duh Sveti – to veliko tijelo sa svim svojim karakteristikama i kvalitetama – bilo je podijeljeno da Njegovi učenici jedu i piju. U ovom Duhu Života živio je novi zavjet ili novi savez. Rekao je: "Ovo je novi savez moje krvi, novi zavjet u mojoj krvi, pijte sve to." -- sve to! [Cf. Mat. 26:27 i 28; također 1 Kor 11:24-28].

Utješitelj je Duša Kristovog Života

Ogromno izlijevanje Duha Svetoga doći će na 144,000. Kroz njih će se obnoviti hram Kristovog tijela. Kroz njih će Bog i Krist – u njima će Bog i Krista doći boraviti kroz Duha Svetoga. Pitam se razumijete li implikacije ovoga? "Utješitelj je Duh Sveti – duša Njegovog života ..." (EGW Review and Herald, 19. svibnja 1904).

Obećanje laodicejanskom narodu koji pobjedi je fantastično. Piše (Otkrivenje, treći poglavlje): "Onomu koji pobjeđuje dat ću da sjedi sa mnom na prijestolju mojemu, kao što i ja pobijedih." – na isti način! – "te sjedoh s Ocem svojim na prijestolju njegovu." Sad ga shvatite! Kao što je Krist bio postavljen s Njegovim Ocem na Njegovu prijestolju (i Biblija kaže da je sve dano u ruke Sina – sva moć) – na taj način je Krist sjeo s Njegovim Ocem na Njegovom prijestolju.

Bio je Jedno s Njim od vječnosti; i kroz Njega je stvoreno sve što je stvoreno. Ovo je veliki Bog Starog Zavjeta, veliki Krist, Sin Božji. Ovo je način kako je On sjeo sa svojim Ocem na Njegovu prijestolju. Kaže da, kao što sam ja sjeo s Ocem svojim na Njegovom prijestolju, tako ću isto dozvoliti i onome koji pobjeđuje (u laodicejskom razdoblju povijesti crkve), kao što sam i ja pobijedio, dopustit ću da sjedne sa mnom na mome prijestolju – na isti način. (usp. Otk 3:21).

Novo Vladajuće Tijelo Svemira

Kakva prekrasna slika! Ovo je novo vladajuće tijelo svemira: Krist Glava i njegovi sveci tijelo; i kao jedinica oni djeluju i zamjenjuju velikog Boga Starog Zavjeta, koji je sada u njima, koji je sada oženjen njima; i to dvoje, kaže Pavao, postat će jedno tijelo. Međutim, ovo je velika tajna, kaže on; ali govorim o Kristu i njegovoj crkvi. (Ef 5:29-30). Nije li to jasno? On također kaže da su "sveci sazidani za prebivalište Božje u duhu". (Ef 2:20-22). Ne može biti jasnije navedeno nego što je. Skinimo ljuske s očiju. Pomažimo oči pomašću i pogledajmo – i progledajmo!

Kako netko tko vidi ovu sliku može odbiti Kristov poziv da uzme svoj križ i slijedi Ga; kako netko može odbiti? To nije nagrada – to je odgovornost; to nije nagrada – to je potreba od strane Krista, koji je sve dao. On može vratiti svoj život samo kroz svoje svece! Ovdje govorim o Njegovom prošlom životu. Postoji razlika; inače On nije umro vječnom smrću grešnika.

Kristov vječni život nije umro; Odrekao ga se [odložio ga za nas]. Dao ga je. Dao je Duh, a Duh se vratio Bogu koji ga je dao! [usporedi DA 22.9 & 23.1]. Moli se Ocu, da Otac pošalje taj Duh na Njegovu djecu. To je Vječni Savez. To je sporazum – da će baština koja je bila Njegova, biti darovana Njegovim ljudima. To je Njegova posljednja volja i testament! Otac ispunjava dio administratora i izvršitelja Kristove oporuke; On isporučuje baštinu, kao što je Krist zatražio u svojoj posljednjoj volji i oporuci!

Tako dobivate vječni život, dragi moji – ni na jedan drugi način. Vaš je život Njegov život. Trebao bih reći, vaš vječni život nije vaš, nego Njegov. On vam ga daje. Ni na koji drugi način ga niste mogli dobiti. "On je pretrpio smrt koja je bila vaša", kaže naš prorok, "da biste mogli primiti život koji je BIO Njegov". (vidi DA 25). Znam da se ovdje bavim s vrlo dubokom tajnom, i neki to neće moći razumjeti. Ako ne možete razumjeti, samo ga ostavite. Nemojte se zamarati s tim. Uzmi riječ Božju po vjeri; prihvati ono što kaže, i Bog će se pobrinuti za ostalo.

No On traži ljude; On poziva pojedince koji su spremni ustati i biti ubrojeni, i kroz koje može izvršiti svoje djelo pročišćenja i potpunog spasenja od grijeha. To je ono što On traži! To je ono na što On poziva: to je ono na što vas On poziva da uradite! Jesi li voljan? JESTE li voljni?

Prijevod: Ivan Komadina

Uredio: Dejan Meznarić