Ljudska duša Krista u odnosu na dušu Njegovog božanskog Svetog Duha

Povratak na Glavnu Stranicu

---

Ellen White kaže da je Isus bio potpuno Bog i potpuno čovjek. On nije mogao biti potpuno čovjek ako je imao božansku dušu u ljudskom tijelu. Niti je mogao biti naš primjer ako je imao božansku dušu u svom ljudskom tijelu jer naša duša nije božanska. Ellen White također kaže da je božanska osoba Krista bila odvojena od njegove ljudskosti i NEOVISNA O NJOJ.

Sin Božji obuhvaća dvije različite NEZAVISNE osobe u Božanstvu. Njegovo prvo stanje postojanja prije utjelovljenja bilo je isključivo kao Svetog Duha božanske prirode. Njegovo drugo stanje postojanja je stanje potpuno kao čovjek te NEZAVISAN od svog stanja kao božanskog Duha Svetoga.

Duša Kristovog božanskog života bila je vječna. Duša Njegovog ljudskog života nije bila vječna jer Njegova ljudskost nije bila prisutna u Bogu sve do Njegovog utjelovljenja. Ellen White je to jasno izrazila u svojoj izjavi koja se tiče Isusove ograničenosti, koju ću ponoviti u ovom dokumentu jer ju je važno naglasiti:

"Ograničen svojom ljudskošću, Krist nije mogao biti na svakom mjestu osobno; zato je bilo za njih bolje da ih On napusti, ode k Ocu i pošalje Svetog Duha kao svog nasljednika na Zemlji. Sveti Duh jest On sam razdvojen od ljudske ličnosti i nezavisan o njoj. On će predstavljati samog sebe prisutan na svim mjestima svojim Svetim Duhom." – {Manuscript Releases, Vol.14, 23}

Svako učenje koje ne uključuje dva različita stanja postojanja Božjeg Sina automatski je antikrist jer bi takvo učenje izostavilo žrtvu Utjelovljenja koja je rezultirala usvajanjem još jedne osobe u Božanstvo. Doktrina Trojstva je antikrist jer tvrdi kako postoje tri KO-VJEČNE osobe, a to ne može biti slučaj jer Kristova ljudskost NIJE VJEČNA nego je počela (postojati) u trenutku kada je nastala, a to je bilo pri Njegovom Utjelovljenju.

Mnogo je nerazumijevanja u vezi Božanstva zbog razlika između Sinovljeve osobe božanskog Svetoga Duha i Njegove ljudske osobe. Osoba božanskog Svetog Duha, koja je Utješitelj, Ivan 14. poglavlje, Bog je u najvišem smislu, jer On dijeli istu bit i supstancu kao Otac - JEDAN DUH koji je priroda Boga. Sve što znamo o Božjoj prirodi je da je Bog Duh, a Bog je JEDAN DUH. Ovaj JEDAN DUH je ono što ga čini JEDNIM BOGOM.

Bog je posvojio Kristovu ljudsku prirodu u nebo

"On je naša žrtva, naš Zagovornik, naš Brat, koji nosi našu ljudsku formu pred Očevim prijestoljem, i kroz vječnost jedan s rasom koju je otkupio - Sin Čovječji." – {Heaven, 73}

“Bog je posvojio ljudsku prirodu u osobi svoga Sina, i prenio je u najviše nebo." - {Heaven, 72}

"Svojim životom i smrću Krist je postigao više od same obnove onoga što je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjera bila prouzročiti vječnu razdvojenost između Boga i čovjeka; ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom no što bi to bilo da nikada nismo pali. Time što je uzeo našu prirodu, Spasitelj se povezao s čovječanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. On je povezan s nama kroz svu vječnost. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina.” (Ivan 3:16) On Ga je dao ne samo da ponese naše grijehe i umre kao naša žrtva; On Ga je poklonio palom rodu. Kako bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je dao svojega jedinorođenoga Sina da postane član ljudskog roda, da zauvijek zadrži svoju ljudsku prirodu. To je zalog da će Bog ispuniti svoju riječ. “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast.” Bog je usvojio ljudsku prirodu u osobi svojega Sina i prenio je u najviše Nebo. “Sin Čovječji” dijeli prijestolje svemira. “Sin Čovječji” će ponijeti ime “Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni”. (Izaija 9:6) JA SAM je Posrednik između Boga i čovječanstva, polažući svoje ruke na oboje. On koji je “svet, nevin, neokaljan, sasvim različit od grešnika” ne stidi se nazvati nas braćom. Hebrejima 7:26; 2:11 U Kristu su međusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni je Krist naš brat. Nebo je obavijeno ljudskom prirodom, a ljudsko je privijeno nagradi Bezgranične ljubavi." - {DA, 25}

Krist je bio potpuno čovjek kao i potpuno Bog

"Da nije bio potpuno čovjek, Krist ne bi mogao biti naša zamjena. Ne bi mogao u ljudskosti razraditi savršenstvo karaktera koje je privilegija svima postići. On je bio život i svjetlo svijeta. Došao je na ovu zemlju raditi u ime ljudi, da više ne moraju biti pod kontrolom Sotone. No, dok je nosio ljudsku prirodu, bio je ovisan o Svemoćnom za svoj život. U svojoj ljudskosti držao se Božjeg Božanstva; i to svaki član ljudske obitelji ima privilegiju učiniti. Krist nije učinio ništa što ljudska priroda ne bi mogla učiniti ako sudjeluje u božanskoj prirodi." - {ST, June 17, 1897, par. 8}

Kako je Božanstvo bilo u ljudskosti

"Dok su apostoli istraživali proročanstva koja su svjedočila o Kristu, dovedeni su u zajedništvo s Božanstvom, i učili su od Onoga koji se uznio na Nebo da upotpuni djelo što ga je započeo na Zemlji. Uvidjeli su činjenicu da u Njemu prebiva znanje koju nijedno ljudsko biće, ako nije potpomognuto božanstvom, ne može razumjeti. Njima je bila potrebna pomoć od Onoga koga su prorekli kraljevi, proroci i pravedni ljudi. S dubokim su divljenjem čitali i ponovno čitali proročke opise o Njegovu karakteru i djelu. Kako su nejasno razumijevali proročke spise! Kako su sporo prihvaćali velike istine koje su svjedočile o Kristu! Promatrajući Ga u Njegovu poniženju, dok je išao kao čovjek među ljudima, nisu shvaćali tajnu Njegova utjelovljenja, dvostruki karakter Njegove prirode. Njihove su oči bile zatvorene, tako da nisu u potpunosti prepoznali božanstvo u ljudskosti. Ali, pošto su bili prosvijetljeni Svetim Duhom, kako li su samo čeznuli da Ga opet vide i zauzmu mjesto kraj Njegovih nogu! Koliko su željeli da mogu doći k Njemu kako bi im On objasnio sveta Pisma koja nisu mogli razumjeti! Kako bi pozorno slušali Njegove riječi! Što je Krist držao na umu kad je rekao: “Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete nositi”? (Ivan 16:12) Koliko su željeli sve to znati! Bili su žalosni što je njihova vjera bila tako slaba, što su njihove zamisli bile toliko udaljene od željena cilja, što su tako pogrešno razumijevali stvarnost." – {DA, 507.1}

Isus je rekao da je Otac u Njemu i da je On u Ocu, baš kao što mi trebamo ostati u Kristu i On u nama:

Ivan 10:37-38

:37 Ako ne činim djela svoga Oca, nemojte mi vjerovati;
:38 ali ako činim, sve ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima: da spoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.

1 Ivanova poslanica 2:27 A pomazanje koje ste primili od njega u vama ostaje; i ne treba da vas itko poučava, nego, kako vas to isto pomazanje poučava o svemu, a istinito je i nije laž, i kako vas je ono naučilo, ostanite u Njemu.

"Svojim zemaljskim životom Krist je dao primjer cijeloj ljudskoj obitelji; u domu je bio poslušan i uslužan. Izučio je tesarski zanat i radio u maloj radionici u Nazaretu... Dok je On radio u djetinjstvu i mladosti, razvili su se um i tijelo. Svoje tjelesne snage nije bezobzirno trošio, već ih je koristio tako da je sačuvao svoje zdravlje, kako bi mogao sve poslove obavljati najbolje." - {AH, 290.3}

"Ta odjeća, satkana na razboju Neba, nema u sebi nijedne nîti ljudske zasluge. Krist je u svojoj ljudskosti iskovao savršeni karakter i taj karakter On želi dodijeliti nama. "Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane." (Izaija 64:6) Sve što mi sami možemo učiniti uprljano je grijehom. Ali Božji Sin se "pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema". Grijeh je opisan kao "prijestup zakona." (1 Ivanova poslanica 3:5,4). Krist je bio poslušan svim zahtjevima zakona. Sam je o sebi rekao: "Milje mi je, Bože moj, vršit tvoju volju, zakon tvoj duboko u srcu ja nosim." (Psalam 40:8) Dok je bio na Zemlji, rekao je svojim učenicima: "Ja sam vršio zapovijedi Oca svog." (Ivan 15:10) Svojom savršenom poslušnošću omogućio je svakom ljudskom biću da drži Božje zapovijedi. Kad se pokorimo Kristu, srce se sjedinjuje s Njegovim srcem, volja se stapa s Njegovom voljom, um postaje jedno s Njegovim umom, misli se dovode u pokornost Njemu; mi živimo Njegovim životom. To znači biti odjeven u haljinu Njegove pravednosti. I tada, kad Gospodin gleda na nas, ne vidi pregaču od smokvinog lišća, ne vidi golotinju ili izopačenost grijeha, već Njegovu odjeću pravednosti, kojom je označena savršena poslušnost Jahvinom zakonu." - {COL, 311.4}

"Ograničen svojom ljudskošću, Krist nije mogao biti na svakom mjestu osobno; zato je bilo za njih bolje da ih On napusti, ode k Ocu i pošalje Svetog Duha kao svog nasljednika na Zemlji. Sveti Duh je On sam razdvojen od ljudske ličnosti i neovisan o njoj. On će predstavljati samog sebe tako što će biti prisutan na svim mjestima svojim Svetim Duhom." – {MR, Vol.14, 23}

Biblija i Ellen White kažu da je Krist učinio svoju dušu prinosom za grijeh. Zatim Ellen White kaže da Božanstvo ne može umrijeti. Ona zatim kaže da je Krist uzeo smrt koja je bila naša da bismo mogli imati život koji je BIO NJEGOV (PROŠLO VRIJEME). Znamo da je život koji je bio njegov, jest Njegov vječni život. Znamo da je smrt koja je bila naša vječna smrt. Jedini način na koji je Krist "umro" vječnom smrću je kroz Njegovo utjelovljenje, u kojem je On zauvijek umro tome da bude ISKLJUČIVO BOŽANSTVO, kako bi također postao čovjekom ZAUVIJEK.

Propisani Vrhunac Kao Žrtva

"Tama se odmaknula od Spasitelja i od Križa. Krist je pognuo glavu i umro. U svom utjelovljenju dosegao je propisani vrhunac kao žrtva, ali ne i kao Otkupitelj. Na spor u vezi pobune je odgovoreno. Ljudska rasa ima otvorena vrata pred njima. "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov, Onaj koji otvara i nitko ne zatvara, i zatvara i nitko ne otvara." - {Ms111-1897.29}

''Kad je Krist uzviknuo: "Svršeno je", nevidljiva Božja ruka poderala je jaku tkaninu koja sačinjava veo Hrama od vrha do dna. Put u najsvetiji dio bio je jasno otkriven. Bog je zadovoljno naklonio svoju glavu. Sada se Njegova pravda i milost mogu spojiti. On bi mogao biti pravedan, a ipak opravdati sve koji će vjerovati u Krista. Pogledao je dok je žrtva umirala na križu i rekao: "Gotovo je. Ljudska rasa imat će još jedno suđenje." Otkupnina je plaćena, a Sotona je pao poput munje s neba." - {Ms111-1897.30}

Jedini propisani vrhunac žrtve SMRT je ZAVJETODAVCA. Zavjetodavac mora umrijeti nečemu ZAUVIJEK kako bi platio plaću grijeha koja je vječna smrt. Pitanje je: Kako je utjelovljenje, samo po sebi, dostiglo propisani vrhunac u žrtvi, ALI NE i u OTKUPLJENJU, kada je propisani vrhunac u žrtvi SMRT ZAVJETODAVCA, dok je ZAVJETODAVAC BIO ISKLJUČIVO BOŽANSTVO? Odgovor: Zavjetodavac koji je ISKLJUČIVO BOŽANSTVO "umro" je tome da bude ISKLJUČIVO BOŽANSKO BIĆE, ZAUVIJEK. Od tog trenutka pa nadalje, On je zauvijek čovjek i zauvijek odvojen od svoje božanske prirode Duha Svetoga kojeg nam daje kao sredstvo za obnovu i pobjedu pokvarenosti i požude svijeta.

Otkupljenje se dogodilo preko žrtve koja je umrla na križu. Cijena otkupljenja je bila da je Krist sve naše grijehe preuzeo na sebe kao žrtveno janje i da je bio vjeran do smrti pobijedivši svaki grijeh. To je ono na što se misli kad se kaže da smo otkupljeni Jaganjčevom krvi.

Hebreji 9:16-17

:16 Jer gdje je zavjet, potrebno je dokazati smrt zavjetodavca.

:17 Zavjet je naime valjan tek nakon smrti, budući da je izvan snage dokle god zavjetodavac živi.

Znamo da je Zavjetodavac Vječnog Saveza bilo Božanstvo. Kristova ljudskost nije bila Zavjetodavac Vječnog Saveza. Propisani Vrhunac žrtve bila je smrt Zavjetodavca.

Isus priča s Nikodemom na zemlji dok je Njegov Sveti Duh na Nebu

Je li Isus bio na nebu dok je bio na Zemlji? (Isus je govornik u Ivanu 3:12-15 koji je citiran u nastavku). Ovo treba upotrebljavati s izjavom Ellen White koja govori o ograničenosti Krista. Isusovo Božanstvo bilo je na nebu dok je Njegova ljudskost bila na zemlji kao što dokazuju sljedeće tvrdnje:

"Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom? Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji JE NA NEBU. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji, da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni." - (Ivan 3:12-15, KJV)

"Krist se toliko ponizio da je uzeo na sebe ljudsku prirodu; On trebao je preuzeti neizmjernu težinu stradanja i On će učiniti svoju dušu prinosom za grijeh. Ipak, anđeli su htjeli da se čak i u Njegovom poniženju Sin Svevišnjega pojavi pred ljudima s dostojanstvom i slavom koja odgovara Njegovom karakteru." – {GC, 314}

Postavlja se pitanje: Koja je Kristova duša bila prinos za grijeh? Odgovor je obje. U utjelovljenju Krist je ponudio dušu života svoga Božanskog Svetog Duha, kako bi zauvijek postao čovjekom. Krist je na križu uzeo sve grijehe svijeta na svoje ljudsko tijelo i pobijedio je pobijedivši svako iskušenje grijeha postavši vjeran do smrti. On je svojim ljudskim životom dokazao da čovjek nije morao sagriješiti. Ako je Kristova ljudskost imala bilo kakav atribut Božanstva, onda On ne bi mogao dokazati da čovjek nije morao sagriješiti.

Isus je za svoju ljudskost rekao da ne može učiniti ništa:

Ivan 5:19 Stoga im Isus odgovori i reče: »Zaista, zaista, kažem vam, Sin sâm od sebe ne može činiti ništa, osim ono što vidi da čini Otac. Jer što god On čini, to isto čini i Sin.

Ivan 5:30 Ja sâm od sebe ne mogu činiti ništa: kako čujem, sudim i moj je sud pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me posla

"Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospodin da iznikne pravda i hvala pred svim narodima." (Izaija 61:11) Kao što je u prirodi, tako je i u duhovnom sijanju; učitelj istine treba se potruditi da pripravi tlo srca; on mora posijati sjeme, ali sila koja proizvodi život dolazi jedino od Boga. Postoji granica preko koje svaki ljudski napor postaje uzaludan. Iako moramo propovijedati Riječ, mi ne možemo udahnuti silu koja će oživjeti dušu i učiniti da proklija pravednost i zahvaljivanje. Prilikom propovijedanja Riječi mora djelovati sila koja nadmašuje svaku ljudsku silu. Jedino kroz božanski Duh će riječ živjeti i djelovati kako bi obnovila dušu za vječni život. To je Krist pokušao utisnuti u umove svojim učenicima. On ih je učio da ništa od onoga što imaju u sebi neće osigurati uspjeh njihovom radu, već da je čudotvorna Božja sila ona koja daje učinkovitost Njegovoj vlastitoj riječi." - {COL 63.3}

"Za svoje predstavnike među ljudima, Bog ne bira anđele koji nikad nisu pali, nego upravo ljudska bića sa sličnim strastima i sklonostima koja imaju i oni koje žele spasiti. Krist je uzeo ljudskost da bi mogao doprijeti do čovječanstva. Svijetu je bio potreban božansko-ljudski Spasitelj, da bi mu donio spasenje. A ljudima je povjeren sveti zadatak da objave "neistraživo bogatstvo Kristovo." Efežanima 3:8. - {AA, 134.2}

Krist je imao božansku prirodu, kao i ljudsku prirodu, i te dvije prirode bile su NEZAVISNE jedna o drugoj. To potvrđuje izjava o ograničenosti Isusa Krista u ljudskosti Ellen White:

"Ograničen svojom ljudskošću, Krist nije mogao biti na svakom mjestu osobno; zato je bilo za njih bolje da ih On napusti, da ode k Ocu i pošalje Svetog Duha kao svog nasljednika na Zemlji. Sveti Duh je On sam, RAZDVOJEN OD LJUDSKE LIČNOSTI I NEOVISAN O NJOJ. On će predstavljati samog sebe tako što će biti prisutan na svim mjestima svojim Svetim Duhom." – {Manuscript Releases Vol.14, 23}

Važni Zaključci:

· Da je Kristova ljudska duša imala bilo kakvo odijelo Božanstva, On ne bi mogao biti naš primjer. Sotona bi se pobunio i osudio Veliku borbu između njega i Krista. Optužio bi Isusa kao varalicu i potpuno odbacio dokaze da možemo pobijediti grijeh kao što je to Krist učinio i da čovjek nije morao sagriješiti.

· "Da nije bio potpuno čovjek, Krist ne bi mogao biti naša zamjena. Ne bi mogao u ljudskosti razraditi savršenstvo karaktera koje je privilegija svima postići." - {ST, June 17, 1897, par. 8}

· POTPUNO LJUDSKA OSOBA mora imati POTPUNO LJUDSKU DUŠU INAČE NIJE POTPUNO ČOVJEK.

· Kristova ljudskost nije mogla ispuniti propisani vrhunac kao žrtva, jer Kristova ljudskost nije bila Zavjetodavac.

· Božanstvo Zavjetodavca mora ispuniti propisani vrhunac kao žrtva jer je Zavjetodavac bio Božanstvo kada je napravio Zavjet.

· Utjelovljenje je ispunilo propisani vrhunac kao žrtva Zavjetodavca jer je Zavjetodavac zauvijek "umro" svojem bivšem životu ISKLJUČIVO kao BOŽANSTVO. Ellen White je rekla da je Utjelovljenje samo po sebi žrtva i na ovaj način je to bila žrtva bez križa gdje je Krist postao naš Otkupitelj.

· "Utjelovljenje Krista bilo je čin samo-žrtvovanja; Njegov je život bio život neprestanog samoporicanja. Najviša slava Božje ljubavi prema čovjeku bila je očitovana u žrtvi Njegovog jedinorođenog Sina, koji je bio izričita slika Njegove osobe. Ovo je velika tajna pobožnosti. Privilegija je i dužnost svakog sljedbenika Krista da ima um Kristov. Bez samoporicanja i nošenja križa, ne možemo biti Njegovi učenici." – {SM2, 185}

· Da je Krist umro na križu, proveo tri dana u grobu, a zatim se vratio svom bivšem postojanju u formi Svetog Duha božanske prirode, to ne bi bila VJEČNA ŽRTVA koju je On učinio za nas. VJEČNA ŽRTVA je u tome što će zauvijek biti ljudski svećenik.

· Krist je Čovjek zauvijek

· "a on, budući da ostaje zauvijek, ima nepromjenjivo svećeništvo." Hebrejima 7:24

· "Krist je svoju ljudskost ponio u vječnost. On stoji pred Bogom kao predstavnik naše rase. Kad se obučemo u svadbeno ruho Njegove pravednosti, mi postajemo jedno s Njim, i onda On i za nas može reći: "Oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni". Njegovi sveci promatrat će Ga u Njegovoj slavi, koja više neće biti zaklonjena nikakvim neprovidnim velom." – {The Youth’s Instructor, October 28, 1897 quoted in The S.D.A. Bible Commentary 7:925} ; {Heaven 7}

~rwb