Beskonačna, Nedokučiva Ljubav Božja I Vječni Savez

4. dio

 

"U tihom pročišćenju vaših osobnih, privatnih patnji rađaju se vaši najplemenitiji snovi i najveći Božji darovi dani su kao naknada za ono što ste prošli." Wintley Phipps

 

Povratak na Glavnu Stranicu

 

 

 

Vječni Savez I Preobražavajuće

Znanje O Bogu

2. Dio

 

 

pokojnog J. Wilfred Johnsona

 

[Savez Isporučen]

 

(Prepisano s audio kazete iz 1958.)

 

[The Personal Reminiscence kazeta je prvi puta snimljena od J. W. Johnson oko 1956. ili 1957. na dvosatnoj audio traci (kolutu za role), dok je bio bolestan ležao u krevetu kod kuće. Pismeni oblik je napravljen negdje 1990. godine, naknadno je pregledan, a zatim kratko uređen od Brata Johnsona]

 

J. W. Johnson (1915-1995)

 

Preuzeto iz knjige: Panorama of Truth, vol. II, koja je skup poruka od strane J. W. Johnson, koju je izradio John Wells.

 

Osobna Razmišljanja o Ranim Iskustvima

 

Kad sam prvi put započeo ovu seriju snimaka, nisam imao namjeru proizvoditi serijal. Moja je namjera bila zabilježiti neke osobne misli za buduću referencu, možda da budu od koristi nekome, ponekad, tko bi ih imao priliku slušati. Nisam imao na umu da ih pripremam za bilo koju posebnu svrhu, ali čini se da sam se upravo uvukao u složeniju prezentaciju kako nastavljam. I čini mi se da možda trebam nastaviti razvijati ovo u seriju koja će sadržavati zapis bitnih istina koje sam vidio, vjerujem, pod utjecajem Duha Božjeg, kroz posljednjih sedamnaest godina.

 

U svjetlu onoga što je rečeno na prethodnim vrpcama, prepoznat će se da su ove istine povezane s iskustvima Božjeg naroda u zadnjim satima zemljine povijesti.

 

To je bilo još za vrijeme dok sam bio na koledžu (Canadian Junior College), kada sam prvo počeo primati razumijevanje naše doktrine/nauke, da sam jednom prilikom pitao Boga kako je moguće da ja dobivam uvid u neka od naših učenja, koji je išao dalje od onoga što su razumjeli naši učitelji. U to mi je vrijeme Bog otkrio veliku istinu o povratku svog proroka Ilije da dostavi vječni savez i bilo mi je praktički nemoguće razumjeti cijelo značenje te izjave kad sam shvatio da mene zove da ispunim ovo proročanstvo.

 

Još uvijek se mora prepoznati, ne samo od mene nego i bilo koga tko se brine o tom pitanju, da sam ja kao pojedinac samo obrazac električnih, bioloških, kemijskih, fizičkih i drugih sila; da sam samo prah zemlje, i da, ako okrenem svoje srce od Boga te odbijem postati Njegov sluga, onda ovo proročanstvo ne bi dobilo svoje ispunjenje u mom iskustvu. 

 

Bog može stvoriti bilo koji broj ljudskih tijela u koje On može usaditi osobnost, prirodu, karakter i um Njegovog proroka Ilije. Ovo se opet neće lako prihvatiti sve dok se ne shvati u svjetlu nekih fizičkih činjenica koje mogu predstaviti i vjerojatno ću to kasnije i učiniti.

 

Primijetit će te da sam u mnogim prilikama dok sam bio govorio, dao reference na neke buduće teme o kojima ćemo razgovarati. To samo ukazuje na složenost problema u pokušajima predstavljanja tih stvari na način koji se može shvatiti i razumjeti pravilno i prilično lako. Žao mi je što ne posjedujem sposobnost baratanja engleskim na način koji može reproducirati cijeli dojam kao neku vrstu panoramske slike ili serije njih, kao što sam ih ja vidio.

 

Zapravo, govor je neadekvatan alat za to. U najboljem slučaju, možemo samo predstaviti različite sastojke, a na Duhu Božjem ostaje da ispuni obećanja i riječ te vas uvede u svu istinu.

 

Mislim da ću sada pokušati predstaviti fazu istine koja je vrlo bitno povezana s osnovnim konceptom regeneracije i ujedinjenjem posredstvom subote; i općim načelima spasenja. To je koncept stvaranja.

 

Stvaranje – Osobni Kamen Spoticanja

 

U ranim danima moje mladosti, stvaranje je bilo veliki kamen spoticanja u mom kršćanskom iskustvu. Otkrio sam da je nemoguće prihvatiti doslovno, šestodnevno stvaranje u svjetlu dokaza koje sam vidio u prirodnom svijetu, da sve što se pojavljuje na ovoj zemlji dolazi kroz proces rasta i razvoja. Tek kad sam stigao do koledža u toj nezaboravnoj godini (1941), bio sam privilegiran primiti razumijevanje sklada između prirode i biblijskog izvještaja stvaranja.

 

Želio bih vas uvjeriti da su u skladu i da ključ za harmonizaciju daje novi smisao suboti; i da je ovo novo značenje ono koje je izravno vezano za pečaćenje 144 000, i regeneraciju.

 

Trebalo bi biti jasno bilo kojem pažljivom promatraču da se stvaranje u Božjem svemiru obično događa kroz spor i tih proces evolucijskog rasta. Tako sam ja došao ovamo.

 

Prije nekoliko godina nisam postojao. Nisam bio u ovom svijetu – niste ni vi. I kroz biološku zajednicu dvije sitne stanice, koje su sadržavale čudesne obrasce razvoja (naslijeđene čimbenike), narastao sam. Apsorpcija hrane od strane moje majke pod utjecajem i kontrolom ovih nasljednih čimbenika, razvila se u strukturu koja je sada moje tijelo. Kroz ovo tijelo razvili su se zamršeni obrasci mentaliteta i postao sam osoba. Ako se ovaj uzorak biološkog materijala na bilo koji način ozbiljno ometa tada prestajem postojati kao osoba.

 

Moguće je modificirati različita područja i ne uništiti identitet moje osobnosti, ali kad se u obrazac ozbiljno uplićemo, tada moja osoba postaje ozbiljno modificirana. Mogao bih dati cjelovitu studiju o toj temi, i to ću vjerojatno i učiniti kroz određeno vrijeme.

 

Znanstvenici Griješe Kada Odbijaju Prihvatiti Postanak

 

Razni svjetovi koji se nalaze u svemiru razvijaju se kroz različite prirodne procese. Neke su teorije iznesene o tome kako su stvoreni svjetovi i vrlo je moguće da su neke teorije blizu istine.

 

Bilješka Ron: Biblija i Ellen White govore o drugim svjetovima. Ellen White je rekla da je ovo jedini svijet koji je sagriješio i da Bog nikada neće dopustiti da svjetovi koji nisu sagriješili dođu u kontakt s ovim svijetom.

Heb 1:2 u ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i načinio svjetove;

Heb 11:3 Vjerom shvaćamo da su svjetovi oblikovani riječju Božjom, tako da ovo što je vidljivo nije načinjeno od nečega pojavnoga.

 

Kraj bilješke.

 

Međutim, postoji jedno mjesto gdje su naši znanstvenici pogriješili. Njihova zapažanja mogu biti vrlo blizu točnog u mnogim područjima, ali kad ne prihvaćaju jasne izjave otkrivene Riječi istine, oni će pasti u pogrešku. To su i učinili – jer su odbili prihvatiti jednostavne izjave u prvim poglavljima Postanka.

 

Svijet je stvoren u šest dana. Vjerujemo to. No, nisam vjerovao u to dugo vremena. Bog mi je konačno otvorio um kako bi shvatio sklad koji postoji između stvaranja ovoga svijeta i drugih svjetova, i shvatio sam da je moguće vjerovati, jer je to najlogičniji koncept u svjetlu dostupnih činjenica. Vidite, u danima prije stvaranja ovoga svijeta, daleko u daleku prošlost, Krist, Sin Božji, bio je vrhovni Vladar. On je očitovao Božji karakter koji je bio samopožrtvovna ljubav. Ni u jednom trenutku nije bila Njegova navika da se pravi važan ili da napravi nešto očigledno kako bi pokazao svoju veliku moć. Bio je ponizan. Bio je Stvoritelj, ali je izvodio svoja djela stvaranja kroz prirodne procese Njegovih zakona, ponekad dopuštajući Njegovim drugim stvorenim bićima sudjelovanje u radu, kao što to radi i danas.

 

Jer vidite, Bog mi je dopustio da sudjelujem u stvaranju moje djece, ne samo biološki, već u oblikovanju samog njihovog razmišljanja kroz naš program osposobljavanja djece.

 

I tako je Božje prvo stvorenje, mislim na Božje prvo stvoreno biće osim Njegovog jedinorođenog Sina, bio sin jutra - Lucifer. [1] Vidite, jutro je prvi dio dana. Lucifer je bio prvo stvoreno biće. On je bio najuzvišeniji; i očito, Gabriel je došao sljedeći. I ta dvojica su bili kerubini zaklanjači.

 

Lucifer je bez sumnje imao privilegiju sudjelovanja u raznim djelima stvaralačke umjetnosti i drugih svjetova. I sve dok je bio u skladu s Božjim zakonima, sve je bilo dobro. Ali Lucifer je manifestirao sebičnu karakteristiku, suprotno Kristovom karakteru – slično poput naših znanstvenika danas. Zato što je vidio da su stvorena djela izvedena kroz prirodna sredstva, osjećao je da Krist nije potreban kao glavni Stvoritelj. Zapravo, da je imalo razumio da je Krist doista Stvoritelj, nikada se nebi mogao zabavljati mišlju da može postati jednak Bogu.

 

Iskušenje da postane jednak s Bogom izašlo je iz činjenice da je Krist imao karakter samoodricanja i nije se pravio važan. Zbog toga, Lucifer je smatrao da možda može pokrenuti novi sustav vlasti, i zakone koji bi mu dopuštali upuštati se u sebičnost. I mnogi su se anđeli priklonili njegovim idejama.

 

Postojao je samo jedan način da se ovaj spor riješi bez riskiranja odanosti iz ljubavi. Odanost Božjoj vladavini bila je isključivo na temelju ljubavi. Da je Krist uništio Lucifera i one koji su s njim suosjećali, ostatak Njegovih bića služio bi mu zato što bi ga se bojali. Bila bi to odanost iz straha – i tako je započela borba.

 

Demonstracija Stvaranjem Posebnog Svijeta

 

Kako bi pokazao da je Krist pravi Stvoritelj, pripremio je planove za stvaranje posebnog svijeta; svijet u kojem bi pokazao da On je istinski Stvoritelj. Ne s idejom da se pravi važan, ili da se istakne; nego s idejom spašavanja svemira od uništenja pod utjecajem Sotone. Sotoni nije bilo dopušteno ući u vijeća koja su se bavila stvaranjem ovoga svijeta i time je sve više postajao protivnički nastrojen.

 

Kad je Krist bio spreman, Riječju je stvorio ovaj svijet čime je manifestirao ogromnu silu koju mu je Bog dao kao jedinorođenom Sinu. Možda postoje neka pitanja koliko dugo je trebalo Kristu da stvori svakog radnog dana, no ne bi trebalo postavljati takva pitanja. Bog je radio šest dana. Nije moguće zamisliti da je radio samo jednu sekundu u svakom od tih dana, a potom odmarao 23 sata, 59 minuta i 59 sekundi.

 

Kao što On od nas očekuje da marljivo radimo šest dana i odmaramo sedmog, tako je i On radio svaki dan u tih šest dana. Koliko je vremena trebalo u tih šest dana da stvori različite stvari nije važna stvar, ali neupitno je da je trebalo veći dio svakog od tih dana. E sad, kako je to izgledalo kad je došlo vrijeme da nastane čovjek, ne mogu reći. Međutim, sumnjam da se čovjek pojavio iznenada, već je na neki način rastao na vrlo ubrzani način.

 

Stvaranje Ovog Svijeta Odvilo se Ubrzavanjem Prirodnih Zakona

 

Stvaranje ovog svijeta ostvareno je korištenjem prirodnih zakona. Ali bili su stavljeni na posebne testove, a normalni tok bio je vrlo ubrzan. Ovo je možda nešto poput onoga što se događa kad dođe čudesno iscjeljenje. Postupak ozdravljenja uvelike se ubrzava. Naravno i drugi čimbenici ulaze u to. Krist nikada više neće učiniti takvo ubrzano stvaranje – to nije Njegova uobičajena metoda. Ovo je bilo posebno stvaranje, jedinstveno, namijenjeno otkrivanju pravog Stvoritelja.

 

Zatim, da čovječanstvo ili svemir nikada ne zaborave, On je uspostavio znak odanosti tako što je posvetio i počastio sedmi dan. Svi oni koji se sjećaju i poštuju sedmi dan, time priznaju da vjeruju u Krista kao istinskog Stvoritelja, iako ne vide više čudotvorne kreacije kao što ih je vidio Lucifer prije pada.

 

Novi Pogled na Subotu

 

Ovo stavlja novi pogled na subotu! To je znak vjere u prirodne procese Božjeg stvaranja. To je znak da vjerujemo da nas je Bog stvorio, iako smo proizvodi bioloških snaga. Svi smo mi različiti. Učimo djecu da nas je Bog stvorio. Vjerujemo li u to? Ako vjerujemo, vjerujemo u evolucionistički rast.

 

Kada koristim izraz "evolucionistički," svjestan sam da se to može pogrešno protumačiti. Ne upotrebljavam ga u smislu "teorije evolucije." Koristim ga u smislu da se varijacije i progresije javljaju kroz korištenje prirodnog zakona i u tom je smislu evolucionistička.

 

Čovječanstvo, kao ljudska rasa, evoluiralo je od roditelja Adama i Eve – nisu se iznenada bljesnuli u postojanje. Rasli su i razvijali se. Mislim da ćete ovo razumjeti.

 

Kao što sam rekao, u svjetlu razloga za ovakvo stvaranje i razloga za takvu metodu, očito je da se takvo stvaranje više nikada neće dogoditi na ovaj način. Ako i bi, ili ako se to planira dogoditi, ne bi bilo potrebe za Subotom. Ali sada je Subota tu, i trajat će vječno. To će biti stalna zaštita od pogreške koju je Sotona učinio na prvom mjestu. Uvijek ćemo znati gdje počinje stvaranje.

 

Kako će Bog Stvoriti Sva Tijela Iznova?

 

Adam je bio jedini od ljudske rase koji je ikada stvoren izravno iz "zemaljske prašine." Svi smo mi stvoreni iz zemaljske prašine, ali neizravno, kroz kompliciranu seriju ili niz prirodnih zakona. I na temelju toga, sasvim je očito da se uskrsnuće neće pojaviti kao iznenadno pojavljivanje tijela koja izlaze iz grobova u kojima nije ni bilo tijela za početak. Ako želimo znati kako će Bog ponovno stvoriti svako tijelo, moramo samo gledati na uzorak uskrsnuća, Onoga koji predstavlja prvorođenca i prvinu ploda ovog velikog stvorenja – a to je Isus. On je prvorođenac od mrtvih. Nigdje u Svetim Pismima ne nalazimo zapise o tome da netko dolazi u život bez da prvo uđe u tijelo koje već postoji i koje je došlo na svijet kroz prirodno rođenje.

 

Mojsije je uskrsnuo dok je njegovo fizičko tijelo još uvijek postojalo i on je uskrsnuo u to isto fizičko tijelo. Tako su i svi drugi koji su uskrsnuti Kristovim čudesima.

 

Čak je i sam Krist, nakon Njegove smrti i pokopa, izašao iz groba u istom tijelu. Nadgrobni kamen je morao biti uklonjen prije nego što je mogao izaći jer je bio tijelo od mesa i kostiju. Oni koji su bili uskrsnuti kao znak uskrsnuća, u vrijeme kada je On uskrsnuo (piše da su se probudili mnogi koji su spavali u zemaljskoj prašini ... potres je uzrokovao otvaranje grobova), su bili ljudi koji su nedavno umrli i tijela su im još uvijek bila u grobnicama. Inače bi bilo nepotrebno da potres otvori grobnice. Ako tamo nije bilo tijela, nije bilo potrebe za potresom da ih otvori. Ti bi se ljudi mogli jednostavno pojaviti bez otvaranja grobova. Međutim, piše da su grobovi otvoreni potresom.

 

Da su to bili ljudi koji su davno živjeli, čija su tijela potpuno propala, ne bi bili prepoznati kao mrtvi sveci. Da su bili drevni ljudi poput Abrahama, Izaka ili Jakova, bili bi imenovani. No, sada se lako vidi da su oni bili sveci koji su bili prepoznati inače ih ne bi prozvali svecima. A ako su bili sveci koji su bili prepoznati, moraju biti sveci koji su živjeli u to doba. Dakle, ako u budućnosti ne bude jedinstveno stvaranje, ako će se sve stvari podići na način na koji su se podizale u prošlosti, postaje jasno da se uskrsnuće mora dogoditi na isti način kao što se dogodilo s Isusom.

 

Isus je Rastao i Razvio se iz Malog Sjemena

 

Kad je Isus napustio nebo, položio je svoj život – to bi trebalo biti jasno. Kad je bio samo sjeme u utrobi Marije, nije imao sjećanje, nije imao svijest, nije imao tijelo. Nije imao ništa osim identiteta upisanih u nasljedne karakteristike gena u maloj stanici. Međutim, On je rastao i razvijao se i kako je rečeno u Hebrejima 10:7 –  "Evo dolazim – u svitku knjige pisano je za me. Tijelo si mi pripravio." Tek kada je Isus bio pomazan Svetim Duhom pri svom krštenju, regeneracije osobe Krista bila je potpuna koliko to može biti u Njegovoj ljudskoj prirodi.

 

Zapravo, možda je i dalje odvijala tijekom Njegovog života, čak i nakon Njegova pomazanja. Opseg povratka Njegovog sjećanja prijašnjih stvari morao je biti ograničen. Ako se sjećao svih stvari, bilo bi nepotrebno primati upute od svog Oca u ranim jutarnjim satima Njegovih predanih molitvi. Bilo bi nepotrebno da primi upute od Mojsija i Ilije na Gori Preobraženja o svojim patnjama i smrti. [Cf. DA, poglavlje 46]. Stoga je očito da nije imao potpuno znanje Svog prijašnjeg sebe koji je prije postojao na nebu.

 

Prijašnji Krist neba znao je sve. Imao je vječno sjećanje koje nije nestalo. Imao je svu moć i svu mudrost. Krist je ovdje na zemlji imao je te iste značajke u mjeri. Rečeno nam je u Duhu Proroštva u knjizi "Čežnja Vjekova" da su čak i čuda koja je Krist radio bila učinjena Božjom silom kroz rad anđela (DA 143). Drugim riječima, anđeli su bili ti koji su poštivali Njegove zapovijedi, koji su slušali Njegovu riječ, koji su izvršavali ta čuda.

 

Kada je Krist postojao na nebu prije utjelovljenja, imao je moć nad svim stvarima. Nisam spreman ulaziti u dublje analize točnih razlika. Skoro pa izgleda da je Krist izvorno bio u stanju učiniti sve što je želio, bez pomoći Njegovih stvorenih bića. Ali zbog Njegove ljubavi samoodricanja, On je svoja stvorena bića uzeo u zajedništvo i podijelio s njima radosti rada u Njegovom svemiru – u djelima stvaranja i na drugi način. No, dok je bio ovdje na zemlji, čini se po ovoj izjavi [DA 143.1], da je Isus bio ovisan o suradnji anđela kako bi izvršio ta čuda.

 

Kad je Krist Napustio Nebo, Trajno je Nešto Ostavio.

 

Ovo je prilično važna točka jer ukazuje da, kad je Krist ostavio svoju slavu na nebu, ostavio je nešto trajno - kad je On uzeo na sebe ljudskost, kad se sakrio u ljudskom hramu, postavio je stroga ograničenja na svoju prirodu i strukturu. Božanska priroda bljeskala je kroz ljudsku prirodu. Nije ju mogla u potpunosti obaviti – i mogu postojati razlozi za to.

 

Vidljivo je kroz svjedočanstvo Riječi da će u budućem svijetu sveci dijeliti Njegovu baštinu. On je to odložio i ostavio da bude podijeljeno među njima; jer kao što je rekao: "ovo je tijelo moje koje se za vas lomi". Njegovo veliko vječno tijelo sačinjava Njegovo nasljedstvo. To je bila Njegova baština. On je kroz svoje tijelo mogao učiniti sve. On je primio svako znanje kroz svoje tijelo i učinio sva svoje djela kroz svoje tijelo. To je način na koji i mi radimo, mi smo stvoreni na Njegovu sliku.

 

Ne možemo naučiti ništa osim kroz fizička osjetila našeg tijela i ne možemo ništa učiniti osim kroz fizičke mišiće našeg tijela. I tako će novo tijelo Krista biti Njegovi sveci. Postat će sudionici božanskog tijela; jer moraju "jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv". Dok to čine, postat će sudionici tog tijela koje je "razbijeno za njih", "da jedu" i krvi "za njih da piju;" da bi mogli imati vječni život – vječni život koji je Krist ostavio zbog njih. To je zamjena. Primaju ga samo zamjenom – On je to podijelio s njima. I tako, On je Glava tijela, a oni su fizički dijelovi tijela i On djeluje kroz njih. Kroz njih prima; i kroz njih daje.

 

U "Hramu na gori Sionu", Isus predvodi 144,000 da budu stanovnici u Hramu – samo njima je dopušteno ući [EW 19.4]. To je Sestra White vidjela u viziji, a zapisano je u Early Writings (Ranim Spisima). Budući da su 144,000 "živi sveci" prije nego što Krist dođe (kao što je ona vidjela) [Rani spisi, str. 15] i preneseni su živi; čini se da apostoli, oni koji su bili temelj Njegove crkve, ne mogu biti članovi ovog hrama. Ovo je nelogično. Postoji mnogo razloga za vjerovanje da će apostoli biti među 144,000; i da bi to bilo tako, oni moraju živjeti na zemlji u vrijeme kada Krist dolazi.

 

Aklimatizacija na Suvremeno Društvo – Bitna Stvar za Svece

 

Postoji posebno uskrsnuće koje će se odviti neposredno prije nego što Krist dođe. Neki misle da će u to vrijeme apostoli biti uskrsnuti. Ali kad bi izašli u svojim haljinama, s bradatim licima i drevnim jezikom, bilo bi neophodno da se dogodi čudo koje bi ih se uskladilo, kako bi ih se aklimatiziralo i orijentiralo u ovom modernom okruženju. Neki možda misle da je to mala stvar.

 

Ja vjerujem da je to ogromna stvar. Isus nije došao na taj način. Došao je na ovaj svijet na prirodan način; i tako će doći i 144,000. Svi pobjednici, kroz sva razdoblja povijesti crkve, uključujući i dvanaest apostola koji su bili njegov temelj – oni će doći kroz proces regeneracije, rast ljudskog tijela na uobičajeni način. Oni će primiti Pomazanje Duha Svetoga kao što je to primio Isus; i to će im donijeti "svu istinu" koja će uključivati i regeneraciju sjećanja njihovih prijašnjih života.

 

Razmislimo o tome nakratko: Isus je obećao učenicima, da kad On ode (rekao je da mora otići ili Utješitelj, koji je Duh Sveti, Duh Istine ne bi mogao doći k njima) – to bi ukazivalo na to da postoji neka veza između Isusa i Duha istine koja je onemogućila Duhu Istine da se preda učenicima dok Isus ne stavi neku žrtvu na oltar.

 

Vidite, Isus je postao sudionik Svetog Duha Sebe. Ali nije bio u njegovoj ruci da Ga da učenicima, zato što je položio svoj prvobitni Duh koji je bio Sveti Duh – Njegovo tijelo i krv, kao žrtvu! I kroz savez, vječni savez s Ocem, dogovor je da Otac preda tu baštinu Njegovim učenicima. I tako je rekao: "On će moliti Oca" i Otac će im poslati Duha. To ukazuje na Njegovu vjeru u ispunjenje zavjeta od strane Oca. I obećao je učenicima da će ih taj Duh istine "upućivat u svu istinu" (Ivan 16:13). To se nije dogodilo u ranoj kiši.

 

Ogromna Istina

 

Stoga, obećanje nije bilo ispunjeno učenicima u one dane. Ostaje sve do zadnjih sati zemljine povijesti i regeneracije apostola da se ispuni izlijevanje Duha istine koje će im donijeti znanje sve istine.

 

Apostoli će sa 144,000 primiti baštinu koju je Krist ostavio. U njihovim će se mislima reproducirati znanje o svemu. Ovo je ogromna istina!

 

Samo se na ovaj način može dogoditi uskrsnuće. Ne može biti života, ne može biti regeneracije prošlosti, osim kroz djelovanje Duha Svetoga.

 

Tako će stvaranje čovjeka u uskrsnuću biti postignuto kroz proces prirodnog zakona u obliku regeneracije, i kroz ujedinjenje božanskog Duha, što je "Svadba Jaganjčeva." Krist Isus ženi se za svoje svece. On uspoređuje odnos između Isusa i crkve kao odnos između muža i žene, ili Glave tijela i tijela – a to je nakon što 144,000 prođu kroz svoj istražni sud. Tada će se njihovi karakteri pokazati savršeni kroz zasluge evanđelja (sila evanđelja) koja im omogućuje da to postanu, kao što je i Kristov karakter dokazan savršen prije Njegovog pomazanja na krštenju.

 

I nakon što je dovršen njihov istražni sud, a njihov karakter se pokazao dostojnim; moguće je da Isus napusti nebesko svetište. Više nije potreban kao Posrednik i tada On ulazi u tu zajednicu koja je prikazana kao "Svadba Jaganjčeva." I tada 144,000 preuzimaju svećenstvo i postaju svećenici i kraljevi za 1,000 godina. Ovo je još jedna izvrsna tema!

 

144,000 su Jedini Pravi Pobjednici

 

144,000 su jedini pravi pobjednici, jedini koji su dostigli puninu Kristova rasta, koji su potpuno iskoristili snagu evanđelja. Mnogi drugi su prihvatili Isusa; oni su istiniti i vjerni sljedbenici Njegovi, ali nisu postigli stupanj savršenosti. [2]

 

Bog je odvojio tisuću godina za djelo svećenstva od strane 144,000. To je razdoblje u kojem će svi oni koji ustanu u glavnom uskrsnuću, koji nisu dostigli puninu Kristova rasta, imati priliku proučavati zapise svega čovječanstva i posebne zapise onih koji nisu ušli u slavu prvog uskrsnuća. Za to vrijeme 144,000 će služiti u službi svećenstva; a kad se navrši 1,000 godina onda više neće biti potrebni u toj službi.

 

Jer do kraja perioda od 1,000 godina svi koji su ustali u prvom uskrsnuću, a to uključuje sve one koji su prihvatili Isusa kao Kralja svemira i kao Spasitelja, svi oni koji su ustali, imat će priliku doći do rasta punine Kristove. Ne bi ustali u prvom uskrsnuću da nisu bili vjerni i odani Kristu. No, neki su umrli prije nego što su dostigli savršenstvo. Mnogi su živjeli cijeli život i nisu "postigli" puninu rasta. Oni su spašeni vjerom – to je dar Božji. [3]

 

Opasnost Odbijanja Priznati Isusa kao Kralja i Vladara

 

Samo oni koji odbijaju priznati Gospodina Isusa Krista kao Sina Božjega i Kralja, Vladara – samo oni neće ustati u prvom uskrsnuću. Jer bilo bi nemoguće upravljati nebeskom vladom bez spremne odanosti svojih subjekata. Zato je potreban istražni sud da se vidi tko je dostojan po zaslugama svoje vjere ustati u prvom uskrsnuću. I ta se presuda odvija prije nego što se prvo uskrsnuće dogodi.

 

Istražni sud je zapravo doslovni test u ljudskim tijelima na Zemlji od 1844. godine. Karakteri ljudi koji su prije živjeli stavljaju se u ljudska tijela, kao što je i Kristov lik bio stavljen u dječaka Isusa. Ovi karakteri reguliraju djelovanje pojedinaca kroz koje su testirani. Kad se test manifestira i završi, tada se zna tko će uskrsnuti u prvom uskrsnuću, a tko neće.

 

Anđeli Čuvari Identificiraju se s Mislima i Motivima

 

Anđeli čuvari igraju važnu ulogu na istražnom sudu; jer samo anđeo čuvar ima potpun identitet sa svim mislima i motivima života pojedinca. A budući da je sjećanje anđela čuvara vječno sjećanje (ne blijedi, jer nije bilo podvrgnuto grijehu); zapis života svakog čovjeka čuva se u umu anđela čuvara. Anđeo je taj koji otvara knjige na sudu.

 

Knjiga koja je otvorena za svakog pojedinca, je um anđela. Anđeo otkriva istinu koja je zabilježena u njegovom umu. On je jedini koji to može otkriti. On je jedini koji ima zapis. Stoga, anđeli imaju specifičnu ulogu u istražnom sudu. Anđeli također imaju specifičnu ulogu i u uskrsnuću. Precizno objašnjenje njihove uloge, nisam spreman otkriti u ovom trenutku.

 

Otkrivenja o Večeri Gospodnjoj

 

Večera Gospodnja – kažem, večera Gospodnja, je ustvari otkrivenje o Kristovom tijelu i krvi. Isus ukazuje da On polaže svoje tijelo i lomi ga za učenike "da ga jedu" i On dijeli krv za njih "da ga piju." On im je rekao da, osim ako ne jedu ovo tijelo i ne piju tu krv (to je u 6. poglavlju Ivana), oni ne bi mogli imati vječni život. No ako budu jeli, imali bi vječni život i podignut će ih u posljednji dan. Također je rekao da je Novi Savez bio u Njegovoj krvi.

 

Novi Zavjet je vječni Savez, koji je vječno evanđelje spasenja, kroz Kristovu žrtvu. Znam da ovo samo zvuči kao hrpa riječi, ali je opipljivo, kad bih vam samo mogao razjasniti onako kako ja to vidim. Ovi doslovni pojmovi simboli su duhovnih stvari. Tijelo i krv nisu doslovni. Mi ne postajemo kanibali i ne jedemo doslovno meso i ne pijemo doslovnu krv koja je zabranjena.

 

To je duhovna stvar. Tijelo je simbol Riječi istine, vječne istine. To bi uključivalo i sjećanje na stvari koje su se dogodile – one stvari koje su zabilježene kao činjenice. Krv je simbol za život, jer kaže da je "život u krvi." Proliješ krv – prolijevaš život.

 

Prepoznajemo kroz pomoć DP, da je život Božji, život i karakter Božji, je Njegova ljubav samoodricanja. Princip ljubavi samoodricanja je sama srž Boga. To je Duh Božji. To je princip koji je simboliziran krvlju.

 

Piše da je novi savez u Njegovoj krvi, ali novi zavjet jest novi savez, a to je evanđelje. Novi savez, stoga, je povezan s krvlju. Međutim, krv je simbol Njegove samopožrtvovne ljubavi. Stoga, ljubav samoodricanja, princip ljubavi samoodricanja, koja ima svoj izvor u srcu Boga, je princip vječnoga evanđelja koji će Božji zakon staviti u srce čovjeka.

 

Rečeno nam je da je zakon života, za zemlju i nebo, samopožrtvovna ljubav. Dakle sve se povezuje – Novi Zavjet, novi savez, krv Gospodnje večere, Božji karakter (koji je ljubav) i Duh Božji koji je ljubav. I oni koji su rođeni od Boga ne mogu griješiti. Biti rođen od Boga znači biti rođen od ljubavi. Tako je ljubav povezana s pobjedom nad grijehom.

 

Sada idemo to dobro pogledati. Imate svoje bitke s grijehom, zar ne? U vašem životu bilo je nekih stvari, ali ste odlučili da će te ih se riješiti. Tako ste počeli. I što ste se jače trudili to ste više postajali zbunjeni. Taman kad ste mislili da ste uspjeli – bingo, opet ste pali! Niste dobili potpunu pobjedu nad svakim grijehom protiv kojeg ste se borili, zar ne? A ipak, kaže da "ako ste rođeni od Boga, ne možete griješiti." Vidite, rođenje od Boga znači biti rođen od ljubavi. U redu?

 

Znamo da je grijeh prijestup zakona. U tom zakonu ima deset zapovijedi. Isus je rekao novu zapovijed vam dajem, da ljubite jedni druge. Rekao je ako ljubiš Gospodina Boga svoga, i bližnjega svoga poput sebe; svih deset zapovijedi vise o te dvije i vi držite zakon. Božji zakon je samopožrtvovna ljubav. Princip ljubavi samoodricanja otkriva se u deset zapovijedi.

 

Nitko ne može držati deset zapovijedi, osim ako u svom srcu nema načelo ljubavi samoodricanja. Tako da nova zapovijed uključuje rođenje motivirajuće sile ljubavi samoodricanja u srcu čovjeka. To je jedina sila koja je dovoljno jaka da omogući vama ili bilo kome drugome da prestane griješiti.

 

Ne Možeš Biti Spreman za Nebo Samo Pokušavajući

 

Ako pokušavate držati Božje zapovijedi da biste došli do Neba, nećete uspjeti. Pokušavate to učiniti djelima pravednosti; pokušavate se ugurati u nebo. Ne možete doći do neba na temelju vašeg držanja zapovijedi. Zapamtimo to! Dolazite na nebo na temelju vaše vjere! Ako prihvatite Krista kao svojeg Zapovjednika i svojeg Spasitelja; to vam je karta. A kad to učinite, On prihvaća kaznu za vaše prijestupe. On je Onaj koji preuzima odgovornost za vaše pogreške. On je Veliki Svećenik. On nosi teret. On mora popraviti nered vaših grijeha.

 

I kad god zgriješite nakon što ste ga prihvatili – a povezali ste se s Njim kao članom Njegove obitelji – kad god zgriješite i priznate svoje grijehe, zapravo uzrokujete patnju u Njegovom srcu, baš kao i što svako neposlušno dijete uzrokuje patnje u srcu roditelja kad nastavlja prestupati. Na taj način pobjeda nad grijehom s vaše strane nikako ne može biti sebični motiv. Ako se pokušavate riješiti grijeha, jer misliš da ćeš time dobiti svoju ulaznicu u nebo, to je onda sebičan motiv i to jednostavno ne možeš učiniti. Pokušajte pa će te vidjeti!

 

Ljubav je Najmoćnija Sila u Svemiru

 

S druge strane, ako ste ispunjeni ljubavlju prema Isusu zbog onoga što je učinio za vas i zbog  dara vječnog života i oproštenja svih vaših grijeha (a moguće je da ih ima jako puno) – ako shvatite vrijednost tog dara i cijenite ga u najvećoj mjeri – ne možete a da ga ne volite zbog svega što je učinio za vas. A kad ga volite, želite činiti nešto što bi mu ugodilo. On kaže: "Ako me ljubite, držite moje zapovijedi." On kaže: "Ako me tko voli, držat će moje riječi." To je motiv. Kristova nas ljubav "potiče." Ne možete držati zapovijedi ni po bilo kojoj drugoj osnovi.

 

Ljubav je najmoćnija sila u svemiru. To je sila koja je pokrenula stvaranje ovoga svijeta i koja inicira sve stvoreno. I to je sila koja će čovjeku omogućiti da nadvlada grijeh, da prestane griješiti. Ako osobu dovoljno volite, učinit ćete sve za nju. Ako Krista dovoljno volite, prestat ćete griješiti. Prestat ćete kršiti Njegove zapovijedi. Ali da biste to mogli učiniti, morate imati tu ljubav – a odakle će te ju dobiti? To je također dar.

 

Sve dok ne počnete sudjelovati u Kristovim patnjama (i to je privilegija) nećete razumjeti kroz što je On sve prolazio zbog vas. On se naučio poslušnosti kroz stvari koje je pretrpio; i tako postao "autor vječnog spasenja." I vi ćete se naučiti poslušnosti kroz stvari koje budete trpili. Ne morate se pokoriti. Niste prisiljeni. Ali ako vam je dopušteno sudjelovati u Njegovim patnjama, onda će te otkriti kroz što je On prošao za vas – dobrovoljno! Mogao je odustati u bilo kojem trenutku. Kad to otkrijete, osjećat će te se kao peta, nanoseći mu neprestanu bol. I ne pomišljajte ni na minutu da On ne nastavlja patiti kad griješite.

 

Bilješka Ron: Nas se savjetuje porukom Laodiceji da kupimo zlato (ljubav i vjeru) prokušano u vatri (suđenja i patnje, kao što je patnja uzrokovana rešetanjem, na primjer: patnje uzrokovane odbijanjem koje doživljavamo zato što smo odstupili od zla, baš kao što je pravednost Kristova učinila Krista plijenom Sotone i njegovih zlih podanika. Kao što je Krist odbačen zbog svoje pravednosti, tako ćemo i mi biti odbijeni, prije ili kasnije, naročito u vrijeme nedjeljnog zakona.

 

Iz 59:15 Jest, istina se izjalovila, a onaj tko odstupa od zla, sam sebe čini plijenom: GOSPODIN to vidje, i ne svidje mu se što ne bijaše pravice.

Jr 39:18 Jer uistinu ću te izbaviti i nećeš pasti od mača, nego će ti život biti plijenom: zato što si se pouzdao u mene’, govori GOSPODIN.” Kraj bilješke.

 

Jednom je pretrpio za grijehe svijeta. Ali On i dalje pati kada grijehe svoje djece uzme na sebe. Postoji razlika između grijeha svijeta i priznatih grijeha Njegovih ljudi koje On preuzima kao zamjena – to jest, kao svećenik. I to je evanđelje – vjeruj mi, prijatelju, to je evanđelje!

 

Bilješka Ron: Ellen White kaže da su grijesi kojim nas Sotona kuša položeni na njega (sotonu). Međutim, grijehe koje činimo vlastitim izborom položeni su na Krista. To je ono što gospodin Johnson misli pod razlikom između grijeha svijeta i priznatih grijeha Božjih ljudi koje On uzima kao zamjena. Kraj bilješke.

 

Ovo je evanđelje koje je "sila Božja na spasenje." Ovo je evanđelje koje će spasiti čovjeka od grijeha. Grijeh nije automatski izbrisan. Gospođa White jasno nam kaže da je "isključenje grijeha iz života djelo same duše." [DA 466]. Na nama je da se riješimo grijeha, ali ne možemo to učiniti u vlastitoj snazi.

 

Sve dok Novi Zavjet, novi savez, ne postane naše vlasništvo – sve dok se Duh Božje nesebične ljubavi ne rodi u našim srcima kroz iskustvo učenja upoznavanja Isusa i onoga što je učinio za nas, (djelomično naučeno sudjelovanjem u Njegovim patnjama) – kažem vam, sve do tog trenutka nećemo imati dovoljnu snagu, dovoljnu motivaciju prestati s grijehom. A mi hoćemo dobrovoljno prestati griješiti.

 

Pobjeda Nad Grijehom je Rezultat Ispravnog Djelovanja Volje

 

Pobjeda nad grijehom rezultat je volje, ispravnog djelovanja volje. Mi odlučujemo da nećemo griješiti; i mi možemo prestati griješiti tek kada primimo puninu sile Božje ljubavi u naša srca. To je zakon Božji koji je usađen u srce tijela, prema obećanju novog saveza.

 

Božji zakon je zakon ljubavi i ta je ljubav zasađena u srce; ona nije na kamenim pločama; i zapovijedi držimo zbog motiva ove ljubavi. Ne trebamo ploče od kamena. Ne moramo imati zakon napisan na kamenim pločama.

 

Kao što sam ilustrirao u obitelji, zakon iznosimo djeci. Mi smo sada odrasli. Živimo prema "zakonu slobode." "Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi." Živimo na osnovnom načelu ljubavi samoodricanja (dobrovoljna služba), poslušnosti volji i želji našeg Stvoritelja. Ovo je divna istina. Ovo je poruka koja se mora dostaviti Božjem narodu!

 

A kad shvate načelo ove ljubavi, oni će dobiti pobjedu nad grijehom, ako surađuju.

 

Subota Simbolizira Stvaranje Kroz Prirodni Zakon

 

Još jedna stvar prije kraja ove strane vrpce; Subota je utemeljena da simbolizira načelo stvaranja kroz prirodne zakone. U ovom posljednjem danu, đavao će izvesti svakakve čudotvorne stvari kao krivotvorine onoga što je Bog činio u prošlosti. A prava istinska metoda Božjeg djelovanja u ovom posljednjem danu je kroz prirodni zakon, koji se u prošlosti smatrao evolucionističkim i ne-pobožnim.

 

Ovo je paradoks! Subota je znak za one koji vjeruju u Boga kao svog Stvoritelja. Oni vide kako On djeluje kroz ove prirodne metode i kako Duh istine otkriva svu istinu svojim učenicima na ovaj način; i kako se stvaranje regeneracije i uskrsnuće 144,000 događa na ovaj način, i vjeruju da je to od Boga. Ne može se krivotvoriti! Nitko ne može krivotvoriti obnavljanje sjećanja prijašnjeg života. Na taj način ovo značenje Subote postaje jedinstveni posjed onih koji su zapečaćeni, i nikoga drugog.

 

Vjerovanje u Boga kao Stvoritelja kroz Njegove Prirodne Zakone, Omogućava 144,000 da Prihvate Njihovo Jedinstveno Iskustvo kao da je od Boga

 

Doslovno držanje Subote samo je vanjski znak. Unutarnje uvjerenje u Boga kao pravog Stvoritelja kroz Njegove prirodne zakone ono je što omogućava 144,000 da prihvate svoje jedinstveno iskustvo kao da je od Boga. Potpuno su zapečaćeni kada primaju sjećanje na svoje bivše živote. [4] A kad se apostol Pavao sjeti u ovim posljednjim danima da je živio s ranom crkvom, moći će prepoznati ispunjenje vlastitog proročanstva – da će biti među onima koji će živjeti kad dođe Krist. [1 Sol 4:15 i 17].

 

I Ivan iz Otkrivenja će biti ovdje i on će se sjetiti što je sedam gromova progovorilo, "i opet će prorokovati pred mnogim narodima." I Isusova izjava da bi mogao "ostati dok ne dođe," bit će ispunjena. Ovo su čudesne istine i velike tajne!

 

Sotona je iskoristio štovanje Nedjelje kao znak Isusova doslovnog uskrsnuća. Krivotvorina u ovom simbolu mora biti očigledna u svjetlu onoga što je rečeno.

 

[Izvorna vrpca s koluta za role prebačena je u ovom trenutku na stranu "B", čija transkripcija počinje na sljedećoj stranici]. Bogati prijatelj gospodina Johnsona, pod imenom John Wells, prepisao je sve njegove vrpce u dvije knjige pod nazivom Panorama istine, Vol I. i II.]

 

[*Napomena: Slijedeća strana "B" ove audio kazete bila je pripojena od autora u audio kazetu / pismo #6, koja se sada pojavljuje u pisanim transkripcijama. Ovaj drugi prijepis može se naći pod podnaslovom "Mali početci" na stranicama 203-210, Volume I knjige "Panorama istine". Podnaslovi i odlomci izdavača nešto se razlikuju između dva transkripta. Razlog tome je što je brat Johnson nakratko uređivao "Male početke" u Volume I, neposredno prije njegove smrti.]

 

Tko će Prezirati Dan Malih Početaka

 

Evo nas opet – druga strana vrpce. Prošlo je nekoliko dana otkako sam prvi put počeo razgovarati s vama. Još uvijek nisam siguran tko ste, ali svejedno ću nastaviti razgovarati s vama.

 

Razmišljao sam malo više o ovoj ideji da Božja stvaralačka djela počinju od vrlo "malih početaka." Pisano je, da je "kraljevstvo Božje poput zrna gorušice," i to je jedno od najmanjih sjemena koje izrasta i raste u stablo u kojem ptice imaju gnijezda. [5]

 

Stablo Gorušice

 

Morala je biti poprilična namještaljka, u izvornom planu gdje je Krist bio veliki kralj svemira, da Lucifer, zajedno s drugima, pomisli da nema potrebe da Krist bude veliki kralj. Mora da Krist nije pravio veliku priredbu za dokazivanje svog autoriteta; to bi zasigurno pristajalo Njegovom karakteru. Međutim, meni zanimljiva stvar je način na koji je otišao pokazati načelo na kojem Božja vladavina počiva; i kako je, od najmanjeg sjemena u Marijinoj utrobi, odrastao veliki Bog svemira. Možda nikad niste razmišljali o tome.

 

Znate li što piše u Izaiji 9:6? Piše da će ovo malo dijete, ovaj mali Princ koji je rođen, postati Onaj na čijim će ramenima biti vlast; i nadjenut će mu se ime Princ Mira, Divan Savjetnik, Moćni Bog i Vječni Otac.

 

Bilo je vremena kada nisam primjećivao što ovaj tekst govori. Ali piše da će ovo malo dijete postati uzvišeno da primi ime Vječni Otac i Moćni Bog. Bit će počašćen s potpunom ovlasti u svemiru. Ovo je najveći primjer Božje metode u kojem se pokazuje primjer stvaranja Njegovih djela. Tko će prezirati dan malih početaka?

 

Bilješka Ron: Zah 4:10 Jer tko je prezreo dan malih stvari? Ali ovo sedmero radovat će se kad vidi visak u ruci Zerubabelovoj — to su oči Gospodnje što obilaze po svoj zemlji.« Kraj bilješke.

 

Sada bih htio iznijeti nekoliko drugih misli na svjetlo. Neke od njih mogle bi biti misli na koje još nismo razmišljali na ovakav poseban način.

 

Piše da je antitipološki Dan Pomirenja započeo 1844. godine. U to je vrijeme naš Veliki Svećenik Krist ušao u Svetinju nad Svetinjama nebeskog svetišta, a vrata svetinje su se zatvorila i "nitko ih nije mogao otvoriti;" a vrata od Svetinje nad Svetinjama su se otvorila, i "nitko ih nije mogao zatvoriti." Tu ima mnogo sadržaja. Djelo velikog svećenika u Svetinji nad Svetinjama na Dan pomirenja bilo je ključno u čišćenju svetišta. Znate od čega se svetište moralo očistiti, zar ne? Grijesi ljudi bili su prebačeni na svetište kroz žrtvene službe, i svetište je bilo kontaminirano i moralo se očistiti.

 

Sveci Sačinjavaju Novi Božji Šator

 

Mogli bismo razgovarati o brojnim aspektima vezanim uz ovo, ali vam želim predložiti jedan: Svetište je identično hramu. U pustinji su Izraelci imali prijenosno svetište koje je, kada su stigli do obećane zemlje, bilo zamijenjeno hramom. Službe su se nastavile u hramu kao što su bile u svetištu. Svetište ili hram je Božje prebivalište, mjesto gdje se Bog susreće sa svojim ljudima.

 

Već smo spomenuli da je Božje prebivalište u Njegovim svecima; jer kaže da smo izgrađena Božja nastamba. Vaša su tijela hramovi Duha Svetoga. Krist treba živjeti u svojim ljudima kroz Duha Svetoga.

 

Božja crkva je Kristovo tijelo. To je veliki šator ili hram, mjesto gdje se Bog susreće sa svojim narodom. S njima će se sresti u njihovim srcima. Prema starom zavjetu, zakon je bio u Svetinji nad Svetinjama i tamo je Shekina slava lebdjela nad sjedalom milosti. U novom zavjetu, Bog više ne prebiva u šatoru načinjenom rukama; nego će On, sa svojim čistim karakterom ljubavi, koji je izvor zakona, živjet u srcima svojih ljudi.

 

On obećava da će doći i prebivati s nama. Međutim, Bog ne može živjeti u oskvrnjenom hramu u kojem je zabilježen grijeh. Taj hram mora biti očišćen. Svetište mora biti pročišćeno, a ono što ga pročišćava je administracija krvi vječne žrtve. U najstrožem smislu, Božje prebivalište u kojemu će prebivati nakon vjenčanja Jaganjca, je u Njegovih 144,000 svetaca. To su stupovi u tom novom hramu [Otk 3:10-12]. Oni svi žive u danima nakon što završi period milosti.

 

Bilješka Ron: To je razlog zašto Bog i Njegovi ljudi ne mogu boraviti u oskvrnjenom hramu (crkvi). Grijeh oskvrnjava i Bog ne može živjeti u prisustvu otpadništva.

 

"Bog ima crkvu. To nije velika katedrala, (ili super velika crkva), niti je to nacionalna ustanova, niti različite denominacije; to su ljudi koji vole Boga i drže Njegove zapovijedi. 'Gdje su dvoje ili troje okupljeni u Moje ime, tamo sam i ja među njima.' Gdje je Krist, čak i među nekoliko skromnih, TO JE KRISTOVA CRKVA, jer samo prisutnost Svevišnjega i Svetoga koji je nastanjen u vječnosti može sačinjavati crkvu." Upward look, p. 315

 

Kraj bilješke.

 

Na koji način se može reći da su grijesi ljudi preneseni na ovaj šator? To je postignuto na isti način na koji su bili preneseni na fizički šator Isusa kada je bio ovdje na zemlji. Isus nikada nije sagriješio; a ipak je u svom tijelu nosio grijehe svijeta. Njegovo je tijelo primilo ove grijehe kroz prijenos naslijeđenih osobina ljudske rase.

 

Prije pada u Edenskom vrtu, Adam je imao privilegiju jesti plod stabla života. Plod ovog drveta učinio je Adamov život vječnim. Misli koje su bile njegove bile su trajne. Sjećanja na iskustva koja su se dogodila bila su trajna. U Adamu ne bi bilo smrti sve dok je jeo plod stabla života. Kad je utemeljio pravednu naviku, ta bi navika ostala u njegovom posjedu zauvijek. No čim je Adam sagriješio, postavio je obrazac za nepravednu naviku. U svom je umu postavio niz radnji koji bi u konačnici završili uništenjem procesa života – to jest, života sreće.

 

Jer s ulazom grijeha u Adamovu prirodu, nije moglo biti drugog ishoda, nego bol i patnja. Da mu je Bog dopustio da nastavi jesti sa stabla života, tada bi njegov fizički život bio sačuvan, ali njegova bi mentalna i duhovna priroda bila podvrgnuta vječnosti sve većih patnji. To je nešto slično mučenju u vječnom paklenom ognju, što podučavaju neke protestantske denominacije danas – situacija u kojoj je grešnik prikazan kako zauvijek pati. Ova situacija bi prevladala da je Adam nastavio jesti sa stabla života, ali zato je stablo uklonjeno iz njegovog dosega.

 

144,000 će Imati u Svojim Tijelima Nasljedstvo Grijeha

 

Obrazac grijeha bio je fiksiran u njegovoj prirodi i nije mogao biti izbrisan osim kroz smrt. Obrazac grijeha bio je prenesen na karakteristike nasljedstva koje bi bile proslijeđene na njegovu djecu i djecu njegove djece. Na taj su način grijesi Adama (grešna priroda koju je on stvorio po svojem vlastitom izboru) postali stalni posjed ljudske rase. No kad je Isus rođen, karakteristike ove grešnosti bile su u Njegovom tijelu kao što su bile u svakom drugom ljudskom tijelu. Isus je nosio u svom tijelu, grešnost čovječanstva.

 

Na isti način će 144,000 ljudskih hramova Duha Svetoga, imati u svojim tijelima nasljedstvo grijeha. Oni čine svetište koje će biti prebivalište Svetoga Duha. No u njihovim tijelima je zapis grijeha koji je prenesen kroz medij naslijeđene karakteristike. To je "u krvi." To je značenje škropljenja krvi i prenošenje grijeha u svetište.

 

Kroz škropljenje krvi, svetište na kraju treba biti očišćeno. Krv koja će očistiti svetište je ista krv o kojoj smo govorili na drugoj vrpci ili s druge strane ove (ne sjećam se). Krv sadrži život. Život Boga i Njegovog sina Isusa je ljubav samoodricanja. Ovo je veliko načelo života i stvaranja. Neka nam to čvrsto ostane utisnuto u našem umu!

 

Kroz škropljenje duha ljubavi grijeh biva uklonjen iz života. Kad je Isus, kako je vidjela u viziji gospođa White, gledao svoje vjerne svece prije nego što su se zatvorila vrata perioda milosti – dok je gledao dolje i vidio svece koji još nisu zapečaćeni, okrenuo se svom Ocu i zazivao: "Moja krv , Oče, moja krv, moja krv, moja krv." I nastala je jaka svjetlost koja je izašla od Oca i ubrzano krenula prema zemlji. Ovo je dar Duha Božje ljubavi koji će biti darovan Božjim ljudima, koji će biti poškropljen u njihova srca. To je Duh koji će motivirati njihovo protjerivanje grijeha iz života.

 

Nije unutar moći čovjeka da promijeni svoju prirodu. Može stvoriti naviku; čak može uništiti naviku s velikim strpljenjem. No nije u njegovoj moći da u potpunosti promijeni svoju zlu prirodu – i tu dolazi krv. Uz primjenu krvi Isusa – duhovne krvi, postaje moguće za onoga koji se učio putevima Boga provesti svoju odluku prestanka s grijehom. Više se neće morati boriti protiv grijeha. Njegova grešna priroda bit će promijenjena. Ovo je čudotvorna pojava. Ona se odvija unutar, u čovjekovom duhovnom srcu. To je promjena koja se ne očituje izvana bilo kojim pisanim oblikom dokaza.

 

Jedini dokaz da se ovo čudo događa je u učinku pečaćenju koji ima na život pojedinca. Bit će nepomičan. Nema više iskušenja koje bi ga potaknulo na grijeh. Postao je pobjednik nad svim grijesima, a grešna priroda koja je bila njegova, nestala je. Izbavljen je od grijeha. Svi tragovi grešnosti su strani njegovoj prirodi. To je ono na što se misli kad se govori o "čišćenju svetišta." Kad se ovo svetište konačno očisti, djelo Velikog Svećenika u nebeskom svetištu, najsvetijem dijelu koji je u nekom smislu simboličan ovom hramu koji nije napravljen rukama (ovaj hram živih bića) – kada je taj posao napokon završen, On će napustiti to svetište i On će se oženiti za svoje svece.

 

Mislite li da su te stvari nategnute? Priznajem da postoje područja koja nisu objašnjena. Postoje odstupanja koja se čine očitim. U svjetlu prošlih iskustava mogu bez oklijevanja reći, da će se bilo kakva odstupanja u tim stvarima prije ili kasnije objasniti razumijevanjem veće, sveobuhvatnije i nadmoćnije panorame istine.

 

Ovdje bih vam želio reći još malo više: nakon što je Adam bio odveden iz Vrta, učinci njegovog jedenja ploda sa stabla života održali su se još puno generacija kasnije. Njegov životni vijek bio je gotovo 1,000 godina. No, kako je vrijeme prolazilo, sila tog vječnog životnog načela obezvrijedila se, sve dok nije stigla do mjesta gdje je bilo koja odluka čovjeka mogla postati navikom. No ta se navika ne bi prenijela na njegovo potomstvo. I posljedično, čovjeku bi bilo nemoguće stvoriti grešnu prirodu u sebi koja bi se mogla prenijeti na njegovo potomstvo. Ali grešnu prirodu koju je Adam stvorio, prima svaki čovjek sve do kraja ljudske rase.

 

Jedini način na koji se grijeh može izbaciti iz života je da se sila tog ploda stabla života obnovi. Bog ne može dopustiti čovječanstvu da jede plod stabla života sve dok čovjek nije potpuno pokazao da neće zloupotrijebiti tu silu i ponovno stvoriti grijeh.

 

144,000 će Dobiti Silu Izbaciti Grijeh iz Života

 

I tako, nakon što su 144,000 prošli kroz svoj istražni sud neposredno prije zatvaranja perioda milosti i dokazali su izvan svake sumnje da će njihovi karakteri podnijeti sva iskušenja zloga, tada će biti pomazani silom Svetog Duha, i opet sudjelovati u načelu vječnog života, koji je u krvi Isusa Krista. Nakon što su učestvovali u toj krvi, Novi Zavjet koji je u novom savezu, oni primaju silu istjerati grijeh iz života. Moći će neutralizirati silu zla. Mogu stvoriti nove, pravedne navike koje će biti vječne.

 

Znam da ovo nekima može biti teško za pratiti. Volio bih da mogu jasnije objasniti s više detalja, ali trenutno nisam dovoljno sposoban. Možda će Bog podići druge umove koji će moći bolje razjasniti ove stvari. Možda je već podigao te umove i poruke su dostupne negdje – ali još ih nisam vidio.

 

144,000 će Kolektivno Razumjeti "Svu Istinu"

 

U jednu stvar sam siguran. Kao što mi je Bog otkrio prije mnogo godina, Njegov je Duh bio obećan Njegovim učenicima i Njegovim vjernim sljedbenicima. Taj Duh, koji je Duh Istine, "će ih uvesti u svu istinu." No ispunjenje ovog proročanstva nije bilo dovršeno pod izlijevanjem "rane kiše" – to shvaćamo.

 

Ovo će proročanstvo biti ispunjeno u naše dane pod izlijevanjem kasne kiše. Kako će ti apostoli i svi vjerni Kristovi sljedbenici koji su stekli pobjedu nad grijehom biti prisutni u ovoj našoj generaciji, proročanstvo će se ispuniti u njima. 144,000, koji su Božji sveci u posljednjem danu, kolektivno će biti obdareni razumijevanjem "sve istine."

 

Budući Rad Ujedinjenja Među Božjim Ljudima

 

Ono što jedan ne vidi, drugi će vidjeti. Bit će djelo ujedinjenja među ovim ljudima koji su raspršeni u našoj crkvi i drugim crkvama. Bit će bračna zajednica Krista Isusa, Glave, sa članovima Njegovog novog tijela svetaca i oni će postati jedno tijelo (Ef 2:20-22; 4:8-16; i 5:22-32, također vidjeti vol. 7a [The] SDA Bible Commentary, 985.9 & 986.1 & 2). Velika istina koja će ujediniti srca ovih dragih strpljivih svetaca, je načelo subote.

 

Postoji još jedna faza koja se odnosi na datum 1844. godine o kojem bih htio razmišljati nekoliko minuta. Rečeno nam je da se uskrsnuće događa na posljednju trubu. Ovo je vrlo specifično. Također nam je rečeno da će biti sedam truba i da je sedma truba počela trubiti 1844. godine [usp. Otkrivenje 11:15,18 i 19 (istražite također i "posljednja truba"}]. To bi upućivalo na to da je na neki način vrijeme za uskrsnuće započelo 1844.

 

Zamolio bih vas da privremeno zadržite bilo kakvu sumnju da ovu misao smatrate smiješnom sve dok ne razmotrite sve aspekte povezane uz ovo. U početku ću reći da se generalno uskrsnuće nesumnjivo još nije dogodilo. Međutim, ako je sedma truba počela trubiti 1844., i ako se uskrsnuće događa kad zatrubi sedma truba (a neki bi to mogli propitkivati), onda je jasno da bi sada trebalo biti vrijeme uskrsnuća. [Cf. Volume One, str. 81.9 – 82.5].

 

Pogledajmo još jednu fazu: Možemo primijetiti, u ranim spisima Sestre White, da su vrata Svetinje zatvorena 1844. godine i da se Isus preselio u Svetinju nad Svetinjama da bi tamo služio. Trebalo bi biti očito da ako su vrata Svetinje zatvorena, usluge koje su povezane s tim odjeljenjem, koje se sastoje od prenošenje grijeha na svetište, moraju biti završene. Dok se služba odvija u Svetinji nad Svetinjama, nema službe koja se odvija u Svetinji. Dan Pomirenja nije bio namijenjen za prenošenje grijeha na svetište, već za čišćenje grijeha iz svetišta.

 

Reprodukcija Karaktera Koji su Otišli Prije

 

Ako dakle, nijedan grijeh ne može biti prebačen u svetište za vrijeme služenja u Svetinji nad Svetinjama, što će biti s grijesima koji bi priznavali ljudi koji su rođeni od 1844. godine pa nadalje?

 

Možda postoje neka rješenja za koja ja nisam svjestan. No postoji jedna mogućnost koja mi se predstavlja, a to je ovo: Da je od 1844. počeo istražni sud, a istražni sud je sud karaktera koji se razrađuju u stvarnim ljudskim tijelima koja žive na ovoj zemlji. Već smo spomenuli nešto o ovome.

 

Ako je to točno, onda su oni koji su došli do zrelosti od 1844. zapravo samo reprodukcije karaktera koji su bili prije, i njihovi su grijesi već zbrinuti. U ovom trenutku prolaze kroz svoj istražni sud; i svetište se čisti.

 

Tada bi bilo jasno, zar ne, da nijedan novi grijeh ne bi ulazio u svetište? Djelo je suda, analize i čišćenja. To je zbog njihovog izbora, proizašlog iz super nametanja pravednog karaktera koji se razvio u njihovom prijašnjem postojanju, da se njihovi grijesi nadvladaju. (Ovo nije skroz točan način na koji se želim izraziti.)

 

Ono što sam mislio jest: Kroz zasluge ovog karaktera koji je izgrađen i koji se sada testira, omogućeno im je odabrati isprave odluke u vezi s iskušenjima koja su im došla tijekom ovog "vremena testiranja" od 1844.

 

Ovo razdoblje posebno se zove "vrijeme testiranja" u spisima sestre White. To je razdoblje istražnog suda kao što smo već znali. Ovo bi gledište povezivalo ideju ispitivanja i ideju istražnog suda. Bilo bi očito da svemir može promatrati koji od ljudi koji žive od 1844. bi bili dostojni prvog uskrsnuća, a koji ne bi.

Prvi od svetaca kroz sva razdoblja crkve – to jest, oni koji su postigli savršenstvo, doći će posljednji u istražnom sudu. Bit će 144,000*, koji će živjeti nakon perioda milosti, sve do drugog Kristovog dolaska. I oni će biti prenijeti!

 

*(Razmotrite 1Tim 5:24 "Grijesi nekih ljudi očigledni su unaprijed i idu prije na sud, a nekih idu kasnije.")

 

Tako da je, u nekom smislu, uskrsnuće počelo 1844. godine. Uskrsnuće se događa u skladu s prirodnim procesima Božjih zakona. Oni općenito funkcioniraju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Dakle, imamo obnovu karaktera u ljudskim tijelima i testiranje istražnog suda.

 

Potpuno uskrsnuće svih dijelova pojedinaca, uključujući njihovih tijela i njihove svijesti, kao i njihovo sjećanje na njihov prethodni život – potpuna jedinica, neće se odviti sve dok Isus ne dođe na nebeskim oblacima. No kad se to dogodi, u svjetlu stvari koje smo rekli, trebalo bi biti jasno da će se uskrsnuće dogoditi u ljudskim tijelima koja žive i koja su odrasla na ovome svijetu.

 

Neće doći do masovnog uništenja svih ljudskih tijela koja u to doba postoje na svijetu i ponovnog pojavljivanja sasvim drugačijih skupina tijela koja su nastala iz ničeg. Oni koji će izaći iz grobova, izlaze u tijela onih koji žive ili onih koji su nedavno živjeli. Postoje aspekti o ovom uskrsnuću koje još ne razumijem.

 

Međutim, uvjeren sam da su doktrine koje smo podučavali tijekom godina, barem koliko ih do sada razumijemo, točne. Svako buduće razumijevanje tih stvari, bilo kakvo proširenje razumijevanja, mora se graditi na "starom temelju."

 

Pretpostavljam da razumijete da postoje dvije skupine koje su spašene. Postoje oni koji su ostvarili pobjedu nad svim grijehom, to su 144,000, oni su preneseni. Zatim tu je i veliki mnoštvo koje nijedan čovjek ne može izbrojati.

 

[Prostor rezerviran 1994. godine od J. W. Johnson za daljnji komentar]

 

Pa, mnogo sam puta prekinut u izradi tih vrpci. Još uvijek ležim u krevetu, postepeno se oporavljam. Nisam pokušao napraviti neki lijepi govor. Bilo je samo razbacanih sjećanja na stvari koje su prošle kroz moju svijest mnogo puta tijekom proteklih godina. Sada sam malo umoran. Mislim da ću ovo ostaviti neko vrijeme. Ne znam kad ću nastaviti. Možda nikada neću imati priliku dovršiti ovaj set.

 

No istina će biti poznata. Bog ima načine i sredstva kojim donosi svoje poruke do svojih ljudi. Ako su ove stvari istinite, Njegovi učenici će ih naučiti i razumjet će ih. Jednog će dana znati što je, a što nije istina Božja. Ono što smo mi naučili, osnove naše poruke i naših doktrina, su istina bez ikakve sumnje.

 

No, poruka Laodiceji, a to smo mi, trebala bi nas natjerati da sjednemo, primijetimo i prepoznamo da ne znamo baš sve! Bili smo vrlo hvalisavi tijekom godina. Teško da prođe jedan tjedan, a da se mi ne pohvalimo što smo postigli kao narod. Mislim da Bog nije zadovoljan s tim. "Pazi", On kaže, "jer misliš da ti ništa ne treba," ali ti si u prilično lošem stanju. "Ti si bijedan, ti si zapravo siromašan, slijep i gol." To je prilično jaka kritika. Mora da smo poprilično loši. Zar ne mislite da je vrijeme da se spustimo na koljena i ponizimo pred Bogom? Možda On može učiniti nešto za nas.

 

Ova se stvar jako dugo povlači. Trebali smo do sada biti u kraljevstvu – i to je još jedna stvar koja se može objasniti – ali još nismo tamo. O da, djelo se širi; ali isto tako se širi i u drugim crkvama. Šaljemo poruku širom svijeta – nešto od toga. Ljudi reagiraju. Govorimo im kako trebaju držati zakon. Govorimo im o tim različitim doktrinama.

 

No, znate, radio sam s ljudima iz dana u dan – družio sam se s njima – dobro sam ih upoznao, bolje nego neke od naše braće – ljude koji se ne izjašnjavaju kao Božje sluge. Oni ne govore da razumiju Bibliju; a dobri su ljudi. Oni su kršćani, ako koristite taj izraz u smislu nalik Kristu. Imaju više razumijevanja i ljubaznosti, ljubavi i služenja u svojim životima (neki od njih) nego mnogo, mnogo braće s kojima sam se družio u našoj crkvi. Ne sviđa mi se kako to izgleda. To ne govori dobro. Samo jedna stvar nedostaje u tim ljudima o kojima govorim; a to je da oni ne razumiju značenje Kristova evanđelja.

 

Oni ne poznaju Boga ni Njegova sina Isusa. A kako mogu znati ako im nitko nije rekao? No oni znaju živjeti u većini stvari. Ipak, postoji samo jedan način na koji se čovjek može spasiti; a to je da prizna Sina Božjega. Jer mora poštovati Kralja Svemira prije nego što se može skladno uklopiti u vladavinu neba.

 

Mi znamo ove stvari, a ipak naši životi ne pričaju priču. Mi ispovijedamo ustima. Propovijedamo je i hvalimo se kad pridobijemo duše – što god to značilo. Što je brže moguće upisujemo ih u crkvene knjige. Objavljujemo to u novinama, pogotovo kada dolazi neka važna osoba. Držimo se tiho koliko možemo o onima koji izađu na stražnja vrata. Pobrinemo se da radio i novine dobiju velike brojke.

 

Ne pokušavam kritizirati našu crkvu. Ja sam član. [Imajte na umu da su te uspomene pisane 1955.-1956.]. Ja sam uključen u to. No sramim se nekih stvari koje radimo. Mislim da se moramo promijeniti. Ja nisam reformator. Nisam antagonist. Poistovjetio sam se s ovim ljudima. Ja sam, također, grešnik. No, hajdemo se složiti zajedno s ovim, Braćo i Sestre. Učinimo nešto s ovim, vi i ja. Trebamo. Postoje reformatori svuda oko nas koji podižu primjedbe na sve što radimo. Oni nas rastavljaju na komade. Pronađu nam greške. Kad bi ti reformatori bili toliko bolji od nas, možda bi mnogi od nas otišli u njihove redove; ali i oni su grešnici. Svi to moramo shvatiti. Moramo prestati razdirati jedni druge na komade. Prestanimo se razdirati. Nemojmo jedni druge povlačiti u blato.

 

Bilješka Rona: Krist je bio reformator. Ilija je bio reformator. Luther je bio reformator. Ellen White je rekla: "Mi smo reformatori."

 

Kada bismo mogli biti ujedinjeni s otvorenim grijehom otpalih grešnika, onda nismo trebali ostaviti pale crkve u 1844.

 

“Mi smo reformatori, i ne smijemo prihvatiti ljudsko mjerilo nego trebamo biti vođeni po principima neba. Ne postaje se reformator ako se ograniči djelo reforme na neke posebne stvari kako bi zanemarili druge. Ako se bogatstvo dovede u sanatorij žrtvovanjem jednog Kristovog načela ili atributa, duše će biti obeshrabrene, a jedna duša vrijedi više nego cijeli svijet. Zapamtite da će Krist postupati s vama kao što se vi odnosite prema onima koji su pod vašom brigom.” {20MR 388.4}

 

"Krist je bio protestant... Reformatori postoje još od Krista i apostola. Izašli su i odvojili su se od religije obreda i ceremonija. Luther i njegovi sljedbenici nisu izmislili reformatorsku religiju. Jednostavno su je prihvatili onako kako su je predstavili Krist i apostoli." E.G. White, Review and Herald, vol. 2, 48, col. 2.

 

Ellen White je rekla da je Izaija 58 naš posao. Ona kaže da nijemi-psi stražari NIKADA VIŠE neće pokazati Kući Jakovljevoj njene grijehe, i zato Ezekiel 9 počinje DOSLOVNO u Njegovoj Crkvi, Njegovom Svetištu. 5T 211. Također, nećemo biti zapečaćeni ako ne uzdišemo i ne plačemo zbog svih gnjusoba koje se čine u crkvi:

 

“Posebno obratite pozornost na ovu stvar: oni koji primaju čisti pečat istine, iskovan u njima silom Svetoga Duha, prikazan pečatom čovjeka odjevenog u lan, jesu oni "koji uzdišu i plaču zbog svih gnjusoba što se čine u crkvi. Njihova ljubav za čistoćom, čašću i slavom Boga je takva, i imaju jasan pogled na preveliku grešnost grijeha, da su predstavljeni kao ljudi koji su u agoniji, pa čak uzdišu i plaču.” {RH, June 8, 1886 par. 2}

 

Kraj bilješke Rona.

 

Uskladimo se i krenimo svi u jednom smjeru – gore! Trebamo ići gore. Izgubili smo iz vida neke od temeljnih načela kršćanstva. Imamo formalnu religiju u prevelikoj mjeri. Sve mora ići prema uspostavljenom, organiziranom obrascu. Nema mjesta za individualnu misao. Ne postoji prostor za individualni rad. Ne mnogo. Moramo provjeravati sa glavnim sjedištem. To je dobro. Moramo se držati zajedno. Moramo surađivati i priznati one koji su na vlasti. No možda oni koji su na vlasti ponekad trebaju malo ispravke.

 

Bilješka Ron: Ne možemo biti u jedinstvu s otpadništvom:

 

Naše djelo je agresivno, i kao vjerni Isusovi vojnici, moramo nositi barjak natopljen krvlju u same utvrde neprijatelja… Ako pristanemo spustiti naše ruke kako bi odložili barjak natopljen krvlju, i time postali zarobljenici i sluge sotoni, onda bi mogli biti oslobođeni od sukoba i patnji, ali ovaj mir se može dobiti samo uz gubitak Krista i neba. Ne možemo prihvatiti mir pod takvim okolnostima. Neka bude rat, rat, do kraja zemljine povijesti, bolje nego mir kroz otpadništvo i grijeh. {AG 333.3}

 

"Dok se od nas očekuje da budemo kao Krist prema onima koji su naši neprijatelji, ne smijemo, kako bi imali mir, prikrivati greške onih koje vidimo u zabludi. Isus, Otkupitelj svijeta, nikada nije kupio mir prikrivajući bezakonje, ili nečim nalik kompromisu. Iako je Njegovo srce bilo neprestano preplavljeno ljubavlju prema ljudskom rodu, nikada nije popuštao njihovim grijesima. On je bio preveliki prijatelj da bi ostao tiho dok oni koračaju putem koji će uništiti njihove duše – duše koje je On kupio svojom vlastitom krvlju. Odlučno je ukoravao sve poroke, i Njegov mir bila je svijest da čini Očevu volju, više nego stanje stvari koje je postojalo kao rezultat ispunjavanja svoje dužnost."  The Upward Look, 220.

 

"Mi moramo prenijeti sudbonosnu poruku, i upućena sam reći našem narodu, 'Ujedinite se, ujedinite se.' No ne smijemo se ujediniti s onima koji odlaze od vjere, koji slušaju zavodljive duhove i doktrine đavola. S našim slatkim, dobrim i iskrenim srcima, trebamo ići naprijed i objaviti poruku, ne obazirući se na one koji odvode od istine." Selected Messages, vol. 3, p. 412 Series B, No. 2, p. 47.

 

Za kraj, Lk 12:51 "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Ne, kažem vam, nego podjelu."

 

Kraj bilješke Rona.

 

Ne govorim ove stvari da bi pokazao pogreške naših ljudi ili naših vođa. Imam velik broj prijatelja, dobrih prijatelja, u ovoj crkvi. Volim te ljude. Oni su moja braća i sestre. Imamo mnogo, mnogo vjernih, sposobnih i posvećenih vođa u našem radu. Opseg njihovog rada ograničen je ponekad ograničenjima i propisima koji se postavljaju na njih zbog potrebe organizacije. Možda su ti nedostatci ponekad ozbiljni. Ali nekako su učinili dobar posao – oni su dobro služili Bogu. Mnoge duše su blagoslovljene njihovim službama. Mnogi su došli do spoznaje istine kroz njihov rad i pomogli su mnogim očajničkim dušama.

 

Trebamo organizaciju. No moramo biti oprezni ne dopustiti organizaciji da postane tako komplicirana, a formalnost tako bitna, da nemamo prostora za djelovanje Duha. Govorimo mnogo o "završnom djelu," o pokretu i to ide naprijed. Ono što imamo, uglavnom na umu, su brojevi. Što više brojeva dobijemo veći je pokret. Međutim pravi posao, stvarno završno djelo, je rad Duha Božjeg u srcu pojedinca. Duh ga priprema da stoji pred svojim Tvorcem, čist i svet. Ovo je posao koji trebamo raditi.

 

Bilješka Ron: Je li Kristu potrebna otpadnička organizacija? Je li Mu trebala židovska otpadnička organizacija?

 

"Gospodin Isus uvijek će imati izabrani narod da mu služi. Kada je Židovski narod odbacio Krista, Princa života, On je uzeo od njih Božje kraljevstvo i dao ga poganima. Bog će nastaviti raditi na tom načelu sa svakom granom Njegovog djela. Kada se crkva pokaže nevjerna djelu Gospodnjem, bez obzira na njihov položaj, koliko god uzvišen i svet njihov poziv, Gospodin više ne može raditi s njima. Drugi su tada izabrani nositi važne odgovornosti. Ali, ako oni zauzvrat ne očiste svoje živote od svake pogrešne akcije, ako ne uspostave čista i sveta načela unutar svih svojih granica, onda će ih Gospodin teško tlačiti i poniziti, a ako se ne pokaju, uklonit će ih s njihova mjesta i učiniti ih sramotom.

Bog nije "obožavan ljudskim rukama, kao da mu treba nešto" (Djela 17:25). "E. G. White, The Upward Look, 131.

 

Kraj bilješke Rona.

 

Sada je krajnje vrijeme da ispravimo neke stvari u našim životima. Još uvijek morate priznati da niste spremni stajati pred Bogom bez Posrednika, ja ne oklijevam priznajući to, ali se ne bojim toga. Ako se pokušavam pripremiti za susret s Bogom jer se bojim, nikada neću uspjeti. Svi oni koji dolaze k Bogu trebaju Ga se bojati (poštovati), ali ne osjećati strah od Njega. 

 

Karta za ući u srce Božje je ljubav, a ne strah. Ljubav i strah apsolutna su suprotnost, kaže Sveto pismo. Savršena ljubav izgoni strah. Savršena ljubav koju je Adam imao u Edenu, uništena je odmah nakon što je zgriješio. Prva posljedica grijeha bila je strah u čovjekovom srcu; a strah, emocija straha, nedostatak sigurnosti, koji je najvećim dijelom odgovoran za, a možda i sve, bolesti čovječanstva, uključujući i Njegove patnje i smrt.

 

Strah je napunio naše bolnice s bolesnicima. Strah je učinio da ljudi pokušavaju sami izgraditi svoje spasenje. Strah je učinio da mnogi ljude drže Subotu izvanjski. Međutim, priprema za susret s Bogom, držanjem Njegovih zapovijedi na temelju straha, neće upaliti. Mislimo da imamo razumijevanje istine, ali poruka Istinitog Svjedoka kaže ''slijepi smo."

 

Znate li koja će biti posljednja poruka ovome svijetu? Pa, ne moram vam to reći. Propovijedali ste ju mnoge godine. Posljednja poruka ovom svijetu jest vječno evanđelje. Razmislite o tome! Vječno evanđelje, a ne doktrine. A znate što je vječno evanđelje; to je sila Božja na spasenje svima koji vjeruju i to je poruka o oproštenju grijeha. To je evanđelje! Ona otkriva ljubav Božju prema Njegovim ljudima. Nema straha u tome. Onda se ne bojim. Ne bih se trebao bojati.

 

Bilješka Ron: Istina o najvišem dobru, krunskom daru Krista i evanđelja, uključuje "doktrinu," istinu o Božanstvu. Nema evanđelja bez ove sveobuhvatne istine.

 

Danas se mnogo govori protiv doktrine, ali Biblija je puna pozitivnih izjava o doktrini:

 

Ivan 18:19 Tada velesvećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovoj doktrini.

Djela 2:42 I bijahu postojani u apostolskoj doktrini i zajedništvu, i lomljenju kruha i molitvama.

Djela 5:28 govoreći: »Nismo li vam strogo zapovjedili da ne naučavate u to ime? A vi ste, evo, napunili Jeruzalem tom svojom doktrinom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«

Djela 13:12 Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, uzvjerova zanesen doktrinom Gospodinovom.

Djela 17:19 Uzeše ga i odvedoše na Areopag govoreći: »Možemo li doznati kakva je to nova doktrina što ju ti govoriš?

Rimljanima 6:17 No hvala Bogu: bijaste robovi grijeha, ali ste od srca poslušali oblik doktrine koji vam je predan.

Rimljanima 16:17 Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji izazivaju razdore i sablazni protivno doktrini koju ste vi naučili, i uklonite se od njih.

1 Korinćanima 14:6 A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći jezicima, što bi vam koristilo ako vam ne bih govorio ili otkrivenjem ili spoznajom ili proroštvom ili doktrinom?

1Kor 14:26 Što, onda, braćo? Kada se okupite, svaki od vas ima psalam, ima doktrinu, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Neka sve bude učinjeno na izgradnju.

Efežanima 4:14 da više ne budemo djetinjasti, bacani valovima i gonjeni uokolo svakim vjetrom doktrina, u kockanju ljudskom, u lukavstvu koje vodi k zabludi.

1 Timoteju 1:3 Kao što te zamolih kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovjediš nekima neka ne naučavaju drugih doktrina.

1Tim 1:10 za bludnike, za one koji se kaljaju s muškarcima, za otmičare ljudi, za lažljivce, za krivokletnike, i ima li još čega što je protivno zdravoj doktrini;

1 Timoteju 4:6 Ovo izlaži braći i bit ćeš dobar služnik Isusa Krista, othranjivan riječima vjere i dobre doktrine koju slijediš.

1Tim 4:13 Dok ne dođem, posveti se čitanju, opominjanju, doktrini.

1Tim 4:16 Pripazi na samoga sebe i na doktrinu. Ustraj u tome; jer ćeš, čineći to, spasiti i sebe i one koji te slušaju.

1 Timoteju 5:17 Starješine koji dobro upravljaju neka se smatra dostojnima dvostruke časti, poglavito one koji se trude u riječi i doktrini.

1Tim 6:1 Koji god su pod jarmom, to jest sluge, svoje gospodare neka smatraju dostojnima svake časti, da se ne bi hulilo Božje ime i njegova doktrina.

1Tim 6:3 Ako tko naučava drukčije i ne pristaje uza zdrave riječi našega Gospodina Isusa Krista i doktrinu koja je u skladu s pobožnošću,

2Tim 3:10 No ti si u potpunosti upoznao moju doktrinu, način življenja, naum, vjeru, strpljivost, ljubav, postojanost,

2Tim 3:16 Sve Pismo je od Boga nadahnuto i korisno je za doktrinu, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti:

2Tim 4:2 Propovijedaj riječ, bilo zgodno ili nezgodno vrijeme; uvjeravaj, opominji, ohrabruj sa svom strpljivošću i doktrinom.

2Tim 4:3 Jer doći će doba kada ljudi neće podnositi zdravu doktrinu, nego će prema vlastitim požudama sami sebi nagomilati učitelje, jer će ih svrbjeti uši;

Tit 1:9 priljubljen uz vjerodostojnu riječ kako je bio poučen, da može i hrabriti u zdravoj doktrini i uvjeravati one koji proturječe.

Tit 2:1 A ti govori ono što dolikuje zdravoj doktrini:

Tit 2:7 U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u doktrini iskazuj nepokvarenost, ozbiljnost, iskrenost;

Tit 2:10 ne potkradaju, nego im iskazuju svaku dobru vjernost: da u svemu urese doktrinu našega Spasitelja, Boga.

Heb 6:1 Stoga, pustivši početna načela doktrine o Kristu, pođimo k savršenstvu ne postavljajući iznova temelja pokajanju od mrtvih djela, i vjere u Boga,

Heb 6:2 doktrine o krštenjima, i polaganja ruku, i uskrsnuća mrtvih, i vječnoga suda;

2Iv 1:9 Tko god prestupi Kristovu doktrinu i u njemu ne ostane, nema Boga. Onaj tko ostaje u Kristovoj doktrini, on ima i Oca i Sina.

2Iv 1:10 Ako tko dolazi k vama i ne donosi takvu doktrinu, ne primajte ga u svoju kuću niti ga pozdravljajte:

Otk 2:14 Ali imam protiv tebe nešto, jer imaš ondje nekih koji drže doktrinu Bileama, koji je poučio Balaka da postavi spoticalo pred sinove Izraelove da jedu žrtvovano idolima i da bludniče.

Otk 2:15 Tako i ti imaš onih koji drže doktrinu nikolaita, koju ja mrzim.

Otk 2:24 Ali vama velim, i ostalima u Tijatiri koji nemaju tu doktrinu i koji nisu upoznali dubine Sotonine, kako već govore: Ne stavljam na vas drugo breme,

 

Kraj bilješke Rona.

 

Ako se bojim, to je znak da nemam dovoljno vjere u mog Otkupitelja, i Sotona ulazi u moj život kroz sumnju. U trenutku kad posumnjam, postajem uplašen. Međutim, ako imam savršeno povjerenje u mog Spasitelja, neću imati straha; jer sam čist pred Bogom i Bog me prihvaća. A pitanje ostavljanja grijeha postavljeno je na posve drugačiju osnovu.

 

Više ne moram držati zakon da bi bio spašen. Iako znam da će svi ljudi koji ulaze u Novi Jeruzalem biti čisti ljudi; neokaljani ljudi; ljudi koji drže Božji zakon i surađuju s Njim – iako to znam – još uvijek prepoznajem da ne moram držati zakon. Ti ljudi će držati zakon ne zato što moraju, već zato što žele. Kad dođem u stanje da želim držati zakon iz nesebičnih razloga, a ne iz sebičnih, tada ću moći držati zakon.

 

Ali ako želim držati zakon zbog svoje sebičnosti – da spasim svoju sebičnu kožu – neću ga moći držati. Razlog zbog kojeg ne mogu držati zakon iz sebičnih razloga je taj što se zakon bazira na ljubavi samoodricanja. Dok izvanjski mogu držati zapovijedi, vrlo metodično, poput bogatog mladog vladara, još uvijek mi nešto nedostaje. Držanje zapovijedi, znači živjeti životom samopožrtvovne ljubavi. Ovo je priprema koju trebamo.

 

Trebamo ljubav Isusa – ljubav Božju u našim srcima. Kad smo rođeni od ljubavi, nećemo griješiti; i postat ćemo Božji sinovi. Doživljaj novog rođenja pri obraćenju, koji se očituje kroz obred krštenja, samo je početak. Kompletno novo rođenje ne ostvaruje se sve dok se ne napunimo Božjom ljubavi i ne griješimo.

 

Stoga moj motiv pokušavanja držanja zakona nije spašavanje sebe, ni da bi dobio naklonost kod Boga, ili visoki položaj. Nego, moj motiv sada je držati Božji zakon kako bi ugodio svome Spasitelju i poštedio Ga neugodnosti i patnji koje će Mu moj grijeh nanijeti, jer On je jamčio da će prihvatiti kaznu za moje prijestupe kako bi ja mogao imati vječni život kao besplatan dar. Ovaj je život moj, i zato držim zakon najbolje što mogu, ne zbog sebe, već zbog Njega.

 

Najvažnija Točka na Ovim Vrpcama

 

Ovo je najvažnija točka o kojoj sam razgovarao na ovim kasetama! Ovo je Vječno Evanđelje koje će prerasti u glasnu viku! To će dovršiti Božje djelo na zemlji, ne rastom ljudi u brojkama, već spašavanjem čovjeka od grijeha – čišćenjem svetišta!

 

Razmišljate li o tome? Nadam se da da. Rad organizirane crkve ima svoje mjesto. Međutim, konačna poruka i konačni pokret, koji će se odvijat ubrzano, bit će ostvareni uglavnom preko laika. [Cf. 5T 80 i 81]. Pojedini članovi će biti ti koji će očistiti hramove svojih duša od grijeha.

 

To će biti djelo Duha Svetoga u kasnoj kiši – vječna krv koju je Isus predao na križu umirući vječnu smrt grešnika – čiji se Duh vječnog života vratio Ocu u Svetinji nad Svetinjama nebeskog svetišta u vrijeme križa, kako bi mogao biti poslan svakom poslušnom svecu pri posredovanju Isusa u kasnoj kiši. To je konačna isporuka Kristove vječne životne krvi Njegovom "novom" vječnom tijelu svetaca, koji će zamijeniti izvorno tijelo u kojemu je živio od vječnosti.

 

Dao je svoje izvorno tijelo i krv kao vječnu žrtvu, Njegovim svecima da jedu i piju, čime oni dobivaju vječni život u sebi! (Ivan 6:53,54)

 

 Mogao bih još puno o ovome pričati, ali zašto bih? Dao sam vam najvažniju poruku. Rekao sam vam ono što mi je Bog objasnio.

 

Kristova Vječna Žrtva

 

Dopustite mi da dublje objasnim Kristovu vječnu žrtvu:

 

Dobrovoljno se dao da umre vječnu smrt grešnika. Nakon što je na posljednjoj Pashalnoj večeri predstavio svojim učenicima posljednju duboku pouku, objašnjavajući kako mora umrijeti vječnom smrti grešnika te odložiti svoje vječno tijelo i krv za njih da jedu i piju kako bi dobili vječni život koji je bio Njegov, otišao je u Getsemaniju i predao svoj život u skrbništvo svome Ocu;[9] i time mogao umrijeti na križu vječnu smrt grešnog čovječanstva.

 

Vječni Savez Isporučen

 

Ovim sam isporučio Vječni Savez. Otkrio sam njegovu poruku – njegovu silu. Moglo bi se puno razmišljati o ovome i razrađivati, kako bi postalo još jasnije; ali sve je ovdje. Sada ću završiti s kasetom jer je uskoro gotova.

 

Spustimo se na koljena i tražimo da se Duh Božje ljubavi razlije u naša srca i bit ćemo pobjednici zbog Njega. Zapamtite, mnoga od naših najsjajnijih svjetala će se ugasiti. Oni će se držati formalnosti naše religije, biti pedantni u održavanju subote – ali će propustiti autobus. 

 

Vama se to ne smije dogoditi. Vi ste spašeni vjerom, ali držite zakon jer volite Spasitelja. Molim vas, zapamtite to. Obožavajmo Boga koji je stvorio nebo i zemlju. Amen.

 

Kraj citiranja iz Panorame istine, vol. 2.

 

* * * * * * * * * * * * *

 

[Bilješka: Prethodna snimka, Personal Reminiscence, prvi put je stavljena u pismeni oblik tijekom rujna 1990. godine. Prepisana je od izvorne audio trake (kolutu za role), koju je snimio J. W. Johnson 1957. ili 1958. godine. Transkripciju je pregledao Brat Johnson 1994., tada je napravio kratko uređivanje, dodavši nekoliko odlomaka, osobito o Kristovoj žrtvi.

 

Međutim, istine o kojima govorimo na ovoj vrpci otkrivene su Bratu Johnson 1941-1942. u odgovoru na svoju izvornu molitvu za mudrost (oko 1933.), kada je imao samo sedamnaest ili osamnaest godina života].

 

Sljedeće je iz Panorama Istine, Vol. 1, o Regeneraciji 144,000:

 

Rad u Prvom Odjeljenju

 

Rad u prvom odjeljenju je započeo kad je On (Krist) uzašao na nebo. Sveci su pozvani iz svake generacije razdoblja u povijesti Crkve, i obećanje je dano pobjednicima u svakoj od tih razdoblja. Sad dolazimo do posljednjeg razdoblja – Dana pomirenja od 1844.

 

Na Dan Pomirenja vrata svetinje su se zatvorila, a vrata Svetinje nad Svetinjama su se otvorila. To jasno pokazuje da je rad u Svetinji dovršen i da je prijenos grijeha u svetište završen. Sada je ostalo djelo suda i čišćenja grijeha iz svetišta. No ako je to istina, što se događa sa grijesima ljudi koji su rođeni nakon 1844., koji su rođeni na Dan pomirenja?[10] Ako nema službe u svetinji, očito postoji promjena u postavkama.

 

Odgovor na to pitanje razumjeti će se jedino ako se detaljno objasni, a to je više ili manje učinjeno na prethodnim kasetama, a ovdje ćemo sažeti: Oni koji su rođeni poslije 1844., rođeni su kao tijela u kojima se pojavljuje potencijalni karakter i osobnost onih koji su živjeli prije 1844. godine. Drugim riječima, ti muškarci i žene danas pokazuju, kao što je Isus pokazao prije svog pomazanja, karakter onoga koji je živio prije. To se odvija kroz agenciju anđela čuvara koji se sada identificira i djeluje kroz, u ovom određenom svojstvu, onoga koji sada živi.

 

Testiranje Predodređenih Karaktera

 

U nekom smislu, oni koji danas žive su predodređeni karakteri, kao što je Isus bio predodređen, jer mi sada živimo u vrijeme regeneracije i suda svetaca. Živimo u vremenu kada se dokazuju karakteri svih onih koji su došli Kristu. Ispituju se. Moraju se pokazati dostojnima ili nedostojnima. Nitko ne može biti podignut iz mrtvih u svom konačnom potpunom i punom smislu, sve dok karakter nije opravdan u očima svemira, jer oni koji dolaze u prvom uskrsnuću su pravedni; a oni koji dolaze u drugom uskrsnuću su zli. Zato mora biti određeno, prije nego se uskrsnuće dovrši, tko će ustati u prvom. To se može utvrditi samo istražnim sudom; karakter se dokazuje pod okolnostima koje postoje u svijetu u ovom trenutku.

 

Biblija kaže da će oni koji su prvi, biti posljednji. Značajno je da će pobjednici biti oni koji će doći posljednji, čiji će karakteri doći do savršenstva, koji će dokazati svoju pravednost kroz potpunu vjeru i povjerenje u Krista Spasitelja, imajući vjeru Isusovu i držeći zapovijedi Božje. To su oni koji će biti pomazani Duhom Svetim kao što je Isus bio, koji će doći do spoznaje i razumijevanja njihovog prijašnjeg postojanja. Oni će biti uskrsnuti od mrtvih u ovom, posebnom uskrsnuću, izvršenom kroz regeneraciju; i oni će biti preneseni bez da umru pri drugom Isusovom dolasku.

 

Biblija kaže da svi moraju umrijeti, a nakon toga na sud [Heb 9:27]. Ako se, prema našem sadašnjem ograničenom pogledu, 144,000 svetaca koji su preneseni, prvi puta pojavljuju u posljednjoj generaciji, onda ne ispunjavaju ovaj odlomak Svetoga pisma.

 

Ako, s druge strane, to jesu karakteri onih koji su prethodno živjeli, a koji su sada testirani na sudu – onda su već umrli. Sada im se sudi; i zatim će biti preneseni i potpuno će ispuniti sve odlomke Svetoga pisma koji se odnose na njih. Sjećate  se da apostol Pavao govori o tome da će biti "s njima" koji su živi – ne s onima koji su uskrsnuti pri drugom dolasku [cf. 1 Sol 4:15-17]. Apostol Ivan treba "ponovno svjedočiti pred mnogim pucima, narodima i jezicima" (Otk 10:11], o stvarima koje nisu otkrivene u njegovim spisima; Isus je rekao za njega: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što ti imaš s time?" (Ivan 21:22).

 

Pobjednici iz Svakog Razdoblje Kršćanske Crkve

 

Dakle, u životima tih pobjednika iz svakog razdoblja povijesti crkve, koji su regenerirani u posljednjoj generaciji – kažem, u njihovim životima – ostvarit će se potpuna pobjeda nad grijehom. To će biti učinjeno kroz element vjere. Stavka po kojoj će im se suditi jest njihova vjera. Njihova vjera održat će se bez obzira koliki duboko pali u grijeh – usput, Sestra White kaže da će oni koji su najdublje pali u grijeh, biti najbliži Njegovu prijestolju da ga pohvale zbog onoga što je učinio. [Cf. SC 35 i 36].[11] Nema sumnje da će 144,000 stajati najbliže Njemu i Njegovu tronu, jer oni, i samo oni, će ući s Njim u hram na Gori Sionu [cf. EW 19].

 

Oni su dio nove strukture tijela Kristova kojemu je Isus glava. Oni su sada nova nastamba Božja – Božje prebivalište. On kaže Laodicejcima u obećanju koje im je dao, ako otvore vrata, On će ući i objedovat će s njima; i oni će biti novo prebivalište. Ovo je hram Duha Svetoga; i Bog i Krist dolaze u ovaj hram kroz izlijevanje Duha Svetoga.

 

144.000 će Razumjeti i Doći po Čišćenje

 

I tako, u skladu s učenjem, koje prevladava [1961] danas u velikoj mjeri, sada je vrijeme da dođemo u odjeljenje Svetinje nad Svetinjama na završno čišćenje – kažem, u skladu s ovim učenje postoji 144,000 živih svetaca na zemlji danas, koji će doći do ovog iskustva. Dok mnogi to neće razumjeti – mnogi to neće shvatiti i oni nisu dio ovog hrama u tom smislu – bit će oni koji će razumjeti, i koji će doći i primiti ovo posljednje čišćenje!

 

Objasnili smo s druge strane ove kasete i na drugim kasetama kako će se to pročišćenje dogoditi. Kroz propovijedanje poruke evanđelja Isusa Krista i vječnog saveza koji je dio toga – kažem vam, da će preko ovih poruka doći do razumijevanja konačne pobjede nad grijehom i njegovog ostvarenja.

 

Drugi tehnički dijelovi doktrine koji govore o svetištu i regeneraciji svetaca od 1844. godine kako bi prošli kroz istražni sud i tako dalje – nisu esencijalne stvari. Može postojati nesklad i neusklađenost u razumijevanju istih. No bitna stvar je poruka evanđelja, oproštenje grijeha, značenje vječnog saveza; konačna pobjeda nad grijehom i čišćenje hrama duše. Nismo sve detaljno obradili ovdje, ali glavne točke su dostupne.

 

Prijem Kraljevstva i Svadba Jaganjčeva

 

U djelo svetinje nad svetinjama uključeno je Isusovo primanje kraljevstva i svadba Jaganjca. Sumnjivo je da li se to sve dobro razumije, ali nesumnjivo je, da se svadba Jaganjca za Njegovo kraljevstvo odnosi na Njegovo primanje natrag autoriteta koji je, u nekom smislu, izgubio pod izazovom Sotone prije mnogo, mnogo godina. Sada će biti priznat kao vrhovni Vladar svemira, a to će učiniti čak i 144,000 svetaca na zemlji. Oni će zastupati Njegov plan ovdje na Zemlji usred najgorih okolnosti.

a

To su sveci – to je nevjesta Jaganjčeva, jer piše da Njegovo kraljevstvo jesu Njegovi sveci, ili Njegovo kraljevstvo je u Njegovim svecima. Preko njih je On ponovno stječe svoju moć. To je tako, zato što oni čine novi hram tijela ili strukturu Božjeg prebivališta. Krist se ponizio i odrekao svojeg bivšeg tijela i krvi (ovo je istinita doktrina), i došao je u ljudski hram koji je trebao postati Glava nove tjelesne strukture; "jer u Njemu tjelesno prebiva punina božanstva." [Kol. 2:9]. Njegovi sveci čine ostatak strukture tijela. Njima je oženjen – oni postaju jedno tijelo.

 

Sveci Primaju od Baštine Sina Božjeg

 

Sveci moraju jesti meso Sina Božjega i piti Njegovu krv. Naravno, to nije doslovno – to se odnosi na primanje baštine Njegovog bivšeg tijela i krvi koje je razlomio za njih i koje je prolio za njih. Isus je rekao svojim učenicima prije nego što je otišao u nebo, "neću od sada piti od ovoga roda trsova" – On je to jasno rekao na posljednjoj večeri – "sve do onoga dana kad ću ga, novoga, s vama piti u kraljevstvu." Ovo bi trebalo biti jasno – dok se bračno sjedinjenje odvija između Krista i Njegovih svetaca, nova se struktura dovodi u jednu potpunu cjelinu. Ujedinjeno je – oženjeno je – spojeno je; i nova vladajuća jedinica svemira je rođena. Krist je u svojim svecima. Oni su Njegovo tijelo. Isus je glava, a glava djeluje kroz tijelo.

 

Umu nije dostupno osjetilno iskustvo, osim ako dolazi kroz kanale fizičkog tijela. Nikakvo djelovanje ili mišićna aktivnost tijela nije moguća osim – (ili da se izrazim ovako) – nikakva odluka uma ne može se izvršiti, osim ako se izvršava kroz mišiće i žlijezde i fizičku strukturu hrama tijela. Ovo je nova postavka.

 

Nikada više se ne može optužiti Isusa Krista da je proizvoljno preuzeo nadređeni položaj i da diktira svojim subjektima; jer sve će ići kroz Njegovo novo tijelo od 144,000 svetaca. Oni su jedini koji ulaze u hram s Isusom; i to je vladajuće tijelo.

 

No sveci vole svog Spasitelja. Prošli su kroz najdublje iskustvo. Oni se njemu dive. Neće učiniti ništa [što bi naškodilo njihovom Gospodinu i Spasitelju]. Dokazali su na ovom svijetu, na ovoj zemlji tijekom posljednjeg završnog sukoba, da odbijaju griješiti, prestupiti, ozlijediti Gospodina pod bilo kojim okolnostima.

 

Duh Tijela Kristova Postaje Dijelom 144,000

 

Pomazanje se odvija tek nakon što se to dokaže, a Duh Sveti – Duh (Samo Božanska Priroda) Kristovog tijela koji je postojao prije – postat će dio 144,000 svetaca. Oni će biti hramovi Duha Svetoga. Doći će prebivati s njima. No njihovi hramovi će biti čisti, jer On ne može boraviti u nečistom hramu. Pitam se da li je ovo jasno? Ovo su velike riječi. Ovo su velike misli; ali to nisu zablude. To su misli koje se jasno prikazuju u Božjoj riječi; i oni koji će doći k Bogu za jasnije razumijevanje Njegove istine, dobit će odgovor. To je Njegovo obećanje.

 

Gradimo, braćo, na čvrstom temelju. Prihvatimo osnovne doktrine koje smo podučavali već dugi niz godina, i nastavimo graditi odatle. Uz pomoć Božjeg Duha, s poniznošću, voljni učiti i voljni slušati, Bog će nas počastiti i blagosloviti s dubljim razumijevanjem Njegove istine.

 

Nešto je Drugačije s Grijesima Priznatim poslije 1844.

 

Na kraju Kristove službe u Svetištu gore, kada se bude spremao otići, zaustavlja se na trenutak da na Sotonu prebaci priznate grijehe svoga naroda od 1844. godine. To ukazuje da postoji nešto posebno drugačije s grijesima koji su priznati poslije 1844. godine, od onih koji su priznati prije 1844. godine. U svjetlu onoga što sam prethodno govorio, mislim da se to može razumjeti. Prijašnji grijesi prebačeni su u svetište, i tu su zabilježeni.

 

Grijesi od 1844. su samo manifestacija ili nastavak karaktera koji su prethodno bili formirani; i ti su grijesi zbrinuti zbog prihvaćanja Kristove vjere i prenošenja grijeha u svetište. Dok se svecima sudi u razdoblju regeneracije od 1844. godine, ti grijesi više ne trebaju biti preneseni u prvo odjeljenje svetišta. O ne, već su tamo – ti grijesi su otišli prije! ["…pred njima idu na sud", 1 Timoteju 5:24]. Ovi su samo nadogradnja i nastavak obrasca [karaktera] koji je prethodno bio postavljen.

 

144,000 – Očišćeni i Bez Mane

 

No, u ovoj generaciji, karakter mora dokazati pobjedu nad grijehom. U bivšoj su generaciji bili pobjednici po vjeri – to jest, vjerovali su u oproštenje svojih grijeha i bili su tako prihvaćeni. Ali da su nastavili živjeti, nastavili bi griješiti. To bi pokazao čak i Mojsije, prvak staro-zavjetnog iskustva.

 

Međutim, sada smo pod iskustvom novog saveza. Sada smo pod Danom Pomirenja kada se svetište mora očistiti i grijeh će biti protjeran iz života. Ovo je demonstracija koja će se pokazati u životima 144,000; oni će ostvarit pobjedu nad svojim grijesima i bit će očišćeni; hramovi njihovih duša će biti pročišćeni; bit će bez mane pred prijestoljem; moći će stajati pred Bogom bez Posrednika.

 

Tek nakon što se ovaj test dovrši i demonstrira, može se Kristova bračna zajednica dovršiti i može im se vjerovati da će biti dio vladajućeg Kristovog tijela. Ako budu zgriješili u budućnosti, taj grijeh bi bio upisan u glavu tijela – a to je Krist. [Cf. R & H 10-16-1894, {vol. 3 R & H članaka, str. 642, kolona 1.5}]. On će zauvijek ostati jamčevina za grijeh; i On će postati vječni patnik. No sveci nikada neće zgriješiti. Grijeh se neće pojaviti drugi put!

 

Krist je Uložio Cijeli Svoj Život Zbog Svojih Svetaca

 

Krist je uložio cijeli svoj život, na principu Njegove samopožrtvovne ljubavi – da bi taj princip ljubavi pobijedio u srcima Njegovih svetaca, da bi ostvario pobjedu na dugoročnoj bazi, da bi jamčio da ga nikada neće iznevjeriti. Vjerom je sebe stavio na sud na takav način, da nikada više ne može biti optužen kako samovoljno održava svoju glavnu poziciju. ["Čast Njegovog prijestolja stavljena je na kocku radi ispunjenja Njegovih riječi nama." - COL 148].

 

Sveci neće imati drugog izbora za vladara. Oni prepoznaju svoje neučinkovitosti, svoje nesposobnosti, svoje slabosti. Oni prepoznaju da su im sve njihove pobjede i sve njihove snage dane kroz silu Kristove ljubavi. Nikada ga neće iznevjeriti! Nikada više neće izabrati griješiti; i grijeh bi se mogao pojaviti jedino ako bi tako izabrali. Budući da je grijeh izbor, nikada to više neće izabrati. Snaga samopožrtvovne ljubavi u njihovim srcima će ih poticati na poslušnost tijekom cijele vječnosti.

 

144,000 – Zašto Svećenici na 1000 Godina?

 

144,000 će biti svećenici tijekom tisuću godina, a za to vrijeme će se razmotriti pojedinosti o svim životima. Bit će onih poput lopova na križu koji će se podići u prvom uskrsnuću, koji bi, da su nastavili živjeti u ovom svijetu, nastavili griješiti. Bit će mnogo takvih. Sve njih se treba obrazovati; svi oni moraju naučiti.

 

S njima se mora raditi strpljivo, a tisuću godina imat će 144,000 svećenika koji će im pomoći u njihovom obrazovanju. I konačno, nakon što je zemlja potpuno očišćena vatrom na kraju tisuću godina, i svi koji su uskrsnuli u prvom uskrsnuću odrasli do mjere uzrasta punine Kristove – uspostavit će se nova zemlja. Neka Bog ubrza taj dan!

 

KRAJ J.WILFRED JOHNSON TRAKTATA

 

Preveo: Ivan Komadina

 

Uredili: Ivan Komadina i Dejan Meznarić

 

Original: http://www.jwilfredjohnson.com/theeverlastingcovenantpart2.html