Beskonačna, Nedokučiva Ljubav Božja I Vječni Savez

3. dio

Povratak na Glavnu Stranicu

 

 

3. dio u ovoj seriji je 1. odjeljak Poruke Ilije od pokojnog J. (John) Wilfred Johnsona. Ovo je vjerojatno najutjecajnija Ilijina poruka koju će te ikada pročitati. Bilo bi dobro da se pripremite prije nego što pročitate ovo proučavanje, moleći se za obilno izlijevanje Duha Svetoga da biste u potpunosti mogli cijeniti ovu poruku za sve što ona uistinu je.

 

Vječni Savez I Preobražavajuće

Znanje O Bogu

1. Dio

 

 

pokojnog J. Wilfred Johnsona

 

Ovaj rukopis je napisao J. Wilfred Johnson 1968. godine. Napisano je i poslano vođama Generalne Konferencije crkve Adventista Sedmog dana. Oni su izravno odbacili učenje g. Johnsona. On je bio učitelj u školi i prvi starješina u Kanadskoj crkvi Union College otprilike 40 godina.

 

*******

 

Svrha vječnog Saveza je pružiti sredstva za spasenje od grijeha; to jest, osigurati potpunu obnovu dobrovoljne odanosti Bogu i zakonu Njegovog kraljevstva.

 

U kraljevstvu nebeskom nema nikakve prisile kako bi se postigla odanost. Nema zatvora i nema dvorana za smaknuće. Disciplina sile i straha koja se nalazi u Božjem djelovanju s ljudima na ovoj zemlji privremeno je sredstvo potrebno zbog pojave grijeha, a upotrebljava se samo dok je Božji narod još uvijek na razini nerazumne djece. Korak po korak On je vodio ljudsku rasu kroz djetinjstvo i adolescenciju; i sad će im dopustiti da diplomiraju i preuzmu punu odgovornost za vlastite odluke. Oni koji su već odlučili mahati zastavom nebeskog kraljevstva, biti će vođeni kroz svoje konačno iskustvo čišćenja duše i imat će priliku dokazati svoju potpunu odanost i to će učiniti u cijelosti dobrovoljno.

 

Kada je Bog dao čovjeku slobodu izbora, On je u suštini dao čovjeku udio u svojoj vlastitoj povlastici, autonomiji i u svojem prijestolju. Jer u ovom daru čovjek ima individualnu neovisnost, moć da djeluje pod vlastitom inicijativom, donosi svoje vlastite odluke i manipulira zakonima prirode na vlastitu korist.

 

Grijeh se i pojavio zbog mogućnosti slobode izbora. Nije Bog u čovjeku odabrao grijeh. Kada je čovjek sagriješio, to je učinio po vlastitom izboru, neovisno od Boga. Ako je Bog bio u čovjeku koji je izabrao zgriješiti, onda bi Bog također bio grešnik. Ali grijeh je Njemu gadost; On ne krši svoj vlastiti zakon. Stoga čovjek ima samostalnu neovisnu moć izbora. On može, u svojoj sferi, odlučiti djelovati neovisno o Božjem izboru.

 

Kada čovjek koristi moć neovisnog izbora kako bi prekršio Božji zakon, on tako čini grijeh. (1 Ivanova 3:4). Takvo djelovanje je dokaz nedostatka vjere ili pouzdanja u pravednost Božjih odluka. Dakle, osnovni grijeh je ustvari sumnja u Božji integritet. Stoga, suprotno tome, vjera u Božji integritet je temeljna pravednost i izražava se u odanosti Bogu i podložnosti Njegovim odlukama. Tako pravednost dolazi po vjeri u Boga; to je vjera u Njegovu pravednost koja vodi prema dobrovoljnoj poslušnosti Njegovog zakona. Bez vjere, dakle, nemoguće je ugoditi Bogu. (Hebrejima 11:6)

 

Krist je izgubio svoje kraljevstvo na ovoj zemlji kad je čovjek izabrao da ga ne posluša. Eva je povjerovala lažnoj izjavi zmije o Božjem integritetu. Adam je volio svoju ženu više nego što je volio Boga, i odlučio je zgriješiti s njom. Ovi izbori pokazali su nepoštivanje prema Božjem integritetu, sumnju u Njegovu iskrenost (od strane Eve) i Njegovu pravednosti i Njegovu pravdu u postavljanju proizvoljnog ograničenja na čovjekovu slobodu.

 

U suštini, za Božji se karakter smatralo da nije isključivo od ljubavi samo-poricanja, nego sebičnosti. Takva je bila sumnja u Božji integritet koju je Lucifer prvi puta iznio prije nego što je svijet stvoren; a ta je sumnja rezultat samozavaravanja uzrokovanih ponosom i pretjeranim osobnim interesom.

 

Osnovni grijeha je sumnja u Božju pravednost. Izvorno, ova sumnja potiče od vlastitog ponosa, koji je dokaz sebičnosti. Kada netko namjerno odluči prekinuti moralno ograničenje koje je Bog stavio na djelovanje slobodne volje, misleći da će tako dobiti veće zadovoljstvo, on time pokazuje nepovjerenje u Božju pravednost i prosudbu u utvrđivanju tog ograničenja. I stoga se suprotstavlja zakonu života i ne može preživjeti, osim milosrdnom intervencijom Krista, Spasitelja. Zakon života za zemlju i nebo je ljubav samo-poricanja. (Čežnja vjekova, 20)

 

Bog je počeo gubiti svoje kraljevstvo na nebu i prije pada čovjeka, i to kada je Lucifer počeo sumnjati u pravednost Njegovog karaktera. Kad su Lucifer, i anđeli na koje je utjecao, odlučili odabrati neovisnost od Božjeg zakona, oni su opljačkali Boga Njegove vlasti nad njima.

 

Nije da Bog nije mogao učiniti da mu se pokoravaju; mogao ih je prisiliti. Ali u trenutku kada bi Bog iskoristio silu, on miče svojim stvorenjima njihovu slobodu izbora. Dokle god Bog upravlja svojim kraljevstvom bez prisile, On može vladati nad svojim bićima jedino dok oni dobrovoljno odlučuju da će mu se pokoravati. Kada 'tinejdžer' odbija autoritet svojih roditelja, oni su izgubili vlast nad njim, osim ako ne počnu koristiti silu. Tako je i sa kraljevstvom Božjim. Ali, izgleda da je taj dar slobodnog izbora koji je dan čovjeku i anđelima u Stvoriteljevim očima toliko vrijedan da je bio spreman dati svoj život kako bi ga sačuvao i obnovio vjernost na dobrovoljnoj osnovi. (Ivan 3,16) (MB 96, 97, 204)

 

Velika Borba 591 – "Bog nikada ne vrši silu nad voljom ili savjesti; ali sotona se stalno koristi sredstvom prisile okrutnošću kako bi stekao kontrolu nad onima koje inače ne može prevariti. Strahom ili silom nastoji vladati savješću i osigurati poštovanje prema sebi."

 

 Trebalo bi biti jasno da se uspostavljanje Božjeg kraljevstva u srcima ljudi može dogoditi samo kad je obnovljena dobrovoljna odanost Njegovih bića. Svrha vječnog Saveza je obnavljanje ove odanosti.

 

Heb 8:10 – "Jer ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim nakon onih dana – govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u pamet njihovu i upisati ih u srca njihova. I bit ću Bog njihov, a oni će biti puk moj." (Ezekiel 36:25-28)

 

Jer 31:33-34 "Jer ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim nakon onih dana:....Zakon ću svoj staviti u njihovu nutrinu i upisati ga u srce njihovo. I ja ću njima biti Bog, a oni će biti puk moj... jer ću oprostiti njihovo bezakonje i grijeha se njihova neću više spomenuti."

 

Patrijarsi i proroci 372 – "Novi savez je bio utemeljen na 'boljim obećanjima' (od starog Saveza) – obećanje o opraštanju grijeha i milosti Božje koja obnavlja srce i dovodi ga u sklad s načelima Božjeg zakona…

Isti zakon koji je bio napisan na kamenim pločama, Sveti Duh je napisao na pločama srca… mi ćemo kroz Kristovu milost živjeti životom poslušnosti Božjem Zakonu koji je napisan na našim srcima."

 

Bilješka Rona: Ellen White definira milost kao Duh Kristov. To je u skladu s Rimljanima 1:5, gdje se kaže da je milost dana za poslušnost i apostolstvo:

 

"Moraju imati Njegovu milost, Duh Kristov, koji pomaže njihovim slabostima ili ne mogu oblikovati Kršćanski karakter. Isus voli kada dođemo k Njemu, takvi kakvi jesmo – grješni, bespomoćni, ovisni." Faith and Works, str. 38.

 

"Mora postojati sila koja djeluje iznutra, novi život odozgo, prije nego se čovjek može promijeniti od grijeha do svetosti. Ta sila je Krist. Njegova milost [Duh Kristov] jedini može oživjeti beživotne sposobnosti duše i privući ih k Bogu, k svetosti." (ST, 28. svibanj 1902., par. 3).

 

Naš stav nepromijenjen

 

"Ako želite biti svetac na Nebu, prvo morate postati svetac na zemlji. Karakterne osobine koje njegujete u životu neće se promijeniti poslije smrti ili uskrsnuća. Vi ćete ustati iz groba s istim osobinama koje ste pokazivali u svom domu i društvu. Isus ne mijenja karakter prilikom svog dolaska. Djelo preobraženja mora se obaviti sada. Svojim svakodnevnim životom mi određujemo svoju vječnu sudbinu. Karakterne mane moramo okajati i pobjediti kroz Kristovu milost. Moramo oblikovati skladan karakter dok još traje vrijeme milosti, da bismo bili pripremljeni za nebeske stanove." Manuscript Releases 13:82 (1891). {DPD 295.1}

 

Slava koju je Otac dao Kristu dana je nama: "Isus čeka da dahne na sve svoje učenike i da im dade nadahnuće svoga posvećujućeg duha i prenosi vitalni utjecaj od sebe na svoj narod… Krist treba živjeti u svojim ljudskim agentima, raditi kroz njihovu silu i djelovati kroz njihove sposobnosti. Njihova volja se mora pokoriti Njegovoj volji, oni moraju djelovati Njegovim Duhom, kako više ne bi oni bili ti koji žive, ​​već Krist koji živi u njima. Isus im nastoji utisnuti misao da im davanjem svog Duha Svetog, On daje slavu koju je Otac dao Njemu, kako bi On i Njegov narod bili jedno u Bogu." Znakovi vremena 3. listopada 1892. , par. 4.

 

"Krist im daje dah svojeg vlastitog Duha, život svojeg vlastitog života." DA, str. 827, par. 3.

 

"Sveti Duh je dah života u duši. Dodjeljivanje Duha je dodjeljivanje Kristova života. Ispunjava primatelja Kristovim osobinama." DA, str.805

 

"Rad Svetoga Duha je neizmjerno velik. Iz ovog izvora dolazi snaga i učinkovitost radniku za Boga; i Duh Sveti je utješitelj, kao osobna prisutnost Krista u duši. Tko gleda na Krista u jednostavnoj dječjoj vjeri, postaje sudionik božanske prirode kroz djelovanje Svetoga Duha. Kada je vođen Duhom Božjim, kršćanin može znati da je učinjen potpunim u Onome koji je glava svih stvari. Kao što je Krist proslavljen na dan Pedesetnice, tako će se ponovno proslaviti u završnom djelu evanđelja, kada će pripremiti narod za konačni test, u završnom konfliktu velikog sukoba. Prorok opisuje neprijateljski plan bitke koji kaže:" {RH November 29, 1892, par. 3}

 

"Oni imaju jednog Boga i jednog Spasitelja, i jedan Duh — Duh Krista — unijet će jedinstvo u njihove redove." {9T 189.3}

 

Naša sigurnost: "Krist nam je dao sve preduvjete da budemo jaki. Dao nam je svojeg Svetog Duha, čiji je zadatak da nas podsjeti na sva obećanja koja je Krist rekao, da bi imali mir i slatki osjećaj oprosta. Kad bi samo usmjerili oči na Spasitelja i vjerovali u Njegovu silu, bili bismo ispunjeni osjećajem sigurnosti; jer će Kristova pravednost postati naša pravednost." My Life Today, p. 45.

 

Kraj bilješke Rona.

 

Ali spasenje od grijeha i obnova lojalnosti Božjoj vladavini također je bila svrha Isusovog dolaska.

 

Mat 1:21 – "Ona će roditi sina i ti ćeš ga nazvati imenom ISUS, jer će on spasiti svoj narod od grijeha njihovih."

 

Iza 9:6-7 – "Jer dijete nam se rodilo, sin nam je dan; vlast će mu biti na ramenu, a ime će mu biti: Čudesni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez Mira. Jačanju njegove vlasti i miru neće biti kraja na prijestolju Davidovu i nad njegovim kraljevstvom, da ga uredi i da ga utvrdi sudom i pravicom od sada i dovijeka. To će učiniti revnost Gospodina nad vojskama."

 

Stoga je Isusov dolazak nerazdvojan dio izvršenja vječnog Saveza.

 

Značajno je da je posljednja molba koju je Krist ikada uputio svom narodu, prije nego što je odložio svoju bivšu slavu i preuzeo odoru čovječanstva pri prvom Isusovom dolasku, bio apel za odanost Njegovom zakonu koji je bio predan kroz Mojsija.

 

Mal 4:4 – "Spomenite se zakona moga sluge Mojsija, koji sam mu zapovjedio na Horebu za sav Izrael, s propisima i sudovima."

 

A posljednje obećanje koje je ikada obećao svome narodu, dok je još bio u prijašnjem stanju, prije svoje velike žrtve utjelovljenja, bilo je obećanje obnove svega izgubljenog, da zemlja ne bi bila udarena prokletstvom.

 

Stihovi 5,6 - "Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije negoli dođe velik i strašan dan GOSPODINOV: on će obratiti srce otaca k djeci, i srce djece k njihovim ocima, da ne dođem i ne udarim zemlju prokletstvom."

 

Isus to potvrđuje riječima: "Ilija doista dolazi najprije i obnovit će sve." – Mat. 17:11. Da ovo obećanje nije potpuno ispunio Ivan Krstitelj vidljivo je iz usporedbe Mat. 17:11-13 s Ivanom 1:21. Ivan Krstitelj nije obnovio sve stvari; i strašan dan Gospodnji bio je daleko od ljudi koji su živjeli u njegovo vrijeme.

 

Vječni Savez sam obećava sredstva kojim će se njegova svrha ostvariti; naime, kroz otkrivenje karaktera [ljubavi] Boga.

 

Jer 31:34 – "I neće više svaki učiti svoga bližnjega, i svaki svoga brata, govoreći: ‘Spoznajte GOSPODINA’; jer će me svi poznavati (Ivan 14:7-9), od najmanjega do najvećega od njih,” govori GOSPODIN, “jer ću oprostiti njihovu krivicu i grijeha se njihova neću više spominjati."

 

Takvo otkrivenje bilo je svrha Isusovog dolaska.

 

Ivan 17:26 – "I njima obznanih ime tvoje (Njegov karakter; Izl. 33:18-23; 34:5,6), i ubuduće ću obznanjivati, da ljubav kojom me uzljubi bude u njima – i ja u njima."

 

Božji karakter ljubavi pogrešno je shvaćen i pogrešno prikazan. Poruka za ovo vrijeme je da se upozna Njegov pravi Karakter.

 

Christ’s Object Lessons 415 - "Tama nerazumijevanja Boga obuhvaća svijet. Ljudi gube znanje o Njegovom karakteru. Pogrešno je shvaćen i pogrešno protumačen. U ovo doba (i.e., Zadnji dani, vidi str. 420 i 421) treba proglasiti Božju poruku, poruku koja osvjetljava svojim utjecajem i spašava svojom silom. Treba obznaniti Njegov karakter. U tamu svijeta treba razliti svjetlost Njegove slave, svjetlost Njegove dobrote, milosrđa i istine."

 

Bilješka Rona: Ništa nije više pokazivalo Božju ljubav prema čovjeku od Utjelovljenja Njegova Sina u ljudsko biće koje će zauvijek ostati čovjek prema Bibliji i Ellenu G. White.

 

"Svojim životom i smrću Krist je postigao više od same obnove onoga što je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjera bila prouzročiti vječnu razdvojenost između Boga i čovjeka; ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom no što bi to bilo da nikada nismo pali. Time što je uzeo našu prirodu, Spasitelj se povezao s čovječanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. Kroz svu vječnost On je povezan s nama. "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina." (Ivan 3:16) On Ga je dao ne samo da ponese naše grijehe i umre kao naša žrtva; On Ga je dao palom rodu. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je dao svojega jedinorođenog Sina da postane član ljudskog roda, da zauvijek zadrži svoju ljudsku prirodu. To je zalog da će Bog ispuniti svoju riječ. "Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je dan; vlast će mu biti na ramenu." Bog je posvojio ljudsku prirodu u osobi svojega Sina i prenio istu u najviše nebo. "Sin Čovječji" je taj koji dijeli prijestolje svemira. "Sin Čovječji" čije će ime biti "Čudesni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez Mira" (Izaija 9:6) JA JESAM je posrednik između Boga i čovječanstva, polažući svoje ruke na oboje. On koji je "svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika" ne stidi se nazvati nas braćom. (Hebrejima 7:26, 2:11) U Kristu su međusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni Krist je naš brat. Nebo je obavijeno ljudskošću, a ljudskost je obavijena u krilu Beskonačne Ljubavi." Čežnja Vjekova. 25

 

Završetak bilješke.

 

Iza. 60:2 – "Jer, gle, zemlju će mrak prekriti, i gusta tama narode; ali GOSPODIN će nad tobom ustati, i slava njegova će se nad tobom vidjeti."

 

Ali ovo poznavanje Njegovog karaktera ljubavi, dok je teorijski dostupan svecima novog saveza proučavanjem pisane Riječi (Ivan 5:39), ulazi u srce sa svojom snagom preobražavanja, osim kroz djelovanje Duha Svetoga.

 

Rim. 5:5 – "jer je ljubav Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan."

 

Tako su dvije stvari uključene u otkrivenju Božjeg karaktera ljubavi prema svecima novog saveza:

 

(1) teorijsko znanje, naučeno kroz proučavanje pisane Riječi i

(2) praktično znanje dobiveno kroz iskustva, dostavljeno kroz Duha Svetog. Ali kad se to znanje dobije, ono će preobraziti srce i time ispuniti obećanje saveza.

 

Christ’s Object Lessons 114 - "Iskustveno znanje o Bogu i Isusu Kristu, kojega je poslao, preobražava čovjeka na sliku Božju. Ono čovjeku daje kontrolu nad sobom, donoseći svaki impuls i strast niže prirode pod kontrolu viših sila uma. Onaj tko to posjeduje učinjen je sinom Božjim i nasljednikom neba."

 

Ovaj rukopis je napisan kako bi se identificirala sredstva po kojima će ovo otkrivenje postati osobni posjed svetaca i time ispuniti uvjete vječnog Saveza. Takva je identifikacija neophodna, inače bi mnogi od Božjih ljudi pogrešno protumačili čudna iskustva koje će doći na njih kako bi ih pročistili i odjenuli ih s dodijeljenom Kristovom pravednošću. Jer paradoks je da ista iskustva koja dolaze Božjem narodu da ih pročiste, istodobno odvajaju među njima one koji nisu spremni – one koji ne vjeruju i ne prihvaćaju savjete izrečene svjedočanstvom Istinitog Svjedoka. To će uzrokovat da se okrenu protiv Boga i Njegovih svetaca i da optuže Njega i Njegove svece da su uzrok njihovih patnji. Stoga je nužno da se iskustvo identificira i protumači za ono što stvarno je, kako bi se oni koji su voljni mogli pripremiti. Ako se ne pokajemo i ne kupimo od njega zlato u vatri iskušano, izbljuvat će nas iz usta. (Otkrivenje 3:14-19) Ali Bog neće učiniti ništa u iskustvu Svog naroda, osim ako prvo ne otkrije svojim slugama prorocima. (Amos 3:7) Zato nam On privlači pažnju na to u ovom trenutku, jer će On to uskoro napraviti.

 

Teorijsko znanje o Božjem karakteru dolazi kroz proučavanje Njegove pisane Riječi, ali praktično preobražavajuće, iskustveno znanje o Bogu dolazi kroz osobno iskustvo. Kada prođemo to iskustvo, osobno razumijevanje veličine Kristove ljubavi dolazi u dom duše po Duhu Svetom i to će preobraziti srce. Promatrajući postajemo promijenjeni.

 

Čežnja Vjekova 389 - "Promatranjem Njegove ljubavi, razmišljajući o njoj, upijajući je, postat ćemo sudionici Njegove prirode… Teoretsko znanje neće nam ništa pomoći."

 

2 Kor 3:18 – "A svi mi koji otkrivena lica slavu Božju kao u zrcalu gledamo, u istu se sliku preobražavamo iz slave u slavu, i to kao od Gospodinova Duha."

 

Posljedica potpunijeg otkrivenja slave Gospodina – Njegov neusporediv karakter ljubavi samo-poricanja – je osnaživanje grešnika koji se kaje da prestane s grijehom. Jer izbacivanje grijeha iz života je čin same duše. (Čežnja vjekova, 466.6) Odlukom volje je Adam donio grijeh u svijet, i odlukom volje grijeh će biti izbačen.

 

Ipak, potpuno otkrivenje Božje ljubavi neće doći u kuće naših srca i donijeti nam silu koja preobražava srca dok ne dobijemo izlijevanje Duha Svetoga u kasnoj kiši.

 

Testimonies to Ministers 506 - "Silom Duha Svetoga moralna slika Boga treba biti usavršena u karakteru. Trebamo biti potpuno preobraženi u naličje Kristovo. Kasna kiša, sazrijevanje žetve zemaljske, predstavlja duhovnu milost koja priprema crkvu za dolazak Sina Čovječjega."

 

Bilješka Rona: Sada kada je organizirana zvanična "jednom" crkva uklonila Boga, (1SM 204-205) uklanjanjem stupa, temeljne doktrine koja se tiče ličnosti i ljudske prirode Krista, crkva je drugi entitet. Crkva je gdje god se Krist nađe među onima koji drže Njegove zapovijedi:

 

"Bog ima crkvu. To nije velika katedrala, (ili super velika crkva), niti je to nacionalna ustanova, niti različite denominacije; to su ljudi koji vole Boga i drže Njegove zapovijedi. 'Gdje su dvoje ili troje okupljeni u Moje ime, tamo sam i ja među njima.' Gdje je Krist, čak i među nekoliko skromnih, TO JE KRISTOVA CRKVA, jer prisutnost Svevišnjega i Svetoga koji je nastanjen u vječnosti sama može sačinjavati crkvu." Upward look, p. 315

 

Kraj bilješke.

 

Ovo je iskustvo za koje su se Božji istiniti ljudi dugo molili, težili i čekali - i pitali se zašto to nije došlo.

 

Doživljaj novog rođenja ima progresivnu primjenu. Ono što dolazi pri prvom obraćenju pod utjecajem rane kiše treba omogućiti pobjedu nad grijehom - da se stekne kontrola nad svakoj pogrešnoj riječi i djelu. Moguće je držati zapovijedi pod iskustvom rane kiše. Puno posvećenje je ostvarljivo pod njenim utjecajem.

 

Ali prije nego što se životno djelo punog posvećenja dostigne (a mnogi ga nikad ne dostignu), grešnik je prihvaćen u Božju obitelj na temelju Kristove pravednosti koja se pripisuje grešniku i uračunava mu se kad prihvati Krista kao svog osobnog Spasitelja. Tako Bog vidi grešnika kao pravednog po zamjeni. Krist je nadoknadio grešnikove nedostatke svojom vlastitom Božanskom zaslugom. (cf. 1 SM 382)

 

1 Selected Messages 215 – "Jedinorođeni Sin Božji umro je da bismo mi mogli živjeti. Gospodin je prihvatio ovu žrtvu u naše ime, kao našu zamjenu i jamčevinu, pod uvjetom da primimo Krista i vjerujemo u Njega. Grešnik mora doći u vjeri Kristu, uhvatiti se za Njegove zasluge, položiti svoje grijehe na Nositelja Grijeha i primiti Njegov oprost. Upravo zbog toga je Krist došao na svijet. Tako se pravednost Kristova računa grešniku koji se pokaje i koji vjeruje. Time postaje članom kraljevske obitelji, dijete Nebeskog Kralja, baštinik Boga i subaštinik s Kristom."

 

Čak i onaj koji dostigne izbacivanje grijeha iz svog života i ostvari pobjedu još uvijek ovisi o Kristovoj zamjenskoj pravednosti za prihvaćanje kod Boga. Jer najbolju poslušnost koju čovjek može ponuditi dok je u svom grješnom tijelu još uvijek nije adekvatna da zadovolji Božanski standard. Čovjekova je pravednost još uvijek kao prljava haljina u Božjim očima.

 

To je tako, jer pod ranom kišom preobrazba srca i čišćenje hrama duše nije dovršeno. Prije 1844. naš Veliki Svećenik još je bio u prvom dijelu svetišta; to svetište određeno je za čišćenje tek nakon 1844. godine. Pod prijašnjom kišom moramo očistiti naše hramove duše od svake prljavštine tako što ostavljamo svaki grijeh koji njegujemo. Ovo moramo učiniti prije nego što možemo primiti kasnu kišu. Kao što leopard ne može promijeniti svoje pjege, ni mi ne možemo promijeniti našu grešnu prirodu. Mi uistinu možemo prestati griješiti, a to je čišćenje duše koja se spominje pod iskustvom rane kiše; ali to ostvarujemo pod neprestanim pritiskom grešne prirode. U ovom iskustvu nudimo žrtve pravednosti i stavljamo naše povjerenje u Gospodina.

 

Ali nakon 1844. naš Veliki Svećenik je ušao u Svetinju nad Svetinjama da poslužuje u naše ime zasluge svoje prolivene krvi kako bi pružio potpunu preobrazbu naših grešnih priroda i potpuno nas očistio od svih zapisa grijeha na našim fizičkim tijelima, čime se uklanjaju prijašnji pritisci i tjelesni porivi grijehu i vraća nas na izvornu čistoću naših prvih roditelja prije pada. Ovo je krajnja primjena novog doživljaja rođenja. Glasnik Saveza je taj koji iznenada dolazi u Svoj Hram u kasnoj kiši te čisti i pročišćava Levijeve sinove. (Mal 3:1-3) Tek kad se to dogodi, vječni savez ispunio je svoju svrhu u našem životu.

 

Krist neće doći dok Crkva nije sprema susresti se s Njim. Vrijeme za vladanje nad sobom i grijehom i da se slika Boga u potpunosti pojavi u Njegovim ljudima je sada, prije nego što Isus dođe. Zapravo, Isus ne može doći primiti Svoj narod sve dok ne postignu sličnost Njegovom karakteru.

 

Otk 19:7 "Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo! Jer dođe svadba Jaganjčeva i žena se njegova pripravi!"

 

Christ's Object Lessons, 69 - "Krist čeka s velikom žudnjom manifestaciju samog sebe u svojoj crkvi. Kada se Kristov karakter savršeno reproducira u Njegovim ljudima, tada će ga On doći uzeti kao svoj. Privilegija je svakog kršćanina ne samo da očekuje, već i da ubrza dolazak našega Gospodina Isusa Krista."

 

Primijetite da ubrzavanje dolaska Gospodina nije prikazano kao da ovisi o opsežnosti u širenju evanđelja; nego ovisi o intenzivnosti utjecaja evanđelja na srce svakog pojedinca. Svrha širenja evanđelja po cijelom svijetu nema značenja glede dolaska Gospodina osim ako se ne širi za svjedočanstvo. I ako svjedočanstvo Božjeg karaktera ne preobrazi srce, širenje evanđelja po cijelom svijetu neće ubrzati Isusov dolazak. (cf. Mt 24:14).

 

Stoga, sada je vrijeme da iskustveno znanje Boga i Isusa Krista dođe u Njegove ljude. Ovo je sadašnja istina.

 

Christ’s Object Lessons 415 – "Posljednja poruka milosti koja se daje svijetu jest otkrivenje Njegovog karaktera ljubavi." A ako su nam oči pomazane pomašću, odmah bismo vidjeli da je to osnovna poruka koju predstavlja snažni anđeo Otkrivenja 18 u glasnoj vici, koji otkriva i uništava za sva vremena optužbe zloga protiv Božjeg karaktera. Zbunjenost Babilona u vezi istinske prirode Božje pravde, milosrđa i ljubavi, koja još uvijek postoji čak i u umovima Njegovih vlastitih ljudi, se razrješava. Prevare zloga razotkrivene su. Babilon pada. (Ovo nije jedino značenje pada Babilona).

 

Iskustvo čeka Božji narod u ovom ključnom satu, iskustvo koje će im dati osobno otkrivenje Božjeg najčudesnijeg karaktera samoodricanja, ta će ih ljubav obuzdati da mu se pokoravaju. (2 Kor 5,14).

 

 Iskustvo se može naći u Božjoj riječi.

 

Christ’s Object Lessons 114 – "Ovo je znanje (to jest, iskustveno znanje o Bogu i Kristu) koje se dobiva pretraživanjem Riječi Božje."

 

No, naravno, već smo pretražili Riječ Božju; neki od nas pretražuju ju cijeli naš život. I još uvijek nismo pronašli iskustveno znanje pomoću kojeg smo postali pretvoreni u sliku Krista i dobili punu kontrolu nad našom grešnom prirodom. Znam da ga nismo pronašli, jer da jesmo, već sada bi bili u kraljevstvu. (cf. COL 114)

 

Jedan od razloga zašto ga nismo pronašli jest zato što je to iskustveno znanje, znanje stečeno iskustvom. Nismo uspjeli prepoznati da se Riječ Božja, uglavnom isporučena putem pisane Riječi Pisma, također dostavlja kroz dvije druge knjige: knjigu prirodne znanosti i knjigu iskustava u Božjem djelovanju s ljudskim životom.

 

Christ's Object Lessons 125 - "Veliko skladište istine je Riječ Božja - pisana Riječ, knjiga prirode i knjiga iskustava u Božjem bavljenju ljudskim životom."

 

Znanje koje je Bog obećao svima vječnim Savezom (Jer 31:34), treba tek doći do nas osobnim iskustvom. Trebamo naučiti poznavati Boga dijeljenjem Njegovih iskustva – iskustva koje je On dobrovoljno prolazio zbog nas, kako bi nam poštedio život i dao nam priliku i pružio nam sredstva za spasenje. To iskustvo uključivalo je intenzivnu i nepravednu patnju, patnju otkrivenu našim zatupljenim osjetilima po Njegovoj smrti na križu. Kroz sudjelovanje u Njegovim patnjama postat ćemo poslušni.

 

Education 263 - "Križ je otkrivenje našim zatupljenim osjetilima o boli koju je od samog početka grijeh donio srcu Božjem. Svako odstupanje od ispravnog, svako djelo okrutnosti, svaki neuspjeh čovječanstva da dostigne Njegov ideal, stvaraju Mu žalost."

 

Osobno poznavanje patnji koje naši neprestani grijesi čine Sinu Božjem, u kombinaciji s osobnim znanjem o Njegovoj ogromnoj samopožrtvovnoj ljubavi prema nama, poticaj je koji motivira našu poslušnost. No iskustveno nećemo shvatiti kolika je veličina te ljubavi dok ne nemamo udjela u patnji Njemu prouzrokovanoj koju je prihvatio zbog nas. Poslušnost dolazi kroz prihvaćanje Božje discipline.

 

Božja disciplina

 

Trudeći se odgojiti dijete u putevima savršenstva, roditelj primjenjuje disciplinu nad tim djetetom. Bog se odnosi prema svojoj djeci na sličan način.

 

Heb. 12:7-11 – "Ako stege podnosite, Bog s vama kao sa sinovima postupa. Ta ima li koji sin kojeg otac ne kažnjava?

 

Zatim, naše smo tjelesne očeve imali kao odgojitelje i poštivali ih. Nećemo li se mnogo više podređivati Ocu duhova pa živjeti? Ta oni (naši zemaljski roditelji) su nas nešto malo dana – po svom nahođenju – odgajali, a On (Bog) nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. A nijedno se, doduše, sadašnje odgajanje ne čini da je radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti."

 

Dok oci primjenjuju disciplinu nad svojom djecom po vlastitom užitku, Bog to ne čini samo zbog toga; On to čini zbog nas, da stvori u nama sliku Svoje pravednosti i da nas dovede da sudjelujemo u Njegovoj svetosti. Ovo je sredstvo po kojem smo učinjeni svetima.

 

Jeste li obeshrabreni jer niste postali savršeni? Jeste li se toliko puta trudili i niste uspjeli? Jeste li se osjećali da nikada nećete moći uspjeti?

 

redak 12,13 ibid – "Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, i poravnajte staze nogama svojim, da se hromo ne iščaši, već da se radije iscijeli."

 

Želite li znati kako će biti iscijeljeno?

 

Iza. 53:5 – "... i Njegovim ranama mi smo iscijeljeni."

 

Generalno smo pretpostavljali da znači, zato što je On prihvatio modrice za nas, potpuno ćemo se osloboditi bilo kakvih trajnih posljedica vlastitih grijeha. Ipak, ovdje moramo biti spremni otvoriti oči u stereoskopskom pogledu ove važne istine. Jer, iako je Isus uistinu nosio posljedice naših grijeha i trpio bol što ju je naš grijeh prouzročio, ipak nam dopušta da okusimo to iskustvo, da dijelimo te patnje, kako bismo kroz iskustvo mogli naučiti malo o cijeni koju je On platio da bi nam omogućio oprost naših grijeha. Zapamtite, vječni Savez obećava otkrivenje Božjeg karaktera i oproštenje grijeha. (Jeremija 31:33, 34):

 

Jer. 31:33 – "Jer ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim nakon onih dana, riječ je GOSPODINOVA: Zakon ću svoj staviti u njihovu nutrinu i upisati ga u srce njihovo. I ja ću njima biti Bog, a oni će biti puk moj."

 

Jer. 31:34 – "I nitko više neće učiti bližnjega svojega, i nitko brata svojega govoreći: ‘Spoznajte GOSPODINA!’ Ta svi će me oni poznavati, od najmanjeg među njima pa do najvećeg od njih, riječ je GOSPODINOVA, jer ću oprostiti njihovo bezakonje i grijeha se njihova neću više spomenuti."

 

Otkrivenje Boga i Kristove patnje blisko su povezani; jer dijeljenjem Kristove patnje učimo kroz iskustva o istinskoj prirodi Njegove ljubavi prema nama - ljubavi koja bi ga natjerala da trpi takvu nevjerojatnu nepravdu i krajnje intenzivnu emocionalnu bol kako bi nam oprostio grijehe i osigurao nam bijeg od kazne zbog tih grijeha. Rane po kojima smo izliječeni jesu one iste rane s kojima je On bio pogođen.

 

Čije su to rane zapravo kojima je Krist bio pogođen?

 

Iza. 53:3-5 – "Prezren je i odbačen od ljudi, čovjek boli i vičan patnji, i mi kao da od njega lica svoja sakrismo; prezren bijaše, i ne cijenismo ga. Uistinu je on naše tegobe ponio, i naše boli nosio, a mi držasmo da ga Bog bije, i udara, i ponižava. Ali on bijaše ranjen za naše prijestupe, satrt za naše opačine: kazna za naš mir bijaše na njemu; njegovim ranama mi smo iscijeljeni."

 

Stoga, mir i sigurnost i produženi život koji uživamo je naš po cijeni Njegove disciplinske kazne, Njegove patnje. I ova patnja nije ograničena na križ Golgote, niti na Getsemaniju, niti na nekoliko godina Njegove zemaljske službe. Počela je pri nastanku grijeha i nastavila se stoljećima sve do križa. (Vidi Odgoj 263, citiran dolje na ovoj stranici).

 

Na križu On je nosio grijehe svijeta.

 

Čežnja vjekova 752 - "Krivnja svakog Adamovog potomka pritiskalo je Njegovo srce."

 

Heb 9:28 – "tako se i Krist jednom prinese da ponese grijehe mnogih."

 

Ali nakon križa, također je nastavio trpjeti zbog grijeha Svojih ljudi, onih koji ga primaju kao svog Spasitelja i koji su nanovo rođeni u Njegovu obitelj. Svaki roditelj pati kad ga njegov sin ne sluša i dovede zloglasnost na njegovo ime. Tako je i s Kristom, naš Veliki Svećenik, koji nosi teret i stigmu naših neprestanih grijeha. Dopustite mi opet citirati:

 

Education 263 - "Križ je otkrivenje našim zatupljenim osjetilima o boli koju je od samog početka grijeh donio srcu Božjem. Svako odstupanje od ispravnog, svako djelo okrutnosti, svaki neuspjeh čovječanstva da dostigne Njegov ideal, stvaraju Mu žalost."

 

Je li moguće da je križ prije svega reprezentacija namijenjena prodiranju u naše ograničeno shvaćanje istine o stvarnim i dugotrajnim Kristovim patnjama? Ako je umro za moje grijehe, koji u to doba nisu bili ni počinjeni, kako su moji grijesi, koji u to vrijeme nisu ni postojali, mogli Njemu prouzrokovati bilo kakvu patnju? U to je vrijeme, On je nosio grijehe svijeta; On je jednom pretrpio za sve prinijevši Sebe. (Heb 9:25-28) Sada pati posrednički dok nosi priznate grijehe ljudi koji su Ga prihvatili.

 

Heb 6:4-6 – "Nemoguće je naime one koji su jednom prosvijetljeni i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili dobru riječ Božju i sile budućega svijeta, pa otpali, opet obnavljati na pokajanje kad sami sebi ponovno razapinju Sina Božjega i izvrgavaju ga javnom ruglu." Usporedite:

 

Mount of Blessing 9, 10 – "Isus kaže: "I Ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi." Ivan 12:32. I dok je osoba privučen da vidi kako je Isus uzdignut na križu, on raspoznaje grešnost čovječanstva. Počinje uviđati da je grijeh taj koji je šibao i razapeo Gospodina slave. On vidi, dok je bio voljen neopisivom nježnosti, da je vodio život koji je bio neprekidna scena nezahvalnosti i pobune. Napustio je svog najboljeg Prijatelja i zlostavljao najdragocjeniji dar neba. Ponovno je razapeo samome sebi Sina Božjeg i ponovno probušio to krvavo i ranjeno srce."

 

Nemogućnost ponovnog obnavljanja na pokajanje nije u samoj činjenici, već u smislu da nećemo sebi moći dopustiti prouzrokovanje patnji Gospodinu nanovo s modricama naših grijeha. Gadit ćemo se sami sebi zbog nepravde koju smo Mu nanijeli i mislit ćemo da je nemoguće opet Mu doći i tražiti Njegovo oproštenje. Ipak, jedini način na koji nam se može oprostiti jest ponovno dolaziti na pokajanje i dopustiti Mu da podnese patnje. A Savez kaže da će nam oprostiti naša bezakonja čak i do sedamdeset puta sedam.

 

No, učinak na nama je taj da nas ponizi da slomimo naš duh. Moramo pasti na Stijenu i smrskat se.

 

Gore navedeni odlomci otkrivaju da se patnje križa obnavljaju u Kristovom srcu zbog naše svojevoljnosti, a On nosi sramotu svojeg neuspjeha da spasi svoje ljude od njihovih grijeha, suprotno Njegovom obećanju. Vidite, ne može spasiti Svoje ljude od njihovih grijeha sve dok oni sami dobrovoljno ne odluče odbiti griješiti. Jer grijeh je nezavisan izbor čovjeka. Kad bi Bog prisilio čovjeka da se pokorava, čovjek ne bi imao izbora; stoga njegova poslušnost ne bi mogla biti pravedna.

 

Čežnja Vjekova 466 – "U djelu otkupljenja nema prisile. Nema vanjske sile. Pod utjecajem Božjeg Duha, čovjek je slobodan odabrati kome će služiti… Izbacivanje grijeha je čin same duše. "

 

Nismo bili dovoljno ozbiljni u našim nastojanjima. "Još se do krvi ne oduprijeste boreći se protiv grijeha." – Heb 12:4. Kad u potpunosti shvatimo prirodu rana kojima nanosimo bol poniznom Spasitelju svaki put kad griješimo, prezirat ćemo se zbog naših bezakonja. Umjesto da uživamo u miru i sigurnosti oproštenih grijeha [kao glavno i zvanično kršćanstvo], mi ćemo ožalostiti naše duše dok dolazimo u Svetište da prinesemo našu žrtvu [na ovom, antitipološkom Danu pomirenja].

 

O da, znamo da su nam grijesi oprošteni kad priznajemo i pokajemo se; ovo je obećanje novog Saveza; ali se s premalo sućuti oslanjamo se na ovu povlasticu, i nepošteno se koristimo ovim dragocjenim darom i nastavljamo tlačiti i razapinjati Sina Božjeg. (pročitati i Rane spise 268, zadnju polovinu stranice).

 

Doista, nismo bili na Golgoti da ga razapnemo na križu; pa možemo reći da nije trpio za naše grijehe. Ali križ otkriva patnju koju On podnosi u svim vjekovima od kad je grijeh počeo, pa sve dok ne završi. Zbog toga On traži da Njegovi ljudi prestanu griješiti; jer On ne može odložiti svoje svećenstvo (i doći po nas) sve dok i osim ako ne prestanemo s grijehom. Stoga, On je svećenik zauvijek. (Heb 7:17,21,25) U svim budućim vremenima On će vjerno biti tamo da podnese bol ako se grijeh ponovo pojavi. To je cijena naše vječne sigurnosti.

 

Ali grijeh se neće pojaviti drugi put (Nah 1:9); jer će biti nadvladan pod najtežim okolnostima, među najozbiljnijim iskušenjima.

 

Istina je da će Krist odložiti svoje svećeničke haljine za vrijeme sedam posljednjih pošasti, ali to će se dogoditi da demonstrira kako Njegovi Sveci mogu stajati pred svetim Bogom bez Posrednika, kroz najteža iskušenja u zadnjim satima. Neće se klanjati Zvijeri ni njegovoj slici, niti će u tom trenutku primiti žig na svoja čela. Ako to mogu podnijeti, spremno će moći stajati na nebu gdje nema kušnji. Zapravo, oni koji prođu kroz to iskustvo (do kraja – to će biti 144.000) bit će opremljeni za svećeništvo, jer će oni biti svećenici Bogu tisuću godina tijekom milenija. (Samo oni ulaze u hram na planini Sion – Rani Spisi, 19 i Otk 3:10-12 učinjeni su stupovima u Hramu).

 

Ovo se spominje u Otkrivenju 20:4-6. Ovdje se navodi da oni koji odbiju obožavati zvijer i njegovu sliku, koji nisu primili žig na svojim čelima ili na svojim rukama, to su oni koji su bili obezglavljeni zbog svjedočanstva Isusova. I oni će imati udjela u prvom uskrsnuću i živjet će i vladati s Kristom tisuću godina kao svećenici. Ipak, slika zvijeri nije uspostavljena do posljednje generacije; a oni koji se u to vrijeme odbiju pokoriti zvijeri su stotinu četrdeset i četiri tisuće, koji će preživjeti do prenošenja. Samo oni ulaze u Hram na Gori Sionu i pjevaju pjesmu Mojsijevu i Jaganjčevu, a to je pjesma njihova iskustva izbavljenja. (EW 19; GC 649; Otk 14:1-3)

 

Ipak, tekst kaže da su ovi bili obezglavljeni zbog svjedočanstva Isusovog i zbog riječi njihova svjedočenja. Ako su prethodno umrli, ali sada su prisutni u posljednjoj generaciji da prođu kroz konačni sukob, očito je da su imali udio u prvom uskrsnuću prije konačnog sukoba. Nadalje, osim ako 144,000 nisu uskrsli sveci, onda ne mogu ispuniti tekst iz Hebreja 9:27, koji glasi: "I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga na sud."

 

(Pitanje o uskrsnuću 144.000 bit će kasnije detaljnije razrađeno).

 

Ali Isus ne može biti oslobođen od Svojih obnovljenih patnji križa i djela Njegovog svećenstva dok god nastavljamo griješiti. On nas se ne odriče; On izabire nastavljati podnositi bol. A razlog zbog kojeg se ne može osloboditi jest taj da ga ja i vi još nismo naučili voljeti dovoljno da prestanemo griješiti.

 

Ivan 14:15 – "Ako me ljubite, zapovijedi moje održite."

Ivan 14:23 – "Ako me tko ljubi, držat će moju riječ."

 

Ispijanje čaše

 

Kako ćemo Ga naučiti voljeti? Ne volimo nekoga koga nikada nismo vidjeli i s kim se nismo upoznali. Samo promatranjem, upoznavanjem nekoga, doživljavamo rast ljubavi prema istom. Upravo ćemo tako naučiti voljeti Krista.

Zato je posljednja poruka milosrđa otkrivenje istinskog karaktera Boga! Kada vidimo taj karakter, prezirat ćemo se zbog naših bezakonja i nećemo si moći dopustiti grijeh. (usp. Christ's Object Lessons 415) [1]

 

Ali kako možemo biti dovedeni da vidimo i razumijemo ljupkog Isusa onakvog kakav je doista? Tako da nam se dopusti da podijelimo i sudjelujemo u Kristovim patnjama, KAKO BI MOGLI NAUČITI KROZ ISKUSTVO ŠTO JE PRAVA CIJENA KOJU JE ON PLATIO da nosi naše grijehe i da nas oslobodi od kazne, te da nam da mir, sigurnost i vječni život. Tako se to radi.

 

Zlato je dragocjeno; ali čisto zlato ne može se dobiti bez procesa rafiniranja. Taj proces zahtijeva vrućinu. Samo kada se doda ekstremna toplina vatre, troska izlazi na vrh. Stoga, Istiniti Svjedok savjetuje Laodicejce da kupuju od njega zlato koje je prokušano u vatri. To zlato je vjera i ljubav (ili vjera koja djeluje kroz ljubav – EGW). Savjetuje nam da kupujemo vjeru i ljubav prokušanu u vatri. (Čežnja vjekova 280 godina, Christ's Object Lessons 160) [2]

 

Punina ovog iskustva bit će jedinstvena Laodicejcima, jer u njihovom životu postoji prilika i privilegija da se dobije vrhovno čišćenje hrama duše, što se događa na Dan Pomirenja. Vjera je pobjeda (1 Ivanova 5:4), a Kristova ljubav će nas nagnati da se pokorimo, kao što je učinio apostol Pavao (2 Kor 4:14).

 

Ali postoji cijena koju treba platiti za tu vjeru i ljubav; mora se kupiti. Ipak, vjera je dar, i ljubav je dar. Čini se da je to kontradikcija; ali to je samo još jedna od onih stvari koje se moraju promatrati binokularnom vizijom kako bi se vidio sklad.

 

Vrsta vjere i ljubavi (zlato) koja dovodi do savršenstva i pročišćenja je ona što je bila prokušana u vatri. Cijena koju moramo platiti za dobivanje toga je predaja samoga sebi Božjoj volji, osobno i potpuno pokoravanje procesu rafiniranja. Samo ako to tako učinimo, mi ćemo biti pročišćeni. To je cijena.

 

Ali zlato i sredstva za njegovo pribavljanje, omogućeno nam je i dostupno po vrhovnoj žrtvi Krista. Platio je ogromnu cijenu kako bi učinio ovaj proces pročišćenja dostupan grešnicima. On nam ne naplaćuje zbog toga; nego nam daje besplatno. Ali sve dok lijek za liječenje ostaje u bocama, ne može izliječiti. Zlato vječne vjere i ljubavi ne može se osobno prisvojiti osim ako ne platimo cijenu - nudeći našu osobnu predaju samoga sebe. Isus je utro put pred nama postavivši nam primjer; tako i mi također moramo uzeti naš križ i slijediti Njega, koji je naš primjer u patnji. Moramo kupiti zlato (Matej 16:24, Otk 3:18)

 

Budimo oprezni da ne shvatimo pogrešno ovu istinu. Ovdje ne govorimo o našoj karti za vječni život. Spasenje se sastoji uglavnom od dvije stvari: (1) bijeg od vječne smrti; i (2) bijeg od ropstva nastavljanja u grijehu. Ta dva nisu sinonimi.

 

Mi dobivamo našu kartu za vječni život kroz uračunatu pravednost Krista. Vjerom u zasluge Kristove pravednosti koja se uračunava nama, opravdani smo u Božjim očima i primamo članstvo u Božjoj obitelji, s darom vječnog života. Ali bilo tko "spašen" u ovom trenutku (kao što je kradljivac na križu) nije pobijedio grijeh u vlastitom tijelu, kao što je to napravio Krist; i dobiva vječni život kao dijete koje još nije odraslo do punine mjere rasta Kristova.

 

Proces odrastanja do rasta Kristova poznat je kao posvećenje. Novorođena beba nije odmah odrasla; zrelost se postiže nakon mnogo godina razvoja i iskustva. Tako je i s ponovno rođenim kršćaninom. Postizanje sličnosti s Kristovim karakterom cjeloživotni je proces; i do sada većina Božjeg naroda nije postigla puninu Njegova rasta. Savršenost je postignuta samo u relativnom smislu. Kad umre, čovjek je dosegnuo najvišu razinu za koju je sposoban pod okolnostima u kojima se nalazi; Bog u pravilu ne uzima čovjeka prije nego što dostigne tu razinu. Dodijeljena pravednost Krista dobiva se u mjeri, a ne kao cjelina, u smislu da Krist svojom vlastitom Božanskom zaslugom nadoknađuje nedostatke pokajanog grešnika, bez obzira na to koliko je grešnik manjkav. (1 SM 382)

 

No, u posljednjoj generaciji, Bog će napraviti djelo koje do sada nije viđeno. On će ponovno sastaviti [regenerirati - više o tome u drugom rukopisu] članove svog tjelesnog Hrama i očistiti te članove hrama od svakog onečišćenja. Na taj antitipološki dan pomirenja, "Njegovo svetište" treba biti očišćeno, i slava Gospodinova će se pojaviti na Njegovim ljudima. On će im dodijeliti svoju pravednost. Izvojevat će pobjedu nad grijehom, i njihova će se srca pretvoriti u naličje Božje. Ti će sveci postići punu zrelost ponovnog rođenja u novosti života. U njima će Božanstvo i čovječanstvo biti potpuno ujedinjeni (simbolizirano brakom), kao što je bilo u Isusu. Oni će postići dodijeljeno savršenstvo i biti bez krivnje pred Bogom i stajati pred Njim kao braća Isusova i subaštinici s Kristom. Više neće trebati Isusovo posredništvo, jer je Bog došao izravno k njima da skupa večeraju (Otk 3:20) i da se u njima nastani (Ef 4:15.16; cf. red. 12,13). U novom Jeruzalemu nema hrama; Božji šator je s ljudima. (Otk 21:3,22)

 

Ovo je krajnje iskustvo o kojem govorimo kada pričamo o kupnji zlata vjere i ljubavi koja je prokušana u vatri. Postizanje ovog iskustva je u iskorištavanju ponude koju je dao Istiniti Svjedok.

 

Otk 3:18-21 – "Savjetujem ti da kupiš od mene zlata u vatri žežena — da se obogatiš, i haljine bijele — da se zaogrneš i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i pomašću pomaži oči svoje da vidiš. Sve koje volim, ja korim i kažnjavam. Budi dakle revan i pokaj se! Evo, stojim na vratima i kucam: ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Onome tko pobjeđuje dat ću da sjedi sa mnom na mojem prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovo prijestolje."

 

Dobivanje ovog iskustva je privilegija, i dobiva se na dobrovoljnoj bazi. Pozvani smo i izabrani u rafiniranoj peći nevolje (Mt 20:16; usp. Izaija 48:9-11); i ako ostanemo vjerni (to jest, puni vjere) (Otk 17:14), dijelit ćemo njegov tron (Otk 3:21). Ako ne možemo podnijeti odgajanje i ispijanje čaše (Mt 20:20-23), bit ćemo odloženi u grobnicu u bilo kojoj fazi savršenstva koju smo postigli; i Krist će nadoknaditi naš nedostatak svojom Božanskom zaslugom. (Izaija 57:1; i 1SM 382) [3]

 

Cijena kupnje koja je omogućila da zlato vjere i ljubavi bude na raspolaganju za nas bio je Kristov križ - Njegove patnje za grijeh. On je platio tu cijenu. On se u potpunosti žrtvovao; On se ispraznio za nas. Ali ako želimo sudjelovati u Njegovoj slavi (to jest, steći Njegov karakter i postali baštinici Njegove baštine), mi također moramo sudjelovati u Njegovim patnjama i ponuditi žrtve pravednosti. I mi također moramo predati sve i uzeti naš križ. Ovo je cijena.

 

Rim 8:16-17 – "Sam Duh svjedoči s duhom našim da smo djeca Božja; a ako djeca, onda i baštinici — baštinici Božji, a subaštinici Kristovi; ako doista s njim trpimo, da se s njim i proslavimo." (To jest, primimo slavne darove koje nudi njegova žrtva.) (Mt 10:38)

 

Nositi križ (tj. dijeliti Njegove patnje) podrazumijeva podnošenje progona u vlastitom domu.

 

Mat 10:34-38 – "Ne pomišljajte da sam došao donijeti mir na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam razdvojiti čovjeka od oca njegova, i kćer od matere njezine, i snahu od svekrve njezine. I neprijatelji čovjeku bit će ukućani njegovi. Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan. I tko ne uzima križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan."

 

Stereoskopsko značenje ovog odlomka je jednostavno da će oni iz vlastitog kućanstva vjere (članovi Njegovog [kućanstva] i crkve) postati čovjekovim neprijateljima. I glavno pitanje sukoba bit će osobno posjedovanje Duha Proroštva [i doktrina koje drži DP, nasuprot glavnome kršćanstvu, npr. Definicija Duha Svetoga, rb]. To je Gospodinov mač nad Njegovim ljudima.

 

Mat 10:40,41 – "Tko prima vas, prima mene; a tko prima mene, prima onoga koji me posla. Tko prima proroka u ime proročko, plaću će proročku primiti; i tko prima pravednika u ime pravedničko, plaću će pravedničku primiti."

 

Mnogi će ustati protiv svjedočanstva Istinitog Svjedoka, dok dolazi kroz one koji će biti obdareni Duhom Proroštva; i neće htjeti prihvatiti savjet koji im je otkriven njime, niti će prihvaćati Božje sluge kao Božje sluge, nego će govorit za njih da su zavedeni od đavla. To [Duh Proroštva] je Gospodinov mač koji će uzrokovati rešetanje. Oni koji nisu uspjeli kupiti zlato koje je prokušano u vatri, neće izdržati na testu. "Nije prorok bez časti, osim u zavičaju svojemu i u domu svojemu." (Mt 13:57).

 

SAVRŠENSTVO KROZ PATNJE

 

Poslušnost se nauči i savršenstvo se postiže kroz patnju. Kako bi to dokazao, i kako nitko ne bi gunđao protiv Boga zbog toga što je na njih došla patnja, Isus, Kapetan našeg spasenja, ponizio se i podvrgnuo se ovom procesu kako bi nam mogao biti primjer, kako bismo i mi mogli izdržati taj bolan proces, imajući na umu znanje i uvjerenje da je On hodao tim putem prije nas i pobijedio.

 

Heb 5:8-10 – "premda je bio Sin, iz onoga što je propatio naučio se poslušnosti te, učinjen savršenim, postao začetnik vječnoga spasenja svima koji ga slušaju, od Boga proglašen velesvećenik po redu Melkisedekovu." (To jest, nakon Njegovog usavršavanja, On je postao svećenik. On jest naš primjer, i mi isto trebamo postići savršenstvo i svećenstvo). Vidi Otk 1:6; 5:10; 20:6.

 

Heb 2:10,11 – "Ta dolikovalo je njemu, za kojega je sve i po kojemu je sve, kako bi mnoge sinove priveo k slavi, da učini savršenim začetnika njihova spasenja kroz patnje. Jer i onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni, svi su od jednoga: stoga se on ne stidi zvati ih braćom."

 

Ali vrsta patnje kroz koju se Isus naučio poslušnosti nije bila zbog posljedica Njegovog prijestupa; to je bilo zbog posljedice čovjekovih grijeha. Dijeliti patnje Kristove znači imati udio u patnjama koje mi ne zaslužujemo.

 

1 Pet 2:19 – "Jer hvalevrijedno je ako tko zbog savjesti radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. Jer kakva je to slava ako griješite pa, za to udarani, strpljivo podnosite? Ali ako, kada dobro činite i za to trpite, strpljivo podnosite, to je Bogu ugodno. (Otk 14:12: "Ovdje je postojanost svetih, ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu." Vjera Isusova je vjera koja se ispituje u vatri, a ljubav je Isusova, također prokušana u vatri, ono što im omogućuje da drže zapovijedi). Jer upravo ste na to pozvani; zato što je i Krist trpio za nas, ostavivši nam primjer da idete njegovim stopama: on koji grijeha nije učinio, niti se u njegovim ustima našla prijevara;"

 

Zato trebamo biti spremni za ulazak u zajedništvo Njegovih patnji, jer je to jedini način na koji možemo naučiti poslušnost. Da je bilo lakšeg načina, Krist bi ga omogućio. Samo umirući sebi, uzimajući naš križ i slijedeći ga, možemo uskrsnuti u novost života bez grijeha. Novo srce i znanje o Bogu, obećano vječnim Savezom, dolaze samo procesom dioništva Njegovim patnjama.

 

1Pet 4:1,2 – "Budući, dakle, da je Krist trpio za nas u tijelu, i vi se oboružajte istom mišlju; jer onaj tko je trpio u tijelu, prestao je s grijehom: da više ne živi po ljudskim požudama vrijeme koje mu je preostalo u tijelu, nego po volji Božjoj."

 

1Pet 5:10 – "A Bog svake milosti, koji nas je pozvao u svoju vječnu slavu po Kristu Isusu, nakon što malo pretrpite usavršit će vas, učvrstiti, ojačati, utvrditi."

 

Razlog zbog kojeg se trebamo naoružati i pripremiti da bismo mogli dočekati ovo iskustvo je zbog toga što je to iskustvo vatreno iskušenje.

 

1Pet 4:12-14 – "Ljubljeni, ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša (da pročisti zlato), kao da vam se što neobično događa. Naprotiv, radujte se kao dionici Kristovih patnji, da se i o objavljenju slave njegove možete radovati prekomjernom radošću. Ako podnosite sramotu zbog imena Kristova, blaženi ste; jer Duh slave i Boga na vama počiva:"

 

Petar ovdje ne priča o patnji koja se događa zbog naših grijeha.

 

1Pet 4:15 – "Ali neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kao kradljivac, ili kao zločinitelj, ili kao nametljivac. A ako tko trpi kao kršćanin, neka se ne stidi: neka slavi Boga zbog toga."

 

A kad uđemo u peć i nepravedno patimo, kada su naši motivi i karakter grozno i pogrešno shvaćeni (kao što je Kristov karakter i motiv, čije patnje dijelimo), ne bismo trebali reagirati buntovno i u samoobrani, nego predajući se Njemu. Tu se onda pokazuje "vjera Isusova", jer On je potpuno ovisio o zaštiti svoga Oca – čak i u Getsemaniji je ukorio Petra što je isukao mač. A tko bi to mogao bolje svjedočiti od Petra?!

 

1 Pet 2:23 – "koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego se prepustio onomu koji sudi pravedno;" To je vjera koju moramo imitirati. (Otk 14:12).

 

1 Pet 4:19 – "Zato neka i oni koji po volji Božjoj trpe, u činidbi dobra povjere duše svoje Njemu kao vjernomu Stvoritelju."

 

Bog je pozvao svoje ljude da prinose žrtve pravednosti i stave svoju potpuno povjerenje u Njega. Pozvao je svoje ljude da uđu u vatrenu peć nevolja kako bi proizveo u njima pročišćenje, čišćenje hramova duše. Ovo je prema Njegovoj volji. Ako se prepustimo Njegovom čuvanju, tada ćemo biti izabrani u peći nevolje. (Izaija 48:10) I ako smo vjerni – to jest, ako naša vjera u Njegovu ljubavnu dobrotu i milosrđe i pravdu ostanu postojana pred užasnim iskušenjima, ako možemo održati naše apsolutno pouzdanje u Njega, tada postajemo "pozvani, izabrani i vjerni" (Otk 17:14). Onda postajemo uračunati među one koji imaju strpljivost svetih i vjeru Isusovu.

 

Bog je odaslao poziv (Otk 14:6,7); mi donosimo odluku. I stupanj do kojeg možemo ostati vjerni određuje našu poziciju. Ovo je sud nad živima. Dopustite mi da objasnim.

 

Prva poruka anđela prikazuje vječno evanđelje i poziva Božji narod da Ga se boje i da mu daju slavu, jer je došao čas Njegova suda. (Otk 14:6,7)

 

Vječno evanđelje je dobra vijest o oproštenim grijesima i opskrbljivanju za spasenje od grijeha i njegove kazne koja je vječna smrt. Zapravo, to je bit vječnog Saveza. S obzirom na ovu čudesnu opskrbu, pozvani smo bojati se Boga i dati mu slavu. Bojati se Boga ne znači da trebamo biti uplašeni; nego znači poštovati Ga zbog prekrasnog dara koji je dao čovjeku. Dati mu slavu znači da mu podamo zasluge za sve što je učinio, da Ga priznamo kao Boga ljubavi i pravednosti.

 

Razlog zbog čega On to traži je zato što je došao čas Njegova suda. Dugo smo smatrali da se ovaj sud odnosi na svece, prvo mrtve, a zatim žive. To jest, shvatili smo da to znači naš sud – da On sudi nama. I nema sumnje da je to ono što to znači. Ipak, značenje ovog odlomka nije iscrpljeno ovim jednim tumačenjem; jer ni jedan ljudski um ne može iscrpiti ni jedan odlomak iz Pisma. (Education 171). [4]

 

Prije nekoliko godina pojavio se u Review and Herald članak koji je predstavio još jedan pogled, koji sam osobno držao dugo vremena. Pravedna priroda karaktera Božanstva izvorno je osporavao Lucifer, i on stalno lažno predstavlja karakter Božji već tisućama godina. U posljednjoj generaciji prava priroda Božjeg karaktera će biti oslobođena optužbe; Njegova će se pravednost u potpunosti otkriti; On će biti opravdan u očima cijelog svemira. Čas Njegova suda (Njegov sudski postupak) je došao, čas kad se Njegovi svjedoci trebaju pojaviti i prozvati Ga pravednim – dati Mu slavu. Davno je obećao da je Isus došao spasiti svoje ljude od grijeha; sad se to obećanje treba ispuniti u životima 144,000. Njihovi hramovi će biti potpuno očišćeni. Oni moraju biti svjedoci na Njegovom sudu, dokazujući da je Njegova riječ doista istinita i da je Njegov karakter sve ono što je On za sebe tvrdio.

 

Danas je naša privilegija da postanemo Njegovi konačni svjedoci. Ali mi možemo postati takvi samo ako se podvrgnemo disciplini čišćenja u čaši Njegovih patnji i Njegovog krštenja. Ova disciplina je čudno i vatreno suđenje; ali će donijeti čisto zlato. Isusova slika savršeno će se reproducirati u Njegovim ljudima - svjedočanstvo istinitosti obećanja vječnog evanđelja i novog saveza.

 

Tako, ne samo da su živi sveti prosuđeni njihovom stvarnom demonstracijom pobjede, već se i njihovom Gospodinu sudi i Njegov je pravedan lik opravdan tom istom demonstracijom.

 

No, vatreno suđenje će biti tako čudno, tako naizgled nerazumno, da je Božja namjera bila poslati obnovljenu poruku interpretacije Njegovim ljudima u ovoj generaciji. Jer mnogi bi pogrešno razumjeli ovo vatreno suđenje i došli bi u iskušenje da optužuju Boga da nije vjeran svojim obećanjima o brizi i zaštiti. Jer glavni poticatelj progona nije nitko drugi nego Sotona; Bog mu dopušta da to čini. Sotona to radi jer nastoji uništiti vjeru Božjih ljudi u pravednost i milosrđe njihovog Kralja. Bez razumijevanja svrhe tog vatrenog suđenja, neki bi izgubili svoju vjeru. Ali Božji je plan da se njihova vjera prokuša i ojača. Vatreno suđenje je sud koje će razdvojiti i razlikovati, mač koji će podijeliti. Samo oni koji prihvaćaju poruku namijenjenu za ovo vrijeme će to izdržati.

 

Ipak, On neće dopustiti da budemo kušani preko onoga što možemo, nego će s kušnjom dati ishod da je možemo podnijeti. (1 Korinćanima 10:13) Kad požar postane previše vruć (a postat će vruć), možemo Ga zatražiti da ugasi požar. Pa ipak, ako nismo sposobni strpljivo podnijeti test, bez mrmljanja i prigovaranja, onda iskušenje ponovno mora biti pušteno na nas. Moramo biti spremni popiti još jedan teret gorke čaše sve dok ne proizvede željeni učinak.

 

Early Writings 46,47 – "Ako nadvladamo naše kušnje i dobijemo pobjedu nad Sotoninim iskušenjima, onda smo izdržali ispit naše vjere koja je dragocjenija od zlata i koja postaje jača i spremnija za susrete s drugim iskušenjima… Moramo imati obučen cijeli Božji oklop i u svakom trenutku biti spremni za sukob sa silama tame. Kad kušnje i sudovi navale na nas, dođimo k Bogu i govorimo Mu naše muke u molitvi. Neće nas odbiti i ostaviti nas praznih ruku, već će nam dati milost i snagu da nadvladamo i da slomimo silu neprijatelja. O, kad bi svi mogli vidjeli te stvari u njihovom pravom svjetlu i izdržati teškoće kao Isusovi dobri vojnici! Tada bi Izrael krenuo naprijed, osnažen u Bogu i u silu Njegove moći."

 

"Bog mi je pokazao da je svojim ljudima dao da popiju gorku čašu kako bi ih potpuno pročistio. Gorki je to gutljaj, i oni ga mogu učiniti još gorčim mrmljanjem, kukanjem i gunđanjem. Ali oni koji ga tako prime moraju popiti još jedan gutljaj, jer prvi nije imao svoj željeni učinak na srce. A ako ni taj drugi ne obavi svoj posao, onda moraju popit još jedan, i još jedan, sve dok ne postigne željeni cilj ili će biti ostavljeni prljavi, nečisti u srcu. Vidjela sam da se ova gorka čaša može zasladiti strpljenjem, izdržljivošću i molitvom i da će imati svoj planirani učinak na srca onih koji ju tako popiju, a Bog će biti počašćen i proslavljen. (Prva poruka anđela, Otk 14:7). Nije mala stvar biti kršćanin, i biti u vlasništvu i odobren od Boga."

 

"Moramo biti sudionici u Kristovim patnjama ovdje, ako želimo sudjelovati u Njegovoj slavi kasnije…""…Oni imaju standard pobožnosti u cijelosti prenisko, i daleko su od biblijske Svetosti. Neki se upuštaju u isprazne i nedolične razgovore, a drugi se prepuštaju samouzvisivanju."

 

"Ne smijemo očekivati ​​da ćemo sebi ugoditi, živjeti i ponašati se poput svijeta, uživati u njegovim zadovoljstvima, uživati ​​u društvu onih koji su od svijeta, a vladati s Kristom u slavi." [Ibid, EW 47]

 

Ovdje su, dakle, vjera i ljubav prokušani u vatri. (Otkrivenje 3:18) Samo oni koji su svoje umove utvrdili istinama Biblije moći će prihvatiti vatreno testiranje bez gubitka vjere u pravednost, milosrđe i ljubav Božju. To testiranje će uzrokovati odvajanje; neki će pokazati da su zlato; ostali da su drvo, sijeno i slama. Neki će vidjeti svoju patnju kao iskustveno znanje Božje ljubavi koji je prihvatio takvu patnju zbog njihovog spasenja; drugi će vidjeti samo prividnu nepravdu okrutnog Boga. Mnogi neće moći izdržati. To je zato što nisu poslušali savjet Istinitog Svjedoka da kupe ovo zlato i da se pripreme za brak i ispune svoje svjetiljke uljem. Osim ako njihova vjera nije bila ojačana stalnim izdržavanjem kušnji, neće moći podnijeti posljednji vatreni test. Samo će potpuno, osobno, iskustveno otkrivenje ljubavi Božje biti dovoljno da motivira i ograniči do potpune odanosti. A ovo otkrivenje dolazi kroz dioništvo Kristovih patnji. Osobnim iskustvom naučiti ćemo malo o onome što je Isus izdržao zbog nas. I učeći to, odjednom shvatimo kakav prekrasan karakter ljubavi On mora posjedovati, koji ga je nagnao da ide do takvih dubina trpeći lažna svjedočanstva, progone i patnje, kako bi nas spasio. Ovo znanje, ova realizacija, pokreće u nama takvu vrstu ljubavi. Ona osvaja našu odanost. Kada dijelimo njegov križ u punoj spoznaji o značenju tog iskustva, tada se On osobno uzdiže u našim srcima i privučeni smo k Njemu. (Ivan 12,32) Ljubav Božja rođena je u našim srcima. Krist je formiran u nama. Kad se ova ljubav učvrsti, potiče nas da poštujemo svaku Božju zapovijed.

 

Christ’s Object Lessons, 378 – "Vjerovanje u pomirenje za grijeh omogućuje palom čovjeka da ljubi Boga svim srcem, a bližnjega kao samog sebe."

 

I ova ljubav je ispunjenje Zakona. (Rimljanima 13,10)

 

Ali stjecanje vjere i ljubavi iskustvom je progresivno. I kako se postepeno testiraju i testovi se uspješno nadvladaju, one su ojačane. Kada razvoj postigne razinu koja je dovoljna da bi pokazala apsolutno i potpuno povjerenje u Boga i kada stvori nepokolebljivu i vjernu odanost Njegovim zapovijedima, tada se doživljava puno ostvarenje vječnog Saveza.

 

Ipak, to je dugi i težak proces koji će razviti strpljenje svetaca.

 

Heb 10:35-38 – "Ne odbacite dakle svoga pouzdanja, kojemu pripada velika nagrada. Ta postojanosti vam treba da biste, izvršivši volju Božju, zadobili obećano. Jer još malo i onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti. A pravednik će po vjeri živjeti. Ali ako tko otpadne, u njemu nema ugode duši mojoj."

 

Heb 12:1,2 – "... te postojano trčimo trku koja je pred nama. Uprijevši pogled u začetnika i dovršitelja naše vjere, Isusa."

 

Jak 1:2-4 – "Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje (ispite), znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost. Ali neka ta postojanost bude na djelu savršena, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka."

 

Otk 3:10-12 – "Budući da si očuvao riječ o mojoj postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa iskušenja koji ima doći na sav svijet da se iskušaju oni što prebivaju na zemlji. Evo, dolazim ubrzo. Čvrsto drži to što imaš, da ti nitko ne uzme vijenca. Onoga koji pobjeđuje učinit ću stupom u hramu Boga svojega." Cf. EW 19 – "Samo će 140.000 ući će na ovo mjesto (hram na gori Sionu)."

 

No cijeli ovaj postupak ne može se postići bez Božjeg Duha. Sve čime su nas savez i Kristova žrtva opskrbili ne mogu biti od pomoći bez krštenja Duhom Svetim.

 

Rim 5:3-6 – "…nego se dičimo i nevoljama, znajući da nevolja rađa postojanost, a postojanost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne postiđuje, jer je ljubav Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan. Jer dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je u pravo vrijeme umro za bezbožnike."

 

Krštenja Isusa [Odavde kroz ostatak ovog manuskripta]

 

Oni koji trebaju doći do ulaska u hram na Gori Sionu [144.000 (EW 19)] i dijeljenja Kristova prijestolja (Otk 3:21), moraju ne samo piti iz čaše iz koje je On pio (Mat 26:39), nego isto tako moraju biti kršteni Njegovim krštenjem. (Mt 20:21-23) Pismo otkriva tri vrste krštenja kojima je Isus kršten.

 

Sve se to primjenjuje na one od Njegovih sljedbenika koji su pozvani i izabrani i vjerni. (Otk 17:14)

 

Prvo je krštenje vodom. Isus je to iskusio kad ga je Ivan krstio. (Mt 3:13-15) Krštenje vodom simbolizira kandidatovo uzimanje novog života i ostavljanja starog iza sebe. U slučaju Isusa to je značilo da više neće biti stolar iz Nazareta, nego Mesija Izraela.

 

Ali krštenje vodom također je izvanjski simbol da će kandidat biti pomazan Duhom Svetim i postati sudionik božanske prirode. Ovo je unutarnje iskustvo koje se može prikazati izvana samo pomoću simbola. Krštenje vodom je vanjski prikaz krštenja Duhom Svetim, koji je unutarnje iskustvo. Ovo je drugo krštenje kojim je Isus bio kršten. Dokazi o tome da je Isus primio ovo pomazanje dani su odmah nakon što Ga je Ivan krstio vodom. (Mt 3:16)

 

Obećao je slično krštenje svojim učenicima, što se prvi puta dogodilo na dan pedesetnice. (Djela 1:5,8; 2:1-4,16-18; Ivan 1:33). Naknadni obraćenici također su trebali primiti ovo krštenje Duha Svetoga nakon njihovog obraćenja. (Djela 8:14-17) Pomazanje i krštenje Duha Svetoga u ovoj fazi bio je bivši doživljaj rane kiše. Također se treba dogoditi i iskustvo kasne kiše. Vrijeme da se ovo iskustvo dogodi je sada.

 

Ali Isus je iskusio još jedno krštenje. Govorio je o tome u svom odgovoru Jakovu i Ivanu. Tada ih je pitao jesu li u stanju piti iz čaše iz koje će On popiti i krstiti se krštenjem kojim će se On krstiti. (Matej 20:22)

 

Čaša je bila patnja emocionalne boli, od kojih bi pio najgori gutljaj u Getsemaniji i na križu. (Matej 26:38,39) Jakov i Ivan - i svi ostali koji su njegovi izabrani, kako bi bili njegovi svjedoci - također će okusiti tu čašu. (Matej 20:23, 1 Pet 4:1,12,13, 2:19-21)

 

Ali Isus ovdje također govori o teškom i budućem krštenju kojim se tek treba krstiti.

 

Luka 12:50 – "No meni je krštenjem se krstiti i kako sam tjeskoban (bolan) dok se to ne izvrši!"

 

To se krštenje očigledno još nije dogodilo. U povezanim stihovima, On objašnjava prirodu tog krštenja.

 

Luka 12:49-53 – "Oganj dođoh baciti na zemlju i što ću ako se već zapalio? No meni je krštenjem se krstiti i kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Ne, kažem vam, nego podjelu. Jer odsad će u jednoj kući petorica biti razdijeljena: trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice. Podijelit će se otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe svoje i snaha protiv svoje svekrve."

 

Čini se da je ovaj odlomak čudno proturječan u svjetlu Njegovog obećanja da donese mir na zemlji. (Izaija 9:6,7, Luka 2:14, Ivan 14:27) Ali vatra koju je zapalio je vatra podjele i progona koja proizlazi iz razlika u prihvaćanju Njega kao Mesije.

 

Svi koji bi Ga prihvatili i pokazali to prihvaćanje življenjem "pobožno u Kristu Isusu", trpjeti će progonstvo. (2 Tim 3:12) I oni se moraju krstiti krštenjem vatre. Ivan Krstitelj je rekao:

 

Mat 3:11 – "Ja vas, istina, krstim u vodi na pokajanje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Nisam dostojan obuću mu nositi. On će vas krstiti s Duhom Svetim i s ognjem; on kome je vijača u ruci. I pročistit će gumno svoje i skupiti žito svoje u žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim."

 

To je jasno upućivanje na čišćenje i rešetanje Njegovih ljudi, za pročišćenje i izdvajanje sinova Levijevih, 144,000 svećenika. I ovdje se to zove krštenje vatrom. Izraženo je ponovno poprilično jasno u Ranim Spisima, kao što slijedi:

 

EW 67 - "Vidjela sam da oni koji su nedavno prihvatili istinu trebaju upoznati što znači patiti za Krista, da će imati kušnje kroz koje moraju proći, koje će biti britke i oštre, kako bi mogli biti očišćeni i stradanjem osposobljeni za primanje pečata živoga Boga; proći kroz vrijeme nevolje, gledati Kralja u Njegovoj krasoti i živjeti pred Bogom i čistim, svetim anđelima."

 

"Dok sam gledala kakvi moramo biti da bismo mogli baštiniti slavu, a zatim sam vidjela koliko je Isus propatio da nam osigura tako bogatu baštinu, molila sam da možemo biti kršteni Kristovim patnjama kako ne bi smo ustuknuli pred nevoljama, već ih podnosili sa strpljenjem i radošću držeći na umu što je Isus propatio da bismo mi kroz Njegovo siromaštvo i patnje bili učinjeni bogatima." [EW 67]

 

Ali što je to što donosi vatreno kušanje pročišćenja na svece? To je ista stvar koja je donijela vatrene kušnje na Isusa. Nije Njemu trebala kušnja da bi se pročistio. O ne! On je već bio čist. Ali ponizio se do mučnog iskustva svojih patnji kako bi poravnao put za nas da izdržimo te iskušenja koja su jedino sredstvo po kojem bi mogli postati pročišćeni. Da nije prošao taj put prije nas, mi bismo izgubili našu vjeru tijekom tih teških iskustava i smatrali Ga nepravednim i nemilosrdnim Bogom. Zato je On prihvatio svoj križ. To je bilo otkrivenje Njegove ljubavi prema nama. To je razlog zbog kojeg ćemo mi prihvatiti naš križ; to je otkrivenje ljubavi koju imamo za Njega.

 

Ali što je to dovelo do Njegovog iskušenja? Uvijek čineći volju Svoga Oca, Isus se postavio u suprotnosti s vođama Njegovog naroda; i donio je podjelu, nerazumijevanje Njegovih istinitih motiva i vatrenih progona među vlastitim ljudima, braćom i rođacima. Njegova poruka, Riječ Božja, bila je oštrija od bilo kojeg dvosjeklog mača; i podijelila ih je nadvoje. (Heb 4:12). Bez zadovoljstva Bog donosi mač svojih usta na svoje ljude (Ezekiel 21:9-13). Bol koju Mu ovo donosi je Njegova najdublja tuga; i zbog toga je Isus javno plakao. Muškarci rijetko plaču, a još rjeđe u javnosti. Zašto je On plakao?

 

Luka 19:41-44 – "Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: Kad bi i ti barem u ovaj svoj dan saznao što je za tvoj mir! No sada je skriveno od očiju tvojih. Jer doći će na tebe dani kada će te neprijatelji tvoji okružiti bedemom, opkoliti te i pritisnuti te sa svih strana. I sravnit će te sa zemljom, i djecu tvoju u tebi, i neće u tebi ostaviti ni kamen na kamenu: jer nisi prepoznao vrijeme svoga pohođenja."

 

U vrijeme kada je Isus izgovorio ove riječi, on je jahao u Jeruzalem na magaretu; i mnoštvo se glasno veselilo i hvalilo Boga - ali neki od Farizeja su tražili od Njega da ukori te ljude. Isus je odgovorio da, ako bi učenici zašutjeli, kamenje bi počelo vikati. (vidi stihove 28-48) U ovom trenutku je zaplakao.

 

Zašto je plakao? Jer ga Jeruzalem, Njegov izabrani narod, nije htio primiti; nisu Ga prepoznali. Ipak, On nije zbog sebe plakao, već zato što je znao tužne posljedice odbacivanja Jedinog koji bi mogao donijeti spasenje Jeruzalemu i spasiti ga od uništenja. Samo mač Njegovih usta mogao bi donijeti riječi vječnog života. Ipak, On je znao da će ovaj mač postati onima koji su odbili njegovu istinu oružje uništenja. (Eze 9:1-6)

 

Kad je bio poučavao u hramu, svećenički glavari i starješine došli su k Njemu i pitali Ga s kojim autoritetom to radi. Zauzvrat im je postavio pitanje da li je krštenje Ivanovo bilo od neba ili od ljudi. Ali nisu se usuđivali odgovoriti na to pitanje ni s "da" niti s "ne". Tada im je Isus ispričao dvije prispodobe, od kojih su obje imale poruku da će drugi primiti kraljevstvo prije njih; carinici i bludnice će prije ući nego oni. Govorio je o kamenu kojeg su graditelji odbacili. (Pročitajte Mat 21:23-46).

 

Kao što je Ivan došao u duhu i sili Ilije kao preteča prvog Isusovog dolaska, pozivajući Židove i Jeruzalem na krštenje pokajanja, da ih pripremi za primanje Mesije i krštenje Duhom Svetim u ranoj kiši; isto tako je netko obećan doći u duhu i sili Ilije kao preteča drugog dolaska, pozivajući moderni Jeruzalem na pokajanje i reformaciju, u pripremi za iznenadni dolazak Duha Svetoga u Njegov hram krštenjem vatre u kasnoj kiši. Jeruzalem (Božja crkva) će opet imati priliku prihvatiti ili odbaciti poruku koja po njemu dolazi. Ljudi opet mogu izazvati autoritet glasnika i sumnjati u njegovo učenje. (TM 475; 4 BC 1184)

 

Ako sav Jeruzalem odluči odbiti glasnike koji prethode Kristovom dolasku u Njegov hram u kasnoj kiši, Gospodin bi došao udariti zemlju prokletstvom. To je jasno otkrio u posljednjim riječima Staroga zavjeta, posljednje riječi koje je izgovorio kroz svoje proroke prije nego je odložio svoju vječnu baštinu kako bi postao vječna žrtva u ime čovjeka. (Mal 4:6, Marko 9:12, Ivan 1:21 i Luka 9:30) Ali taj isti tekst uistinu obećava da će onaj tko dođe obnoviti sve stvari, imati poruku koja će donijeti svoj plod. A riječ proročanstva je pouzdana i sigurna. Stoga, kao što su se u Ivanovim danima mnogi pokajali, i kao što su u Isusovom iskustvu svi koje mu je Otac dao došli k Njemu; tako i danas, oni koji su pozvani Duhom Istine i koji odluče slijediti svog Učitelja cijelim putem, odazvat će se i biti vjerni. Ali oni moraju dijeliti Isusovo iskustvo i primati Njegovo krštenje - vodom, Duhom i vatrom.

 

Treće Isusovo krštenje predstavlja uranjanje u emocionalnu bol i tugu koja proizlazi iz nesporazuma, klevetanja i progona, uzrokovanu Njegovim izgovaranjem izravnih riječi istine svom vlastitom narodu. Govoreći izravno svoje svjedočanstvo, neizbježno je da im izgleda (zbog njihove vlastite sljepoće i netrpeljivosti, a ne zbog istine) da je bio lažni prorok koji djeluje pod vlašću vladara zloduha. (Matej 10:25, 12:24) I njihovo odbacivanje Njega kao Mesije i proroka koji su predvidjeli Njegov dolazak ranilo je i probolo Njegovu osjetljivu dušu. Tako će isto duše Njegovih svetaca biti ranjene i probodene; i plakat će između trijema i žrtvenika.

 

Early Writings 64 – "Njegov je život bio ispunjen radom, tugom i patnjom; i tada se predao za nas. Oni koji u Kristovo ime pozivaju duše da se pomire s Bogom i koji se nadaju vladavini s Kristom u slavi, moraju očekivati da će ovdje biti sudionici Njegovih patnji. 'Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.' PS 126:5-6

 

Zapamtite, savjet koji dolazi svjedočanstvom Istinitog Svjedoka Laodicejcima uzrokuje rešetanje i odvajanje. Ne treba okrivljavati riječi istine, niti otvoreno govorenje tih riječi; nego srca Njegovih ljubljenih ljudi u Jeruzalemu – Njegovo rodno tijelo i krv – nisu sasvim dobri s Njim. Napravili su se mlakima prema Njemu i odbacili cjelinu Njegove ljubavi. Da to nisu učinili, već bi sada bili u kraljevstvu. Ali oni nisu u kraljevstvu, jer se nisu odazvali cijelim srcem na Njegov apel: "Ako me ljubite, držite moje zapovijedi." Čak ni ne priznaju stupanj do kojeg ovaj zahtjev može biti ispunjen; niti prepoznaju glasnike ove istine za sadašnje vrijeme, čija bi poruka otvorila njihovo razumijevanje, ako bi u potpunosti ispunili uvjete za primanje Duha Svetoga, čije bi ih prosvjetljenje odvelo u svu istinu u ovaj dan uzbune.

 

Isus je vidio da će ga odbiti, kao što je izraženo u ovim riječima:

 

Marko 10:33,34 – "Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan svećeničkim glavarima i pismoznancima; i osudit će ga oni na smrt i predat će ga poganima. Oni će mu se izrugati, izbičevati ga, popljuvat će ga i ubiti ga, ali treći će dan uskrsnuti."

 

Ta je vizija bez sumnje bila u Njegovu umu onoga dana kad je jahao na magaretu u Jeruzalem. Poslije toga odlomka je govorio Jakovu i Ivanu o svom krštenju. (Vidi stihove 34-40) Ponovno to izražava u Mateju 23:37-39.

 

Ovo će iskustvo imati paralelu u našim danima; jer riječi Otkrivenja 11 će imati obnovljenu primjenu za dvojicu svjedoka starog i novog saveza (koji su stari i novi zavjet). Ta dvojica svjedoka će opet nositi svoje svjedočanstvo, koje je mač Gospodinov; i oni će preuzeti posljedice; drugim riječima, krštenje vatrom. Tko čita, neka razumije.

 

Mora se izmjeriti hram Božji - živi hram koji će postati Božje prebivalište, nastanjenjem Duha Svetoga. (Otk 3:20, Mal 3:1-3, 1Kor 3:16, 6:19.)

 

Isusova emocionalna patnja u vatrenom krštenju nije bila uzrokovana samo razočaranjem odbacivanja Njega od strane farizeja i vođa Njegovih ljudi, već zbog toga što je On znao da će to također izazvati odbacivanje i kod mnogih slijepih ovaca iz stada, koji su bili sljedbenici slijepih vođa (Mt 15:12-14), i da će takvo odbacivanje na te ljude dovući gnjusobu opustošenja. Znao je da će morati trpjeti boli teške discipline i da će Njegovi izabrani morati pobjeći iz svetišta Jeruzalema i skloništa Judeje, u najtežim okolnostima, kada budu vidjeli gnusobu opustošenja kako stoji u tom svetom mjestu.

 

Mat 23:37-39 – "Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani! Koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila – a vi ne htjedoste. Eto, vaša kuća je ostavljena vama – opustošena. Jer, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodinovo!

 

Mat 24:15-22 – "Kada dakle vidite gnjusobu opustošenja — prorečenu po proroku Danielu — kako stoji na svetome mjestu (tko čita, neka razumije): koji tada budu u Judeji, neka bježe u gore; tko bude na krovu, neka ne silazi da uzme što iz kuće svoje; a tko bude u polju, neka se ne vraća natrag uzeti haljine svoje.       A jao trudnicama i dojiljama u one dane! Molite pak da bijeg vaš ne bude zimi ni subotom, jer će tada biti velika nevolja kakve ne bijaše od početka svijeta sve dosad, niti će je ikada biti. I kad se ne bi skratili oni dani, ne bi se spasilo nijedno tijelo. No poradi izabranih skratit će se dani oni." 

 

Ovdje je glavni primjer odlomka iz Pisma koji sadrži stereoskopsko značenje – dvostruku primjenu. Ako se vrijeme nevolje ovdje spomenuto, prvenstveno odnosi na fizičko uništenje hrama i bijeg svetih iz doslovnog Jeruzalema u 70. godini, onda vrijeme nevolja koje govore u vezi završnih prizora zemlje ne može biti tako veliko; jer tekst kaže da nikada više neće biti takvo vrijeme nevolje. Ipak, Duh Proroštva kaže da će vrijeme posljednje nevolje biti nenadmašivo. Stoga, ove Kristove riječi imaju dublje značenje nego što se na prvu čini – kao što sluga Gospodinov kaže da imaju sve njegove izreke. (COL 110)

 

Ovdje postoji još jedno stereoskopsko značenje. Babilon je prikaz palih crkava; ali Jeruzalem je prikaz Božje izabrane crkve. Isus je plakao nad Jeruzalemom; nemamo zapis da je plakao nad Babilonom. Božje sluge koji iznose izravno svjedočanstvo Istinitog Svjedoka bit će odbačeni od članova vlastitog kućanstva, vlastite obitelji i vlastite crkve. Neće tugovati samo zbog progonstva koje moraju izdržati, već zbog toga što znaju ozbiljne posljedice koje će se dogoditi onima koje vole i braći koja su odbacila poruku. Bit će u dubokim bolovima kad vide potpuno nerazumijevanje, krivo predstavljanje i reakcije od strane svojih prijatelja, voljenih i od braće. Oni će biti opustošeni kad vide kakvu bol će njihova poruka uzrokovati njihovim prijateljima i voljenima. Nemojte misliti da je Isusu bilo lako povrijediti Njegove ljude. (Ivan 6:61,66,67). Da li ste se sada uopće zapitali, zašto je meni bilo tako teško dati vam ovaj dio Božjeg svjedočanstva? Ezekiel 21:1-13 će se dogoditi; ali nemojte dopustiti da se Jeremija 25:34-36 dogodi vama.

 

Ovo je krštenje vatrom i podjela i progon u kojem će Isusovi sljedbenici sudjelovati kad budu išli do kraja s Njim. Hoćete li se odlučiti s Isusom, Jakovom i Ivanom, te krenuti ovim putem? Hoćete li odabrati uzeti svoj križ i slijediti Ga? Ili ćete postati jedan od progonitelja? Braćo, molim vas da pazite na savjet i da pomažete oči s pomašću, da biste raspoznali što je istina u ovoj stvari.

 

Židovi su krivili Isusa zbog toga što je donio razdor među njima. Ali On im je zapravo donosio riječi vječnog života. Njegovi sljedbenici danas će isto tako proći; oni će također biti optuženi za donošenje razdora. Sotona je stvorio toliko krivotvorina u iskustvu Crkve Ostatka da su Božji ljudi sada temeljito uvjetovani da odbace sve inovacije. Zato Božji glasnici posljednjih dana neće uživati ​​u njihovom zadatku. Ne žele biti označeni kao otpadnici (eng. Dissenters) i kao oni koji izazivaju nevolje. No, potaknuti Duhom Svetim i obdareni hrabrošću Ilije, oni će govoriti svoju poruku; i sa sličnim strahom oni će izbjeći prijeteću odmazdu. Bit će vremena kad će plakati Bogu za izbavljenje, čak i dan i noć. Ipak, prijetnja Jezabele je odvela Iliju u divljinu, gdje je u svom krajnjem porazu i iscrpljenosti bio nahranjen i ojačan anđeoskom hranom. I u toj je snazi ​bio ​sposoban otići na Božju goru, gdje se susreo sa svojim Gospodinom i primio poruku od tihog i malog glasa. Potom se vratio kako bi završio svoj zadatak. (1 Kraljevi 19:15-18)

 

Pročitajmo ponovno upozorenje koje nam je dano od Istinitog Svjedoka. Mi smo mlaki. Mislimo da smo bogati i da smo obogaćeni dobrima i da nam ništa ne treba. Koliko često mi [kao crkva] ponavljamo i objavljujemo naša velika postignuća. Pogledajte impozantnu statistiku našeg proširenja. Čujte utješno uvjerenje da imamo svu istinu potrebnu da bismo došli do kraljevstva – da nema nove poruke. Pitam se da li je naš duh uvijek prav u očima Boga kad izražavamo ove stvari? Ako nema nove poruke, napominjemo da stara poruka kaže: ako se ne pokajemo, On će nas ispljunuti iz usta! Vjerujete li ovome?

 

Ali On kaže da smo slijepi i goli. Ne govori o fizičkoj sljepoći; On govori o duhovnom sljepilu. A kad nas upozorava da namažemo oči pomašću, ne govori o našim fizičkim očima. Trebamo pomazanje Duha Svetoga da rasvijetli naše razumijevanje starih istina na novi način. Trebamo kasnu kišu da nas uvede u svu istinu. (Ivan 16:13).

 

Niti govori o fizičkoj golotinji. Govori da nam nedostaje duhovni pokrivač kako bi nas zaštitio u vrijeme nevolje. On nam objašnjava da nemamo bijeli ogrtač Njegove pravednosti; mi samo mislimo da ga imamo. Ako ga imamo, ljubljeni, On nas ne bi savjetovao da ga kupimo, zar ne? A kad bi ga i imali, onda bi već bili u kraljevstvu, zar ne? Ima nešto o značenju Kristove pravednosti koju moramo razumjeti ili primijeniti na način koji još nije postignut. I to nešto, o tome će se raspravljati u narednim stranicama u odgovarajuće vrijeme.

 

Da li onda zaista vjerujete svjedočanstvu Istinitog Svjedoka crkvi Laodiceje? Znam da vjerujete. Ali imate li uho da čujete što Duh Istine govori crkvi u naše vrijeme - posljednjoj od sedam crkava? (Otk 3:22) Ako imate, vaš će um biti usklađen da razumijete svečane riječi koje su sadržane na ovim stranicama, a vi ćete prepoznati istinu izjava koje slijede.

 

Pravo Božje dijete imat će osjetljive osjećaje slične onima koje ima Isus. I najteža vrsta progona koje takav čovjek može podnijeti zbog Isusa je nerazumijevanje njegove istinske pozicije i motiva od voljenih ukućana. Ta je izjava doslovno istinita. Ipak, to također ima stereoskopsko značenje. Jer je čovjekovo kućanstvo, kućanstvo njegove vjere - oni koji ispovijedaju da vjeruju učenjima crkve kojoj on pripada. (Gal 6:10)

 

Ovi također mogu postati njegovi najveći progonitelji, premda ne prepoznaju svoje djelovanje kao takvo, nego će misliti da čine njemu i Bogu veliku uslugu.

 

Takvo je krštenje vatrom koje čeka svece. To je Gospodinov mač nad Njegovim ljudima, koji uzrokuje rešetanje. To je osobno iskustvo koje im ekstremnom živošću otkriva prirodu patnji koje Krist podnosi kako bi pripremio put spasenja za svoje ovce koje će Ga slijediti. I njegove ovce će čuti njegov glas kao još uvijek mali i tihi glas Duha Istine; i oni će Ga slijediti. (Ivan 10:22-27)

 

Gospodnji mač će prvo biti nad Njegovim ljudima; i Njemu nije lako donijeti taj mač na njih, jer zna što moraju podnijeti i učinak koji će mač imati. Ali zbog radosti poslije križa, On šalje mač. A u Njegovom narodu prvo će doći na glavare stada. Sve dok ne obavi svoj posao neće postati uništavajuće oružje svima koji odbace konačnu poruku Isusovog svjedočanstva.

 

Kad se vidi gnjusoba opustošenja kako stoji na svetom mjestu u Jeruzalemu, vrijeme je da sveci pobjegnu. Jer tada će biti njihovo vrijeme nesreće kao što nikada nije bilo. U to će se vrijeme pojaviti lažni Kristi i lažni proroci. (Vidi Mt 24:15-25) I postoji vrijeme nevolje prije konačnog zatvaranja perioda milosti. Ovo vrijeme se brzo približava.

 

Marko 10:29-31 – "A Isus, odgovorivši, reče: »Zaista, kažem vam, nema nikoga tko je ostavio kuću ili braću ili sestre ili oca ili majku ili ženu ili djecu ili polja poradi mene i evanđelja,   a da, uz progonstva, ne primi stostruko već sada, u ovome vremenu — kuće i braću i sestre i majke i djecu i polja — a u svijetu koji dolazi život vječni. A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi."

 

Mat 10:28-41 – "I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a dušu ne mogu ubiti; nego se radije bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.... Ne bojte se dakle! Vi ste vrjedniji od mnogo vrapčića. Svakog dakle koji prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A tko god zaniječe mene pred ljudima, zanijekat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. Ne pomišljajte da sam došao donijeti mir na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač.... I neprijatelji čovjeku bit će ukućani njegovi. Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan. I tko ne uzima križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj mene radi, naći će ga. Tko prima vas, prima mene; a tko prima mene, prima onoga koji me posla. Tko prima proroka u ime proročko, plaću će proročku primiti; i tko prima pravednika u ime pravedničko, plaću će pravedničku primiti."

 

Dobiva proročku nagradu jer prima istu poruku kao i prorok; i ta poruka postaje njegova, da ju zadrži i da ju dijeli dalje.

 

Mat 23:34 – "Zbog toga ja, evo, šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; i neke ćete od njih ubiti i raspeti, a neke od njih bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada... Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj."

 

Ovo proročanstvo ima obnovljenu primjenu za našu generaciju. A kažnjavanje u sinagogama ne mora biti fizičko; jer Bog podučava u prispodobama. (Hoš 12:10) Braćo, otvorimo naše oči!

 

Sestra White izjavljuje da će kada glasnici istine vide reakcije na njihovo svjedočenje, odlučit će ostati tihi i time izbjeći neugodne kontroverze. Ali Božja sila dolazi na njih i oni su ponukani govoriti istinu bez obzira na posljedice. Takvo ponašanje izgleda iracionalno; i ti će glasnici biti označeni kao heretici, fanatici, uznemiravatelji ljudi, obmanute sluge Sotone, pa čak i psihički poremećeni.

 

Pažljivo čitanje gore navedenog materijala otkriti će značajne implikacije svima čiji su umovi vođeni Duhom Svetim. Ali onima koji predrasudama zatvaraju vrata proširenom razumijevanju, nikakva obnovljena značenja neće se pojaviti. Sve dok ne primimo krštenje Duha Svetoga nećemo bit vođeni u osobno shvaćanje sve istine za ovo ključno vrijeme; jer takvo je djelo Duha Istine.

 

U izlijevanju kasne kiše, Duh će pripremiti svece za konačni sukob s Sotonom i za njihov krajnji susret s Kristom. Ovo iskustvo primanja kasne kiše blisko je povezano s uvjetima i ispunjenjem vječnog zavjeta. (Kasnije će biti temeljito objašnjeno) Jer po njemu, vatreno kušanje postaje pročistač srebra i zlata vjere i ljubavi; bez njega ostaje šljaka/nečistoća. Po njemu mač Riječi utvrđuje i pečati; bez nje, mač razdvaja i uništava. Kad na nas dođe vatreno kušanje, istinska priroda naših dubina duše bit će razgolićena. Zatim dolazimo do razdvajanja.

 

Dopustite mi da dam još jedan uvid prije nego završimo. Sva proročanstva su sigurna; to je nepromjenjivo. No precizna priroda njezine primjene na bilo koju određenu situaciju ili osobu uvjetovana je. U okviru vašeg grupnog izbora je odluka hoće li se i kako će se to proročanstvo odnositi na vas, kao "gradsku" organizaciju; i unutar snage vašeg individualnog izbora hoće li se i kako će se to proročanstvo odnositi na vas kao pojedinca u tom gradu. Što se vas tiče, vi možete odrediti koji će uvjeti prevladati.

 

Ipak, vjerojatno još uvijek niste u stanju donijeti racionalnu odluku, jer glavna područja istine još nisu pokrivena. Predstojeći odjeljci donijet će niz brojnih tumačenja koja imaju značajan utjecaj na iskustvo konačnog ostatka. Neopozivu negativnu odluku ne treba donositi dok se te stranice iskreno ne razmotre i ozbiljno prouče.

 

*******

 

(U ovom trenutku možda biste htjeli ponovno pročitati cijeli rukopis – polako, i svjesno koncentrirani. Vrlo je vjerojatno da će vam se pojaviti novi stavovi koje niste prepoznali tijekom prvog pregleda. Naknadi odjeljci dat će daljnji uvid i prosvjetljenje ovim stranicama.)

 

*******

 

MH 478 – "Od svih darova koje nebo može darovati ljudima, zajedništvo s Kristom u Njegovim patnjama je najveće povjerenje i najveća čast. Nije Henok, koji je prenesen na nebo, ni Ilija, koji je uzašao u nebo na vatrenoj kočiji, bio veći ili više počašćen od Ivana Krstitelja koji je nestao sam u tamnici."

 

Preveo: Ivan Komadina

 

Uredio: Dejan Meznarić

 

Original: http://www.jwilfredjohnson.com/theeverlastingcovenantpart1.html