Preuzeto s ove poveznice: http://ssnet.org/blog/adventism-ended-gospel-wars/

Kako je Adventizam Prekinuo Rat oko Evanđelja

 

 

Povratak na Glavnu Stranicu


 

 

 

Mogli bi pomisliti da iako se kršćani ne slažu u vezi mnogo doktrina, barem se slažu u vezi centralne doktrine njihove religije: evanđelja. Kamo sreće da je tako, ali nije. Na jednoj strani imate Kalvinizam, na drugoj Arminijanizam, i čitav spektar opcija u sredini. I to je samo u Protestantizmu. Katolici i Ortodoksne crkve kao i različite denominacije Kršćana imaju svoje poglede.

 

Protestanti su reformacijom uveli jedan važan centralni koncept koji je izdržao sve ispite vremena i ostao stajati kao svjetionik nade usred doktrinarne zbrke: Spasenje dolazi putem milosti kroz vjeru. Iako čak i ova jednostavna izjava svakom čovjeku ima drugačije značenje, svaki istinski Protestant priznaje da kada se grješnik okrene Isusu, u potpunosti postaje prihvaćen zahvaljujući Kristovim zaslugama, a ne zahvaljujući svojim zaslugama.

 

Jimmiyeva i Samova saga spasenja

 

Ovo proučavanje ćemo iskoristiti kao ilustraciju:

 

Jimmy je rastao u rastavljenoj obitelji i većinu svog ranog obrazovanja stekao je na ulici. Još u mladosti je počeo upadati u nevolje, a kao tinejdžer je puno vremena provodio u maloljetničkom zatvoru. Kao mlada odrasla osoba počeo je osjećati grižnju savjesti zbog dugog popisa okrutnih i grješnih djela za koje je znao da čine štetu drugima i da su uvredljive prema Bogu. 

 

Sam, s druge strane je odgajan u dobroj Kršćanskoj obitelji od roditelja koji su se pobrinuli da 'odgoje dijete putem kojim mu je ići'. Za vrijeme svojeg odrastanja nikada nije upadao u nevolje. Kada je postao mlada odrasla osoba, u svoj iskrenosti, nije se mogao sjetiti nijednog primjera u svom životu gdje je učinio nešto loše.

 

Oba mladića su se našla u avionu gdje su sjedili pored svećenika koji im je počeo govoriti o evanđelju. Prošao je s njima sljedeće točke;

 

1. Oni su grješnici.

 

'Jer svi sagriješiše te su lišeni slave Božje' (Rim 3:23)

 

Jimmiyu nije trebalo puno da ga se uvjeri. Dobro je znao da je grješnik, kao i svi koji su bili oko njega.

 

Sam, s druge strane se našao uvrijeđenim. Zašto bi ga svećenik stavio u isti koš s nekim čovjekom koji je cijeli svoj život proveo u zatvoru? Zar njegov uzorni život ništa ne znači Bogu? Koji je smisao onda odupirati se kušnjama i čuvati se od nevolje i ne uživati u životu kao što svi uživaju?

 

Svećenik mu je objasnio da u zdravom životu koji je do sada živio ima mnogo vrijednosti. Uputio ga je na Božji zakon i na ispunjenje tog zakona u životu Isusa Krista, te tako pomogao Samu da potpunije razumije Božji ideal koji treba postići u svom život. Iako nije učinio mnogo stvari koje je Jimmy uradio, svoj život je uzimao zdravo za gotovo, nije podijelio svoje blagoslove s ljudima u potrebi, čak je prezirao ljude poput Jimmiya koji nisu imali sreće kao on. U svemu tome Sam je bio daleko od ideala kojeg je Bog imao za njega.

 

2. Sami se ne mogu promijeniti.

 

'Tako svi mi postadosmo kao nečist, i sva naša pravednost kao prljava haljina' (Izaija 64:6)

 

Pošto su razumjeli svoje grješno stanje i implikacije koje se tiču njihove vječne sudbine, obojica mladića su odlučila napraviti reformaciju u svojim životima - promijeniti one stvari koje su bila protivne Božjoj volji. Svećenik ih je upozorio, da čak ni to neće biti dovoljno. Bog je zainteresiran za više od samo izvanjskih djela, Njega zanima služba koja proizlazi iz srca.

 

'Ili uzgojite dobro stablo i plod mu je dobar, ili uzgojite nevaljalo stablo i plod mu je nevaljao. Ta po plodu se stablo poznaje... Ta iz obilja srca usta govore.' (Matej 12:33,34).

 

Svećenik se koristio ilustracijom da bi objasni misao:

 

'Serijski zlostavljač djece je napokon uhvaćen i zatvoren. Nakon nekoliko godina čuo je da će, zbog smanjenja proračuna, određeni zatvorenici koji se budu uzorno ponašali dobiti  priliku  da budu oslobođeni. Od tog trenutka nadalje taj čovjek je postao najbolji i najljubazniji zatvorenik u zatvoru. Kada je došlo vrijeme saslušanja, bio je oslobođen zbog uzornog ponašanja.'

 

Svećenik je tada zapitao: 'dali bi dozvolio takvom čovjeku da čuva tvoju djecu?

 

Objasnio je da je nama moguće promijeniti naše ponašanje bez da promijenimo ono što zapravo jesmo. Iako možemo razumjeti našu vlastiti grješnost, i truditi se da se promijenimo iznutra, naš motiv za to bi i dalje proizlazio iz želje za dobitkom ili da sačuvamo svoj život. Ako bi htjeli istinsku promjenu, ona bi morala doći iz čistog srca, a nama je nemoguće vlastitom snagom promijeniti naše srce.

 

'Srce je prijevarno više od svega, i podlo je ono; tko da ga pronikne?' (Jer 17:9)

 

'Tko će izvući čisto iz nečista? Nitko!' (Job 14:4)

 

Prepoznavši problem, i Jimmy i Sam su počeli razmišljati postoji li nada za njih da se spase.

 

'Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?' (Rim 7:24)

 

3. Mogu biti spašeni samo milošću kroz vjeru

 

Nakon što je osjetio da su mladići spremni, svećenik im je objasnio da upravo zbog nesposobnosti da se sami spasimo, Bog nam nudi spasenje kao dar.

 

'Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas,Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio.' (Efe 2:8-9)

 

Sam i Jimmy su otkrili da Bog nije čekao da oni postanu bolje osobe prije nego ih primi k sebi, nego im je upravo tada nudio oprost i prihvaćanje, ako su ga htjeli primiti vjerom. Bog je i više nego spreman prihvatiti ih kao svoje , kao i otac u prispodobi o izgubljenom sinu.

 

'A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svojega, rođena od žene, rođena pod zakonom, da otkupi one pod Zakonom, kako bismo primili posinjenje. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svojega koji viče: Abba! Oče! Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik Božji po Kristu' (Gal 4:4-7)

 

Pošto su razumjeli svoje stanje i očajničku potrebu za Spasiteljem, Jimmy-u i Sam-u je ponuđeno spasenje kao dar. Jesu li bili spremni primiti ovaj dar? Jesu li htjeli oprost i prihvaćanje od Boga? Ako je tako, hoće li uzeti Boga za Njegovu riječ i povjerovati Mu da ih je prihvatio i oprostio im?

 

Temelj evanđelja

 

Možda ste se upitali zašto sam potrošio znatno vrijeme na nešto tako osnovno. Primijetite kako Protestanti iako se ne slažu u mnogim pitanjima u vezi evanđelja, ipak se slažu u ova tri elementa:

 

1.  Grješnici smo

2.  Sami se ne možemo promijeniti

3.  Spasenje nam je ponuđeno kao dar, koji prihvaćamo vjerom

 

 

Iako postoji mnogo važnih elemenata, ova tri koncepta nazivam temeljima evanđelja zato što su minimum koji osoba mora razumjeti da bi se spasila. Bez ova tri elementa, razumijevanje bilo čega drugoga nam ništa ne bi značilo. (Pogledajte u zapis koji je Martin Luther napisao pet godina nakon objavljenih 95 teza. Jasno se vidi kako su dobro razumjeli ove točke već u ranoj fazi Reformacije).

 

Iskustveno razumijevanje ova tri koncepta daje mogućnost ponovnog rođenja, i obnavlja uništenu vezu između osobe i Duha Svetog. Kada se ova veza obnovi, Bog može djelovati u životu čovjeka na načine koje nikada nije mogao, čak i da imaju krivo teološko shvaćanje nekih aspekata.

 

Tek nakon što se grješnik čvrsto uhvati vjerom za Božja obećanja, u kojima se nudi oprost i prihvaćanje, tek nakon što doživi mir i sigurnost zbog toga što je pomiren s Bogom, onda nastupa snaga kršćanstva, i tada se počinju događati i promjene u životu.

Stoga, kada dolazite u doticaj s drugim ljudima koji imaju drugačiji pogled na evanđelje, razmislite o sljedećem:

 

o     Bez obzira na teološko neslaganje, ako razumiju i drže se temelja evanđelja, razgovarate s osobom koja je kroz vezu Duha Svetoga više povezana s vama  nego vaš rođak.

o     Osoba koja se slaže s vašom teologijom ali joj nedostaje pravog iskustva ima manje zajedničkog s vama nego osoba koja ima iskustvo ali razlikuje se u teologiji.  

o     Ako je očigledno da nekome tko se teološki ne slaže s vama također nedostaje iskustveno znanje evanđelja, onda možete upotrijebiti njegovu teološku tradiciju (pod pretpostavkom da je protestant) da ga prvo dovedete k Kristu prije nego što pokušate ispraviti njegovu teologiju.

o     Ako osoba s kojom se ne slažete shvati suštinu evanđelja i dogodi se da bude konzervativni adventist (što ja definiram kao nekoga tko se slaže sa svih 28 temeljnih uvjerenja crkve, uključujući i nadahnuća Ellen White), priroda vašeg neslaganja je u većini slučajeva neznatna i to vas ne bi trebalo spriječiti da u jedinstvu gurate naprijed.

 

Rat evanđelja: Jamstvo vs Pretpostavke

 

Razmišljajući o tome, pogledajmo konflikt zbog evanđelja unutar protestantizma i također pogledajmo kako je Adventizam osigurao rješenje:

 

Manje od jednog stoljeća nakon Lutherove smrti, protestantizam se polarizirao u kalvinizam i arminijanizam. Razlika se vrtjela oko pitanja je li pojedinac posjedovao slobodnu volju. Položaj kalvinizma sažet je u pet točaka, a koji je poznat pod kraticom TULIP: Totalna razvratnost, bezuvjetni izbori, ograničeno pomirenje, neodoljiva milost i ustrajnost svetaca. Arminijanizam je barem jednim dijelom odbacio svaku od ovih točaka.

 

Danas, dok još uvijek nalazimo denominacije koje predstavljaju svaki od ta dva pogleda, također pronalazimo skupine koje posuđuju iz oba pogleda. Na primjer, neke skupine mogu odbiti prvih nekoliko točaka kalvinizma, ali prihvatiti posljednju, vjerujući samo u nauk "jednom spašen, uvijek spašen".

 

Izvan opsega ovog članka je dati detaljan prikaz teologije i povijesti kalvinizma, arminijanizma i među-tradicije. Umjesto toga, vratimo se na temelj evanđelja kako je gore opisano - dio evanđelja s kojim se slažu svi istinski protestanti - i pogledajmo na koji način svaka od tih tradicija potiče odatle.

 

Jimmy i Sam: Što se dogodilo sljedeće?

 

Zamislimo da su naši prijatelji Jimmy i Sam prihvatili svećenikov poziv, pokajali se, predali se i vjerovali evanđelju. U novoj vjeri njihovi su se životi potpuno promijenili. Jimmy je bio neprepoznatljiv, dok je Sam sada službu Bogu smatrao radošću, a ne dužnošću. Grijesi i navike koje više puta nisu uspjeli savladati sada su lako odbačeni i zaboravljeni. Tjednima i mjesecima živjeli su u ovom novom iskustvu. Da je ovo bila bajka, možda bi živjeli ovako "sretno do kraja".

 

Ali umjesto toga, dogodilo se. Negdje u nekom trenutku slabosti,  iskušenje iz prošlosti vratilo se natrag u njihov život i oni su pali. Neki grijeh za koji nisu mislili da će ga ikada počiniti nadvladao ih je, i sada su se pitali je li sve gotovo, je li njihov novo pronađeni hod s Bogom došao kraju.

 

Različita stajališta unutar protestantizma ne vrte se oko toga kako je osoba u početku spašena, već oko onoga što će biti s njom poslije.

 

Predložio bi, barem dijelom, razmišljanje koje je na kraju dovelo do kalvinizma,a proizašlo je iz praktičnog iskustva borbe s grijehom i sumnjom u životu kršćanina koji je već bio ponovno rođen. Odvijalo se na sljedeći način:

 

1.    Nismo se spasili vlastitim djelima, pa tek nakon što prvi puta zaista shvatimo jamstvo Božjeg prihvaćanja, možemo početi živjeti pobjedničkim kršćanskim životom.

2.    Budući da još uvijek imamo grešno tijelo, skloni smo ponovo pasti.

3.    Kada se dogode takvi neuspjesi, ako ne zadržimo to uvjerenje u Božje potpuno prihvaćanje, izgubit ćemo izvor svoje snage i to će nas odvesti dublje u grijeh, a ne natrag k Bogu. Stoga, bez obzira na to što se dogodilo, moramo i dalje vjerovati da je naše spasenje sigurno.

 

Arminijanci su, s druge strane, smatrali da ovakvo razmišljanje može dovesti do pretpostavke; da će ljudi opravdavati grijeh, i misliti da će se spasiti bez obzira na grješnost.

 

I, u određenom smislu, oba tabora su bila u pravu. Svaka je skupina, pokušavajući izbjeći jedan jarak, riskirala da padne u drugi.

 

Dok su se pokušavali zaštititi od lažnog osjećaja sigurnosti, Arminijanci su se borili sa svojim stajanjem pred Bogom. Kad je došao neuspjeh, pitali su se da li Bog još uvijek pruža milost prema njima ili su oni otišli predaleko i sada su pod osudom. A ovaj osjećaj nesigurnosti u pogledu Božje naklonosti učinio je težim odupiranje grijehu.

 

Kalvinisti, s druge strane, nisu imali ovaj problem, kod njih je postojala vjerojatnost da će uzeti Božju milost zdravo za gotovo i prestati se obazirati na grijeh.

 

Svetište je riješilo sukob

 

Usred ove zbrke u vezi s evanđeljem, na scenu je stupio adventizam. Iako je adventizam bio vrlo arminijanski u svojim korijenima, on je pružio novi uvid koji je omogućio da se dobre stvari iz kalvinizma uzmu bez loših, uz to je i zadržao samo dobre stvari iz arminijanizma. Takav uvid možemo naći u doktrini o svetištu.

 

U našem istraživanju nebeskog svetišta shvatili smo da Isus obnaša dvije različite dužnosti: Posrednika i Sudca. Također smo svjesni da su te dvije dužnosti odvojene vremenom i ne preklapaju se. Da, osoba koja je doživjela istinsko obraćenje mogla bi na kraju ipak biti izgubljena. Ali to nije bilo ono što bi se u nebu pregledavalo prije nego se slučaj pojedinca nije pojavio na istražnom sudu nakon njegove smrti. Dok god bi osoba bila živa, Isus bi se odnosio prema njoj kao Spasitelj, pružajući joj neograničenu milost i milost bez presude ili osude.

 

Ako još nije jasno u čemu je razlika, uzmite u obzir da osoba prema adventističkom stavu može biti uvjerena da je prihvaćena kod Boga isto koliko je i kalvinist bio uvjeren, ali bez da ulazi u pretpostavke. Znanje o tome  da će svačiji slučaj na kraju biti suđen, sprečava osobu da grijeh ili milost uzima zdravo za gotovo. Ali znajući da će se presuda odvijati tek nakon smrti i znajući da je Isus usredotočen samo na spašavanje dok je osoba još uvijek živa, uvelike omogućuje hrabriji dolazak pred prijestolje milosti bez obzira koliko veliki bio pad i kakav grijeh je učinjen.

 

Pogledajte sljedeće grafikone koji ilustriraju različite teološke perspektive:

 

http://ssnet.org/wp-content/uploads/2016/03/Calvinism.jpg

 

Iako mogu izvući veliku korist od uvjerenja da ih Bog prihvaća, kalvinistička teologija dovodi ih u opasnost da kada bude donesena presuda (kada će biti prekasno) otkriju da su zapravo izgubljeni.

 

 http://ssnet.org/wp-content/uploads/2016/03/Arminianism.jpg

 

Dok teologija Arminijanaca ne dopušta taj lažni osjećaj sigurnosti, neprestana vožnja u vlaku smrti često stvara bijedno kršćansko iskustvo, dok nepotreban osjećaj osude čini da se grijehu bude teže oduprijeti.

 

http://ssnet.org/wp-content/uploads/2016/03/Adventism.jpg

 

Doktrina o svetištu omogućava potpunu sigurnost o Božjem prihvaćanju, bez da naše spasenje uzimamo zdravo za gotovo. Ključni element kojeg trebamo zapamtiti je da ako u bilo kojem trenutku sumnjamo da nas je Bog prihvatio zato što smo grješni, bit ćemo skloni griješiti još više.

 

Naš pogled na Veliku borbu pomaže nam da razumijemo kako Bog mora uskladiti nekoliko čimbenika:

 

1. On voli sve grešnike i želi učiniti sve što je moguće kako bi ih spasio dok još može.

 

2. On voli otkupljene (one koji će s njim provesti vječnost) i želi ih zaštititi od mogućnosti da se ponovno započne pobune nakon Drugog dolaska.

 

3. Ima najveće poštovanje prema slobodi izbora svakog pojedinca.

 

Način na koji Bog usklađuje ova tri elementa je tako što izlijeva svu milost koju možemo zamisliti na svaku osobu dok je živa, bez obzira na to što rade ili koliko puta su uzeli Njegovu milost zdravo za gotovo. Jednom kada umru i kada se više ne može ništa učiniti što bi ih spasilo, Bog ispituje njihov život kako bi utvrdio jeli  sigurno da budu među otkupljenima.

 

Ovo  ne znači da nas Bog ponekad neće disciplinirati ako bi to bilo potrebno za naše spasenje. Ali sve što Bog čini je u svrhu našeg spasenja, a ne zbog osude ili kažnjavanja. Također, u evanđelju definitivno postoji sila za savladavanje naših grijeha, ali ta sila dolazi samo kad vjerom shvatimo stvarnost Božjeg prihvaćanja.

 

Neki bi se mogli zapitati kako se to odnosi na one koji će biti živi za vrijeme Kristovog dolaska, jer za njih istraga ne može početi nakon njihove smrti. Ovo je pitanje koje zahtijeva čitav članak, zasad možemo biti sigurni da će Bog i dalje činiti sve što je u njegovoj moći kako bi ih spasio, dok i dalje čuva dobrobit otkupljenih. Pošto smo do sada osvjedočeni o Božjoj milosti prema svome narodu, možemo biti sigurni da ni u buduće nikoga neće stavljati u nepovoljan položaj.

 

Svetište: okultna doktrina?

 

Želim ukratko objasniti kako odgovoriti na optužbe onih unutar (npr. Desmonda Forda) ili izvan crkve koji smatraju da nas doktrina svetišta čini kultom:

 

1. Pitajte jesu li kalvinisti ili vjeruju li u "jednom spašen, uvijek spašen."

 

2. Ako je tako, pitajte smatraju li sve Arminijance kultom (imajte na umu da informirani kalvinisti paze da ne označe mainstream Arminijance kao kult). Ako smatraju, recite im da njihov problem nije s adventistima, nego s Arminijancima općenito.

 

3. Ako druge arminijanske skupine ne smatraju kultom, onda imaju teret dokazati da je naša vrsta arminijanizma dovoljno različita da nas čini kultom. (Svi Arminijanci vjeruju u neki oblik istražnog suda, jer osoba koja se jednom spasila još uvijek može biti izgubljena).

 

4. Koristeći moje objašnjenje svetišta, pokažite da je naša vrsta arminijanizma najbliža kalvinizmu, i stoga, ako nas smatraju kultom, moraju sve Arminijance smatrati kultom.

 

Zašto se adventisti i dalje prepiru u vezi evanđelja

 

Za kraj, primijetite da sam ovaj članak nazvaoKako je adventiZAM [a ne adventiSTI] završio sukob oko evanđelja.“ To je nažalost, zato što iako je našoj crkvi dodijeljen teološki uvid koji bi pomogao u okončanju stoljetnog sukoba kalvinizma i Arminijanizam, mi ne samo da nismo uspjeli u tome, već smo omogućili slične sukobe oko evanđelja unutar vlastite denominacije. Mi se prepiremo oko toga treba li naglasak biti na opravdanju ili na posvećenju, treba li naglasiti sigurnost spasenja ili naglasiti da ljuditrebaju paziti da ne padnu, a sve ovo vrijeme Bog nam je dao doktrinu o svetištu kao temelj koji će sve te elemente dovesti u njihovu ravnotežu. Više od ovoga, jer imamo mnogo veći popis za ono "što treba i ne treba" od većine arminijanskih kršćana, mi doživljavamo još traumatičniju vožnju na vlaku smrti u našem kršćanskom hodanju i neizbježno završimo kao obeshrabrena i uglavnom nesretna skupina ljudi.

 

Nadam se, da ćemo iz doktrine o svetištu naučiti uravnoteženi pogled na evanđelje koji će nam pomoći u vlastitom osobnom iskustvu i razriješiti nesuglasice među našim vlastitim ljudima, kao i premostiti jaz između protestantizma u cjelini.

 

 

Prijevod: Ivan Komadina