Jezuiti ili Isusovci
Amos 3:7
Ta ništa ne čini Gospodin GOSPODIN a da tajnu
svoju ne otkrije svojim slugama prorocima.
"U
cijelom kršćanskom svijetu moćni su neprijatelji ugrožavali
protestantizam. Budući da su prve pobjede reformacije bile stvar
prošlosti, Rim je prikupio novu snagu nadajući se da će je uspjeti
uništiti. U to je vrijeme osnovan isusovački red, najokrutniji,
najbezobzirniji i najmoćniji među braniteljima papinstva.
Oslobođeni od svih zemaljskih veza i ljudskih interesa, mrtvi za prirodne
osjećaje, ušutkana razuma i savjesti, za njih nije bilo ni pravila ni
veza, osim onih u njihovoj redovničkoj zajednici, niti su poznavali
dužnosti, osim da prošire moć svog reda. Kristovo Evanđelje
omogućilo je svojim pristašama da se suprotstave opasnosti i pretrpe
stradanje, da ne klonu unatoč zimi, gladi, umoru i siromaštvu te da
podignu stijeg istine unatoč rastezanju na kotaču, tamnici i
lomači. U borbi protiv ovoga isusovci su svoje sljedbenike nadahnuli fanatizmom
koji ih je osposobio da pretrpe iste opasnosti i da se sili istine suprotstave
svim oružjem obmane. Nijedan zločin nije bio toliko velik da ga ne bi
počinili, nijedna prijevara toliko podla da je ne bi upotrijebili, nijedno
pretvaranje toliko teško da ga ne bi izveli. Premda su se zavjetovali na trajno
siromaštvo i skromnost, njihov je promišljeni cilj bio steći bogatstvo i
moć što će ga upotrijebiti za uništenje protestantizma i za ponovnu
uspostavu papinske nadmoći." {GC 234.2}
"Kad
bi se pojavili kao članovi svog reda, nosili bi plašt svetosti,
posjećivali bi zatvore i bolnice, služili bolesnima i siromašnima,
tvrdeći da su se odrekli svijeta i da nose sveto ime Isusa koji je
prolazio čineći dobro. Ali pod ovom besprijekornom vanjštinom
često su se krili zločinački i najsmrtonosniji ciljevi. Temeljno
načelo reda bilo je: Cilj opravdava sredstvo. Prema tom su pravilu laž,
krađa, krivokletstvo i umorstvo iz potaje ne samo bili oprostivi već
i vrijedni pohvale kad bi služili interesima Crkve. Isusovci su se pod
različitim krinkama uvlačili u državne službe, postajali i savjetnici
kraljeva i oblikovali politiku nacija. Postali bi sluge kako bi uhodili svoje
gospodare. Osnivali su koledže za odgoj kneževskih i plemićkih sinova i
škole za običan narod; a djecu protestantskih roditelja navodili su na
prihvaćanje papinskih obreda. Poslužili su se svim vanjskim sjajem i
raskoši rimskog bogoslužja da bi narodu pomutili um, očarali i zarobili
maštu. Tako se događalo da su sinovi izdavali slobodu za koju su se
očevi borili prolijevajući svoju krv. Isusovci su se brzo raširili po
Europi i gdje god su došli, tu je slijedila ponovna uspostava papinske
nadmoći." {GC 235.1}
"Da bi
imali još veću moć, izdana je bula kojom se ponovno uvodi
inkvizicija. Bez obzira na opće gnušanje prema njoj, čak i u
katoličkim zemljama, papinski su vladari ponovo uspostavili ovaj strašni
sud, pa su u tajnim tamnicama inkvizicije ponovljene grozote previše strašne da
podnesu svjetlost dana. U mnogim zemljama tisuće i tisuće ljudi,
cvijet nacije, najčišći i najplemenitiji, najrazumniji i najobrazovaniji,
pobožni i posvećeni pastori, marljivi i domoljubni građani,
briljantni znanstvenici, daroviti umjetnici i vješti obrtnici poubijani su ili
prisiljeni pobjeći u druge zemlje." {GC 235.2}
"Tim
se sredstvima Rim poslužio da uguši svjetlost reformacije, da ljudima oduzme
Bibliju i ponovno uspostavi neznanje i praznovjerje mračnog srednjeg
vijeka…" {GC 235.3}