Je li ljudskost Sina Božjeg bila vječna?

U desetljećima kojima sam iznosio istinu o Božanstvu, tri osobe sugerirale su kako je Kristova ljudskost vječna. Dvoje njih temeljilo je svoje pogrešne pretpostavke na jednoj ili obje izjave Ellen G. White koje ću navesti u daljnjem tekstu. Treća osoba iracionalno je argumentirala tvrdeći kako je Sin Božji vječan te shodno tomu i njegova ljudskost mora biti vječna. Ovaj dokument će pokazati zašto je, prema osnovi težine dokaza, nemoguće Kristovoj ljudskost da bude vječna.

Prva izjava:

Vječni Dostojanstvenici Trojstva - Vječni dostojanstvenici Trojstva - "Vječni nebeski dostojanstvenici - Bog, Krist i Duh Sveti - naoružavajući ih [učenike] s većom energijom od energije smrtnika, (...) krenuli bi s njima na posao i uvjerili svijet o grijehu." - {Manuscript 130, 1901} ; {Ev, 616.4}

Druga izjava:

U suradnji s trima najvišim silama — "Moramo surađivati s trima najvišim silama na Nebu — Ocem, Sinom i Svetim Duhom — i te sile će raditi kroz nas, čineći nas Božjim suradnicima." – {Special Testimonies, Series B, No. 7, 51, 1905} ; {Ev, 617.3}

· Riječ trojstvo u naslovu prvog citata ne nalazi se u rukopisu, jer Ellen White nikad nije koristila riječ trojstvo u kontekstu Božanstva. Tu riječ dodao je White Estate. Potražite li riječ TROJSTVO (engl. TRINITY) u kompletnim djelima Ellen White, nećete nigdje pronaći primjenu na Božanstvo. Evo poveznice za cjelokupni opus djela Ellen White: https://egwwritings.org/

· Ovo je jedan JEDINI PUT kad je Ellen White upotrijebila riječ TROJSTVO:

'' 'Ovo upozorenje vam dolazi i što ćete učiniti s njim?' Hoćete li reći: 'Ne bojte ga se?' Ali čuvajte se onoga što su stari pisci nazvali trojstvom svijeta - požuda tijela, požuda očiju i ponos života. Ako se spotaknete o njih, oni će biti dokaz vašeg uništenja. Osim ako se ne rodite nanovo, osim ako se ne promjene vaše neprimjerene nasljedne sklonosti, osim ako čistoća i posvećenje ne transformiraju vaše živote, vaš će brod doživjeti brodolom, a vaše duše će biti izgubljene." - {Lt, 43-1898, 25}

· Riječi "vječni nebeski dostojanstvenici" ne mogu se ni na koji način odnositi na TRI VJEČNE OSOBE jer se može dokazati da je Utjelovljenje stvorilo TREĆU, NEZAVISNU OSOBU, koja je POSVOJENA u nebesko Božanstvo.

· Riječi "vječni nebeski dostojanstvenici - Bog, Krist, i Duh Sveti, ne označavaju tri osobe PRIJE utjelovljenja jer Ellen White kaže, kao i Ivan 14, kako je Utješitelj -Duh Sveti Sinovljeva BOŽANSKA osoba. Prije Utjelovljenja bilo je samo DVIJE osobe u Božanstvu, Otac i Sinovljeva božanska osoba Svetoga Duha.

· Božanstvo se nakon utjelovljenja sastoji od:

1. Vječnog Oca

2. Ljudskosti Sina koja nije vječna

3. Vječnog Božanstva Sina (Svetog Duha - Utješitelja)

· Ellen White izričito je izjavila kako je Duh Sveti BOŽANSKE SILE Krista UTJEŠITELJ.

· Ellen White definira Duha Svetoga kao dušu BOŽANSKOG života Krista - Utješitelja. To čini Dvije OSOBE, a ne TRI, prije žrtve Utjelovljenja. Evo izjave na koju se pozivam:

"Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi, kao svoj krunski dar, Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh – duša Njegovog života, učinkovitost Njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Sa svojim Duhom, Krist šalje pomirujući utjecaj i silu koja odnosi grijeh. U daru Duha [NJEGOVOG ŽIVOTA – DUŠE NJEGOVOG ŽIVOTA], Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati,…

Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bila bi uzaludna,…

Duhom je srce učinjeno čistim. Kroz Duh vjernik postaje sudionik božanske prirode. Krist daje svoj Duh kao božansku silu kako bi se nadvladale sve naslijeđene i stečene sklonosti ka zlu te kako bi utisnuo svoj vlastiti karakter u crkvu." – (Review and Herald Articles, May 19, 1904, vol. 5, 42)

· Utjelovljenje je bilo preduvjet za dar Utješitelja jer Krist nije mogao darovati dar Utješiteljeve BOŽANSKE SILE ZA NADVLADAVANJE SVIH STEČENIH I NASLJEĐENIH SKLONOSTI KA ZLU, sve dok On u svojoj ljudskosti nije dokazao da čovječanstvo može činiti kao što je to i On učinio uz pomoć Svetog Duha koji je prebivao u Njemu.

· Dokaz da prije Utjelovljenja nije bilo TRI OSOBE jest činjenica kako je upravo Utjelovljenje proizvelo TREĆU OSOBU u ljudskosti Krista, kao NEOVISNU OSOBU:

"Ograničen svojom ljudskošću, Krist nije mogao biti na svakom mjestu osobno; zato je bilo za njih bolje da ih On napusti, ode k Ocu i pošalje Svetog Duha kao svog nasljednika na Zemlji. Sveti Duh jest On sam, razdvojen od ljudske ličnosti i neovisan o njoj. On će predstavljati samog sebe tako što će biti prisutan na svim mjestima svojim Svetim Duhom." – {Manuscript Releases, Vol.14, 23}

· Biblijski dokaz kako je Kristova ljudskost zasebna osoba od Njegovog božanskog Svetoga Duha. Isus, dok je bio na zemlji, licem u lice je govorio s Nikodemu i izrekao je sljedeće riječi: 'Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je na nebu.' Ivan 3:13. Koji je dio Sina Čovječjeg bio na nebu dok je Njegova druga OSOBA bila na zemlji i govorila s Nikodemom? To je bila OSOBA Njegove božanske prirode Svetog Duha - Utješitelj.

U drugom citatu (ponovo citiranom u tekstu dolje) ne piše da su tri najviše sile VJEČNE.

Ostatak osnove težine dokaza koji dokazuje kako Kristova ljudskost NIJE bila vječna

1. Bog je stvorio čovjeka odnosno LJUDE šestog dana stvaranja. Kad bi Sin Božji bio čovjek od vječnosti, to bi značilo da je prvi čovjek stvoren prije stvaranja.

2. Ellen White je rekla kako je utjelovljenje žrtva. Žrtva koja je zadovoljila propisani vrhunac (jednina) kao žrtva?

"Tama se odmaknula od Spasitelja i od Križa. Krist je pognuo svoju glavu i umro. U svom utjelovljenju, dosegao je propisani vrhunac kao žrtva, ali ne kao otkupitelj." – {MR, Vol. 12, 409}

3. Nije bilo propisanih vrhunaca (množina) kao žrtva. Postojao je JEDAN propisani vrhunac. Taj JEDAN PROPISANI VRHUNAC bio je da Zavjetodavac mora umrijeti vječnom smrću na neki način jer dok je živ Zavjet, Savez NIJE NA SNAZI.

Hebreji 9:16-17

:16 Jer ondje gdje je zavjet, nužno je potrebna i smrt zavjetodavca:

:17 zavjet je naime valjan tek nakon smrti, budući da je izvan snage dokle god zavjetodavac živi.

Kristovo Božanstvo moralo je biti Zavjetodavac Saveza na Sinaju jer je Ellen White rekla kako su i Otac i Sin dali Savez na planini Sinaj. Tako bi samo smrt Zavjetodavca mogla otkupiti za nekakvo kršenje Božjeg Saveza. Ova činjenica također dokazuje Kristovo Božanstvo. Kad On ne bi bio Božanstvo, onda ne bi bilo ni pomirenja.

4. Ellen White je rekla da Kristovo božanstvo nije umrlo na Križu. Tri dana smrti Kristove ljudskosti nije moglo otkupiti nikakvo kršenje Saveza Zavjetodavca jer Njegova ljudskost nije Zavjetodavac.

5. Zapamtite da je utjelovljenje zadovoljilo jedini propisani vrhunac - SMRT BOŽANSKOG ZAVJETODAVCA. Ako Kristovo Božanstvo nije umrlo na križu, kao što to navodi Ellen White te BOŽANSTVO NE MOŽE UMRIJETI, kako može postojati nešto poput "smrti Zavjetodavca?" Na koji način bi ta smrt mogla biti vječna kako bi se platila kazna za naše grijehe, koja je vječna smrt? Jedini način na koji je Zavjetodavac mogao ispuniti propisani vrhunac utjelovljenja bio je da On vječno "umre" svom prijašnjem postojanju ISKLJUČIVO kao BOŽANSKOM SVETOM DUHU, kako bi svoju ljudskost ZAUVIJEK lišio sveznanja, sveprisutnosti i svemoći jer je ljudskost ograničila te atribute. On je bio i još uvijek je potpuno Božanstvo i potpuno čovjek, ali Kristova ljudskost je ZAUVIJEK odvojena (NEZAVISNA OSOBA) od Njegove Božanske Osobe, Utješitelja - Duha Svetoga. To je žrtva, UZ ŽRTVU KRIŽA, koja je tajna čovjekovu umu. Ne možemo pojmiti Kristovu ljubav, po kojoj se On toliko ponizio i napravio takvu žrtvu za palog čovjeka.

"Krist se toliko ponizio da je uzeo na sebe ljudsku prirodu; On je trebao podnijeti neizmjernu težinu stradanja dok čini svoju dušu prinosom za grijeh; ipak, anđeli su željeli da se čak i u svom poniženju Sin Svevišnjega može pojaviti pred ljudima s dostojanstvom i slavom koja odgovara Njegovom karakteru." – {GC, 314}

"Iz svjetla u svjetlo Bog vodi svoj narod. Živi u nepristupačnoj svjetlosti, ali okružen s deset tisuća puta deset tisuća i tisućama tisuća svetih, sretnih bića i svako od njih čeka izvršiti Njegovu zapovijed. Oni nisu neaktivni, nego su u komunikaciji s drugim svjetovima, u svoj ogromnoj Božjoj vladavini. Ovaj mali svijet je samo atom u Gospodinovoj vladavini. Kroz razna sredstva, božanska i ljudska, On želi spasiti. On se zapravo saginje sa svog prijestolja i promatra kretanja svakog živog bića, a u Njegovim knjigama bilježi se svaki događaj; i kroz nebeska sredstva On podiže potlačene i pokazuje put svakoj duši – način kako dosegnuti palače iznad. - {MR, 311, 41.1}

Upravo je duša Zavjetodavčevog života sačinjavala VJEČNI prinos za grijeh, BEZ KOJE Kristova žrtva (na križu) ne bi bila od koristi. Jer 'Duhom je srce učinjeno čistim. Kroz Duh vjernik postaje sudionik božanske prirode. Krist daje svoj Duh kao božansku silu da se nadvladaju sve naslijeđene i stečene sklonosti ka zlu, i da utisne svoj vlastiti karakter u crkvu.'

Ponavljam:

"Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi, kao svoj krunski dar, Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh – duša Njegovog života, učinkovitost Njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Sa svojim Duhom, Krist šalje pomirujući utjecaj i silu koja odnosi grijeh. U daru Duha [NJEGOVOG ŽIVOTA – DUŠE NJEGOVOG ŽIVOTA], Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati… Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bila bi uzaludna… Duhom je srce učinjeno čistim. Kroz Duh vjernik postaje sudionik božanske prirode. Krist daje svoj Duh kao božansku silu da se nadvladaju sve naslijeđene i stečene sklonosti ka zlu, i da utisne svoj vlastiti karakter u crkvu." – {Review and Herald Articles, May 19, 1904, vol. 5, 42}

"Utjelovljenje Krista bilo je čin samožrtvovanja; Njegov je život bio život neprestanog samoporicanja. Najviša slava Božje ljubavi prema čovjeku bila je očitovana u žrtvi Njegovog jedinorođenog Sina, koji je bio izričita slika Njegove osobe. Ovo je velika tajna pobožnosti. Privilegija je i dužnost svakog sljedbenika Krista da ima um Kristov. Bez samoporicanja i nošenja križa, ne možemo biti Njegovi učenici." – {2SM, 185}

"On (Krist) pretrpio je smrt koja je bila naša, kako bismo mi mogli primiti život koji je BIO njegov." – {DA, 25} 1 poslanica Korinćanima 11:24-26, usp. Ivan 6:53-54, Tit 3:5-6.

Koja je smrt bila naša? Vječna smrt. Stoga je Zavjetodavac morao zauvijek "umrijeti" nečemu. Vječno je umro tome da postoji ISKLJUČIVO kao Bog, ISKLJUČIVO BOŽANSTVO, ISKLJUČIVO KAO SVETI DUH – kako bi ZAUVIJEK POSTAO LJUDSKOM OSOBOM - ČOVJEKOM:

Hebreji 7:22-28

:22 Utoliko je Isus postao jamcem boljega zavjeta.

:23 I bijaše njih, uistinu, mnogo svećenika, jer ih je smrt sprječavala da ostanu;

:24 a on, budući da ostaje zauvijek, ima nepromjenjivo svećeništvo.

:25 Stoga on i može potpuno spašavati one koji po njemu pristupaju Bogu, budući da on uvijek živi da ih zastupa.

:26 Jer takav nam veliki svećenik bijaše potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i učinjen uzvišenijim od nebesa;

:27 koji ne treba danomice, kao ti veliki svećenici, najprije prinositi žrtve za vlastite grijehe, a potom za grijehe naroda: jer je to učinio jedanput zauvijek prinijevši samoga sebe.

:28 Jer Zakon je za velike svećenike postavio ljude podložne slabosti, a riječ zakletve koja bijaše nakon Zakona, Sina, koji je zauvijek savršen.

"Svojim životom i smrću Krist je postigao više od same obnove onoga što je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjera bila prouzročiti vječnu razdvojenost između Boga i čovjeka; ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom no što bi to bilo da nikada nismo pali. Time što je uzeo našu prirodu, Spasitelj se povezao s čovječanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. Kroz svu vječnost On je povezan s nama. "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina." (Ivan 3:16) On Ga je dao ne samo da ponese naše grijehe i umre kao naša žrtva; On Ga je poklonio palom rodu. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je poklonio svojega jedinorođenog Sina da postane član ljudskog roda kako bi zauvijek zadržao svoju ljudsku prirodu. To je zalog da će Bog ispuniti svoju riječ. "Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je dan; vlast će mu biti na ramenu." Bog je posvojio ljudsku prirodu u osobi svojega Sina i prenio istu u najviše nebo. "Sin Čovječji" je taj koji dijeli prijestolje svemira. "Sin Čovječji" čije će ime biti "Čudesni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez Mira" (Izaija 9:6) JA JESAM je posrednik između Boga i čovječanstva, polažući svoje ruke na oboje. On koji je "svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika" ne stidi se nazvati nas braćom. (Hebrejima 7:26; 2:11) U Kristu su međusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni Krist je naš brat. Nebo je obavijeno ljudskošću, a ljudskost je obavijena u krilu Beskonačne Ljubavi." – {DA, 25}

Koji život je BIO NJEGOV (perfekt - prošlo glagolsko vrijeme)? Primamo njegov vječni život, Život Njegovog Svetog Duha božanske prirode:

2 Petrova poslanica 1:4 Time su nam darovana vrlo velika i dragocjena obećanja, da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.

"Njegovu dušu učiniš žrtvom za grijeh." Izaija 53:10

Slava koju je Otac dao Kristu dana je nama: "Isus čeka da dahne na sve svoje učenike i da im dade nadahnuće svoga posvećujućeg duha i prenosi vitalni utjecaj od sebe na svoj narod… Krist treba živjeti u svojim ljudima, raditi kroz njihovu silu i djelovati kroz njihove sposobnosti. Njihova volja se mora pokoriti Njegovoj volji, oni moraju djelovati Njegovim Duhom, kako više ne bi oni bili ti koji žive, već Krist koji živi u njima. Isus im nastoji utisnuti misao da im davanjem svog Duha Svetog, On daje slavu koju je Otac dao Njemu, kako bi On i Njegov narod bili jedno u Bogu." – {Signs of the Times, October 3, 1892, par. 4.}

"Krist im daje dah svojeg vlastitog Duha, život svojeg vlastitog života." – {DA, 827, par. 3}

"Sveti Duh je dah života u duši. Dodjeljivanje Duha je dodjeljivanje Kristova života. Ispunjava primatelja Kristovim osobinama." – {DA, 805}

"Oni imaju jednog Boga i jednog Spasitelja, i jedan Duh — Duh Krista — unijet će jedinstvo u njihove redove." - {9T, 189.3}

"Moraju imati Njegovu milost - Duha Kristovog, koji pomaže njihovim slabostima ili ne mogu oblikovati kršćanski karakter. Isus voli kada dođemo k Njemu, takvi kakvi jesmo - grešni, bespomoćni i ovisni." – {Faith and Works, 38}

Rimljanima 1:5 po kome smo primili milost i apostolstvo, za poslušnost vjere među svim narodima, radi njegova imena.

Djela 3:26 Vama je najprije Bog podigao svoga Sina, Isusa, poslavši ga da vas blagoslivlja obraćajući svakoga od vas od njegove zloće.

Otac i Sin su od jedne supstance – "Židovi nikad prije nisu čuli takve riječi s ljudskih usana te ih je pratio uvjerljiv utjecaj; jer se činilo da je božanstvo bljesnulo kroz ljudskost dok je Isus govorio, "Ja i moj Otac jedno smo." Riječi Krista bile su pune dubokog značenja dok je iznosio tvrdnju da su On i Otac od iste supstance, posjedujući iste atribute." – {The Signs of the Times, November 27, 1893, 54} ; {7ABC, 437.3}

"Riječi Krista bile su pune dubokog značenja dok je iznosio tvrdnju da su On i Otac od iste supstance, posjedujući iste atribute. Židovi su razumjeli njegovo značenje, nije bilo razloga zbog kojeg bi pogrešno razumjeli pa su uzeli kamenje kako bi ga kamenovali. Isus ih je mirno i neustrašivo pogledao i rekao: "Mnoga sam vam dobra djela Oca svojega pokazao; za koje me od tih djela kamenujete?" - {ST, November 27, 1893 par. 5}

Nastavljamo s Razlozima Zašto Ljudskost Krista Nije Vječna

6. Ako je ljudskost Krista vječna, tada nije bilo potrebe za utjelovljenjem.

7. Takva pogrešna predodžba da je Kristova ljudskost bila vječna potpuno uništava pomirenje i utjelovljenje nebeskog Svetišta, žrtveni proces po kojem je On postao čovjekom.

8. Bog je posvojio ljudsku prirodu u osobi svoga Sina i odnio je istu u najviše nebo. Ako je Krist od vječnosti bio čovjek, Njegova ljudskost ne bi trebala biti posvojena u Božanstvo.

"Svojim životom i smrću Krist je postigao više od same obnove onoga što je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjera bila prouzročiti vječnu razdvojenost između Boga i čovjeka; ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom no što bi to bilo da nikada nismo pali. Time što je uzeo našu prirodu, Spasitelj se povezao s čovječanstvom vezom koja se neće nikada raskinuti. Kroz svu vječnost On je povezan s nama. "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina." (Ivan 3:16) On Ga je dao ne samo da ponese naše grijehe i umre kao naša žrtva; On Ga je poklonio palom rodu. Da bi nas uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je poklonio svojega jedinorođenog Sina da postane član ljudskog roda kako bi zauvijek zadržao svoju ljudsku prirodu. To je zalog da će Bog ispuniti svoju riječ. "Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je dan; vlast će mu biti na ramenu." Bog je posvojio ljudsku prirodu u osobi svojega Sina i prenio istu u najviše nebo. "Sin Čovječji" je taj koji dijeli prijestolje svemira. "Sin Čovječji" čije će ime biti "Čudesni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez Mira" (Izaija 9:6) JA JESAM je posrednik između Boga i čovječanstva, polažući svoje ruke na oboje. On koji je "svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika" ne stidi se nazvati nas braćom. (Hebrejima 7:26, 2:11) U Kristu su međusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni Krist je naš brat. Nebo je obavijeno ljudskošću, a ljudskost je obavijena u krilu Beskonačne Ljubavi." – {DA, 25}

9. Ako je Krist već od vječnosti bio čovjek, NIJE BILO ŽRTVE (vječne smrti Zavjetodavca) u kojoj je Njegova ljudskost ODVOJENA od Njegovog Božanstva jer TO BI VEĆ BILO NAPRAVLJENO zato što bi ljudskost Krista ograničila Njegovo Božanstvo:

"Ograničen svojom ljudskošću, Krist nije mogao biti na svakom mjestu osobno; zato je bilo za njih bolje da ih On napusti, da ode k Ocu i pošalje Svetog Duha kao svog nasljednika na Zemlji. Sveti Duh jest On sam, razdvojen od ljudske ličnosti i neovisan o njoj. On će predstavljati samog sebe tako što će biti prisutan na svim mjestima svojim Svetim Duhom." (Manuscript Releases, Vol.14, 23.3)

10. "On (Krist) pretrpio je smrt koja je bila naša, kako bismo mi mogli primiti život koji je BIO njegov." DA, 25. 1 poslanica Korinćanima 11:24-26, usp. Ivan 6:53-54, Tit 3:5-6.

Život koji je BIO NJEGOV, bila je Njegova BOŽANSKA PRIRODA i od toga ćemo dobiti vječni život. Jedini način na koji Krist može pretrpjeti smrt koja je bila naša je da umre nečemu vječno jer plaća za naš grijeh je vječna smrt. Krist je "umro" ZAUVIJEK svom prijašnjem postojanju bića kao ISKLJUČIVO SVETOM DUHU BOŽANSKE PRIRODE. Tri dana u grobu nije "smrt koja je bila naša", vječna smrt. Jedina vječna smrt koja se odnosila na Krista, bila je Njegova vječna "smrt" postojanju ISKLJUČIVO kao SVETI DUH – kako bi postao čovjekom zauvijek. Tako je žrtvovao sveznanje, sveprisutnost i svemoć ZAUVIJEK što se tiče svoje ljudskosti. Bez te žrtve primili bismo Njegov ljudski život, a ne Njegovu BOŽANSKU PRIRODU, koja nam se nudi:

2 Petrova poslanica 1:4 Time su nam darovana vrlo velika i dragocjena obećanja, da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.

11. Najviše dobro, krunski dar koje je nebo moglo darovati, bio je UTJEŠITELJ - NJEGOV SVETI DUH. To je bilo omogućeno žrtvom utjelovljenja. Kad bi Krist od vječnosti bio čovjek, ne bi postojala potreba za žrtvu utjelovljenja koja bi ga učinila čovjekom, jer bi već od vječnosti bio čovjek.

12. U Ivanu 14, k nama dolaze obojica, i Utješitelj Duh Sveti i Otac, a NE Kristova ljudskost. Ivan 14 i Ellen White jasno pokazuju da je Utješitelj Kristov SVETI DUH BOŽANSKE PRIRODE. Kristova ljudskost ne dolazi k nama, jer Njegova ljudskost ne posjeduje sveznanje, svemoć i sveprisutnost Duha Svetoga. Bez dara Kristove žrtve utjelovljenja, Njegova ljudska žrtva na križu bila bi beskorisna. Kažem ljudska žrtva na križu, jer je Ellen White rekla da Kristovo Božanstvo nije umrlo na križu.

(Ponavlja se zbog fonološkog naglaska): "Krist je objavio da će nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi, kao svoj krunski dar, Utješitelja, koji je trebao zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh – duša Njegovog života, učinkovitost Njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Sa svojim Duhom, Krist šalje pomirujući utjecaj i silu koja odnosi grijeh. U daru Duha, Isus je čovjeku dao najveće dobro koje nebo može darovati,… Duh je dan kao regenerirajuća služba i bez ovoga Kristova žrtva bila bi uzaludna… Duhom je srce učinjeno čistim. Kroz Duh vjernik postaje sudionik božanske prirode. Krist daje svoj Duh kao božansku silu da se nadvladaju sve naslijeđene i stečene sklonosti ka zlu, i da utisne svoj vlastiti karakter u crkvu." – {Review and Herald Articles, May 19, 1904, vol. 5, 42}

13. Žrtva Utjelovljenja sačinjava proces po kojem Bog dolazi u obličju ljudskog tijela. Duh Sveti začeo je Isusa u utrobi Marije. Tu nalazimo odgovor na pitanja kako je i kada Bog ušao u ljudski rod. Ponavljam, reći da je Kristova ljudskost vječna, znači totalno odbaciti žrtvu utjelovljenja po kojoj je postao čovjekom. Ona je sadržavala propisani vrhunac Zavjetodavčevog saveza - smrt Zavjetodavca koji je bio Božanstvo, a ne čovjek. Time se od nas traži da sudjelujemo u božanskoj prirodi Krista, a ne u njegovoj ljudskoj prirodi.

Važni Zaključci:

· Ne bi bilo žrtve utjelovljenja da je Krist od vječnosti već bio čovjek.

· Utjelovljenje je samo po sebi zadovoljilo propisani vrhunac žrtve, smrt Zavjetodavca.

· Zavjetodavac je morao biti Božanstvo jer je Savez izdao Bog.

· Kristovu ljudskost se stoga ne može kvalificirati kao Zavjetodavca.

· Sin Božji kao čovjek od vječnosti ne bi služilo nikakvoj svrsi.

· Ogromna svrha je ostvarena božanskim Sinom Božjim kada je žrtvovao SVOJU ISKLJUČIVO BOŽANSKU FORMU POSTOJANJA, kako bi ZAUVIJEK postao čovjekom putem žrtve Utjelovljenja. To je bilo najviše dobro, krunski dar koje je nebo moglo darovati. Ta žrtva daje čovjeku život koji je bio Sinovljev život - vječni život.

· Doktrina Trojstva uči postojanje tri KO-VJEČNE osobe Božanstva. To nije istina. To je kao da kažemo da su prije Utjelovljenja bile tri vječne osobe, čime bi poništili žrtvu nebeskog Svetišta odnosno pomirenja koja je uistinu proizvela treću osobu u ne-vječnoj ljudskosti Sina Božjega, koja je posvojena u Božanstvo neba. Kao u alfa krivovjerju, Svetište je tako UNIŠTENO. Pomirenje je tako UNIŠTENO, OBRISANO! Ovo je hereza svih hereza.

· Duh Sveti i Utješitelj su ista osoba po Ivanu 14 i Ellen White. Tako se Božanstvo sastoji od:

1. Vječnog Oca.

2. Ljudskosti Krista koja nije vječna - Sina, posvojenog u Božanstvo.

3. Duha Svetoga - Utješitelja božanske prirode Sina.

~rwb

Prijevod: Ivan Komadina

Uredio: Dejan Meznarić