Moja vizija o Isusu s otvorenom knjižicom – o čudesnoj sili oprosta

Potkraj prosinca 2019.g. Gospodin mi je u svojem preobilnom milosrđu otkrio grijehe Božjeg naroda koji su skriveni i zanemareni, a poput kuge izjedaju naše kršćansko iskustvo. Također mi je Gospodin u čitavom dosadašnjem periodu pokazivao metode nadvladavanja istih koje se nalaze opisane u drevnim i dragocjenim knjigama Daniela i Otkrivenja, a koje nažalost, Božji narod prečesto puta zanemari. Prorok David se molio: „Tko će razabrati svoje prijestupke? I od skrivenih me očisti.“ Psalam 19:12. Upravo je to iskustvo bilo potrebno meni kako bih mogla odbaciti svoju mudrost i metode te na taj način omogućiti Bogu da radi sa mnom kako je Njegova volja. „Drago mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju – i Zakon tvoj u mojem je srcu.“ Psalam 40:8. Ovo su istine koje su potrebne Božjem narodu danas, kako bi mogao izvršiti volju Božju i pripremiti se za kasnu kišu i susret sa svojim Otkupiteljem.

„Kad se molimo za zemaljske blagoslove, odgovor na našu molitvu može biti odložen ili nam Bog može dati nešto drugo što nismo tražili; ali tako neće biti kad tražimo oslobođenje od grijeha. Njegova je volja da nas očisti od grijeha, da nas učini svojom djecom i osposobi da živimo svetim životom.“ – (DA, 266)

U molitvi, tražeći od Gospodina odgovore u strukturi i organizaciji Njegova djela, skrenuta mi je pozornost na neke od kršćanskih dužnosti. Gospodin je rekao da svaki puta kad se objavljuju ili proučavaju važne teme poput temelja kršćanske vjere: Božanstvo, Svetište, Poruka trojice anđela - Glasna Vika, i dr. dijelova sadašnje istine nužno je uzeti u obzir datum objave/pisanja određene vizije.

„Što se tiče svjedočanstava, ništa se ne smije ignorirati; ništa se ne smije odbaciti; no vrijeme i mjesto se trebaju uzeti u obzir. Sve se mora napraviti pravovremeno.“ – (1SM, 57.2)

„Svjedočanstvo Isusovo duh je proroštva.“ Otkrivenje 19:10

Sve to upućuje na to kako Bog visoko cijeni progresivno spoznavanje istine. On želi nas naučiti koristiti OSNOVU TEŽINE DOKAZA, tako da ništa nije u oprijeci ili kontradikciji jedno s drugim. Pokazano mi je kako će neprijatelj tražiti prorešetati Božji narod upravo po pitanju DUHA PROROŠTVA koji se u njima ima pojaviti te ih navesti da ga zamrze ili požale što su ga primili. To je hula na Duha Svetog i mi to ne smijemo dopustiti, a ove principe Gospodin daje kako bi nas sačuvao od tog napada.

„Dječice, posljednji je čas! (…) A vi imate pomazanje od Svetoga i znate sve.“ 1 Ivanova poslanica 2:18, 20. Kad je bilo Isusovo pomazanje od Svetoga – darovan mu je Duh Sveti u obliku goluba „I krstivši se, Isus odmah izađe iz vode. I gle otvoriše mu se nebesa te ugleda Duha Božjega koji silazi s neba poput goluba i dolazi na njega. Kad eto glasa s neba koji govoraše: 'Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu sebi ugodih.' '' Matej 3:16-17. Odmah nakon što se to dogodilo Bog je dozvolio neprijatelju da ga kuša u pustinji te je pružio primjer kako se ne treba oslanjati na vlastita osjetila, apetiti ili neki izvanjski čimbenik koji bi bio u kontradikciji sa Svetim Pismom. On se oslanjao na Pisanu Riječ, unatoč žestokim kušnjama koje su ga zadesile. Um mu je bio utvrđen. Sveto Pismo jest skup proročkih objava – stoga se Isus doista i branio Duhom proroštva. Dakle, važno je pisati datume i objave proročkih vizija kako bismo ih znali pravilno rastumačiti i primijeniti te uspoređivati sa svjetlom od ranije. Na način će svaka osoba iz Božjeg naroda imati dublju spoznaju istine te neće ovisiti o drugom čovjeku kako bi objasnio temelje svoje vjere. To je Božja metoda koja će nam pomoći nadvladati kušnje koje dolaze. No, kao što sam ranije navela, za Duh proroštva potrebno je ispuniti neke uvjete. Sam Isus premda je bio savršen, podvrgnuo se krštenju – nama za primjer. To je krštenje pokajanja za oproštenje grijeha, dakle prvo trebamo imati duboku spoznaju vlastite grešnosti i poniziti se pred Bogom i priznati svoje prijestupke Njemu. „Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde.“ 1 Ivanova poslanica 1:9.

U viđenju koje sam dobila te večeri preda mnom se otvorila knjižica koju je Isus držao u ruci te je sjajila i blještala kako niti jedna druga knjiga na svijetu to nije činila. Nakon toga mi je pokazan dvorac sav obavijen tamom i sablaznim mrtvilom. Bilo mi je teško razumjeti tako naizgled suprotne scene, no vjerujem kako me je Gospodin htio osvjedočiti da je u knjižici koju Isus drži opisano ne samo kraljevstvo nebesko, nego proporcionalno sa svjetlom i tama Sotoninog kraljevstva koja ide k tome da uništi ljudsko dostojanstvo te da pretvori čovjeka u zvijeri. Skrenuta mi je pozornost na stihove Otkrivenja 18:2 '' 'Pao je!' poviče. 'Pao je Babilon, Bludnica! Postao je prebivalištem zloduha, stjecištem nečistih duhova, gnijezdom nečistih ptica i jazbinom odurnih životinja.' '', tako će Sotona potpirivati gnjev u ljudima te će taj gnjev biti usmjeren na nas. Oni se neće moći kontrolirati jer neće oni biti oni koji vladaju, već zlodusi kojima su se predali.

Jedan od ključnih stihova Glasne vike koju ćemo objavljivati nalazi se u Izaiji 58:1 „Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove.“ Pokazano mi je da ne trubimo dovoljno odnosno da ne objavljujemo svijetu grešnost njihovih postupaka, njihovih omiljenih užitaka. Na taj način mi zapravo prešućujemo izreći svoju dužnost te posredno zapravo uistinu odobravamo bezakonje. No naglašeno mi je kako se ovo ne odnosi samo na svijet već u Božjem odabranom narodu – trebaju ljudi koji imaju čvrstinu karaktera da grijeh nazovu pravim imenom i u duhu blagosti i ljubavi, no ipak ne susprežući istinu, objaviti prijestupke svojoj braći. Trebamo trubiti protiv omiljenih grijeha današnjice, hrabro i neustrašivo, baš kao što je to i činio Ivan Krstitelj, inače nećemo biti dostojni svog proročkog poziva.

Kako trebamo objaviti grijehe?

Ivan Krstitelj se našao u situaciji gdje vladaru provincije treba reći njegov omiljeni grijeh. Kako malo nas danas diže svoj glas da ukori ljude na položaju! Upravo zato bezakonje sve više i raste, oni služe kao uzori za mlađe naraštaje te oni misle: „Ako nitko nije ništa rekao ovomu na položaju, ne može reći niti meni!“ No, Ivan je smatrao prigodnim ukoriti vladara. Rekao mu je: „Nije ti dopušteno imati je. (Herodijadu, ženu Herodova brata).“ Matej 14:3-4. Njegov glas je zatrubio, on je upozorio vladara i to upozorenje je platio životom. Možemo reći da je to bio politički protest jer je rekao da čini preljub tako što se združio sa ženom lošeg morala – bludnicom. (2 Kraljevima 9:22). To bi predstavljalo spajanje crkve i države, odnosno otpalo kršćanstvo ujedinjeno sa građanskim vlastima. Ivan Krstitelj je zagovarao odvajanje i vjernost principu te je svoju odanost Bogu potkrijepio i zapečatio svojom krvlju. Pismo o njemu svjedoči: „Zaista kažem vam, među rođenima od žene, nije ustao veći od Ivana Krstitelja,…“ Matej 11:11. Koliko nas je spremno položiti svoje živote za temelje naše vjere? A živjeti za njih?

Ivan je otvoreno zvao na pokajanje. Naučavao je pokajanje za oproštenje grijeha. Ivan je podučavao, služio sa svojim učenicima, nadao se Mesijinom dolasku i ostavio je dobro svjedočanstvo za vrijeme svog života. Preklinjao je ljude da se odvrate od svojih opačina. Posredovao je za njihove slučajeve. Svoje najnježnije osjećaje i plemenitu ljubav nije odlučio pokloniti niti jednom grešnom smrtnom biću – zemaljskom prijatelju, već ju je odlučio pokloniti Onomu koji jest otkrivatelj tajni. Tajne Bezakonja i tajne pobožnosti. Po tome se Ivan Krstitelj razlikovao od svih ostalih proroka – ukorima je pripremao Božji narod kako bi se mogao susresti s Onim koji ima doći. Nije mario za svoje svjedočanstvo, niti čast, čak niti život, već je revnovao za Zakon Jaganjca koji je zaklan od postanka svijeta. Jedino je za dragocjenog Isusa mario, i samo je Njegov osmijeh i Njegovo odobravanje nastojao izmamiti.

U drugom dijelu vizije pokazana mi je zmija, piton, koji se obavija oko čovjeka te ga sve više steže, a ljudi kao da nisu niti svjesni kako ih zmija satire, nego posljednje trenutke kao da troši na veličanje Sotoninog slučaja. Objavljeno mi je da je Božji narod, upravo zato što ne poznaje moć sile oprosta, postao zajedljiv poput zmije otrovnice te bi ga to moglo koštati vječnog života.

Draga braćo i sestre, srce mi se steglo kad sam vidjela taj prizor i duboko me pritisnula bol kad sam shvatila koliko je naše srce prijevarno i kako nas neprijatelj koristi na svojoj strani jer ne opraštamo kao što Krist oprašta! „Srce je prijevarno više od svega i podlo je ono, tko da ga pronikne?“ Jeremija 17:9. Začuo se glas kako je rekao: „Vrijeme je blizu!“, a mi smo tako uspavani i u neznanju! Mi se nalazimo u neprijateljevoj zamci dok nas on guši te nam oči nisu uprte u Onoga koji je moćan satrti mu glavu! Mi sami doista ne možemo učiniti ništa, no kad bismo shvatili silu Riječi Božje koja je „oštrija od svakog dvosjeklog mača“ i usmjerili je na glavu Zmije – tog starog Zmaja, o kakva bi se poniznost i reforma vidjela u našim međusobnim odnosima! Kad bismo samo oštricom riječi probili zmaja, i satrli glavu zmiji, kakvo bi se oživljavanje vidjelo u Božjem narodu! Prokrčili bismo put još većem svjetlu do naših srdaca, bili bismo u Isusovoj ljubavi i svjetlu, namjesto Neprijateljevoj sjeni! Mač simbolizira i vlast „Ne nosi uzalud mača! Božji je poslužitelj, gnjev iskazuje onima koji zlo čine.“ Rimljanima 13:4. „I gdje je kraljeva Riječ, ondje je vlast.“ Propovjednik 8:4.

Krist ima svu vlast dati nam silu da OPRAŠTAMO. Oprost je sila koja nadilazi spoznaju – on ne dolazi po pravdi nego po milosti. Oprost je OSOBAN, dok je pravda UNIVERZALNA. Božji narod treba doći Isusu u poniznosti – u osobama Njegovih svetaca. Trebamo se ispričati jedni drugima za sve NEPRAVDE i GRIJEHE jer to, ne samo da dugujemo osobi kojoj smo nanijeli štetu, već to dugujemo i osobi Isusa Krista jer smo jedno tijelo s Njime. Svaki put kad griješimo jedni protiv drugih, griješimo protiv Kristova tijela. Dugujemo ispriku toj osobi jer ona polaže račun Bogu, a Bog ju je proglasio dostojnom jer je Isus Krist UMRO za tu osobu pod osudom pravde, Isus je umro za svakoga, stoga je PRAVDA UNIVERZALNA. Pravda ne čini razliku. No, oprost čini jer on zahtijeva ljudski faktor u sebi. Oprost je dar. On se treba prihvatiti. To je skrivena pouka koju uči Knjiga Daniela, a osobito 9 poglavlje. Božji narod neće u potpunosti shvatiti buduće događaje, dokle god ne bude svladao lekciju oprosta. Mnogi će biti izrešetani zbog nemogućnosti da oproste grijeh braći.

LIJEK – posrednička molitva. U 9. poglavlju Daniela on je posredovao za slučaj čitavog naroda te je duboko preispitivao svoje srce pred Bogom. Ono što je još važnije, Daniel je posredovao za Božji slučaj svojim svakodnevnim življenjem i njemu je tijelo Kristovo bilo sve na svijetu. Daniel je morao naučiti cijeniti prijatelje koje je imao u izgnanstvu. Božji narod se još uvijek nedovoljno cijeni. Daniel je u svojoj osobnoj molitvi u potpunosti odlučio sjediniti svoj interes sa pripadnicima Božjeg naroda, premda sam nije bio odgovoran za mnoga zla koja su ondje opisana. To je Kristov duh! On je tražio iscjeljenje svoje braće.

„Ispovijedajte jedni drugima svoje prijestupke i molite jedni za druge da budete iscijeljeni. Mnogo može DJELOTVORNA, ŽARKA molitva pravednika. (…) neka zna da će onaj koji odvrati grešnika od zabludjela puta njegova spasiti dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.“ Jakovljeva 5:16,20

„Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti?“ 1 poslanica Korinćanima 6:7

Umjesto da dokazuje svoje pravo, radije svojim dobrim primjerom posramimo brata koji bi se sporio.

Trebamo se ispričati i Isusu na sebičnosti koju smo pokazali u svom kršćanskom iskustvu. Trebamo se ispričati Njemu na svojoj uskogrudnosti i zamoliti ga da nam proširi srce kako bi u Njega stao i brat koji sjedi do mene, bez da mu režem dijelove osobnosti! Istina će to učiniti, a ne ja u svojoj sili. Istina ne treba moju grubost kako bi joj pripomogla sjeći bolesti ljudske duše. Ona je sama djelotvorna to učiniti. Ljudska grubost ostavlja samo hladnoću i rupe u ljudskom srcu. Nitko ne bi volio imati grubog liječnika koji ne pazi na naše fizičke mane i nedostatke, a koliko bismo više onda trebali paziti da u duhovnim stvarima budemo nježni jedni prema drugima, da radije povijamo rane nego da razdiremo!

„Nikad svi neće u potpunosti cijeniti naš rad, terete i žrtve. Vidim da sam izgubio mir uma i Božji blagoslov jer sam dopustio da me te stvari uznemiruju. Teško mi je kada vidim da su moje pobude pogrešno protumačene i da su moji najiskreniji napori da pomognem, ohrabrim i osnažim svoju braću stalno upotrebljavani kao oružje protiv mene. Ali ja samo trebam misliti na Isusa i Njegova razočaranja. Duša mu je bila ožalošćena kad ga nisu cijenili oni koje je došao blagosloviti. Trebao sam se više baviti Božjim milosrđem i Njegovom ljubavlju, više hvaliti Njega, a manje se žaliti zbog nezahvalnosti svoje braće. Da sam uvijek sve svoje nevolje prepustio Gospodinu, manje misleći na ono što su drugi rekli ili učinili protiv mene, imao bih više mira i radosti. Sada ću se prvo čuvati da me ne uvrijedi neka riječ ili postupak, a onda ću pomoći braći da krenu pravim putem. Neću stati i tugovati zbog nekog zla koje mi je učinjeno. Očekivao sam od ljudi više nego što sam trebao. Volim Boga i Njegovo djelo, a volim i svoju braću.“ – (Testimonies for the Church, vol. 1, 108), osvrt Jamesa White na svoje ranije kršćansko iskustvo.

„Pokazano mi je da je njegova {odnoseći se na Jamesa Whitea} najveća pogreška u prošlosti bila duh nepraštanja onoj braći koja su povrijedila njegov utjecaj u Božjem djelu i nanijela mu velike patnje zbog svojeg pogrešnog postupanja. Nije bio tako sažaljiv i milosrdan kao što je sažaljiv naš nebeski Otac prema svojoj djeci koja zablude, pogriješe i kaju se. Kad oni koji su mu nanijeli najveću bol iskreno i potpuno priznaju što su učinili, on im može oprostiti i oprostio im je i prihvatio ih kao braću, (…) Međutim, katkad bi u svojim mislima doticao tu ranu, pa bi vraćanjem u prošlost izazvao njezino gnojenje i to bi ga učinilo nesretnim. Činjenica što je u prošlosti toliko pretrpio, što se po njegovom mišljenju moglo izbjeći, navela ga je da njeguje duh mrmljanja protiv svoje braće i protiv Gospodina. Na svoj način živio je u prošlosti i ponavljao teške trenutke koji su trebali nestati u zaboravu, umjesto da mu zagorče život nekorisnim sjećanjima. (…) Vidjela sam da je moj suprug previše tražio od onih koji su pogriješili i povrijedili ga. On je njegovao osjećaj nezadovoljstva koji ništa ne koristi onome koji je pogriješio, ali njegovo srce zbog toga može biti vrlo nesretno, tako da ne dopušta Bogu mira da u Njemu prebiva, što bi ga navelo da zahvaljuje Bogu na svemu. Gospodin je dopustio da njegov um očajava zbog vlastitih zabluda i pogrešaka tako da je posumnjao u mogućnost oprosta, ne zato što su njegovi grijesi bili tako veliki, nego da iskusi kako bi bolno i mučno bilo bez Božjeg oprosta, kao i da bi mogao razumjeti biblijski redak: „Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.“ Matej 6:15. Vidjela sam da bismo svi mogli pasti u stanje beznadnog očaja kad bi Bog bio tako zahtjevan kao mi i s nama postupao kao što mi postupamo jedni s drugima.“ – (Testimonies for the Church, vol. 1, 613-617)

Trebamo moliti Boga da nam otvori oči kako bismo vidjeli sebe u pravom svjetlu, kako bi se jasno očitovala naša sebičnost. Sebičnost nas zasljepljuje za bol koju je Isus Krist prošao za nas osobno. Božja Riječ nema sile, ako se ne doživi osobno. Možemo imati sve argumente u prilog istini, a ne imati ljubav prema našem Spasitelju i zahvalno srce za patnje koje je On pretrpio zbog nas i čitavo naše iskustvo je uzaludno, ono je nemoćno. „A ja sam nekoć živio bez Zakona, ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje, a ja umrijeh.“ Rimljanima 7:9

Izgubit ćemo svaku zemaljsku potporu, no ono što nam nitko nikada neće moći oduzeti jest Sila kojom možemo opraštati jer crpimo iz Beskonačnog Izvora. I ljubav koja se obilato izlila u srca naša. Svijet nam može uzeti sve, ali ljupkost Isusovu ne.

Oprostiti i pokazati milost, čak i onda kada mi mislimo da smo u pravu. To udara u samu bit ljudskog ega.

„Ta nema pravedna čovjeka na zemlji koji čini dobro i ne griješi. I ne uzimaj k srcu sve riječi što ih ljudi govore, da ne bi čuo vlastitog slugu kako proklinje. Jer i tvoje srce dobro zna da si mnogo puta i sam proklinjao druge. (…) Bog je ljude stvorio čestitima, ali oni traže mnoge spletke.“ Propovjednik 7:20-22,29

Trebamo se boriti za našu braću s Gospodinom u molitvi i zaklinjati ga za njihove živote. Oko nam je zdravo, ako gledamo na to kako da spasimo brata. Donesite čvrstu odluku kako ćete se boriti za svoju braću, kako ćete pokazati revnost i žar za njihov slučaj. Tada ćete pokazati milost Božju. To nije do čovjeka, to je do Boga.

„Kako da te dadnem, Efraime? Kako da te predam, Izraele? (…) Srce se moje prevrće u meni, uzavrjeli su svi osjećaju moji.“ Hošea 11:8

„Ja sam se molio GOSPODINU, Bogu svojemu, i načinio ovu ispovijed: `Ah! Gospodine, Bože veliki i strašni koji čuva savez i milosrđe prema onima koji ga vole i čuvaju njegove zapovijedi!' “ Daniel 9:4

Prorok Daniel je bio duboko upoznat s Božjim karakterom i naravi Njegova Zakona. On se ispovijedao Bogu svojemu jer je očekivao milost Gospodinovu ako prizna svoje grijehe, tako je i pisano u 2. zapovijedi dekaloga „Iskazujem milosrđe onima koji me ljube i drže moje zapovijedi.“ – Gospodin je vjeran oprostiti onima koji drže Njegov Savez, koji su voljni pokoriti se Njegovom glasu.

„Gospode, u nas je sram na licu, u careva naših, u knezova naših i u otaca naših, jer ti zgriješismo. U Gospoda je Boga našega milost i praštanje, jer se pobunismo protiv njega. I nismo slušali glas GOSPODA, Boga našega, da hodimo po njegovim zakonima što ih je postavio pred nas preko slugu svojih proroka.“

Sram ili stid se javlja zbog grijeha. To je trenutak spoznaje da smo mi „goli“. Tada spoznajemo svoju golotinju i vidimo da ju i drugi vide, vidimo da nas i Bog vidi gole, stoga se javlja sram koji je posljedica straha jer „savršena ljubav izgoni strah“, a „ispunjenje zakona jest ljubav“, a grijeh je „prijestup zakona“, stoga mi shvaćamo da nismo savršeni u ljubavi, da smo nepotpuni i da postoji opravdan razlog da nas netko odbaci. Zato se javlja strah i osjećaj stida. Vidite, kad ste savršeni, nema razloga da vas netko odbaci. Savršeni ste i služite namjeri i svrsi koju Gospodin ima za vas. Ipak, to nije tako kad zgriješimo. To znači da više nismo savršeni, polagano gubimo svoju svrhu te se zbog toga razvija sebičnost. U nadi da ćemo skriti svoje nedostatke, počinjemo se fokusirati na sebe i biti sami svoji spasitelji te to rađa plod vlastite pravednosti. Stvaramo maske i identitete koje želimo da drugi ljudi vide te na taj način skrivamo svoju golotinju. Nerijetko ljudi znaju napadati druge koji pokušaju razotkriti njihovu golotinju, grubost se javlja kao obrambeni mehanizam te je to nezacjeljiva rana koja pogađa drito u samo srce ljudskog ponosa. Daniel je učinio upravo suprotno. On je Gospodinu u molitvi razotkrio svoju golotinju, kako bi ga Gospodin mogao pokriti plaštem svoje pravednosti i ljubavi, koji je prokušan i zapečaćen krvlju. „To su oni koji dolaze iz velike nevolje te su oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.“ Upravo to poglavlje Daniela progovora o krvi Jaganjčevoj koja je prolivena za nas, kako bismo mi mogli postati sveti i pravedni. Upravo to poglavlje Daniela nagovještava Mesijinu smrt. Daniel se sam u ovoj molitvi postavio kao slika milostivog Mesije koji posreduje za grijehe naroda i moli za njihove iscjeljenje. To je karakter koji Bog oblikuje u nama kako bismo bili spremni za nevolju koja dolazi. Ova istina je apsolutni ključ za razumijevanje Božanstva.

„Dok sam ja još govorio u molitvi, onaj čovjek Gabriel (…) uputi me, i progovori sa mnom te reče: 'Daniele, izađoh sad da ti dadnem pronicljivost i razumijevanje. Od početka tvojih preklinjanja izašla je riječ, i ja dođoh da ti je objavim – jer ti si miljenik. Zato pazi na riječ i razumij viđenje.“

Kad je Daniel počeo preklinjati i posredovati za narod tada mu se objavila riječ – o Mesijinoj sudbini, ali i o samom MESIJI. „Riječ bijaše Bog.“ Bog mu je otkrio istinu o utjelovljenju te je to najvažniji aspekt Božanstva ujedno i na kraju vremena. Na taj je način primio pronicljivost i razumijevanje, a jedini ljudi koji će moći razabrati zvijer i njezin broj jesu oni koji imaju ispravno svjetlo o Božanstvu. „Ovdje je mudrost. Tko ima um, neka proračuna broj Zvijeri,…“ Otkrivenje 13:18. Jedino oni koji budu u svom životu praktično pokazali Isusovu ljubav imat će adekvatnu spoznaju Božanstva kako bi ih to održalo na kraju vremena. Za to će biti potrebno gorko iskustvo koje će Božji narod sam tražiti.

„Daj mi knjižnicu!“ Otkrivenje 10:9

U dragocjeno Isusovo ime,

Nikolina Meznarić