Ellen White o Desetinama i Prinosima
1. rujna 1849
Dragi Braćo i
Sestre
U ovo vrijeme suđenja moramo biti ohrabreni i
tješeni međusobno. Sotonine kušnje sada su
veće nego ikad prije; jer zna da ima još malo vremena, i da će vrlo
brzo, svaki slučaj biti odlučen, bilo za život, ili za smrt. Nije
vrijeme da potonemo od obeshrabrenja i suđenja; nego moramo izdržati pod
pritiskom nevolja i potpuno vjerovati u moćnog Boga Jakovljevog. {RH, September 1, 1849 par. 1}
Gospodin mi je pokazao da je Njegova milost dovoljna za
sve naše kušnje; iako su veće nego ikad prije, ako u potpunosti vjerujemo
u Boga, možemo nadvladati svaku kušnju, i kroz njegovu milost izaći kao
pobjednici. {RH, September 1, 1849 par. 2}
Ako
nadvladamo naše kušnje i ostvarimo pobjedu nad Sotoninim
iskušenjima, onda podnosimo kušanje naše vjere, koje je mnogo dragocjenije od
zlata, te postajemo jači i spremniji za susret sa sljedećim. Ali ako
potonemo i popustimo Sotoninim iskušenjima, mi
ćemo postati slabiji i nećemo biti nagrađeni u iskušenju, te
nećemo biti tako dobro pripremljeni za susret s idućom kušnjom. Na
taj ćemo način postajati slabiji i slabiji sve dok ne postanemo sluge
Sotonine volje. Moramo imati cijeli Božji oklop i
biti spremni u svakom trenutku, za sukob sa silama tame. Kad nas napadnu kušnje
i ispiti, trebamo otići Bogu i u mukama se moliti. On nas neće
otpustiti prazne; nego će nam dati milost i snagu da nadvladamo i razbijemo
moć neprijatelja. O, kad bi svi mogli vidjeti te stvari u njihovom pravom
svjetlu i izdržati teškoće kao dobri Isusovi vojnici. Tada bi Izrael
krenuo naprijed, snažan u Bogu, i u snazi Njegove moći. {RH, September 1, 1849 par. 3}
Bog mi je
pokazao da je svom narodu dao gorku čašu za piće, kako bi ih
pročistio i očistio. To je gorak gutljaj, i oni ga mogu učiniti
još više gorkim mrmljanjem i gunđanjem. Oni koji ga tako popiju morat
će popiti još jedan gutljaj; jer prvi nije imao svoj dizajnirani
učinak na srce. A ako ni drugi ništa ne napravi, onda moraju opet popiti,
i opet, sve dok ne postigne svoj planirani efekt, ili će ostati prljavog i
nečistog srca. Vidjela sam da se ova gorka čaša može zasladiti
strpljenjem, izdržljivošću i molitvom i da će imati svoj planirani
učinak na srca onih koji su ga tako primili i Bog će biti
počašćen i proslavljen. Nije mala stvar biti kršćanin, biti
Božje vlasništvo i imati Božje odobravanje. Gospodin mi je pokazao neke koji
ispovijedaju sadašnju istinu, čiji životi ne odgovaraju njihovoj tvrdnji.
Njihovo je mjerilo pobožnosti jako nisko i daleko su od biblijske svetosti.
Neki se upuštaju u isprazne i neprikladne razgovore; a drugi popuštaju
uzdizanju sebe. Ne smijemo očekivati da ćemo si ugađati, živjeti
i djelovati poput svijeta, uživati u njemu i uživati u društvu onih koji su u
svijetu, ali i dalje vladati s Kristom u slavi. {RH, September
1, 1849 par. 4}
Moramo biti
sudionici Kristovih patnji ovdje, ako bismo kasnije dijelili njegovu slavu. Ako
tražimo svoj vlastiti interes, kako bi si najbolje ugodili, umjesto da
nastojimo ugoditi Bogu i unaprijediti njegovo dragocjeno, napaćeno djelo,
obeščastit ćemo Boga i sveto djelo koje ispovijedamo. {RH, September 1, 1849 par. 5}
Ostalo nam
je samo malo vremena da radimo za Boga. Ništa ne bi trebalo biti previše
dragocjeno da se žrtvuje, za spasenje raspršenog i rastrganog Isusovog stada.
Oni koji sada žrtvom sklapaju savez s Bogom, uskoro će biti odvedeni
kući da podijele bogatu nagradu i posjeduju novo kraljevstvo zauvijek.
{RH, September 1, 1849 par. 6}
Gospodin mi
je pokazao da dragocjene duše gladuju i umiru zbog nedostatka sadašnje istine
koja pečati, hrane u pravo vrijeme; i
da brzi glasnici trebaju ubrzati na svom putu i hraniti stado sadašnjom
istinom. Čula sam kako jedan Anđeo kaže: "Ubrzajte brze
glasnike, ubrzajte brze glasnike, jer će se slučaj svake duše uskoro
odlučiti, bilo za život, ili za smrt. {RH, September
1, 1849 par. 8}
Vidjela sam da se od onih koji su imali
sredstva zahtijeva da pomognu ubrzati te glasnike, koje je Bog pozvao na rad u
njegovom djelu, i kako su išli od mjesta do mjesta, bili bi sigurni od
prevladavajućih bolesti. Ali ako
bi išli neki koje Bog nije poslao, oni bi bili u opasnosti da budu ubijeni
bolestima; stoga svi trebaju ozbiljno tražiti dužnost i biti sigurni i krenuti
prema uputama Duha Svetoga. {RH, September 1, 1849
par. 9}
Ono što smo
vidjeli i čuli o bolesti, samo je početak onoga što ćemo vidjeti
i čuti. Uskoro će mrtvi i umirući biti svuda oko nas. Vidjela
sam da će neki biti toliko otvrdnuti, da će čak napraviti
sprdnju od Božjih sudova. Tada će ubijeni od Gospodina biti s jednog kraja
zemlje do drugog; neće biti žaljeni, skupljeni, ni pokopani; ali njihov
bolestan smrad dizat će se s lica cijele zemlje. Samo oni koji imaju
pečat živoga Boga, bit će zaštićeni od oluje gnjeva, koji
će uskoro pasti na glavu onih koji su odbacili istinu. {RH, September 1, 1849 par. 10}
U nadi,
E. G. White
{RH, September 1, 1849 par. 11}
25. kolovoza 1874. Desetine i prinosi.
Autor je
Gospođa E. G. White.
Božanska
mudrost odredila je, u planu spasenja, zakon akcije i reakcije,
čineći djelo dobročinstva, u svim njegovim granama, dvaput
blagoslovljeno. {RH, August 25, 1874 par. 1}
Onaj tko
daje potrebitima blagoslivlja druge, i još više je sam blagoslovljen. Bog je
mogao postići svoj cilj u spašavanju grešnika bez ljudske pomoći; ali
je znao da čovjek ne
može biti sretan ako ne sudjeluje u velikom djelu u kojem bi trebao uzgajati
samoodricanje i dobročinstvo. {RH, August 25, 1874 par. 2}
Da
čovjek ne bi izgubio blagoslovljene rezultate dobročinstva, naš
Otkupitelj je stvorio plan da se čovjeka upiše kao njegovog suradnika.
Lancem okolnosti koji će prizvati njegova milosrđa, Bog dovodi čovjeka
u najbolje okolnosti za uzgajanje dobrote i održava mu navike pomaganja
siromašnima i da unaprijedi Njegovo djelo. Šalje svoje siromašne kao
predstavnike sebe. Uništeni svijet svojim potrebama izvlači od nas talente
sredstava i utjecaja da im predstavimo istinu koja im je neophodno potrebna. I
dok slušamo ove pozive, radom i djelima dobročinstva, mi smo preobraženi u
sliku onoga koji je zbog nas postao siromašan. Darivanjem, blagoslivljamo
druge i time nakupljamo istinsko bogatstvo. {RH, August 25, 1874 par. 3}
Bog je milosrdno doveo skupinu u spoznaju istine, da bi
mogli cijeniti njezinu neprocjenjivu vrijednost u usporedbi sa zemaljskim
blagima. Isus im je rekao: "Slijedite me". Iskušava ih pozivom na
večeru koju je pripremio. Gleda da vidi kakve će karaktere razviti,
hoće li svoje vlastite sebične interese smatrati većom
vrijednošću nego vječno bogatstvo. Mnogi od ove drage braće sada
svojim djelima prave isprike navedene u prispodobi. {RH, August 25, 1874 par.
5}
Tada mu on reče: "Jedan čovjek zgotovi
veliku gozbu i pozva na nju mnoge. Kad bi vrijeme gozbi, posla slugu svojega,
da kaže pozvanima: 'Dođite, sve je već gotovo!' Tada se počeše
izgovarati svi redom. Prvi mu reče: 'Kupio sam polje i moram poći da
ga vidim. Molim te, ispričaj me!' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova
volova i idem da ih ogledam. Molim te, ispričaj me!' Treći reče:
'Oženio sam se i zato ne mogu doći.' Sluga dođe natrag i reče to
gospodaru svojemu. Tada se rasrdi domaćin i zapovjedi slugi svojemu: 'Idi
brzo van na ceste i ulice gradske i dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe i
hrome!' {RH, August 25, 1874 par. 6}
Ova prispodoba ispravno predstavlja stanje mnogih koji
tvrde da vjeruju u sadašnju istinu. Gospodin im je poslao pozivnicu da
dođu na večeru koju je za njih pripremao uz velike osobne troškove,
ali im svjetovni interesi izgledaju važniji nego nebesko blago. Pozvani su
sudjelovati u stvarima vječne vrijednosti; ali njihova imanja, njihova
stoka i njihovi interesi, čine se mnogo važnijima od poslušnosti nebeskom
pozivu te nadvladavaju svaku božansku privlačnost, i te zemaljske stvari
postaju izgovor za njihovu neposlušnost nebeskoj zapovijedi: 'Dođite, sve
je već gotovo!.' Ova braća slijepo slijede primjer onih o kojima je
Isus govorio u prispodobi. Gledaju na svoje svjetovne posjede i kažu: Ne,
Gospodine, ne mogu te slijediti, 'molim te, ispričaj me.' {RH, August 25,
1874 par. 7}
Blagoslovi koje je Bog
dao ovim ljudima, da ih iskuša, da vidi hoće li vratiti 'Bogu Božje',
koriste kao izgovor zbog kojeg se ne mogu pokoriti zahtjevima istine. Oni su se
uhvatili za svoje zemaljsko blago svojim rukama i kažu, moram se pobrinuti za
te stvari; Ne smijem zanemariti stvari ovoga života; ove su stvari moje. Tako
su srca tih ljudi postala tvrdokorna kao i prastara autocesta. Oni zatvaraju vrata
svojih srca nebeskom glasniku koji kaže: 'Dođite, sve je već
gotovo!', i odbacuju poziv, prizivajući k sebi svjetski teret i poslovne
brige, a Isus uzaludno kuca da mu se otvori. {RH, August 25, 1874
par. 8}
Njihova srca su tako obrasla trnjem i brigom ovoga života
da nema mjesta za nebeske stvari. Isus poziva umorne i teško opterećene, s
obećanjima o miru, ako bi samo došli k njemu. Poziva ih da razmijene bolni
jaram sebičnosti i pohlepe, koji ih čini robovima mamonu,
za njegov jaram, za koji on izjavljuje da je blag, i teretom, koji je lak. {RH,
August 25, 1874 par. 9}
Kad ljubav
svijeta preuzme posjed srca i postane vladajuća strast, nema mjesta za
obožavanje Boga; jer veće sile uma podvrgavaju se ropstvu mamona i ne mogu zadržati misli o Bogu i Nebu. Um gubi
sjećanje na Boga, sužava se i bavi se nakupljanjem novca. {RH, August 25,
1874 par. 11}
Kroz sebičnost
i ljubav prema svijetu ti su ljudi išli sa sve manje i manje osjećaja o
veličini djela u ovim posljednjim danima. Nisu educirali svoje umove da bi
služili Bogu. Nemaju iskustva u tom smjeru. Njihova imovina je apsorbirala
njihove afekcije i pomračila veličinu plana spasenja. Dok
unapređuju i proširuju svoje svjetovne planove, ne vide potrebu za
povećanjem i proširenjem Božjeg djela. Oni ulažu svoja sredstva u
privremene stvari, ali ne u vječne. Njihova srca su ambiciozna za više
sredstava. Bog ih je stvorio kao čuvare njegovog zakona, da bi dopustili
da svjetlost koja im je tako milostivo darovana, zasja i drugima. Ali oni su
tako povećali svoje brige i tjeskobe da nemaju vremena blagosloviti druge
svojim utjecajem, razgovarati sa svojim susjedima, moliti se s njima i za njih
i tražiti da ih dovedu do spoznaje istine. {RH, August 25, 1874 par. 12}
Ovi ljudi
su odgovorni za dobro koje mogu učiniti, ali iz kojih se opravdavaju zbog
svjetovnih briga i tereta koji zaokupljaju njihove umove i apsorbiraju njihovu
privrženost. Duše za koje je Krist umro mogu biti spašene njihovim osobnim
naporom i pobožnim primjerom. Vrijedne duše propadaju za svjetlom koje je Bog
dao ljudima da osvjetljavaju na staze drugih. Ali dragocjeno svjetlo je
skriveno pod vagan i ne daje svjetlost onima koji su u kući. Svaki je
čovjek upravitelj Božji. Svakome je Učitelj povjerio svoja sredstva
za koja čovjek tvrdi da su njegova. On kaže: "Zauzmite dok ne
dođem." Dolazi vrijeme kada će Krist doći po svoje s
kamatama. Reći će svojim upraviteljima: "Dajte račun o
vašem upravljanju." Oni koji su
sakrili novac svog Gospodara u zemlju, umjesto da ga ulože, ili oni koji su
potrošili novac svog Gospodara tako što su ga potrošili za nepotrebne stvari,
umjesto da ga ulože za kamate u Njegovo djelo, neće dobiti odobrenje
Učitelja, već odlučnu osudu. Beskorisni sluga u prispodobi
donio je jedan talent Bogu i rekao: 'Upoznah te, tvrd si čovjek, žanješ
gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se, pa odoh sakriti talent
tvoj u zemlju. Evo ti tvoje.' A njegov mu gospodar odgovorivši, reče:
Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam
vijao. Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara pa bih ja, po
dolasku, povratio svoje s kamatama.' {RH, August 25, 1874 par. 13}
Ovaj
beskorisni sluga nije bio u neznanju o Božjim planovima, ali se čvrsto
postavio da prepriječi Božju svrhu, okrivljujući Ga za nepravednost
zato što je tražio utržak s kamatama za novac koji mu je povjeren. Ovakvo
žaljenje i mrmljanje čini velika klasa bogatih ljudi koji tvrde da vjeruju
istini. Oni su poput nevjernog sluge koji se boji da će povećanjem
talenata koje im je Bog dao, biti pozvani da unaprijede širenje istine; stoga
ga spremaju, ulaganjem u zemaljska blaga i zatrpavaju ga u svijet, i tako brzo
ostaju bez ničega ili skoro bez ničega što bi uložili u Božje djelo.
Zakopali su ga, bojeći se da će Bog tražiti nešto od glavnice ili
kamate. Kada na zahtjev Gospodina oni donesu iznos koji im je dan, dolaze s
nezahvalnim izgovorima zašto nisu stavili sredstva, koja im je posudio Bog, kod
ulagača, ulažući u njegovo djelo, kako bi se nastavio njegov rad.
{RH, August 25, 1874 par. 14}
Onaj koji
zloupotrijebi Gospodinova dobra ne samo da gubi talent koji mu je posudio Bog,
već gubi vječni život. Za njega
je rečeno: 'A beskorisnog slugu izbacite u krajnju tamu.' Vjerni sluga
koji svoj novac ulaže u Božje djelo za spašavanje duša, koristi svoja sredstva
na slavu Božju i prima pohvalu Učitelja: 'Dobro, slugo valjani i vjerni!
Uđi u radost Gospodara svojega.' {RH, August 25, 1874 par. 15}
Što će
biti ova radost našega Gospodina? Bit će u gledanju spašenih duša u
kraljevstvu slave. 'Koji, umjesto radosti što je stajala pred njim podnese
križ, prezrevši sramotu, te sjedne zdesna prijestolju Božjemu.' {RH, August 25,
1874 par. 16}
Ideja o
upravljanju trebala bi imati praktičan utjecaj na sve Božje ljude. Ova
prispodoba o talentima, ispravno shvaćena, otklonit će pohlepu, koju
Bog naziva idolopoklonstvom. Praktično dobročinstvo će dati
duhovni život tisućama onih koji zvanično ispovijedaju istinu, a koji
sada tuguju nad svojom tamom. To će ih preobraziti iz sebičnih,
požudnih štovatelja mamona, u iskrene, vjerne
suradnike s Kristom u spasenju grešnika. {RH, August 25, 1874 par. 17}
Temelj plana spasenja
položen je u žrtvu. Isus je napustio kraljevske dvorove i postao siromašan
da bismo mi kroz njegovo siromaštvo postali bogati. Svatko tko će
podijeliti ovo spasenje, koje je kupljeno za njih takvom beskonačnom
žrtvom Sina Božjega, slijedit će primjer istinskog obrasca. Isus Krist bio je glavni ugaoni kamen, i mi
moramo graditi na ovom temelju. Svaki mora imati duh samoodricanja i
samopožrtvovnosti. Kristov život na zemlji bio je nesebičan, obilježen
poniženjem i žrtvovanjem. Hoće li ljudi, sudionici velikog spasenja koje
je Isus donio sišavši s neba, odbiti slijediti svog Gospodina i sudjelovati u
Njegovom samoodricanju i žrtvi? Krist kaže: "Ja sam trs, vi ste grane.
Svaku granu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi
čisti da više roda donese." Vrlo bitno načelo, sok koji
teče kroz trs, hrani grane, kako bi mogli cvjetati i donositi plodove. Je
li sluga veći od svog Gospodara? Hoće li svjetski Otkupitelj
prakticirati samoodricanje i žrtvu umjesto nas, a članovi Kristova tijela
prakticirati ugađanje sebi? Samoodricanje
je bitan uvjet učeništva. RH, August 25, 1874 par. 18}
'Tada
reče Isus svojim učenicima: Hoće li tko za mnom poći, neka
se odrekne samoga sebe, i neka uzme svoj križ, i neka me slijedi.' Ja vodim na putu
samoodricanja. Ne zahtijevam ništa od vas sljedbenika, osim onoga što sam Ja,
vaš Gospodin dao kao primjer svojim životom. {RH, August 25, 1874 par. 19}
Spasitelj
svijeta pobijedio je Sotonu u pustinji iskušenja. Pobijedio je da pokaže
ljudima kako i oni mogu pobijediti. On je najavio u sinagogi u Nazaretu:
"Duh Gospodnji počiva na meni. On me pomaza, da nosim radosnu vijest
siromasima. Posla me, da navješćujem zarobljenima oslobođenje,
slijepima vraćanje vida, da oslobodim potlačene. Da proglasim godinu
milosti Gospodnje." {RH, August 25, 1874 par. 20}
Veliko
djelo koje je Isus objavio da je došao učiniti povjereno je Njegovim
sljedbenicima na zemlji. Krist kao Glava poveo je u velikom djelu spasenja i
traži od nas da slijedimo njegov primjer. Dao nam je svjetsku poruku. Ta se
istina mora proširiti na sve nacije, jezike i narode. Sotoninoj
sili se trebalo suprotstaviti, i trebao je biti nadvladan od Krista, a
također i od Njegovih sljedbenika. {RH, August 25, 1874 par. 21}
Opsežan rat
trebao se održavati protiv sila tame. A
kako bi se ovaj posao uspješno obavio, potrebna su sredstva. Bog ne
predlaže slanje sredstava izravno s Neba, ali daje u ruke svojih sljedbenika
talente sredstava da se koriste za samu svrhu održavanja ovog ratovanja.
{RH, August 25, 1874 par. 22}
Ovakav sustav postiže velike stvari; jer
ako svi do jednog to prihvate, svaki je
postao budan i vjeran blagajnik za Boga; i
ne bi nedostajalo sredstava koja služe za iznošenje velikog djela posljednje
poruke upozorenja svijetu. Riznica će biti puna ako svi usvoje ovaj
sustav, a darodavci neće biti siromašniji. Kroz svaku napravljenu
investiciju, postat će povezaniji s djelom sadašnje istine. Oni
će 'sabirati tako sebi dobar temelj za budućnost, da bi se domogli
vječnog života.' {RH, August 25, 1874 par. 24}
Dok
ustrajni i sustavni radnici vide kako je tendencija njihovih dobrih djela
nastojanje da njeguju ljubav prema Bogu i njihovim bližnjima, te da njihovi
osobni napori proširuju sferu korisnosti, shvatit će da je veliki
blagoslov biti suradnik s Isusom Kristom. Kršćanska crkva općenito je
odbacila Božje zahtjeve da daje svoju milostinju u stvarima koje posjeduju kako
bi podržavali rat protiv moralne tame koja preplavljuje svijet. Nikada ne može
Božje djelo napredovati kako treba dok Kristovi sljedbenici ne postanu aktivni,
revni radnici. {RH, August 25, 1874 par. 25}
Svaki
pojedinac crkve treba osjećati da je istina koju ispovijeda stvarnost, i
ne bi trebali biti nezainteresirani radnici. Neki bogati ljudi osjećaju
potrebu za mrmljanjem jer se Božje djelo širi i postoji potražnja za novcem.
Kažu da nema kraja poziva za sredstvima. Jedan dio djela za drugim neprestano
raste zahtijevajući pomoć. Rekli bismo takvim ljudima da se nadamo
da će se Božje djelo tako proširiti da će biti većih prigoda i
češćih i hitnijih poziva za isporuke iz riznice kako bi se obavljao
rad. {RH, August 25, 1874 par. 26}
Kad bi se
plan sustavnog dobročinstva u potpunosti usvojio i provodio do posljednjeg
čovjeka, u riznici bi postojala stalna opskrba. Prihod bi tekao poput
neprekidnoga potoka koji se stalno opskrbljuje prepunim izvorima
dobročinstva. {RH, August 25, 1874 par. 27}
Milostinja je dio religije evanđelja. Ne uzima li se u
obzir beskonačna cijena plaćena za naše otkupljenje, stavljajući
na nas svečane obveze, kao i polaganje prava na svu našu silu da budemo
posvećeni radu Učitelja? {RH, August 25, 1874 par. 28}
Imat
ćemo dug koji ćemo namiriti s Učiteljem kad tad, kad će
reći: 'Dajte račun o vašem upravljanju.' Ako ljudi zanemaruju
Božje zahtjeve i hvataju te sebično zadržavaju sve što im On daje, on
će zadržati svoj mir za sada i nastaviti će ih često testirati
povećanjem svojih premija i spuštanjem svojih blagoslova, i ti ljudi
nastaviti će dobivat čast od ljudi, bez osude u crkvi, ali kad-tad
On će im reći 'Dajte račun o vašem upravljanju'. Kaže Krist:
'Što god ne učiniste jednom od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'
'Niste svoji, jer kupljeni ste otkupninom' i obvezni ste slaviti Boga vašim sredstvima, kao i vašim
tijelom, i vašim duhom, koji su njegovi. {RH, August 25, 1874 par. 29}
'Otkupninom
ste kupljeni' ne 'nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom
krvlju Krista.' On traži povratak darova koje nam je povjerio, da
pomognu u spašavanju duša. On je dao svoju krv; a traži naše srebro.
{RH, August 25, 1874 par. 30}
Kroz
njegovo siromaštvo smo mi postali bogati, a ipak, hoćemo li odbiti vratiti
mu njegove vlastite darove? {RH, August 25, 1874
par. 31}
Bog ne
ovisi o čovjeku za potporu njegovog djela. Kad bi Njegova providnost
vidjela da je to najbolje za čovjeka, Bog bi mogao poslati sredstva
izravno s Neba kako bi opskrbio svoju riznicu. Mogao je smisliti sredstva gdje
bi poslao anđele da objavljuju istinu svijetu bez ljudskog djelovanja.
Mogao je napisati istinu na nebesima i dopustiti da to objavi svijetu njegove
zahtjeve u živim karakterima. Bog ne ovisi o zlatu ili srebru bilo kojeg
čovjeka. On kaže: 'Ta moje su sve životinje šumske, stoka na tisuću
brjegova. Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer svijet je moj i sva punina
njegova.' Kakva god potreba da postoji
za našom službom u napretku Božjeg djela, On je to namjerno tako namjestio
jer je to za naše dobro. On nas je počastio tako što nas je
učinio svojim suradnicima. On je odredio da treba postojati potreba za
suradnjom ljudi, da bi mogli nastaviti upotrebljavati svoje dobrotvorne
naklonosti. {RH, August 25, 1874 par. 32}
Bog je u
svojoj mudroj providnosti postavio siromašne uvijek s nama, da dok
svjedočimo raznim oblicima patnje i potreba na svijetu, budemo testirani i
iskušani te dovedeni u poziciju da razvijemo kršćanski karakter. Siromašne
je Bog postavio među nas da pozovu iz nas kršćansko suosjećanje
i ljubav. {RH, August 25, 1874 par. 33}
Grešnici,
koji propadaju zbog nedostatka znanja, moraju ostati u neznanju i tami, osim
ako im ljudi ne odnesu svjetlost istine. Bog neće poslati anđele s
neba da rade posao koji je ostavio za čovjeka. Dao je svima zadatak koji
treba učiniti, upravo zbog toga da bi ih mogao testirati i da bi oni mogli
pokazati svoj pravi karakter. Krist postavlja siromahe među nas kao svoje
predstavnike. 'Jer ogladnjeh' kaže On 'i ne dadoste mi jesti, ožednjeh i ne
napojiste me.' Krist se poistovjećuje s patnjom čovječanstva u
osobama koje pate. On njihove potrebe uzima kao da su Njegove i uzima u svoje
naručje patnje ljudi. {RH, August 25, 1874 par. 34}
Moralna
tama ovog uništenog svijeta poziva kršćanske muškarce i žene da ulože
pojedinačne napore, da daju od svojih sredstava i svog utjecaja da
se mogu asimilirati u sliku Onoga koji je, iako posjedovao beskonačno
bogatstvo, zbog nas postao siromašan. Duh Božji ne može prebivati s onima
kojima je poslao poruku svoje istine, a trebaju biti potaknuti prije nego što
dobiju osjećaj svoje dužnosti da budu suradnici s Kristom. Apostol govori
da dužnost darivanja dolazi od viših osnova, a ne samo zbog ljudskog
suosjećanja jer su osjećaji dirnuti. On primjenjuje načelo da
bismo trebali nesebično raditi s okom uprtim na slavu Božju. {RH, August
25, 1874 par. 35}
Isus je dao
do znanja odvjetniku da je uvjet za dobivanje njegovog vječnog života
izvršiti poseban zahtjev zakona koji se sastoji od toga da ljubi Boga sa svim
srcem i svom dušom, svim umom i snagom, a bližnjega kao samoga sebe. Kada su
tipološke žrtve prestale s Kristovom smrti, originalni zakon, uklesan u kamene
ploče, stajao je nepromjenjiv, držeći svoje zahtjeve prema
čovjeku u svim vjekovima. I u kršćanskom dobu čovjekova dužnost
nije bila ograničena, već je jasnije definirana i jednostavno
izražena. {RH, August 25, 1874 par. 37}
Evanđelje, koje se širi, od kad je
Krist umro zahtijeva veću opskrbu za održavanje borbe, i to je učinilo zakon milosrđa hitnijom
potrebom nego pod hebrejskom upravom. Sada
Bog zahtijeva, ne manje darova, već više nego u bilo kojem drugom
razdoblju svijeta. Kristovo načelo je da darovi i prinosi moraju biti
razmjerni svjetlu i blagoslovima koje su uživali. Rekao je, 'I od svakoga komu
je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti' {RH, August 25, 1874 par. 38}
Na
blagoslove kršćanskog doba prvi su učenici odgovorili u djelima
ljubavi i dobročinstva. Izlijevanje Božjeg Duha, nakon što je Krist
ostavio svoje učenike i uzašao na Nebo, dovelo je do samoodricanja i
samopožrtvovnosti za spas drugih. Kad su siromašni sveci u Jeruzalemu bili u
nevolji, Pavao je pisao kršćanima poganima u vezi s djelima
dobročinstva i rekao: 'Ali kao što u svemu obilujete u vjeri i riječi
i spoznaji i u svakoj gorljivosti – i svojoj ljubavi prema nama – gledajte da
obilujete i u ovoj milosti'. Ovdje je dobročinstvo postavljeno uz bok
vjere, ljubavi i kršćanske marljivosti. Oni koji misle da mogu biti dobri kršćani i zatvoriti uši i srca
Božjim pozivima za njihove velikodušnosti, u strašnoj su zabludi. Ima onih koji obiluju
tvrdnjama o velikoj ljubavi prema istini, i što se tiče riječi, imaju
interes vidjeti napredak istine, ali ne čine ništa za njezin napredak. Vjera takvih je mrtva, nije
učinjena savršenom po djelima. Gospodin nikad nije napravio takvu
pogrešku da obrati dušu i ostavi je pod silom pohlepe. {RH, August
25, 1874 par. 39}
Sustav
desetine seže prije Mojsijeva vremena. Ljudi su morali ponuditi Bogu darove u
vjerske svrhe prije nego što je određeni sustav bio dan Mojsiju, čak
i od Adamovih dana. U suglasju s Božjim zahtjevima morali su očitovati
u prinosima zahvalnost za Njegovo milosrđe i blagoslove. To se
nastavilo kroz uzastopne generacije, a provodio ga je Abraham koji je dao
desetinu Melkizedeku, svećeniku Boga
Svevišnjega. Isti princip postojao je i u Jobove
dane. Jakov je, kad je kod Betela kao izgnanik i
lutalica bez ijedne kovanice, noću ležao sam dok mu je pod glavom bio kamen
umjesto jastuka, ondje obećao Gospodinu: 'Od svega što ćeš mi dati,
dat ću ti desetinu.' Bog ne prisiljava ljude da daju. Sve što daju mora
biti dobrovoljno. Ne želi svoju riznicu puniti s nedobrovoljnim prinosima. {RH,
August 25, 1874 par. 40}
Što se tiče
potrebnog iznosa, Bog je
odredio desetinu od primanja. To je prepušteno savjesti i
dobročinstvu ljudi, čija prosudba u ovom sustavu desetine treba biti
slobodna. I dok se ostavlja slobodi savjesti, plan je iznesen dovoljno jasno
za sve. Nije potrebna prisila. {RH, August 25, 1874 par. 42}
Bog je preko Mojsija pozvao ljude da daju desetinu od
svih svojih prihoda. Njima je povjerio stvari ovoga života, talente koje je
trebalo uložiti i ponovo vratiti k njemu. Zahtijevao je desetinu, i to zahtijeva kao nešto najmanje što čovjek treba vratiti Njemu.
On kaže, dajem vam devet desetina, a ja tražim jednu
desetinu; to je
moje. Kad ljudi zadrže jednu desetinu,
pljačkaju Boga. Osim desetine, zahtijevali se se i prinosi za grijehe,
prinosi za mir, prinosi za zahvale. {RH, August 25, 1874 par. 43}
Sve što je zadržano od desetine koju Bog zahtjeva od
prihoda je zabilježeno u knjigama Neba kao pljačka protiv Boga. Takvi varaju svog
Stvoritelja, a kad se grijeh zanemarivanja stavi pred njih, nije dovoljno
promijeniti svoj put i od tada početi raditi po ispravnom principu. To
neće ispraviti brojke u nebeskom zapisu za pronevjeru imovine koja im je
dana u povjerenju da ih vrate zajmodavcu. Potrebno je pokajanje za nevjernost
prema Bogu, i za osnovnu nezahvalnost. {RH, August 25, 1874
par. 44}
"Hoće
li čovjek pljačkati Boga? A vi ste mene opljačkali. I još
pitate: 'U čemu smo te opljačkali?' U desetini i u prinosu.
Prokletstvom ste prokleti; jer me pljačkate, vi, sav narod. Donosite sve
desetine u riznicu, da bude hrane u mojem domu, i onda me u tom
iskušajte," veli Gospodin nad vojskama, "neću li vam otvoriti
prozore neba i izliti vam blagoslov, tako da neće biti dovoljno mjesta da
ga primite." {RH, August 25, 1874 par. 45}
Ovdje je dano obećanje, ako će se sve desetine
donijeti u skladište, Božji blagoslovi bit će izliveni na poslušne. {RH, August 25, 1874
par. 46}
"I prekorit ću zbog vas proždrljivca i on
neće uništiti plodove vašega tla; niti će vam trs u polju odbaciti
svoj plod prije vremena”, govori GOSPODIN nad vojskama. “I svi će vas
narodi nazivati blagoslovljenima: jer ćete biti ugodna zemlja”, govori
Gospodin nad vojskama. Kad bi svi koji ispovijedaju
istinu ispunili Božje zahtjeve, dajući
desetinu za koju Bog kaže da je njegova, riznica bi bila obilno
ispunjena sredstvima s kojima bi se moglo širiti veliko djelo spasenja
čovjeka. {RH, August 25, 1874 par. 47}
Bog daje čovjeku devet desetina, dok zahtijeva jednu
desetinu za svetu svrhu, kao što je čovjeku dao šest dana
da obavlja svoje poslove, a sačuvao i odvojio sedmi dan za sebe. Jer, kao što je subota sveta, i desetina od prihoda je sveta. Bog ju je rezervirao za sebe. On će nastaviti svoje
djelo na Zemlji s povećanjem sredstava koje je povjerio čovjeku. {RH,
August 25, 1874 par. 48}
Bog je zahtijevao od svojih drevnih ljudi tri godišnja
okupljanja. 'Triput u godini neka se prikažu svi tvoji muški pred Gospodinom,
Bogom tvojim, na mjestu, koje izabere sebi: na blagdan neukvasanih kruhova, na blagdan
tjedana i na blagdan sjenica! Nitko neka se ne prikaže pred Gospodinom praznih
ruku!' Neka svaki dade onoliko koliko može, prema blagoslovu koji ti je dao
GOSPODIN, Bog tvoj. Ne manje od jedne trećine
njihovih prihoda bilo je posvećeno za svetu i vjersku svrhu.
{RH, August 25, 1874 par. 49}
Kad god je
Božji narod, u bilo kojem razdoblju svijeta, veselo i voljno provodio plan u
sistematskoj dobročinstvu, darovima i prinosima, postojalo je stalno
obećanje da će prosperitet pratiti sve njihove pothvate u mjeri u
kojoj su poštivali njegove zahtjeve. Kad su priznavali i pokoravali se
Božjim zahtjevima, časteći ga svojim prihodima, staje su im bile pune
obilja. Ali kad su pljačkali
Boga u desetini i prinosu, dano im je da razumiju da nisu samo pljačkali
Njega, nego i sebe; jer Bog je ograničio svoje blagoslove, u mjeri u kojoj
su oni ograničili svoje prinose Bogu. {RH, August 25, 1874 par. 50}
Neki
će za ovo reći da je jedan od strožih zakona koji je dan Hebrejima.
Ali to nije bio teret voljnom srcu koje je voljelo Boga.
Tek kad je njihova sebična priroda ojačala zadržavanjem, ljudi su
izgubili iz vida vječne stvari i počeli cijeniti svoje zemaljsko
blago iznad blaga duša. Postoje
još veće potrebe od Božjeg Izraela u ovim posljednjim danima nego što su
bile u vrijeme drevnog Izraela. Postoji veliko i važno djelo koje treba postići u
vrlo kratkom vremenu, a Bog nikada nije dizajnirao da
zakon o sustavu desetine prestane među njegovim narodom, nego da se
umjesto toga, duh žrtvovanja proširi i produbi za završni rad. {RH, August 25, 1874 par.
51}
(Nastavit
će se)
***
Nastavak
Prosinac
15. 1874 Desetak i Prinosi.
E. G. White
Sustavno
dobročinstvo ne bi trebalo biti sustavna prisila. Dragovoljni prinosi su
prihvatljivi Bogu. Pravo kršćansko dobročinstvo proizlazi iz
načela zahvalne ljubavi. Ljubav prema Kristu ne može postojati bez
odgovarajuće ljubavi prema onima koje je došao na svijet otkupiti. Ljubav
prema Kristu mora biti vladajuće načelo bića, koje kontrolira
sve emocije i usmjerava sve energije. Otkupljujuća ljubav trebala bi
probuditi svu onu nježnu naklonost i samo-požrtvovnu pobožnost koja može
postojati u srcu čovjeka. Kada je to slučaj, neće biti potrebno
uzburkavati srce da bi probili njihovu sebičnost i probudili njihova
uspavana suosjećanja, da prizovu prinose dobročinstva za dragocjeno
djelo istine. {RH, December 15, 1874 par. 1}
Isus nas je
kupio sa beskonačnom žrtvom. Sve naše sposobnosti i svi naši utjecaji
doista su od našeg Spasitelja, i trebali bi biti posvećeni njegovoj
službi. Čineći to, pokazujemo svoju zahvalnost za to što nas je Krist
otkupio od ropstva grijeha svojom neprocjenjivom krvlju. Naš Spasitelj
neprestano radi za nas. Uzašao je na visinu i moli se u ime onih koje je kupio
svojom krvlju. Zalaže pred svojim Ocem agonije koje je imao na raspeću.
Podiže svoje ranjene ruke i posreduje za svoju crkvu, kako bi oni mogli biti sačuvani
da ne padnu pod iskušenjem. {RH, December 15, 1874
par. 2}
Kad bi naša
osjetila mogla biti oživljena da prime ovo čudesno djelo našega Spasitelja
za naše spasenje, ljubav, duboka i žarka, gorjela bi u našim srcima. Naša
apatija i hladna ravnodušnost bi nas probudila. Cijela predanost i
dobročinstvo, potaknuto zahvalnom ljubavlju, dodijelila bi najmanjem
prinosu i dobrovoljnoj žrtvi božanski miris, čineći dar neprocjenjive
vrijednosti. Međutim, kad sve što možemo dragovoljno predamo našem
Otkupitelju, koliko god da nam je to vrijedno, ako u pravom svjetlu razumijemo dug zahvalnosti koji dugujemo Bogu,
sve što možemo ponuditi činit će nam se vrlo oskudno i nedovoljno.
Ali anđeli uzimaju ove prinose, koji se nama čine siromašnima i
prezentiraju ih kao mirisni prinos pred prijestoljem, i oni su prihvaćeni.
{RH, December 15, 1874 par. 3}
Mi kao
Kristovi sljedbenici ne shvaćamo našu istinsku poziciju. Nemamo ispravne stavove
o našim odgovornostima kao Kristove unajmljene sluge. Dao nam je plaću u
svom životu patnji i u svojoj prolivenoj krv, da nas sveže u dobrovoljnu službu
za Njega. Sve dobre stvari koje imamo su zajam od našeg Spasitelja. On nas je
napravio upraviteljima. Naši najmanji prinosi, naše ponizne službe,
predstavljene u vjeri i ljubavi, mogu biti posvećeni darovi za
pridobivanje duše u službu Učitelja, za promoviranje njegove slave. Zanimanje i prosperitet Kristova
kraljevstva trebaju biti od najveće važnosti. Oni koji svoje užitke i
sebične interese čine glavnim predmetom svog života nisu vjerni
upravitelji. {RH, December 15, 1874 par. 4}
Oni koji
umiru sebi da bi drugima činili dobro, i posvećuju sebe i sve što
imaju za Kristovu službu, pronaći će sreću koju sebični
čovjek traži uzalud. Naš Spasitelj je rekao: 'Tko se ne odrekne svega što
ima, ne može biti moj učenik.' 'Milosrđe ne traži svoje.' To je plod
te nesebične ljubavi i dobrote koja je okarakterizirala Kristov život. Božji
zakon, u našim srcima, donijet će naše vlastite interese u
podređenosti visokim i vječnim razmatranjima. Krist nam je naložio
tražiti prvo Božje kraljevstvo i njegove pravednosti. Ovo je naša prva i
najviša dužnost. Naš je Učitelj izričito upozorio svoje sluge da ne
traže blago na zemlji, jer bi tako njihova srca bila na zemaljskim, umjesto na
nebeskima stvarima. Zbog toga su mnoge jadne duše napravile brodolom vjere.
Otišli su direktno suprotno eksplicitnoj zapovijedi našega Gospodina i
dopustili da ljubav prema novcu postane vladajuća strast njihovih života.
Oni su neumjereni u svojim nastojanjima da steknu sredstva. Oni su toliko
opijeni ludom žudnjom za bogatstvom kao što je pijanac za pićem. {RH, December 15, 1874 par. 5}
Plan sustavnog
dobročinstva ne pritišće teško ni jednog čovjeka. 'U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako
odredih crkvama galacijskim. Svakoga prvog dana u
tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se
ne sabire istom kada dođem.' Siromašni
nisu isključeni iz privilegije
davanja. Oni mogu sudjelovati u ovom djelu, kao i bogati. Lekcija koju
je Krist dao u vezi s dva novčića udovice, pokazuje nam da su
najmanji dobrovoljni prinosi siromašnih, ako se daju iz srca ljubavi, prihvatljivi
kao i najveće donacije bogatih. {RH, December
15, 1874 par. 7}
U mjerilima
svetišta, darovi siromašnih koji su dani iz ljubavi prema Kristu, ne
procjenjuju se prema iznosu koji je dan, već prema ljubavi koja
potiče prinos. Isusova obećanja zasigurno će se ispuniti kod
velikodušnog siromašnog čovjeka koji ima malo za ponuditi, ali to malo
velikodušno daje, kao i kod bogatog čovjeka koji daje puno. Siromašni
čovjek žrtvuje i to svoje malo što ima. On se doista odriče nekih
stvari koje mu trebaju za vlastitu udobnost, dok bogati čovjek daje od
svog izobilja i ne osjeća nikakvu potrebu i ne odriče se ničega
što mu zaista treba. Stoga, u prinosu siromašnih ljudi postoji svetost koja se
ne nalazi u daru bogate osobe; jer bogataši daju od svojeg izobilja. Božja providnost uredila je cijeli plan
sustavnog dobročinstva za dobrobit čovjeka. Njegova providnost
nikada ne prestaje. Ako Božje sluge slijede njegovu providnost, svi će
biti aktivni radnici. {RH, December 15, 1874 par. 8}
Oni koji ne daju u Božju riznicu i
skupljaju sredstva za svoju djecu, ugrožavaju duhovni interes svoje djece. Stavljaju svoju imovinu, koja je njima kamen
spoticanja, na put svoje djece, da bi se i oni mogli spotaknuti u propast.
Mnogi čine velike pogreške u vezi stvari ovoga života. Oni štede,
zadržavajući od sebe i drugih dobra koje bi mogli primiti od pravilnog
korištenja sredstava koja im je Bog posudio, i postaju sebični i pohlepni.
Oni zanemaruju svoje duhovne interese i postaju patuljci u vjerskom rastu, sve
radi akumuliranja bogatstva koje ne mogu koristiti. Oni ostavljaju svoju
imovinu svojoj djeci, a devet puta od deset to postaje veće prokletstvo
njihovim nasljednicima nego što je bilo za njih. Djeca koja se oslanjaju na
imovinu svojih roditelja često ne uspijevaju u ovom životu i općenito
ne uspijevaju osigurati život koji dolazi. Najbolja stvar koju roditelji mogu
ostaviti svojoj djeci je znanje korisnog rada i primjer života koji je
karakteriziran nesebičnim dobročinstvom, pokazujući svojim
djelima da pravu vrijednost novca treba cijeniti samo u dobru koju će
postići u olakšavanju vlastitih potreba, potreba drugih i unapređenju
Božjeg djela. {RH, December 15, 1874 par. 9}
Neki su
spremni dati prema onome što imaju, i osjećaju da Bog nema nikakvih
dodatnih potraživanja od njih, jer nemaju veliku količinu sredstava. Oni
nemaju prihoda koji mogu odvojiti sa strane zbog potreba svojih obitelji. No,
mnogi iz te klase bi si mogli postaviti pitanje; dajem li prema onome što sam
mogao imati? Bog je osmislio da njihove moći tijela i uma trebaju
iskoristiti. Neki nisu poboljšali na najbolji mogući način sposobnost
koju im je Bog dao. Rad je određen čovjeku. Bio je povezano s
prokletstvom, i grijeh ga je učinio neophodnim. Tjelesna, mentalna i
moralna dobrobit čovjeka čini život korisnog rada neophodnim.
"Nemojte biti lijeni u poslu", zapovijed inspiriranog apostola. {RH, December 15, 1874 par. 10}
Nijedna
osoba, bilo bogata ili siromašna, ne može slaviti Boga životom lijenosti.
Jedini kapital koji mnogi siromašni ljudi imaju je vrijeme i tjelesna snaga, a
to se toliko često utroši na ljubav prema lagodnosti, i na bezbrižnu
lijenost, da nemaju što donijeti Gospodinu u desetinama i prinosima. Ako kršćanima nedostaje
mudrosti da rade na najbolji mogući način i da razumno koriste svoje
tjelesne i duševne sile, trebaju imati blagost i poniznost uma da prihvate
savjete i upute svoje braće, kako bi bolja prosudba njihove braće
pomogla njihovim nedostacima. Mnogi siromašni ljudi koji trenutno ništa
ne rade za dobrobit svojih bližnjih i za napredovanje Božjeg djela, mogu
učiniti mnogo kad bi to željeli. Oni su jednako odgovorni Bogu za svoj
kapital tjelesne snage kao i bogati čovjek za svoj kapital novca. {RH,
December 15, 1874 par. 11}
Neki koji
bi trebali stavljati sredstva u Božju riznicu bit će primatelji iz nje.
Postoje oni koji su sada siromašni koji bi mogli poboljšati svoje stanje
razumnim korištenjem njihovog vremena, izbjegavanjem prava na patente i
ograničavanjem njihove sklonosti da se uključe u špekulacije kako bi
na lakši način došli do sredstva umjesto strpljivim i ustrajnim radom.
{RH, December 15, 1874 par. 12}
Kad bi oni
koji nisu ostvarili uspjeh u životu bili voljni biti poučeni, mogli bi si
istrenirati navike samoodricanja i stroge štednje te imati zadovoljstvo biti
davatelji, a ne primatelji milostinje. Mnogo je lijenih sluga. Kad bi
činili ono što je u njihovoj moći da rade, doživjeli bi tako velik
blagoslov u pomaganju drugima da bi doista shvatili da je 'veći blagoslov
davati nego primati'. {RH, December 15, 1874 par. 13}
Ispravno
usmjerena dobročinstva vuku iz mentalne i moralne energije ljudi, i
uzbuđuju ih na najzdravije djelovanje u blagoslivljanju potrebitima i
unapređivanju Božjeg djela. Kad bi oni koji imaju sredstva shvatili da su odgovorni Bogu za svaki
dolar koji potroše, njihovih takozvanih potreba bilo bi mnogo manje. Ako
je savjest živa, svjedočit će o nepotrebnim prisvajanjima u
zadovoljavanju apetita, služenju ponosu, ispraznosti i zabavama te će
izvijestit o gubitku Gospodinovog novca, koji je trebao biti posvećen u
Njegovo djelo. Oni koji potrate dobra njihovog Gospodina, kad-tad će
morati položiti račun za to Učitelju. {RH, December
15, 1874 par. 14}
Kad bi
zvanični kršćani manje koristili svoje bogatstvo za ukrašavanje
tijela, uljepšavanje vlastitih kuća i manje trošili u ekstravagantnim,
zdravstveno razarajućim raskošima na svojim stolovima, mogli bi staviti
mnogo veće iznose u riznicu Božju. Tako bi imitirali svog Otkupitelja,
koji je napustio Nebo, svoje bogatstvo i svoju slavu, i zbog nas postao siromašan,
da bismo mi mogli imati vječno bogatstvo. Ako smo previše siromašni da vjerno vratimo Bogu u desetinama i prinosima onako kako
On zahtijeva, onda smo sigurni previše siromašni da se skupo
odijevamo; da luksuzno jedemo; jer gubimo novac našega Gospodina u štetnim
zadovoljavanjima kako bi ugađali i slavili sebe. Trebamo se marljivo
upitati, kakvo smo blago osigurali u kraljevstvu Božjem? Jesmo li se bogatili u
Bogu? {RH, December 15, 1874 par. 15}
Isus je
učenicima pružio pouku o pohlepi. "I ispriča im usporedbu
govoreći: “Nekom bogatom čovjeku obilno je urodila zemlja pa je u
sebi razmišljao: ‘Sto da učinim? jer nemam gdje pohraniti svoj urod.’ I
reče: ‘Ovo ću učiniti: srušit ću svoje žitnice i sagraditi
veće pa ću ondje skupiti sav svoj urod i svoja dobra. I reći
ću svojoj duši: Dušo, evo imaš mnogo dobara u zalihi za mnoge godine;
počivaj, jedi, pij i uživaj.’ Ali mu Bog reče: ‘Luđače, još
noćas će se tvoja duša zatražiti od tebe; a čije će biti to
što si pripravio?’ Tako je s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u
Bogu." {RH, December 15, 1874 par. 16}
Dužina i
sreća života ne sastoje se od količine naših zemaljskih dobara. Ovaj
bezumni bogati čovjek u svom vrhuncu sebičnosti položio je za sebe
blago koje nije mogao iskoristiti. Živio je samo za sebe. Došao je do kraja s
trgovinom, napravio oštre pogodbe, i nije bio treniran milosrđem ili
Božjom ljubavi. On je opljačkao sirota i udovicu i prevario svoje kolege
da doda još više u svoju rastuću zalihu svjetovnih posjeda. Mogao je ostaviti
svoje blago na Nebu u vrećama koje ne trunu. Kroz svoju pohlepu izgubio je oba svijeta. {RH, December 15, 1874 par. 17}
Oni koji
ponizno koriste na slavu Božju sredstva što im je povjerio, kad-tad će
primiti blago iz Učiteljeve ruke s blagoslovom: 'Dobro učinjeno,
dobri i vjerni slugo, uđi u radost Gospodina svoga.' {RH, December 15, 1874 par. 18}
Kada uzmemo
u obzir beskonačnu žrtvu učinjenu za spasenje ljudi, izgubimo se u
čuđenju. Kad se sebičnost
nađe u ljudskim srcima, i dođu u iskušenja da uskraćuju svoj dio
u bilo kojem dobrom djelu,
trebali bi ojačati svoja načela pravde mislima da je On, koji je bio
bogat neprocjenjivim nebeskim blagom, okrenuo svoja leđa svemu tome, i
postao siromašan; nije imao gdje odmoriti glavu. I cijela ta žrtva je bila zbog
nas, da bismo mogli imati vječno bogatstvo. {RH, December 15, 1874 par. 19}
Krist je
postavio svoje noge na put samoodricanja i žrtve, kojim svi njegovi
učenici moraju putovati, ako bi se u konačnici uzdigli s njime. Uzeo
je u svoje srce tuge koje čovjek mora patiti. Umovi svjetovnih ljudi
često postaju grozni. Oni mogu vidjeti samo zemaljske stvari koje
pomračuju slavu i vrijednost nebeskih. Ljudi će putovati zemljom i
morem za zemaljsku dobit i podnijeti oskudicu i patnju kako bi dobili što žele,
a ipak će se okrenuti od nebeskih atrakcija i neće uzeti u obzir
vječna bogatstva. Ljudi koji su u relativnom siromaštvu obično su oni
koji najviše poduzimaju za podržavanje Božjeg djela. Oni su velikodušni sa
svojim desetkom. Oni su osnažili svoje impulse darežljivosti ustrajnim
velikodušnostima. Kad su njihovi troškovi blizu zarade, njihova strast za
zemaljskim bogatstvom nije imala prostora ili prilike ojačati. Ali
mnogi, kad počnu skupljati zemaljska bogatstva, počinju računati
koliko će im trebati prije nego što mogu doći u posjed određene
svote. U svojoj tjeskobi da skupljaju bogatstvo za sebe, ne uspijevaju postati
bogati u Bogu. Njihovo dobročinstvo ne drži korak s njihovom akumulacijom.
Kako se njihova strast za bogatstvom povećava, njihove su naklonosti
vezane uz njihovo blago. Povećanje
njihove imovine jača požudu za još više, dok njihovo davanje desetine
Gospodinu neki počnu smatrati strogim i nepravednim porezom.
Inspiracija je rekla 'poveća li se blago, nek
vam srce za nj ne prione.' Mnogi su rekli: 'Da sam tako bogat kao neki, umnožio
bi svoje darove u Božjoj riznici. Ne bih činio ništa drugo sa svojim
bogatstvom, nego ga koristio u napretku Božjeg djela.' Bog je ispitao neke od
njih dajući im bogatstvo, ali s bogatstvom su došla žešća iskušenja,
i njihova dobročinstva bila su daleko manja nego u dane njihova
siromaštva. Velike želje za većim bogatstvima okupirala je njihove umove i
srca, i počinili su idolopoklonstvo. {RH, December
15, 1874 par. 20}
Onaj tko
predstavlja ljudima beskonačno bogatstvo i vječni život blaženstva u
njegovu kraljevstvu kao nagradu vjernoj poslušnosti, neće prihvatiti
podijeljeno srce. Živimo usred opasnosti posljednjih dana, kada postoji sve što
bi preusmjerilo um i odvuklo naše naklonosti od Boga. Naša će se dužnost
razaznati i cijeniti samo kada se gleda u svjetlu koje svijetli iz života
Krista. Kako se sunce uzdiže na istoku i prolazi prema zapadu,
ispunjavajući svijet svjetlom, tako će istinski sljedbenik Krista
biti svjetlo svijetu. On će ići u svijet kao sjajna i čista
svjetlost, da oni koji su u mraku mogu biti osvjetljeni i zagrijani zrakama
koje svijetle iz njega. Krist kaže o svojim sljedbenicima, 'Vi ste svjetlo
svijetu. Ne može se sakriti grad što leži na gori.' {RH, December
15, 1874 par. 21}
Naš veliki
Primjer živio je život samoodricanja, hoće li put njegovih zvaničnih
sljedbenika biti u tako jakom kontrastu s njegovim? Spasitelj je dao sve za
svijet koji propada, ne zadržavajući ni samog sebe. Božja crkva spava. Oni
su oslabljeni zbog nedjelovanja. Glasovi dolaze k nama iz svih dijelova
svijeta: "Dođite i pomozite nam"; ali nema pokreta koji
odgovara. Tu i tamo postoji slab trud; nekolicina pokazuje da žele biti
suradnici sa svojim Učiteljem; ali takvi su često prepušteni raditi
gotovo sami. Postoji samo jedan misionar iz našeg naroda na širokom polju u
stranim zemljama. {RH, December 15, 1874 par. 22}
Istina je
silna, ali nije provedena u praksi. Sam novac nije dovoljan da bude položen na
oltar. Bog poziva ljude, volontere, da nose istinu drugim narodima, jezicima i
ljudima. Naši brojevi ili naše bogatstvo neće nam dati značajne
pobjede; nego predanost radu, moralna hrabrost, gorljiva ljubav prema dušama i
neumorni žar, koji se nikada ne utišava. {RH, December
15, 1874 par. 23}
Mnogo je ljudi koji su gledali na židovsku naciju
kao narod koji se treba žaliti, jer su stalno bili oporezovani za potporu svoje
religije; ali Bog, koji je stvorio čovjeka i pružio mu sve blagoslove u
kojima uživa, znao je što je za njegovo najbolje dobro. I on je svojim
blagoslovom učinio da njihovih devet desetina vrijede više od cjelokupnog
iznosa bez njegovog blagoslova. Ako je bilo tko od njih kroz svoju
sebičnost opljačkao Boga ili mu je donio prinos koji nije savršen,
katastrofa i gubitak slijedili su takve odluke.
Bog čita motive srca. Poznaje svrhu ljudi, te će im odmjeriti u svoje
vrijeme onako kako su zaslužili. {RH, December 15,
1874 par. 24}
Poseban sustav desetine utemeljen je na principu
koji je trajan kao i Božji zakon. Taj sustav desetine bio je blagoslov
Židovima, inače im Bog to ne bi dao. Tako
će biti blagoslov i onima koji ga se drže do kraja vremena. Naš Nebeski Otac
nije ustanovio plan sustavnog dobročinstva kako bi se obogatio, nego da
bude veliki blagoslov čovjeku. Vidio je da je ovaj sustav
dobročinstva upravo ono što čovjek treba. {RH, December 15, 1874 par. 25}
One crkve koje su najsustavnije i najvelikodušnije
u podržavanju Božjeg djela, duhovno su najnaprednije. Prava velikodušnost u Kristovom sljedbeniku
poistovjećuje njegov interes s interesom njegovog Učitelja. U
Božjem djelovanju sa Židovima i njegovim narodom do kraja vremena, on zahtijeva sustavno dobročinstvo sukladno njihovom prihodu.
Plan spasenja položen je beskonačnom žrtvom Božjeg Sina. Svjetlost
evanđelja s Kristovog križa ukorava
sebičnost i potiče darežljivost i dobročinstvo. Ne treba biti žalosna činjenica da je
sve više poziva na davanje. Bog, u svojoj providnosti, zove svoj narod iz
njihove ograničene sfere djelovanja, da uđe u veće pothvate.
Neograničeni se napor zahtijeva u ovom trenutku kada moralna tama pokriva
svijet. Svjetovnost i pohlepa jedu vitalne organe Božjeg naroda. Trebali bi
shvatiti da je njegova milost ta koja umnožava zahtjeve za njihovim sredstvima.
Božji anđeo postavlja djela dobročinstva blizu pokraj molitve. Rekao
je Korneliju, 'Tvoje su molitve i milostinje tvoje uzašle kao podsjetnica pred Boga.' {RH, December
15, 1874 par. 26}
Krist je
rekao u svom učenju: 'Ako dakle u nepravednom bogatstvu ne bijaste vjerni,
tko li će vam istinsko povjeriti?' Duhovno
zdravlje i prosperitet crkve ovisi u velikoj mjeri o njezinoj sustavnoj
dobročinstvu. To je poput životne krvi koja mora kolati kroz cijelo
biće, vitalizirajući svaki dio tijela. Povećava ljubav prema
dušama naših bližnjih; jer samoodricanjem i samopožrtvovnosti dolazimo u bliži
odnos s Isusom Kristom koji je zbog nas postao siromašan. {RH, December 15, 1874 par. 27}
Što više ulažemo u Božje djelo da pomognemo
u spasenju duša, bliže našem srcu bit će dovedeni. Da su naši brojevi za
pola veći, i da su svi ovi posvećeni radnici, imali bismo silu od
koje bi drhtao cijeli svijet. Aktivnim
radnicima Krist se obratio ovim riječima, 'Evo, ja sam s vama u sve dane
do svršetka svijeta.' {RH, December 15, 1874 par. 28}
Susrest ćemo
se s opozicijom koja proizlazi iz sebičnih motiva, od netrepeljivosti i predrasuda, ali s neustrašivom
hrabrošću i živom vjerom, trebamo sijati pored svih voda. Agenti Sotone su
zastrašujući; upoznat ćemo ih i morati ćemo se boriti s njima.
Naši se radovi ne smiju ograničavati samo na našu zemlju. Polje je svijet;
žetva je zrela. Naredba koja je dana učenicima neposredno prije uznesenja
bila je: 'Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju.'
Osjećamo se nevjerojatno bolno kada vidimo kako neki od naših
propovjednika lebde oko crkava, očito pružajući malo napora, ali
nemaju ništa što bi trebalo pokazati za svoje napore. Polje je svijet. Pustimo
ih da izlaze u nevjerni svijet da se trude obratiti duše u istinu. Našu braću
i sestre pozivamo na primjer Abrahama koji je išao na goru Moriu
da ponudi jedinog sina po Božjoj zapovijedi. Ovdje je bila poslušnost i žrtva.
Mojsije je bio na kraljevim dvorovima, a pred njim je bila i potencijalna
kruna. Ali on se okrenuo od primamljivog mita i 'vjerom Mojsije, već
odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. Radije izabra biti
zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti
grijehom. Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu
jer je gledao na plaću.' {RH, December 15, 1874
par. 29}
Apostoli se
nisu sebično držali svojih života, radujući se što su smatrani
dostojnima pretrpjeti sramotu za ime Krista. Pavao i Sila
pretrpjeli su gubitak svega. Oni su bili bičevani, i na okrutan
način su bili bačeni na hladan pod u tamnici i okovani u najbolnijem
položaju, stopala su im bila povišena i pričvršćena u okovima. Jesu
li gunđanja i pritužbe stigle do ušiju čuvara? O! Ne. Iz unutarnjeg
zatvora, glasovi su prekidali ponoćnu tišinu s pjesmama radosti i hvale
Bogu. Duboka i ozbiljna ljubav za djelo svoga Otkupitelja, zbog kojeg su Pavao
i Sila patili, činila ih je veselima. {RH, December
15, 1874 par. 30}
I dok
istina Božja ispunjava naše srce, upija naše sklonosti i kontrolira naše
živote, mi ćemo također smatrati da je radost trpjeti zbog istine.
Nijedan zatvorski zid, niti mučenje, ne može nas zastrašiti ili
spriječiti u velikom radu. {RH, December 15,
1874 par. 31}
'Dođi,
o dušo moja, na Kalvariju'
Zapazite ponizni
život Božjeg Sina. Bio je 'čovjek žalosti i upoznat s tugom'. Gledajte
njegovu sramotu, njegovu agoniju u Getsemaniji i
naučite što je to samoodricanje. Da li patimo u siromaštvu? i Krist je
patio, Veličanstvo neba. Ali njegovo je siromaštvo bilo zbog nas. Jesmo li
rangirani među bogatašima? bio je i on. Ali on je pristao 'zbog nas je
postati siromah da bismo mi kroz njegovo siromaštvo postali bogati'. U Kristu
imamo samoodricanje kao primjer. Kristova žrtva sastojala se, ne samo od
napuštanja kraljevskih nebeskih dvorova, suđenja od zlih ljudi koji su ga
tretirali kao kriminalca i proglasili krivim, te ga predali da umre kao
zločinac, nego i u tome što je uzeo na sebe grijehe svijeta. Kristov život
ukorava našu ravnodušnost i hladnoću. Blizu smo
kraju vremena, kad je Sotona sišao, s velikim gnjevom, znajući da je
njegovo vrijeme kratko. On radi sa svim obmanama nepravednosti u onima koji
propadaju. Naš veliki vođa je ostavio rat u našim rukama da ga snažno sa
žarom nosimo. Ne činimo ni dvadesetinu onoga što bismo mogli učiniti
da smo budni. Djelo je usporeno ljubavlju prema lagodnosti i nedostatkom duha
samoodricanja kojeg je naš Spasitelj dao primjerom u svom životu. {RH, December 15, 1874 par. 32}
Traže se
Kristovi suradnici, ljudi koji osjećaju potrebu za produljenim naporima.
Rad našeg tiska ne smije se smanjivati, već udvostručiti. Škole bi
trebale biti uspostavljene na različitim mjestima kako bi educirale naše
mlade pripremajući ih za rad unapređivanja istine. {RH, December 15, 1874 par. 33}
Već je
puno vremena potraćeno i anđeli nose u Nebo zapis o našim
nemarnostima. Naše pospano i nesveto stanje izgubilo
nam je dragocjene mogućnosti koje nam je Bog poslao u osobama koje su bili
kvalificirane da nam pomognu u našoj sadašnjoj potrebi. O! koliko nam je
potrebna Hannah da nam pomogne u ovom trenutku da dođemo do drugih nacija.
Njezino opsežno znanje o misionarskim poljima omogućilo bi nam pristup do
onih drugoga jezika kojima se sada ne možemo približiti. Bog je donio ovaj dar
među nas kako bi zadovoljio sadašnju potrebu; ali nismo cijenili dar, i on
ju je oduzeo. Ona je na odmoru od svojih napora, ali njezina djela
samoodricanja ju slijede. Mora se požaliti da se naš misionarski rad usporava
zbog nedostatka znanja o tome kako pristupiti različitim narodima i
lokalitetima u velikom području žetve. {RH, December
15, 1874 par. 34}
Osjećamo
tjeskobu duha, jer su nam neki darovi izgubljeni koje smo mogli sada imati,
samo da smo bili budni. Radnici su zadržani od žetve izbjeljivanja. Božji narod treba poniziti svoja srca pred
njim, i u najdubljem poniženju moliti se Gospodinu da oprosti našu apatiju i
sebične užitke, i da se ukloni sramotan zapis zanemarenih dužnosti i
neiskorištenih privilegija. U razmišljanju o križu Kalvarije
pravi kršćanin će napustiti misli o ograničavanju svojih prinosa
na ono što ga ništa ne košta i čut će trublju,
'Idi radi u
mom vinogradu,
Tamo
ćeš se odmarati, kad-tad.' {RH, December 15,
1874 par. 35}
Kad je Isus
trebao biti uznesen u nebo, pokazao je na polja koja su spremna za žetvu i
rekao svojim sljedbenicima: 'Pođite po svem svijetu, propovijedajte
evanđelje svakom stvorenju.' 'Besplatno primiste, besplatno dajte!'.
Hoćemo li se odreći sebe da se sakupi žetva koja propada? {RH, December 15, 1874 par. 36}
Bog poziva
na talente utjecaja i sredstava. Hoćemo li odbiti slušati? Naš Nebeski Otac daruje darove i
traži dio natrag kako bi nas mogao testirati da li smo dostojni da imamo dar
vječnog života. E. G. W.
{RH, December 15, 1874 par. 37}
Prijevod:
Ivan Komadina
Uredio:
Dejan Meznarić