Poruka Svetišta Definira Našu Odgovornost u
Antitipološkom Danu Pomirenja
Dragi
čitatelju,
U
sljedećem članku, Ellen White govori o tome koja je naša odgovornost
tijekom antitipološkog Dana pomirenja.
Poglavlje
16 – Pozivi na Buđenje
Uvod
Jedan od najistaknutijih poziva Ellen G. White na buđenje
i reformaciju objavljen je u časopisu Review and Herald 22. ožujka 1887.
godine pod naslovom „Potreba crkve“. Dijelovi tog članka korišteni su za
kompilaciju materijala koju je pripremio starješina A. G. Daniells za knjigu
„Krist naša pravednost“. U izvornom objavljivanju (1926. i 1937. godine)
članak se u cjelovitom obliku također pojavio u dodatku. Zbog
tehničkih razloga u kasnijim izdanjima (od 1941. godine nadalje) sam
članak nije bio uključen u dodatku knjige, iako su se neki njegovi
dijelovi pojavljivali unutar same knjige. Taj popularan članak u svojoj
cjelovitosti sada stoji na početku ovog potresnog dijela. {1SM 120.1}
U ovom dijelu živopisno je prikazana duhovna
borba koja plamti između sila pravednosti i sila zla za duše onih koji su
započeli s novim vjerskim iskustvom koje je nastupilo kao neposredna
posljedica buđenja. U okružju velikog buđenja na sveučilištu u
Battle Creeku i događaja koji su uslijedili tijekom nekoliko narednih
mjeseci, Ellen White bavi se tim pitanjem od životnog značaja. Elementi te
borbe prisutni su u svakom pokušaju crkve da doživi duhovno buđenje. {1SM
120.2}
Ovaj dio završava iznošenjem iskustava
vezanih uz odziv prisutnih na više crkvenih buđenja kojima je Ellen White
osobno prisustvovala. Ta iskustva pomažu predočiti način na koji je u
svom radu primjenjivala upute vezane uz pridobivanje duša koje odlikuju njezine
savjete evanđeoskim radnicima. Mnoga od tih iskustava koje je gospođa
White zapisala, uglavnom u svoj dnevnik, imaju jezgrovit, izvještajni oblik.
Slike koje svojim riječima dočarava počinju s ranim godinama u
Battle Creeku i nastavljaju se u Europi i Australiji, te se ponovo vraćaju
u Sjedinjene Države. Postoji
određena količina ponavljanja u tim izvještajima, ali i dovoljno
specifičnosti u svakome od njih da budu od koristi čitatelju. - White
Trustees {1SM 120.3}
Velika Potreba
Crkve [Članak objavljen u dodatku prvom izdanju knjige „Krist naša pravednost“, ali
izostavljen zbog tehničkih razloga iz drugog ponovljenog izdanja -
Uredništvo.]
Oživljavanje
istinske pobožnosti među nama najveća je i najhitnija od svih naših
potreba. Potraga za time treba biti naše primarno djelo. Mora postojati usrdan
napor da se zadobije Gospodnji blagoslov, ne zato što Bog nije voljan darovati
nam svoj blagoslov, već zato što ga mi nismo spremni primiti. Naš nebeski
Otac spremniji je dati svog Svetoga Duha onima koji Ga traže nego što su
roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. Ali na nama je da preko
priznanja, poniznosti, pokajanja i usrdne molitve ispunimo uvjete pod kojima
nam je Bog obećao dati svoj blagoslov. Buđenje se može očekivati
isključivao kao odgovor na molitvu. Dok ljudima toliko nedostaje Božji
Sveti Duh, oni ne mogu cijeniti propovijedanje Njegove Riječi; ali kada
sila Duha dotakne njihova srca, tada iznesene propovijedi neće ostati bez
učinka. Vođeni naukom Božje Riječi, uz očitovanje Njegova
Duha i korištenje zdravog rasuđivanja, oni koji budu prisustvovali našim sastancima
steći će dragocjeno iskustvo
te će, po povratku svojim domovima, biti u stanju širiti zdrav utjecaj. {1SM
121.1}
Stari stjegonoše znali su kako se boriti s
Bogom na molitvi te uživati u izlijevanju Njegova Duha. Ali oni sada odlaze s
pozornice aktivnog djelovanja i tko dolazi zauzeti njihova mjesta? Kakvo je
stanje s naraštajem koji stasa? Jesu li obraćeni k Bogu? Jesmo li budni u
shvaćanju djela koje se odvija u nebeskom svetištu ili čekamo da se
na crkvu spusti neka pokretačka sila prije nego što odlučimo ustati?
Nadamo li se da ćemo vidjeli cijelu crkvu probuđenu? To vrijeme
nikada neće nastupiti. {1SM 122.1}
Postoje osobe u crkvi koje nisu
obraćene i koje se neće ujediniti u usrdnoj, općoj molitvi.
Svatko do nas mora se pojedinačno uputiti na rad. Moramo se više moliti, a
manje pričati. Pokvarenost vlada posvuda i ljude se mora naučiti da
ne budu zadovoljni obličjem pobožnosti bez duha i sile. Ako smo
odlučni u ispitivanju naših srca, odbacivanju naših grijeha i ispravljanju
naših zlih sklonosti, naša duša neće se uzdizati u taštini; nećemo
imati pouzdanja u sebe, jer ćemo uvijek imati osjećaj da je Bog izvor
naše dostatnosti. {1SM 122.2}
Trebamo se puno više bojati opasnosti koja
dolazi iznutra nego one koja dolazi izvana. Prepreke ostvarivanju snage i
postizanju uspjeha daleko su veće unutar same crkve nego od svijeta.
Nevjernici s pravom očekuju da će oni koji ispovijedaju da drže Božje
zapovijedi i Isusovu vjeru činiti više nego bilo koja druga grupa ljudi
kako bi svojim dosljednim životom, svojim pobožnim primjerom i aktivnim
utjecajem častili i promicali ideje koje zastupaju. Ali kako često su
se oni koji ispovijedaju da su zagovornici istine pokazali kao najveća
zapreka njezinu napretku! Popuštanje nevjerovanju, izražavanje sumnja i gajenje
tame pogoduju prisutnosti zlih anđela i otvaraju vrata za ostvarenje
sotoninih nauma. {1SM 122.3}
Otvaranje Vrata
Neprijatelju
Neprijatelju duša nije dopušteno
čitati ljudske misli, ali on je budan promatrač i pazi na
riječi; on vodi računa o postupcima te vješto prilagođava svoja
iskušenja kako bi odgovarala slučaju onih koji se podvrgavaju njegovoj
vlasti. Kada bismo radili na tome da potisnemo grješne misli i osjećaje, ne
izražavajući ih riječima ni djelima, sotona bi bio poražen jer ne bi
mogao pripremiti svoja varljiva iskušenja u skladu s pojedinim slučajem.
{1OP 122.4}
Ali kako često oni koji se
nazivaju kršćanima svojim nedostatkom samokontrole otvaraju vrata
neprijatelju duša! Podjele, pa čak i oštre svađe koje bi bile na
sramotu bilo kojoj svjetovnoj zajednici, uobičajene su u crkvama jer je
tako malo truda uloženo u kontroliranje grješnih osjećaja i potiskivanje
svake riječi kojom bi se sotona mogao okoristiti. Čim se pojavi
razlika u mišljenjima, stvar se izlaže pred sotonu kako bi ju on mogao
pregledati i dobiti mogućnost da iskoristi svoju zmijsku lukavost i
vještinu ne bi li razjedinio i uništio crkvu. Svaka svađa sa sobom
povlači veliki gubitak. Osobni prijatelji svake strane u sukobu staju uz
svoje odabranike i tako se jaz dodatno širi. Kuća koja je razdijeljena
unutar sebe ne može opstati. Optužbe s jedne i s druge strane rađaju se i
množe. Sotona i njegovi anđeli aktivno rade kako bi osigurali žetvu od
sjemena posijanog na taj način. {1SM 123.1}
Ljudi u svijetu sve to promatraju i
podrugljivo izjavljuju: „Pogledajte kako ti kršćani mrze jedni druge! Ako
je to religija, ne želimo ju.“ Tako gledaju na sebe i na svoje nepobožne
karaktere s velikim zadovoljstvom. Na taj su način utvrđeni u svojoj
nepokornosti, a sotona se raduje svom uspjehu. {1SM 123.2}
Veliki obmanjivač pripremio je svoja
lukavstva za svaku dušu koja nije spremna na iskušenja i koja se ne čuva
pomoću stalne molitve i žive vjere. Kao propovjednici, kao kršćani,
moramo raditi na tome da s puta uklonimo
kamene spoticanja. Moramo
ukloniti svaku prepreku. Priznajmo i ostavimo svaki grijeh
kako bismo mogli pripremiti put Gospodu da dođe na naše skupove i daruje
nam svoju obilnu milost. Moramo nadvladati svijet, tijelo i đavola. {1SM
123.3}
Ne možemo pripremiti put ako sklapamo
prijateljstvo sa svijetom, koje je neprijateljstvo prema Bogu; nasuprot tome,
kroz Njegovu pomoć možemo raskinuti njegov zavodljiv utjecaj na nas i na
druge. Ne možemo se ni kao
pojedinci ni kao
cjelina osigurati od
stalnih iskušenja neumornog i
odlučnog neprijatelja, ali u Isusovoj snazi možemo im se oduprijeti. {1SM
123.4}
Iz svakog člana crkve mogla bi sjati
stalna svjetlost prema svijetu tako da se oni ne bi morali pitati: Što ti ljudi
rade drugačije od ostalih? Može i mora doći do prestanka
prilagođavanja svijetu, do odbacivanja svega što ima obličje zla,
tako da se protivnicima ne daje nikakvog povoda. Ne možemo izbjeći
sramotu; ona će sigurno doći; ali moramo biti vrlo pažljivi da ne
budemo koreni zbog naših vlastitih grijeha ili zabluda, već zbog Krista.
{1SM 124.1}
Sotona se više od ičega boji da
će Božji narod očistiti put uklanjanjem svake prepreke, tako da
Gospod može izliti svoj Duh na crkvu koja propada i na nepokajani sabor. Kada
bi bilo po njegovom, sotona bi se pobrinuo da nikada ne dođe do ponovnog
buđenja, bilo velikog ili malog, do kraja vremena. Ali nama nisu nepoznata
njegova oruđa. Moguće je oduprijeti se njegovoj moći. Kada se
pripremi put Božjem Duhu, blagoslov će doći. Sotona je jednako
nemoćan da zaustavi izlijevanje blagoslova na Božji narod kao što ne može
zatvoriti prozore neba i spriječiti da kiša pada na zemlju. Zli ljudi i
demoni ne mogu zaustaviti Božje djelo ni ukloniti Njegovu prisutnost na
skupovima Njegova naroda ako su oni spremni poniznim i pokajničkim srcem
priznati i ostaviti svoje grijehe, te pozvati se vjerom na Njegova
obećanja. Svakom iskušenju, svakom
neprijateljskom utjecaju, bilo
otvorenom ili prikrivenom, možemo se uspješno oduprijeti
„ne silom niti snagom, već duhom mojim! - riječ je Jahve nad
Vojskama.“ (Zaharija 4:6) {1SM 124.2}
Mi smo u
Danu Pomirenja
Naš Veliki Svećenik ušao je 1844. godine
u svetinju nad svetinjama nebeskog svetišta kako bi otpočeo s djelom
istražnog suda. Bog je počeo pregledavati slučajeve preminulih
pravednika. Kada se to djelo privede kraju, počet će se izricati
presude nad živima. Kako su dragocjeni, kako su važni ti svečani trenuci!
Slučaj svakoga od nas čeka na red pri nebeskom sudu. Svakome od nas
bit će suđeno u skladu s djelima koje smo učinili dok smo u
tijelu. U zemaljskoj službi, dok je djelo pomirenja vršio veliki svećenik
u svetinji nad svetinjama zemaljskog svetišta, od ljudi se tražilo da muče
svoje duše pred Bogom i priznaju svoje grijehe kako bi mogli dobiti pomirenje i
kako bi im bili izbrisani grijesi. Traži li se išta manje od nas u ovom
stvarnom danu pomirenja, kada Krist u nebeskom
svetištu zagovara slučajeve svog
naroda, a konačna
i neopoziva odluka treba se izreći nad svakim čovjekom? {1SM
125.1}
U kakvom se stanju nalazimo u ovo strašno i
ozbiljno vrijeme? Kakva oholost vlada u crkvi, kakva obmana, kakva ljubav prema
modi, ispraznosti i zabavi, kakva želja za prevlašću! Svi ti grijesi
zamračili su um tako da se vječne stvari nisu mogle razaznati. Zar
nećemo proučavati Sveto pismo kako bismo mogli saznati gdje se
nalazimo u povijesti ovoga svijeta? Nećemo li postati mudri po pitanju
djela koje se vrši za nas u ovo vrijeme i položaja koji bismo mi kao grješnici
trebali zauzeti dok se odvija to djelo pomirenja? Ako nam je imalo stalo do
spasenja naših duša, moramo
napraviti odlučnu promjenu.
Moramo tražiti Gospoda s
istinskim pokajanjem; moramo duboko skrušene duše priznati naše grijehe kako bi
oni mogli biti izbrisani. {1SM 125.2}
Ne smijemo se više zadržavati na
začaranom tlu. Brzo se približavamo završetku vremena milosti. Svaka bi se
duša trebala pitati: Kako Bog gleda na mene? Ne znamo u kojem trenutku Krist
može izgovoriti naša imena i konačno odlučiti našu sudbinu. O, kakve
li će biti donesene odluke! Hoćemo li biti svrstani među
pravednike ili ćemo biti ubrojeni u zle? {1SM 125.3}
Crkva se Treba
Podići i Pokajati
Neka se crkva podigne i pokaje se zbog
svojeg otpadništva od Boga. Neka se stražari probude i zatrube u trube jasnim
glasom. To je jasno upozorenje koje moramo objaviti. Bog naređuje svojim
slugama: „Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni.
Objavi Mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove.“ (Izaija
58:1). Moramo pridobiti pozornost naroda; ako to ne uspijemo, sav trud će
biti uzaludan; čak da se i anđeo spusti s neba i obrati im se,
njegove riječi neće imati ništa više učinka nego što bi imale da
govori mrtvim ušima. {1SM 126.1}
Crkva se mora podići na akciju.
Božji Duh neće se moći spustiti ako mu ona ne pripravi put. Treba
doći do usrdnog preispitivanja srca. Treba doći do ujedinjene,
ustrajne molitve, i treba se pozivati vjerom na Božja obećanja. Treba
doći ne do zaogrtanja tijela u kostrijet, kao što se to činilo u
davno doba, već do dubokog ponižavanja duše. Nemamo ni najmanjeg razloga
da si čestitamo i uzvisujemo se. Trebamo se poniziti pod Božjom
moćnom rukom. On će doći utješiti i blagosloviti one koji Ga
uistinu traže. {1SM 126.2}
Djelo stoji pred nama; hoćemo li se
baciti na posao? Moramo raditi brzo, moramo stalno napredovati. Moramo se
pripremati za veliki Gospodnji dan. Nemamo vremena za gubljenje, nemamo vremena
za sebične interese. Svijet treba biti opomenut. Što mi kao pojedinci
radimo kako bismo drugima donijeli svjetlost? Bog je svakom čovjeku dao
njegov posao; svatko ima ulogu koju treba odigrati i ne možemo zanemariti to
djelo a da pritom ne ugrozimo vlastite duše. {1SM 126.3}
O, braćo moja, hoćete li
žalostiti Svetog Duha i otjerati ga od sebe? Hoćete li zatvoriti vrata
pred našim blaženim Spasiteljem zato što niste spremni za Njegovu prisutnost?
Hoćete li ostaviti duše da propadnu u nedostatku poznavanja istine zato
što previše volite lagodnost da biste ponijeli breme koje je Isus nosio za vas?
Trebamo se probuditi iz svoga sna. „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš,
đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da
proždre." (1. Peter 5:8) - The Review and Herald, 22. ožujka 1887. {1SM
126.4}
Buđenje
je Popraćeno Reformacijom
U mnogim srcima čini se da ima jedva
dašak duhovnog života. To me jako rastužuje. Vjerujem da se ne ratuje
odlučno protiv svijeta, tijela i đavola. Hoćemo li svojim napola
mrtvim kršćanstvom podržavati sebičan i lakom
duh ovoga svijeta,
sudjelujući u njegovu
bezboštvu i odobravajući njegove
neistine? - Ne! Božjom
milošću budimo
nepokolebljivi u obrani načela istine, držeći se čvrsto
začetka naše nade do samog kraja. „U revnosti budite hitri, u duhu
gorljivi, Gospodinu služite.“ (Roma 12:11) Imamo jednog Gospodara, i to Krista.
Trebamo gledati na Njega. On treba biti
izvor naše mudrosti. Kroz Njegovu milost trebamo sačuvati naše poštenje,
stojeći pred Bogom u krotkosti i skrušenosti, i predstavljati Ga pred
svijetom. {1SM 127.1}
U našim crkvama propovijedi su vrlo
tražene. Članovi su postali ovisni
o izjavama s
propovjedaonice umjesto o
Svetom Duhu. Neaktivirani i neupotrijebljeni,
duhovni darovi koji su im dani izblijedjeli su i postali slabašni. Kada bi se
propovjednici zaputili u nova polja, članovi bi bili prisiljeni nositi
odgovornosti i njihove bi se sposobnosti povećale uporabom. {1SM 127.2}
Bog protiv propovjednika i naroda podiže
ozbiljnu optužbu za duhovnu slabost, riječima: „Znam tvoja djela: nisi ni
studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni
vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: 'Bogat sam, obogatih
se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i
gol. Savjetujem ti: kupi od Mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele
haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da
oči pomažeš i vidiš.“ (Otk 3:15-18) Bog poziva na duhovno buđenje i
duhovnu reformaciju. Ako do toga ne dođe, oni koji su mlaki postajat
će sve odbojniji u Gospodnjim očima, sve dok ih ne odbije priznati
kao svoju djecu. {1SM 127.3}
Mora doći do buđenja i
reformacije pod djelovanjem Svetoga Duha. Buđenje i
reformacija dvije su
različite stvari. Buđenje
označava obnavljanje duhovnog života, oživljavanje sila uma i srca,
uskrsnuće od duhovne smrti. Reformacija znači reorganizaciju,
promjenu zamisli i teorija, navika i običaja. Reformacija neće
donijeti dobre plodove pravednosti
ako nije povezana
s oživljavanjem Duha.
Buđenje i reformacija
trebaju izvršiti svoje djelo, i u tom se procesu trebaju stopiti. - The Review
and Herald, 25. veljače 1902. {1SM 128.1}
Bit će
Korištena Jednostavna Sredstva
Dana su mi viđenja u kojima mi je
pokazano da će Gospod sprovesti svoje planove pomoću raznih
načina i sredstava. Gospod za svoje veliko i sveto djelo spašavanja duša
ne koristi samo najtalentiranije, one koji zauzimaju visoke položaje od
povjerenja ili koji su najobrazovaniji po svjetskim kriterijima. On će
koristiti jednostavna sredstva; upotrijebit će mnoge koji su do tada imali
malo mogućnosti pomoći u napretku Njegova djela.
On će, korištenjem
jednostavnih ljudi, dovesti
do poznavanja istine one koji posjeduju imanja i zemljišta, i na te
ljude će se izvršiti utjecaj koji će ih navesti da postanu Božji
pomagači u promicanju Njegova djela. - Pismo 62, 1909. {1SM 128.2}