Božić

Povratak na Glavnu Stranicu

 

 

 

Poglavlje 77 – Božić

 

Božić kao praznik — »Božić dolazi«, glas je koji se čuje u našem svijetu s istoka do zapada i sa sjevera do juga. Za mlade, za odrasle i čak za starije to je vrijeme opće radosti i veselja. Ali što je Božić, da bi trebao zahtijevati toliku paž­nju? ... {AH 477.1}

 

Dvadeset i peti prosinac smatra se danom rođenja Isusa Krista, i poštivanje toga dana postalo je uobičajeno i popu­larno. Pa, ipak, ne možemo biti sigurni da slavimo pravi dan rođenja našeg Spasitelja. Povijest nam ne daje pouzdan dokaz o tome. A ni Biblija nam ne daje točno vrijeme. Da je Gospodin tu spoznaju smatrao bitnom za naše spasenje, On bi progovo­rio preko svojih proroka i apostola, da bismo o tome znali sve što je potrebno. Ali, šutnja Pisma u tom pogledu pokazuje nam da je to skriveno od nas iz najmudrijih razloga. {AH 477.2}

 

U svojoj mudrosti Gospodin je sakrio mjesto gdje je pokopao Mojsija. Bog ga je sahranio i Bog ga je uskrsnuo i prenio na Nebo. Ovom tajnovitošću spriječio je idolopoklonstvo. Onaj protiv koga su se pobunili dok je bio u aktivnoj službi, koga su provocirali gotovo više nego što čovjek može podnijeti, obožavan je skoro kao Bog, kad ga je smrt odvojila od njih. Iz istog razloga On je sakrio točan dan Kristovog rođenja, da se tom danu ne bi ukazivala čast koja pripada Kristu kao Spasitelju svijeta – da ga se prima, da mu se vjeruje i da se oslanja na Njega kao na Onoga koji može spasiti u potpunosti sve koji dolaze k Njemu. Duša treba obožavati Isusa kao Sina beskonačnog Boga.  {AH 477.3}

 

Dan koji ne treba ignorirati — Budući da se dvadeset i peti prosinac slavi kao dan Kristovog rođenja, a djeca su naučena da ga cijene kao dan velike radosti i veselja, ustanovit ćete da je teško prijeći preko ovog praznika, a da mu ne ukažete iz­vjesnu pažnju. To vrijeme možemo dobro iskoristiti. {AH 478.1}

 

S mladima treba postupati vrlo pažljivo. Ne trebaju biti ostavljeni da taj dan sami potraže sebi zabavu u taštini i traženju za­dovoljstva, u razonodi koja će škoditi njihovoj duhovnosti. Roditelji mogu upravljati ovime tako što usmjeravaju misli i darove svoje djece Bogu, Njego­vom djelu i spašavanju duša. {AH 478.2}

 

Umjesto da uguše i naredbom savladaju želju za zabavom, roditelji trebaju kontrolirati i neumornim naporom usmjeriti u najsigurnijem pravcu. Njihovu želju da daju darove mogu us­mjeriti čistim i svetim putem za dobro naših bližnjih, uveća­vajući sredstva za veliko, slavno djelo, za koje je Krist došao na naš svijet. Samoodricanje i samo-požrtvovnost obilježili su Nje­gove postupke. Neka ove osobine obilježe i nas koji tvrdimo da volimo Isusa, jer je u Njemu naša nada za vječni život.  {AH 478.3}

 

Darovi kao znak naklonosti — Brzo se primiče vrijeme praznika kada se razmjenjuju darovi, i kad stari i mladi ozbiljno ra­zmišljaju o tome što mogu pokloniti svojim prijateljima kao znak naklonosti. Ugodno je primiti dar, bez obzira kako malen bio, od onih koje volimo. On nam kaže da nismo zaboravljeni i kao da nas uže povezuje… {AH 478.4}

 

Pravo je izmijeniti darove kao znak ljubavi i sjećanja, ako time ne zaboravljamo Boga, našeg najboljeg Prijatelja. Naši darovi trebaju biti korisni onome tko ih prima. Preporučujem da to budu knjige koje će pomoći u razumijevanju Božje ri­ječi ili uvećati našu ljubav prema njenim propisima. Pobrini­te se za nešto što se može čitati u toku dugih zimskih večeri.  {AH 479.1}

 

Preporučujemo knjige za djecu — Ima mnogo onih koji nemaju knjige i časopise sa sadašnjom istinom. Tu imamo ve­liko područje, u koje vrijedi uložiti svoj novac. Ima puno dje­ce koju treba opskrbiti literaturom... Novac koji se troši za slatkiše i nekorisne igračke može se čuvati za kupnju ovakvih knjiga… {AH 479.2}

 

Neka oni koji žele učiniti skupocjene darove svojoj djeci, unucima, nećacima i nećakinjama, nabave takve knjige za dje­cu… Nastojte da takve knjige dođu u svaku obitelj. Bog da­je svjetlost s Neba, i ni jedan dom ne bi trebao ostati bez nje. Neka vaši darovi obasjaju zrakama svjetlosti put pre­ma Nebu.  {AH 479.3}

 

Ne zaboravite Isusa — Braćo i sestre, dok spremate da­rove jedni za druge, podsjećam vas na vašeg nebeskog Prija­telja, da ne biste zaboravili Njegove zahtjeve. Zar Mu neće biti ugodno ako pokažemo da Ga nismo zaboravili? Isus, Knez života, dao je sve da bi nam osigurao spasenje... On je pre­trpio i smrt da bi nam mogao dati vječni život. {AH 480.1}

 

Mi kroz Krista primamo svaki blagoslov… Zar ne tre­ba naš nebeski Dobrotvor podijeliti s nama darove naše za­hvalnosti i ljubavi? Dođite, braćo i sestre, dođite sa svojom djecom, pa i s bebama u svom naručaju, i donesite svoje daro­ve Bogu prema svojim mogućnostima. Neka u vašim srcima odzvanja pjesma Njemu i neka Njegova hvala bude na vašim usnama.5 {AH 480.2}

 

Božić — vrijeme da se Bogu poda čast — Svijet lakoumno provodi svoje praznike u pretjerivanju, žderanju i razmeta­nju… Ogromne svote novaca potrošit će se za ovaj praznik i Novu godinu za nepotrebne stvari. Naša je prednost da odstu­pimo od običaja i prakse ovog iskvarenog doba; umjesto da novac trošimo samo za zadovoljenje apetita, ili za nepotreb­ne ukrase ili odjeću, praznike koji dolaze možemo iskoristiti da počastimo i proslavimo Boga.6 {AH 480.3}

 

Krist treba biti najvažniji cilj; ali kako se danas slavi Božić — čast se ukazuje ne Njemu, nego smrtnom čovjeku či­ji je grešni, pokvareni karakter učinio potrebnim da On dođe na naš svijet. {AH 480.4}

 

Isus, Veličanstvo Neba, Kralj svemira, ostavio je svoje kraljevsko dostojanstvo, svoje prijestolje slave, svoju vlast i došao na naš svijet da palom čovjeku, koji je oslabljene moralne sile i iskvaren grijehom, pruži božansku pomoć… {AH 481.1}

 

O ovome i o njihovim obavezama prema Bogu, roditelji trebaju govoriti svojoj djeci i poučavati ih, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondje malo — a ne o njihovim međusobnim obavezama da ukazuju čast i proslavljaju jedan drugoga da­rovima.7 {AH 481.2}

 

Upravite misli svoje djece na novi put — Ima mnogo to­ga čime možemo pokazati uljudnost i unijeti sreću u dom, a što je ukusnije i manje stoji od nepotrebnih darova, koje ta­ko često dajemo svojoj djeci i rođacima. {AH 481.3}

 

Dok svojoj djeci objašnjavate zbog čega ste promijenili vrijednost svojih darova, možete ih poučiti o svom osvjedoče­nju da ste dosad više marili za njihovo zadovoljstvo nego za Božju slavu. Recite im da ste više mislili o vlastitom zadovoljstvu, darovima za njih i o potrebi da se uskladite s običajima svijeta, davanjem darova onima kojima nisu potrebni, nego za napredak Božjeg djela. Kao i mudri ljudi od starine vi može­te dati Bogu svoje najljepše darove i pokazati Mu svojim da­rovima da cijenite Njegov Dar grešnom svijetu. Pomozite svo­joj djeci da svoje misli uprave novim, nesebičnim putem, po­tičući ih da Bogu donesu darove za dar Njegovog jedinorodnog Sina.8 {AH 481.4}

 

"Trebamo li imati božićnu jelku?" — Bogu bi bilo drago ka­da bi na Božić svaka crkva imala božičnu jelku, na kojoj bi visili darovi veliki i mali, za ove domove štovanja.[1] Primila sam pisma s pitanjem: Trebamo li imati božićnu jelku? Nećemo li onda biti slični svijetu? Mi odgovaramo: vi možete učiniti da bude kao u svijetu ako mislite kao svijet, ali to možete učiniti i tako da ne bude kao u svijetu. Nema nikakvog naročitog gri­jeha u tome ako uzmete zimzeleno drvo i stavite ga u naše crkve, već grijeh leži u pobudi koja vas vodi na taj korak i u upotrebi darova koje ste stavili na drvo. {AH 482.1}

 

To drvo može biti visoko i toliko razgranato koliko odgo­vara potrebi, pa neka njegove grane budu okićene zlatnim i srebrnim plodovima vašeg dobročinstva, i to dajte Njemu kao svoj božićni dar. Neka vaši darovi budu posvećeni molitvom.9 {AH 482.2}

 

Praznovanje Božića i Nove godine može i treba se održavati u ime onih koji su bespomoćni. Bog se slavi kada pomažemo onima koji izdržavaju velike obitelji.10 {AH 482.3}

 

Drvo puno darova nije grijeh — Roditelji ne trebaju za­uzeti gledište da je grijeh postaviti zimzeleno drvo u crkvi radi zadovoljstva polaznika Subotnje škole, jer ga možemo uči­niti velikim blagoslovom. Usmjerite njihove misli dobrotvor­nim ciljevima. Ni u kakvom slučaju zabava ne smije biti cilj takvih skupova. Iako će biti onih koji će takve prilike smatra­ti trenutkom bezbrižne lakomislenosti, čiji umovi neće doći pod božanski utjecaj, za druge će takve prilike biti od najvećeg blagoslova. Potpuno sam osvjedočena da se mogu pronaći ne­vine zamjene ovakvih okupljanja koje mogu demoralizirati.1 {AH 482.4}

 

Bezazlena radost — Nećete li ustati, moja kršćanska braćo i sestre i opasati se za dužnost u strahu Božjem, da ovo tako pripremite da ne bude suhoparno i nezanimljivo, već puno nevine radosti koja nosi nebeski pečat? Znam da će siromaš­niji prihvatiti ove prijedloge. Najimućniji također trebaju pokaza­ti zanimanje i dati svoje darove i prinose u skladu sa sredstvi­ma koja im je Bog povjerio. Neka se u nebeskim knjigama za­bilježi takav Božić kakvog još nije bilo, zahvaljujući daro­vima koji će se priložiti za napredak Božjeg djela i izgradnju Njegovog kraljevstva.12 {AH 483.1}

 


[1]                  U ovom članku se misli na gradnju molitvenih domova koja je u toku. Budući da se ova načela mogu primijeniti, priređivači su unijeli i ovaj tekst.